ISKONSKI PAG

subota, 27.03.2021.

101 PAŽANIN - 43.FRANE VIDOLIN – (Pag, 28. rujna 1836. – Pag, 26. prosinac 1904.)




Da bismo mogli što bolje upoznati profil paških svećenika, prvenstveno kanonika stolnog kaptola u Pagu, moramo najprije uočiti ambijent u kojem su živjeli i djelovali. Grad Pag, smješten je na granici Istoka i Zapada te je tako dolazio pod utjecaj i istočne i zapadne kulture. Tom utjecaju pogodovala je i trgovina soli koja je bila izuzetno bitna za grad Pag. U tom cilju trebalo je valorizirati doprinos katoličkih svećenika na političkom, kulturnom i nadasve obrazovnom planu stanovništva grada Paga.
Pored dosadašnjih predstavljenih svećenika zaslužnih za takav život u gradu je i Frane Vidolin.


Frane Vidolin rodio se u Pagu 28. rujna 1836. godine u obitelji Josipa Vidolina i Petronile Palčić. Osnovno školsko obrazovanje prošao je u svom gradu, dok je gimnaziju polazio u Zadru. Kao gimnazijalac u nekoliko navrata bio je pohvaljivan zbog odličnog uspjeha.
Na središnjem bogoslovskom sjemeništu završio je studij teologije 1859. godine. Za svećenika je zaređen 19.srpnja 1860.godine.
Od 1860. godine do 1881. godine dušobrižnik i kapelan je u Dinjiški i ekskurent Gorice.

Vraća se u Pag 1881. godine kada postaje župničkim pomoćnikom i koralnim vikarom zborne crkve.
Nadbiskup Petar Dujam Maupas imenovao ga je počasnim savjetnikom Nadbiskupskog vijeća.
Rezidencijalnim kanonikom Zbornog kaptola u Pagu imenovan je 31. siječnja 1883. godine. Iste je godine ubilježen u shematizmu kao vjeroučitelj muške pučke škole. Od 1885. do 1894. godine je vjeroučitelj ženske pučke škole kod koludrica benediktinki. U tom razdoblju je obavljao dužnost predsjednika mjesnog školskog vijeća.

Bio je neko vrijeme predsjednik zadruge „Uzor stada“ i predsjednik mjesnog Školskog vijeća.
Kanonik Vidolin bio je i politički aktivan. Pripadao je paškom ogranku Stranke prava pa je njegovo političko opredjeljenje i njegovi istupi ponekad bili neshvatljivi u odnosu na njegovo svećeničko poslanje.
Frane Vidolin bio je erudit, istinski zaljubljenik u knjigu koji je pratio gotova sva izdanja časopisa tog vremena, posebice one na talijanskom jeziku.
U veljači 1904. godine prihvatio se dužnosti kapelana crkve koludrica benediktinki. Međutim nije se dugo zadržao na toj dužnosti jer je u kratkom vremenu nakon toga preminuo.
Don. Frane Vidolin umro je 26. prosinca 1904. godine u Pagu. Ispratio ga je paški puk i kler a misi zadušnici sudjelovale su sve gradske vlasti, društva i pojedinaca bez obzira na stranačku pripadnost i politička uvjerenja.

27.03.2021. u 14:36 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 22.03.2021.

ORGULJE – KRALJICA INSTRUMENATA





Zahvaljujući Valteru Maričeviću i njegovom neumornom objavljivanju video uradaka na Facebooku i YouTube, pruža mogućnost iseljenim Pažanima i ne samo njima, pogledati sva važna zbivanja koji obilježavaju događaje u gradu Pag.


Tako smo imali mogućnost vidjeti prvu božićnu misu don. Bože Barišića novog paškog župnika. Kada znamo da je don. Božo i dijete s otoka možemo vjerovati da je prvostolna crkva u gradu Pagu vječno nadahnuće svim paškim klericima. Bilo je puno dirljivih susreta i novina, u prvom predstavljanju a jedna od njih je stavljanje crkvenih orgulja u funkciji liturgije.

Posebni utisak na mene u toj božićnoj noći, ostavio je prekrasan zvuk paških crkvenih orgulja.

