ponedjeljak, 30.08.2021.
DA SE NE ZABORAVI - PAJPA
„Dugo se nije znalo ništa, a što se i znalo kad se saznalo? Sada, prestao je da se javlja i onoliko koliko se javljao. Onda je netko u tri teške rečenice sabio da je „Šime Parac strâda na dan boga božića prošle godine“ i da su ga ...“pokopali ja i Jure Miščić u Vesvirđiniji a za ukop sakupili smo po barakama a za sprovodom bilo naš dvajset svi koji smo na tu pajpu ronali a baš je nastrada 'di smo uzeli posal na štreki na kuntrât i da mu neće ništa priznati jer da je bi nakuren a nî istina: mi smo pili, ali malo, a Šime je bi' trudan od pajpe to je istina od pajpe di je cilu noć na badnjak rôna Toliko da recete njegovoj udovici Jaruli.“
![](https://blog.dnevnik.hr/iskonskipag/slike/m/blogu-517.jpg)
Ante Zemljar je u svojoj knjigi „Ulica Propuha“ opisa život paških iseljenika u Ameriku i kako je to teški život bi. Mnogi su život ostavili u toj dalekoj zemlji i nikada se više nisu tornali na svoj rodni otok. Tako je u citiranom tekstu spominja besedu pajpa.
Pita san neke stare Pažane da li znaju ca znači beseda pajpa rekli su mi da se ne sićaju te besede. Niti tu besedu ne pronalazim u rječniku „Cakavskog govora grada Paga“ profesora Nikole Kustića.
Ca bi to bila pajpa?
Od svih mogućih ponuda ke san naša ca bi to bila pajpa a da bude u skladu s Zemljarovim tekstom najviše mi je odgovara opis da u mladenačkom (šatrovačkom) govoru paippa označava staklenu cijev u ku se puni marihuana prije nego se pocme fumat.
U objašnjenju ove beseda naiša san na rečenicu: „Hajde, popušit ćemo da se olabavimo.“
Možda smo došli do toga zac je Šime bi trudan od pajpe i zac je celu noć na badnji dan ronja.
U mnogim objašnjenjima nailazim da je to beseda ka označava cijev, protočnu cijev a englezi da je to lula.
Bilo kako bilo pajpa je koštala života našega Šimu, a Jarula je ostala udovica s nadon ku joj je neki reka neka se bori, da će na muža dobit odštetu. Jarula je dobil sede vlasi a dolara nikada ni dobila.
30.08.2021. u 17:16 •
0
Komentara •
Print •
#
srijeda, 25.08.2021.
POZNATI PAŽANIN JURE KUSTIĆ – DURINIĆ NIJE GA SMETALO ODAZVATI SE NA POZIV - „KRINA“
S Pažaninom o kojem treba reći nekoliko riječi, i ne samo nekoliko riječi u svojoj sam mladosti svirajući u paškim sastavima „Melodija“ i „Novi Horizonti“ proveo lijepo druženje i poslušao zanimljivih priča o paškim „šulacima“ - anegdotama ne osjetivši da je ikada Jure previše govorio o sebi.
![](https://blog.dnevnik.hr/iskonskipag/slike/m/blogu-509.jpg)
Vjerujem da ne postoji na svijetu kraj u kojemu žive ljudi bez imalo smisla za šalu. Jedan od rijetkih Pažana koji je sve znao okrenuti na šalu, svakako je bio Jure Kustić porodičnim nadimkom zvan Durinić ali najpoznatiji i najupamćeniji će ostati po svom nadimku „KRINA“. Nikada ga nisam pitao kako je došlo do tog nadimka jer unatoč tome koliko to bilo podrugljivo on je bio taj koji se uvijek rado odazivao na jednostavan poziv svojih prijatelja i znanaca.
