Marketing
9.GODINA ISKONSKOGPAGA
Devet godina postojanja bloga „iskonskipag“ pokazuje da je sudjelovanje i informiranje u lokalnoj zajednici i šire bitna potreba, usprkos činjenici da pored službenih i javnih medija postoji propust bio on namjeran ili ne dostupnih informacija.
Pored svih dobronamjernih poruka ima i onih koji poručuju „Pazi što pišeš!?“ Pazim što pišem i svojim pisanjem nastojim ne naškoditi ili povrijediti drugu osobu. Kakva je to demokracija i kultura, koja ne drži do sebe, koja bi zbog pisanja zastrašivala ili fizički i psihički zlostavljala nekoga tko svojim pisanjem želi dati svoju sliku vremena, bez obzira slagali se s njime ili ne.
Kroz ovih devet godina pisanja iskusio sam što mi ova nova tehnologija pruža. Istina je da pisanjem stvaramo jedan novi svijet i čim nešto napišeš na svom blogu, isti čas taj tekst dostupan je čitateljima, koji mogu donositi svoje sudove i javno komentirati.
Pišem jer izuzetno volim svoj grad, njegove ljude, njegovu povijest, stanje u kojem se nalazi. Moja savjest zahtjeva da se sve te njegove tekovine duboko skrivene u mojem srcu, u srcima svih koji ga vole i sliju na njegove ulice kako bi isprali svu gorčinu koju mu ljudi nanose. Jeli pero jače od mača? Kratkoročno ne ali dugoročno da jer ideje i misli, jednom kada ih objaviš dišu vlastitim plućima za svih koji ih koriste.
Blog je ispušni ventil mog duha. Ne mogu ostati ravnodušan prema svome rodnom gradu i svemu što se događa u njemu, jer misli koje se gomilaju i proždiru me ne želim da ostanu predugo u meni.
Stoga, kada se iz ovog kuta osvrnem na ovih devet godina pisanja i kada zbrojim koliko je toga napisano, ne mogu a da ne budem zadovoljan. Nadam se da su pročitani postovi i njegove poruke barem malo potakle čitaoce na razmišljanja i na nova znanja za koja mnogi nisu znali ili u rubrici „Da se ne zaboravi – slikovni rječnik“ i u „101 Pažaninu“.
Ako je to tako, sretan sam da ovaj blog ima svoju smisao. U to ime svi koji pratite blog „iskonskipag“ budite i dalje moja potpora na dobrobit našega Paga.
Iako je bilo onih koji su me radi mojeg pisanja i javno prozivali i pridodali pridjev „sitnosopstvenik“, taj isti koji je moj blog nazvao IzgonskiPag, koji je kazao da ne živim u gradu, da se borim da dobijem svoju ulicu jer ima ljudi koji su u Pagu dobili ulice a nisu zaslužili i ja sam u to danas još sigurniji, oni koji su mi se prijetili i smrću, oni koji su me proglašavali nepismenim i još puno toga.
Ja ću i dalje pisati i čekati još ovakvih epiteta koji daju poticaj, koji te tjeraju naprijed dokle god mi zdravlje bude dopuštalo.
VOLJENI PAGU
Jedna mi jubav stara
Samotno srce steže
Sjećanje neda mira
Dok godine lude bježe
Ko' kamen obala Tvojih
Čvrste su te kadene
Za Tebe pjesme pjevam
Zbog Tebe duša vene
Daleko u tuđini
Misli su moje s'Tobom
Tebi sam voljeni Pagu
Morao reći zbogom
Da mi je vidit crikvu
I prijatelje stare
Oči bi tužne moje
Od sreće zaplakale
Jer bidno ovo tilo
Vječno za Tobom pati
Želja mi ostala samo
Da Ti se jednom vratim
(Branko Barbir)
Post je objavljen 04.03.2021. u 08:33 sati.