Mozart je orgulje nazvao „kraljicom instrumenata“, dok je mene na zvuk paških orgulja potakla izjava naše vrsne orguljašice, Ljerke Očić koja je za orgulje kazala: „ Orgulje nas zvučeći potiču da poniremo u svoje najskrovitije dubine i postavljamo si neizbježna pitanja o smislu, sjedeći u nekoj gotičkoj katedrali poput one u Reimsu ili Chartresu, dok se fantastično titranje obojene svjetlosti vitraja stapa s titranjem zraka iz orguljskih svirala zatvarajući krug jedinstva svih umjetnosti.“

Nema katedrale, niti crkve u Hrvatskoj koja ne posjeduje taj instrument. Korijeni orgulja sežu u daleku prošlost. Orgulje pripadaju aerofonoj skupini instrumenata, one koje pokreće zrak.

Što znamo o orguljama u paškoj Zbornoj crkvi? Redovni profesor Sveučilišta u Zagrebu dr. Radovan Ivančević napisao je radnju „Najstariji opis paške zborne crkve“ na temelju vizitacije Augustina Valieria iz 1579. godine. Doktor Ivančević je donio tlocrt s rasporedom oltara i mjestu prvih orgulja po vizitaciji Valieria.

Za današnje orgulje dr.Ivančević navodi: „Upravo luk arkade pod kojom su bile smještene orgulje bio je oštećen, pa je vizitator Priulii 1603. godine »odredio... da se luk iznad orgulja popravi jer bi ubrzo mogao pasti«.' Te su orgulje bile naravno, u drvenom ormaru rezbarenom i obojenom, kako zaključujemo iz Ruićeva podatka da je na njima bio grb , »pozlaćeni lav Republike«, što je kasnije navelo neke da pomisle da su orgulje postavljene odlukom i troškom Venecije, a to je izazvalo problem prilikom njihova rušenja u 18. stoljeću kad su nove orgulje sagrađene na koru iznad ulaznih vrata (1763)." Doktor Ivančević ne navodi tko je graditelj orgulja.


U predstavljanju obitelji Portada zabilježen je podatak da je Nikola Portada rezidencijalni kanonik Zbornog kaptola u Pagu, 1763. ponudio kaptolu da će sam platiti iznos od sedamsto zlatnih dukata za nove velike orgulje koje je izradio Francesco Dazzi. Kaptol je odbio tu ponudu kanonika Portade.

U klasifikaciji sakralni/religijski predmeti koji nosi oznaku zaštićenog kulturnog dobra: Z-2421 navode da je graditelj orgulja – Petar Nakić? (pod znakom pitanja).
Prema don. Frani Buliću postoji vjerojatnost da su orgulje djelo Petra Nakića našeg vrsnog graditelja orgulja. U životopisu Petra Nakića pored nabrojenih orgulja koje je izgradio ne spominju su orgulje u gradu Pagu.
Ladislav Šaban jedan od najvećih naših muzikologa i organologa, zapisao je da u nedostatku pisanih podataka autorstvo paških orgulja ostavlja otvorenim smatrajući ih djelom nepoznata graditelja iz 18. stoljeća.

(foto: Armano Ermin)

Orgulje mehaničkog sustava, mnogim preinakama i popravcima velikim dijelom su izmijenjene. Ladislav Šaban u svom opisu orgulja zaključuje da po svim proporcijama orgulje u Pagu ukazuju na vještog majstora.

(foto: Armano Ermin)

Dok povjesničari dokazuju tko je izgradio orgulje u Zbornoj crkvi u Pagu, sigurno je samo jedno da one vape za temeljitom obnovom. One su djelomično obnovljene. Više od tri desetljeća Pažani nisu mogli uživati u čudesnom zvuku orgulja.

Prvi održani koncert nakon djelomične restauracije održan je u organizaciji Centra za kulturu Pag, 15.07.2007. godine kojeg je izveo Oratorijski zbor crkve sv. Marka iz Zagreba pod ravnanjem maestra Tomislava Fačinija, Pažanina porijeklom.

(foto: izvor internet)

Za orguljama je bio Pavao Mašić. Tomislav Fačini je nakon koncerta izjavio, da je bilo izuzetno zahtjevno za ravnanjem, jer su pjevači bili u prednjem dijelu crkve, a orgulje iza, na povišenom mjestu iznad ulaznih crkvenih vrata.