Sjećam se jednog susreta kada mu se jedna gospođa napućena od paških „šulacivaca“ na Katine, obratila:
- Gospodine Krina vaši prijatelji su mi kazali da vi znate gdje se prodaje paška čipka.
- Gospođo, kao prvo ja nisam Krina nego Kabao, a kao drugo da mene pitati gdje se prodaje vino ja bih vas uputio ali za čipku nemam pojma.
Jednako tako više puta sam čuo priču kako je odgovorio jednom Pažaninu koji se vratio iz Francuske pozdravljavši ga:
- Bog Krina! - on je vrlo lakonski u svom stilu odgovorio.
- Čuhaj ti broskavaru, ja nisan Krina, ja san La krin!
Baš me interesira kako bi se danas ljudi odnosili na ovakav vid šale a da se ne naljutiš i da te ljudi dožive kao duhovitog šaljivca kojemu je smijeh i šala ispred bilo koje uvrede. Iako su se ljudi uglavnom Juri obraćali njegovim porodičnim nadimkom „Duriniću“, ostat će zauvijek nepojašnjeno od kuda i kako je došlo do tog nadimka „Krina“.
Imao sam priliku fotografirati Juru Kustića, pa sam tako na ovom blogu u rubrici „Pag – isto, a drugačije“ pod rednim brojem 45 od 2.07.2017. predstavio i Juru napisavši rečenicu: - Ne fotografirati tada Juru Kustića bilo bi isto kao ne fotografirati finale Svjetskog prvenstva u nogometu.
Sjećam se jednog našeg zajedničkog putavnja u Kolan gdje sam s VIS „Melodija“ svirao na veliku mjesnu feštu „Karmenicu“ na koju nas je vozila, stariji Pažani će se sjećati supruga od Veljka bloketara. Tada se putovalo starom cestom prema Bošani i svetom Duhu. Sve se prašilo iza nas. Tu vožnju doživio sam kao svojevrsni reli. Kada smo došli u Kolan i kada smo izišli iz auta Jure mi govori:
- Bebiću ja s njon sigurno neću nazad, rađe ću hodeć preko svetog Vida.
Kasnije smo doznali prepričavajući kako smo se vozili do Kolana kako gospođa uistinu vozi reli utrke.
Toliko puta mi dođe u misao i njegova ludovanja u hotelu „Bellevue“ za vrijeme karnevalskih zabava na kojima sam svirao sa svojim „Novim Horizontima“.
Koliko je smijeh i šala nasušno potrebno poglavito danas u ovim depresivnim vremenima vidljivo je iz dana u dan kada ljudi stalno žive u nekoj nadi, u budućnosti koju možda neće ni dočekati. Zato su uspomene na ovakve ljude kakav je bio Jure Durinić-Krina sigurno jedno osvježenje.
Kaže stih jedne dalmatinske pjesme: „uspomene vitar nosi, život nan u papar mrvi.“
Ne treba zaboraviti u godini „Robinje“ da je Jure bio njen sudionik i da se rado odazivao nastupati u toj našoj pučkoj drami.
(foto arhiva KUD „Družina“)
U gradu Pagu još uvijek ima ljudi koji bi mogli ispričati daleko više nepodopština i smijeha provodeći s Jurom u društvu. Što bi značile uspomene ako bi se one ticale samo jednog čovjeka. Čovjek živi onoliko koliko su moćne uspomene u kojima je sudjelovao.
(foto s Facebook profila Elvisa Šmita)
Životni put, životni krug ovog iznimnog Pažanina okončan je 20. kolovoza 2021. godine u 82. godini života u Pagu. Siguran sam da će Jure Durinić – Krina živjeti vječno.
25.08.2021. u 18:37 •
0
Komentara •
Print •
#
utorak, 10.08.2021.