U nekoliko navrata održani su koncerti na orguljama u Zbornoj crkvi od kojeg treba odvojiti onog pod nazivom „Oculi tui Deus“ kojeg je izveo ponajbolji hrvatski i svjetski priznati orguljaš Mario Penzar. Maestra Penzara glasom je pratila sopranistica Martina Klarić. Izvodili su rano renesansna djela Frescobaldia, Cecchinija, Lukačića, Jelića i Zipolia. Koncert je bio dio projekta „Pag – srednjovjekovni grad“ a održavao se u sklopu manifestacije „Paško kulturno ljeto“ 22.07.2013. godine.

(foto: izvor zadarski list)

Treba spomenuti i koncert Juraja Ivanića slobodnog umjetnika koji radi kao orguljaš u crkvi Presvetog Trojstva u Donjoj Stubici. Koncert je izveo 17.08.2010. pod nazivom „Majci Staroga Grada“. Na programu su djela J.G.Waltera, G.Bohma, F.W.Zachua, T.Duboisa, L.Webbera, M.Duprea i A.Willsa.

Radi popularizacije hrvatskih povijesnih orgulja i orguljske glazbe u Hrvatskoj se održava nekoliko orguljskih festivala: Organum Histriae (Dani orgulja u Istri), Ars Organi sisciae, Orguljaška ljetna škola u Šibeniku i Orgulje Heferer i neki manji.
Paške orgulje imaju preduvjet da se pridruže tim festivalima u sklopu spomenute manifestacije „Paško kulturno ljeto“. Gradu Pagu nedostaju ovakvi događaji koji bi oplemenili kulturno ljeto u gradu.


Pored paških kulturnih djelatnika svoju ulogu bi trebao odraditi i novi paški nadžupnik don. Božo Barišić jer bez lažne skromnosti, svakom umjetniku, glazbeniku je cilj svirati pred publikom na instrumentu koji ima svoju prepoznatljivost. Paške orgulje to sigurno imaju.

22.03.2021. u 09:15 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 16.03.2021.

NAŠA „doka“ – dr. MIRA !




Ustajemo se i liježemo sa strahom od zaraze virusom COVID-19, strah je razumljiv, obzirom da se radi o novom virusu čija obilježja su još uvijek u potpunosti nepoznata, za kojeg još ne postoji specifičan lijek, a cjepiva koja se sada koriste jedino su svijetlo na kraju tunela.



Tragom novinskih napisa naišao sam na tekst novinarke Alenke Festini u Zadarskom listu iz 13.11.2009. „Cijepljeno oko tisuću Pažana“. Novinarka Festini nas izvještava kako liječnici paške ambulante posjeduju dovoljno cjepiva protiv sezonske gripe koje zadovoljavaju potrebe građana. Navode da je tisuću građana primilo cjepivo.

Novinarka Festini navodi da je važno reći da prednost pri cijepljenju imaju osobe starije od 65 godina, kronični bolesnici te zdravstveni djelatnici, koji cjepivo ne plaćaju. Za ostale cjepivo stoji 55 kuna.

Cijela ova situacija oko pandemije COVID-19 i zdravstveno zbrinjavanje navelo me na to da se sjetim jednog svojeg teksta na portalu „Baš nas briga“, gdje sam pisao o dr. Miri Rubčić-Šoć, koja je od 0 do 24 sata brinula o zdravlju stanovnika ne samo grada Paga, nego svih na otoku. Bila su to jedna druga vremena po pitanju zdravstvene skrbi stanovništva. Sjetim se kako je 1972. godine vladala panika od epidemije „velikih boginja“ i kako smo se cijepili protiv iste bolesti.


Tekst je objavljen 18.10.2009. godine i sada djelomično revidiran i nadopunjen samo s novim i nikada objavljenim fotografijama.



NAŠA «doka» - dr.MIRA !

Život liječnika sam je po sebi priča ne samo o njemu već i o sudbinama mnogih njegovih bolesnika.
Tko još gaji uspomenu na ovu liječnicu, koja je na svoj osebujan način, živjela u Gradu i sa Gradom, koja mu je davala jedan tonalitet u kome su se svi građani mogli osjećati sigurnim.
Uspomena na dr.Miru Rubčić-Šoć posebna je vrijednost, svih onih koji je pamte, zbog jednostavne ali duboke ljubavi za ovim Gradom, za ovim otokom i svim otočkim ljudima. Zbog te svoje ljubavi, požrtvovanja i sposobnosti postala je čuvena i ostala u najljepšoj uspomeni brojnim pacijentima kojima je pomagala. Jer ona je najprije bila čovjek, i zato su je pacijenti tako doživljavali, jer taj odnos među ljudima najvažniji je odnos za ljudsko biće.
Imao sam sreću da sam jako često bio u blizini dr.Mire, naše «doke» kako smo je od milja nazivali. Jednom od mnogih prigoda u obiteljskoj kući mojih roditelja zamolio sam je za portret, i rado je pristala na to.

-Mali Bebiću, (uvijek me tako zvala op.a.), hoću da lijepo ostanem na toj fotografiji.
Zapitati ćemo se kakve veze ovaj tekst ima sa ovim portalom. Upravo poradi ovog portala sjetio sam se dr.Mire, jer njezina ljubav za ovim Gradom, za njegovim običajima i načinom življenja, bila je neizmjerna.

Ovome bih mogle posvjedočiti i naše časne benediktinke, koje su je rado primale u svom samostanu. I svi mi koji smo je pobliže poznavali, znali smo koliko je vezana za Pag i Pažane. Znam da je najteži trenutak njena života bio kada ju je bolest odvukla sa Paga, zauvijek. Htjela je svojim dotadašnjim sugrađanima ostati u lijepom sjećanju, nikako kao bolesnik.
Karneval i dr.Mira bili su jedno. Svi stariji pažani koji je se sjećaju moći će odgovoriti na sljedeće pitanje. Dali je započeo koji zimski karneval, a da u prvom kolu odmah na čelu nije bila dr.Mira? Dali je netko smio i imao hrabrosti oduzeti joj to mjesto? Ona i teta Seka Pančokovica u narodnoj nošnji, sa pokrivacom na glavi.

Njoj je to bila svetinja. I kada bi glazba krenula sa kolom, zamišljam je kao dr.Luiđa iz Smojinog «Malog mista». Di ćeš sad tražit intervenciju kad je kolo pocelo, neka se malo strpi onaj koji treba doktora. Nakon dosta vremena, slobodan sam ovdje posvjedočiti: «Doka je svim srcem voljela paški karneval».
Na svom životnom putu naišao sam na njen kritički trenutak koji je usmjerio moj život, kada sam joj priopćio da će moja budućnost biti vezan za medicinu, samo se nasmijala i odgovorila.
-Mali Bebiću, izabrao si plemeniti poziv, nastoj živjeti u skladu sa njime.
I danas mi te riječi dr.Mire odzvanjaju u ušima. Obavljajući ljetnu praksu pred odlazak u Rijeku u ondašnjoj paškoj ambulanti, današnjem «Domu zdravlja», sa ponosom mi je potpisala «Dnevnik rada».
-Neka Ti je sa srećom, mali Bebiću!
Kako svojim znanjem tako i svojim autoritetom podržavala je projekt otvaranja Centra za medicinsku rehabilitaciju «Lokunja», čiji su idejni projekti i osnivanje bili u punom zamahu, ali nikada se nisu ostvarili.

Koja je to šteta za Grad Pag, ne treba ni spominjati.
Djelovala je u pozivu «koji računa na cijelog čovjeka» i podržavala one koji su kretali ka tom pozivu. Prilagođavala se uvjetima i promjenama medicine. U takvim uvjetima improvizirala je i spašavala, svoje pacijente i tako davala cijelu sebe, kako bi stekla u moralnom smislu najviše vrijednosti, a to je prvenstveno priznanje i neograničeno povjerenje svih otočana. Time je struci pokazala što znači biti specijalista «opće medicine», poglavito na otoku, kada noć ostavlja predah trajektu ili kada je nevrijeme prekidalo sve mogućnosti prijevoza.

I kada si sam i kada nemaš drugih specijalista oko sebe. Tada je ona ostajala sama sa svojom medicinskom sestrom, potpuno osamljena, ona, bolesnik i nitko više.
Malo je danas takvih liječnika, jer je medicina u naletu novih saznanja i u sprezi s razvojem tehnike i elektronike i s nepravom oduzela onu potrebnu medicinu čitavog čovjeka.
Ovo moje kratko sjećanje na jednog divnog čovjeka i humanistu, neka bude pokazatelj vrijednosti kvalitetnog življenja i u malom gradu kao što je Pag.