LICE MARIJINO U ŽUPNOJ CRKVI U PAGU
Marijin lik je od davnina prisutan u povijesnoj memoriji grada Paga, kako u Starom gradu tako i u novom gradu Pagu. Mnoge crkve na području grada Paga su posvećene Mariji a njezino lice ovjekovječeno je na brojnim kipovima i slikama koje se čuvaju ili krase oltare u gradskim crkvama i samostanu časnih sestara Benediktinki.
![](https://blog.dnevnik.hr/iskonskipag/slike/m/blogu-495.jpg)
Iz sačuvanog blaga za razaznati je da su za crkve u Pag stvarali brojni umjetnici. Tako su nastale antologijska umjetnička djela bez kojih bi identitet grada Paga bio nezamisliv. Počevši od kultnog kipa Majke Božje od Staroga grada, preko drugih očuvanih kipova u crkvama, pa na koncu i brojnih slika na platnu, može se ustvrditi da je malo koje svetačko lice bilo toliko omiljeno kao ono Marijino.
Pažani drže da je blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo ili „VelaGospa“ njihov najveći blagdan.
Tako paškom prvostolnicom dominira velika oltarna pala koja prikazuje Marijino Uznesenje na nebo. I ovo umjetničko djelo kao i mnoga druga u gradu Pagu nisu do kraja istraženi, za mnoga ta djela se ne zna autor. Na temelju procjena povjesničara i povjesničara umjetnosti ta djela pripisuju se raznim umjetnicima i raznim umjetničkim radionicama.
Sva ta vrijedna djela zaslužuju temeljitu stručnu obradu i restauraciju, jer su mnoga djela izložena raznim vremenskim (ne)prilikama (temperaturnim razlikama, vlazi).
Znakovito je kada se u zbornu crkvu donese kip Majke Božje od Staroga grada i postavi na njen postament ispada kao da Gospe s Velikog oltara u zanosu dočekuje samu sebe u nadi da će vjernički puk koji hodočasti čudotvornom kipu baciti pogled i na njeno uzašašće na nebo prikazano na oltarnoj pali koja se nalazi neposredno iza kipa.
Još jedno vrijedno umjetničko djelo izloženo u Zbornoj crkvi na bočnom zidu je oltarna pala „Uznesenja Bogorodice“ veličine 400 x 200 cm s 15 medaljona. Nekada je ta oltarna pala resila glavni oltar Zborne crkve. To je djelo izuzetne umjetničke vrijednosti koja se pripisuje Tintorettovoj školi, iako se pronalazi da po kompoziciji, ovo djelo moglo bi pripadati majstoru Santu Perandi.
Sante Peranda (1566-1638) talijanski je slikar iz razdoblja kasne renesanse. Poznat je po slici Silazak s križa koja se nalazi u crkvi San Procolo u Veneciji.
Uporište i vezu Santa Perande s Pagom možemo pronaći u tvrdnji našeg najvećeg stručnjaka za venecijansko slikarstvo dr. Grge Gamulina koji je napisao da se mala oltarna pala s „Pokopom Krista“ nalazi u samostanu sv.Lovre u Šibeniku tipično je za Perandu.
Pag i Šibenik u prošlosti je mnogo toga zajedničkog vezivalo, pa tako ne bi trebalo odbaciti tezu da je ovu pašku oltarnu palu izradio Santo Peranda.
Već mnogo godina da ne kažem desetljeća skupljaju se sredstva za obnovu ove oltarne pale koja je izložena jednakim uvjetima kao i ostala vrijedna umjetnička djela Zborne crkve u Pagu. Ovo djelo sigurno zaslužuje više od sadašnjeg stanja.
U Zbornoj crkvi nalazi se i oltar Majke Božje od Ružarija. Nešto više o ovom oltaru napisao sam u jednom posebnom postu a sada se samo vrijedi prisjetiti da ovaj oltar koji je djelomično obnovljen krasi kip Majke Božje od Ružarija.
Crkva ovaj blagdan slavi 7. listopada kao spomen na pobjedu kršćanske vojske nad Turcima u bitci kod Lepanta, nakon što je papa Pio V. pozvao vjernike da mole krunicu za uspješan ishod sukoba.
Mnoge crkve a na osobit način ovaj blagdan slave Dominikanci. Postoje lijepe tradicije i priče o sv. Dominiku i Djevici Mariji, priče koje spadaju u crkvenu tradiciju i koje su se prenosile s koljena na koljeno.
Nemamo dovoljno pisanih dokumenta kako bi pokazali ulogu Pažanina Vida Matasovića i njegovog konjaništva u bitki kod Lepanta. Pored Vida Matasovića i drugi Pažani su sudjelovali u toj bitci a prisustvo Dominikanaca u Pagu daje za vjerovati da se Gospe od Ružarija i posebno štovala.
Ne mogu se sjetiti kada se na svečaniji način slavio blagdan Gospe od Ružarija u Zbornoj crkvi u Pagu i pored ovakvog znamenja kao što je prekrasan kip koji resi i oltar u Zbornoj crkvi.
Josip Mužić je u knjizi „Gospa i Hrvati“ zapisao da je marijanska pobožnost glavna sastavnica hrvatskog katoličkog identiteta. Da je marijanska pobožnost u Hrvata nerijetko povezana i s opstankom naroda, čemu svjedoče mnoga hrvatska svetišta podignuta kao znak zahvalnosti Gospi.
Pažani se i ove godine spremaju za blagdan Vele Gospe. Ove godine će se održati 166. zavjetna procesija kojom će se kip Majke Božje od Staroga grada donijeti u Zbornu crkvu.
Svečano misno slavlje u Zbornoj crkvi, predvoditi će zadarski nadbiskup mons. dr. Želimir Puljić.
10.08.2021. u 20:41 •
0
Komentara •
Print •
#
utorak, 03.08.2021.
DA SE NE ZABORAVI – BOKET(IĆ)
„Okolo podne bimo spocinuli od lavora i ki bi ima ca za marendu bi poj. Stari barba Ivan, sićan se ima je pun boketić polente. Zgrabi je rukon punu šaku soli i iti je u polentu govoreć: „kad je prez zacimbe neka makar bude slana a ne bjutava“.
![](https://blog.dnevnik.hr/iskonskipag/slike/m/blogu-489.jpg)
Poj je svoju slanu polentu i napi se je bevande or botije, ali potli toga više ni moga lavrat. U boketić mu je u polentu osta zabojen pirun, a botija mu se je zvernula i od nje je stekla bevanda.
Rekli su da je nako slanu polentu poj natašće i da ga je incukalo sunce.“
Kako lipe slike ke nan je predoči profesor Nikola Kustić predstavljajuć svoju knjigu „Cakavski govor grada Paga s rječnikom“. Kustić navodi da je boket lonac s ručkama a boketić je demunutiv te iste besede.
Nema više žgribanja niti soli po arđinama, pa tako više ni boketića sa marendon. Nisan siguran da se u Pag po kućama more nać ki boketić.
(foto: Ivo Palčić)
Na ovu besedu navela me Božica Brkan koja na svom blogu „Oblizek“ piše o sirutki. Piše tako gospođa Božica: „Eh, što bi moja mama voljela da je doživjela da se njezina omiljena sirutka tako uzdiže!“
Eh, di su sada moja nana Lučinka i ded Madona ki je vodi brigu kada bi se kuvala skuta da mi nana ostavi malo sirotve i podanci prije nego bi se ovcama dalo da popiju sirotvu. Ded Madona bi pita nanu:
- Kate jesi ostavila sirotve i podankov Branimiru?
- Je, u boketić mu je parićano.
Voli san taj boketić sirotve sa podancima više nego bilo koju deliciju ovoga svita. Nima više deda i nane, nema više ni sirotve sa podancima u boketić.
03.08.2021. u 13:53 •
0
Komentara •
Print •
#