Branimir Maričević
Rijeka; 18.10.2009.


(fotografije:1,2,3,-izvor internet)


16.03.2021. u 13:30 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 09.03.2021.

101 PAŽANIN - 42.DAVOR TRAVAŠ – (Pag, 24. svibnja 1956. – Altenmark (Austrija), 11. siječnja 2003.)






Davor Travaš rođen je u Pagu 24. svibnja 1956. gdje je proveo i dio svojeg djetinjstva. Davorova majka dolazi od paške obitelji Matić kojih u Pagu po nadimku zovu Makarani. Otac mu je s otoka Raba. Tako da je Davor bio vezan za ova dva susjedna kvarnerska otoka. Davor je u svojem djetinjstvu doživio nesreću, nastradao je od zaostale eksplozivne naprave iz II svjetskog rata koja je ostavila trajne posljedice na njegovo zdravlje. Bio je bez djela jedne podlaktice. To ga nije ometalo da izgradi svoju osobnu karijeru i postane koristan za društvo i za svoju obitelj.
Osnovnu školu Travaš je završio na Rabu, otoku svojeg oca. Sušačku gimnaziju završio je u Rijeci. Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1980. godine.
Istraživajući svoje podrijetlo, Davor Travaš napisao je znanstveni rad: „Prezimena stanovnika grada i otoka Raba od XV. do XX. stoljeća“. U toj radnji bavio se i prezimena s otoka Paga gdje je zapisao: „zanimljivo je da su mnoga izumrla prezimena s otoka Raba sačuvana u gradu i na otoku Pagu, i to je vjerojatno zaboravljeni, ali još jedini dokaz nekad stoljetne vlasti Raba nad sjevernim djelom otoka Paga.“
Po okončanju fakulteta u Zagrebu, vratio se u Rijeku gdje se zaposlio i zasnovao svoju obitelj. Davor Travaš je s poznatom novinarkom Radio Rijeke, Brankom Malnar imao dvoje djece.

Svoju novinarsku karijeru započeo je u Radio Rijeci kojoj je ostao vjeran do svojeg preranog odlaska.

Kao iskusni novinar informativno-političke redakcije došao je na čelo Radio Rijeke na kojem je ostao do 2000. godine.
U vremenu osamostaljenja Hrvatske i Domovinskog rata velik je bio značaj odgovornosti Radio Rijeke, posebno za prostor okupiranog dijela Like. Za vrijeme trajanja oslobodilačke akcije „Oluja“ osnovao je dopisništvo u Korenici.
Nositelj je Spomenice domovinske zahvalnosti.

Od 2000. do 2003. godine radio je u ulozi komentatora - mentora na Radio Rijeci. Njegovi suradnici svjedočili su da je Davor bio temperamentan i buntovan, a osobnost i samostalnost svoje kuće znao je braniti u njoj i izvan nje. Slušateljima je ostao u pamćenju po svom osebujnom ugodnom baritonskom glasu.
Radio Rijeka predvođena Davorom Travašem u deset godina izrasla je u najslušaniju radio postaju u regiji i šire, te je postala respektabilan medijski čimbenik u Rijeci, Primorsko-goranskoj, Ličko-senjskoj i susjednim županijama.
Davor je sa svojom Brankom bio veliki zaljubljenik u snijeg i skijaške sportove. Svoje zadnje skijanje proveo je u poznatom austrijskom skijalištu Altenmarktu. Spremajući se za povratak u Rijeku pozlilo mu je i preminuo je od posljedica srčanog udara.
Tragična vijest brzo se proširila gradom i regijom a njegove kolege na Radio Rijeci ostavilo u šoku i nevjerici za izgubljenim kolegom. Vijest o preranom odlasku Davora Travaša pročitao je njegov kolega Robert Ferlin.
Komemoracija za Davora Travaša održana je 15. siječnja 2013. godine u Riječkoj Gradskoj vijećnici gdje su se od Travaša pored kolega sa radija, oprostili i predstavnici Udruge civilnih inavlida rata PGŽ-e čiji je Travaš bio predsjednik, a od mnoštva izraza sućuti upućenih obitelji i Radio Rijeci pročitani su oni riječkog nadbiskupa mons. Ivana Devčića, gradonačelnika Vojka Obersnela i župana Zlatka Komadine.

Davor Travaš pokopan je 16. siječnja 2013. godine u obiteljskoj grobnici na gradskom groblju u svom rodnom Pagu.


09.03.2021. u 08:52 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.03.2021.

9.GODINA ISKONSKOGPAGA





Devet godina postojanja bloga „iskonskipag“ pokazuje da je sudjelovanje i informiranje u lokalnoj zajednici i šire bitna potreba, usprkos činjenici da pored službenih i javnih medija postoji propust bio on namjeran ili ne dostupnih informacija.
Pored svih dobronamjernih poruka ima i onih koji poručuju „Pazi što pišeš!?“ Pazim što pišem i svojim pisanjem nastojim ne naškoditi ili povrijediti drugu osobu. Kakva je to demokracija i kultura, koja ne drži do sebe, koja bi zbog pisanja zastrašivala ili fizički i psihički zlostavljala nekoga tko svojim pisanjem želi dati svoju sliku vremena, bez obzira slagali se s njime ili ne.
Kroz ovih devet godina pisanja iskusio sam što mi ova nova tehnologija pruža. Istina je da pisanjem stvaramo jedan novi svijet i čim nešto napišeš na svom blogu, isti čas taj tekst dostupan je čitateljima, koji mogu donositi svoje sudove i javno komentirati.
Pišem jer izuzetno volim svoj grad, njegove ljude, njegovu povijest, stanje u kojem se nalazi. Moja savjest zahtjeva da se sve te njegove tekovine duboko skrivene u mojem srcu, u srcima svih koji ga vole i sliju na njegove ulice kako bi isprali svu gorčinu koju mu ljudi nanose. Jeli pero jače od mača? Kratkoročno ne ali dugoročno da jer ideje i misli, jednom kada ih objaviš dišu vlastitim plućima za svih koji ih koriste.
Blog je ispušni ventil mog duha. Ne mogu ostati ravnodušan prema svome rodnom gradu i svemu što se događa u njemu, jer misli koje se gomilaju i proždiru me ne želim da ostanu predugo u meni.
Stoga, kada se iz ovog kuta osvrnem na ovih devet godina pisanja i kada zbrojim koliko je toga napisano, ne mogu a da ne budem zadovoljan. Nadam se da su pročitani postovi i njegove poruke barem malo potakle čitaoce na razmišljanja i na nova znanja za koja mnogi nisu znali ili u rubrici „Da se ne zaboravi – slikovni rječnik“ i u „101 Pažaninu“.
Ako je to tako, sretan sam da ovaj blog ima svoju smisao. U to ime svi koji pratite blog „iskonskipag“ budite i dalje moja potpora na dobrobit našega Paga.
Iako je bilo onih koji su me radi mojeg pisanja i javno prozivali i pridodali pridjev „sitnosopstvenik“, taj isti koji je moj blog nazvao IzgonskiPag, koji je kazao da ne živim u gradu, da se borim da dobijem svoju ulicu jer ima ljudi koji su u Pagu dobili ulice a nisu zaslužili i ja sam u to danas još sigurniji, oni koji su mi se prijetili i smrću, oni koji su me proglašavali nepismenim i još puno toga.
Ja ću i dalje pisati i čekati još ovakvih epiteta koji daju poticaj, koji te tjeraju naprijed dokle god mi zdravlje bude dopuštalo.


VOLJENI PAGU

Jedna mi jubav stara
Samotno srce steže
Sjećanje neda mira
Dok godine lude bježe

Ko' kamen obala Tvojih
Čvrste su te kadene
Za Tebe pjesme pjevam
Zbog Tebe duša vene

Daleko u tuđini
Misli su moje s'Tobom
Tebi sam voljeni Pagu
Morao reći zbogom

Da mi je vidit crikvu
I prijatelje stare
Oči bi tužne moje
Od sreće zaplakale

Jer bidno ovo tilo
Vječno za Tobom pati
Želja mi ostala samo
Da Ti se jednom vratim

(Branko Barbir)

04.03.2021. u 08:33 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< ožujak, 2021 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (3)
Lipanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (6)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (7)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (5)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (10)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (7)
Veljača 2018 (6)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (7)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (5)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE