ISKONSKI PAG

petak, 25.09.2020.

45.GODIŠNJICA OTKRIVANJA SPOMENIKA JURJU DALMATINCU U GRADU PAGU

Na današnji dan prije 45. godina, odnosno 25. rujna 1975. godine, na popularnoj „Pijaci“ središnjem gradskom trgu u Gradu Pagu, otkriven je spomenik arhitektu i kiparu Jurju Dalmatincu.
Spomenik je rad domaćeg sina Ivana Mirkovića.

Nakon mnogih rasprava političkih i kulturnih djelatnika u gradu, donesena je odluka na kojem mjestu će se postaviti kip. Radovi na postamentu za kip započela su još na proljeće iste godine. Na postamentu su radili domaći djelatnici: Jerko Tičić, Šime Fabijanić, Ivo Valentić, Marijan Maržić.

Na sam dan otkrivanja spomenika Pag je svečano okićen zastavama, jer se tim kulturnim događajem obilježavalo formiranje Drugog pomorsko-obalnog sektora i 500 obljetnica smrti Jurja Dalmatinca.
Pažani su s posebnim zanimanjem očekivali svojeg Ivana Mirkovića koji je izradio kip Jurju Dalmatincu poklonivši ga svojem rodnom gradu. Vrlo emotivno Mirković je posjetio svoju rodnu kuću, zahtijevajući od vodećih ljudi u gradu da se njegova rodna kuća otkupi i da se u tim prostorima uredi memorijalna galerija. Mirković je kao zalog tom činu poklonio dio svojih djela svom rodnom gradu što je do tada bio rijedak događaj. Smatrao je da grad Pag koji je težio turističkom razvoju tom memorijalnom zbirkom može biti turistički kulturni dobitak za grad. Prošlo je 45. godina da se u gradu Pagu niti političari, pa tako ni kulturni djelatnici nisu pomakli dalje od početnih pozicija po pitanju galerije i veliko je pitanje gdje se nalaze poklonjena djela i u kakvom su stanju te umjetnine.

Toga je dana održan simpozij o liku i djelu Jurja Dalmatinca u kojem su sudjelovali mnogi akademici i uglednici od kojih je prof.dr.Mate Suić bio moderator skupa u kojem su još sudjelovali Igor Fisković, Nenad Prelog, Radovan Ivančević, Ante Zemljar i drugi. Pažani sudionici skupa tom su prigodom mogli čuti mnoge pojedinosti o idejnom tvorcu i graditelju njihovog grada.
U poslijepodnevnim satima otkriven je spomenik Jurju Dalmatincu kojeg je otkrio vidno uzbuđen autor Ivan Mirković. Mirković je bio svijestan da tim činom zauvijek trajno ostaje zabilježen u svom rodnom gradu.
Prigodne govore tom prigodom su održali predsjednik Skupštine Općine Pag Šime Maržić i profesor Ante Zemljar vidno uzbuđen i sretan.

Tako je Juraj Dalmatinac dobio čast da bude prvi kojem je podignut spomenik u povijesnoj jezgri grada. Toga se dana na paškoj pijaci osjećala posebno svečana i vesela atmosfera. Doprinos tome dao je KUD „Družina“ i Gradska glazba Pag. Građani i posjetitelji mogli su tog ljeta sudjelovati u mnogim kulturnim događajima koji su se odvijali na povijesnim mjestima u gradu. Ovom svečanošću bilo je okončano Paško kulturno ljeto.

Tijekom ovih 45 godina od kada je otkriven spomenik doživio je nekoliko promjena mjesta. Danas se nalazi na rivi, premda je po meni primjerenije mjesto bilo na glavnom gradskom trgu.

Šibenčani nisu dvojilo na kojem mjestu postaviti kip Jurju Dalmatincu, neposredno pored njegovog jednog od najvećih djela, šibenske katedrale sv. Jakova.

Profesor Zemljar je ustvrdio da gostujući na Hvaru „Družina“ nije ni foto aparatom zabilježila taj veliki događaj, tim više što su se akteri tog događaja po povratku na Pag zaustavili se kod Ivana Mirkovića i uspjeli vidjeti kip Jurju Dalmatincu dok je bio u fazi dovršavanja.
Čin otkrivanja spomenika nisam mogao ne obilježiti svojim foto aparatom, tako da je ovaj događaj ipak zabilježen i profesor Zemljar je bio zadovoljan, jer sam mu neke od fotografija poklonio.
Na ovom blogu sam u nekoliko postova pokazao svoje fotografije s otkrivanja spomenika Jurju Dalmatincu.

(izvor fotografija: br.6 A.Zubović monografija Pag otok, br.10. internet)

utorak, 15.09.2020.

45. OBLJETNICA OD IZVOĐENJA „ROBINJE“ NA DANIMA HVRASKOG KAZALIŠTA U GRADU HVARU

U nemogućnosti da kao sudionik izvođenja „Robinje“ u gradu Hvaru prije 45 godina objavim post kao spomen na dan kada se ovaj veliki događaj za grad Pag dogodio, vrijedno je sjetiti se tog izuzetnog kulturnog događaja pa premda i sa zaostatkom.
U nedjelju 1. lipnja 1975. godine u 20 sati na Gradskom trgu u Hvaru izvedena je pučka drama, paška „Robinja“, u sklopu Dana hvarskog kazališta.
Domaćini su najavili da je to pučka varijanta „Robinje“ s Paga u izvođenju mještana.

Najzaslužniji za nastup „Robinje“ u Hvaru je prof. Ante Zemljar. U dogovoru s redateljem Markom Fotezom, Zemljar je obećao dovesti „Pašku Robinju“ na festival renesansne drame u Hvaru.

Marko Fotez jedan je od osnivača „Dubrovačkih ljetnih igara“, prvi je na scenu priredio Marulićevu „Juditu“ a proslavio se vrhunskom scenskom obradom komedije „Dundo Maroje“. Od zaborava spasio je više djela hrvatske baštine. Sigurno da mu je bio prihvatljiv Zemljarov izazov spašavanja „Paške Robinje“ i postavljanje na scenu.

U knjizi Ive Palčića „Paška Robinja-hrvatska pučka drama“, Zemljar govori: „Vesela naša „Družina“ stigla je na Hvar (bez paške glazbe, čak i bez fotoaparata, te danas nemamo nikakve snimke tog plemenitog sastava). Ali, „Družina“ je stigla pod velikim hrvatskim barjakom kad se hrvatski barjaci baš nisu pokazivali. Međutim, ma kolikogod da smo se s Hvara vratili zadovoljni i dovoljno polaskani, osjetio sam da „Paška Robinja“ nije iskazala dovoljno od svoje vrijednosti onako kako sam zamišljao. Kritičari i izvjestitelji primili su „Pašku Robinju“ s oduševljenjem. No, mislim, da je njeno znanstveno razmatranje na simpoziju bilo usmjereno više na prepoznavanju da li je paška drama autentična (iz čega bi se zaključilo da ju je Lucić koristio kao predložak) ili je ona derivat Lucićeve.“

Sa ponosom danas gledam da sam bio sudionik tog događaja. Kao sudionik mogu prenijeti i svoja zapažanja i sjećanja s tog događaja.

Četrnaestogodišnjem dječaku, putovanje na Hvar ostavilo je velike utiske kojih se još i danas rado sjećam. Po dolasku u Hvar bili smo smješteni u privatni smještaj.
Glavni akteri „Paške Robinje“, Tonči Kurilić- Vijola, Ivo Fačini-Jacić, Tino Kustić-Buro, Šime Meštrović-Furt i svi iz njihove generacije koji su igrali sporedne uloge, puni duha i spremnosti za šalu nagovijestili su Hvaranima i njihovim gostima da im neće biti dosadno pored Pažana. To su sve bili dvadesetogodišnjaci puni snage i spremnosti za bilo koji oblik smijeha i zezanja.

Nije profesoru Zemljaru niti Anti Donadiću nimalo bilo lako dovesti na jednu takvu priredbu grupu koja je bila spremna na sve.

Sutradan je bila zakazan proba na terasi hotela „Amfora“ ali na što su akteri izgledali, profesor Zemljar je znao da će morati nešto ozbiljno poduzeti kako bi obuzdao uzavrelu pašku krv.

Njegova reakcija na probi kada je u ljutnji pobacao sve papire po podu i demonstrativno napustio probu, akterima je bio znak da im se uozbiljiti i odraditi posao kako je profesor zamislio. Na mene je to jako djelovalo i na mojeg kompanjona Franča Palčića. Mnogo godina kasnije radeći u športu nailazio sam na trenerske reakcije slične Zemljarovoj i tada sam shvatio kakve učinke daju takve trenerske reakcije. Svi znamo da je konačni uradak ono što nas svih može dodatno ujediniti.
Dramu smo izveli na Gradskom trgu u Hvaru ispred katedrale i starog hvarskog kazališta. Snimala je i televizija.

S današnjim odmakom su mi riječi profesora Zemljara kako smo i bez foto aparat došli na Hvar, još jasnija. Ne postoji slikovni zapis, barem ne nas Pažana. U arhivi HRT-a bi se mogla pronaći snimka jer sam jednom prilikom gledao na televiziji reprizu te „Robinje“.
Najveću pozornost je izazvala velika reportaža na dvostrukoj stranici „Slobodne Dalmacije“ gdje su prikazani nastupi i susreti aktera festivala, gdje je posebnu pozornost izazvala fotografija Šime Meštrovića koji je igrao lik Robinje u paškoj drami i Hasje Borić koja je igrala Robinju koju je izveo ansambl hrvatskog narodnog kazališta u Splitu.

Tu „Robinju je režirao Marin Carić a pored ostalih glumaca sjećam se da je jednu od uloga igrala i nedavno preminula velika glumica Zoja Odak.
Po povratku s Hvara „Družina“ se zaustavila u Splitu gdje smo posjetili dom našeg velikog kipara i slikara Ivana Mirkovića. Gospodin Mirković je tada dovršavao kip Jurju Dalmatincu kojeg je poklonio svojem gradu. Na mene je poseban dojam ostavio sačuvani pramčani dio galije koja je sudjelovala u bitci kod Lepanta, a kojom je zapovijedao jedan od članova obitelji Mirković.

Za kraj mogu prenijeti još jedno razmišljanje profesora Zemljara u spomenutoj knjizi Ive Palčića: „Slušajući je na probama i pri izvođenju, progonilo me jedno pitanje: kako je prenijeti izvan paškog gnijezda, pitajući se dalje, da li bi njeno monotono pjevanje zainteresiralo publiku drugih sredina? Sredina, kojima ona nije dio ulica, povijesnih pozornica „Paške Robinje“? Ako ništa, suvremenici će tražiti bogatiju dramu i življu igru? Ali, ako bih prihvatio općenitu površnost zahtjevne publike, „Paška Robinja“ više neće biti paška!“

Dužan sam odati zahvalnost onima koji su prepoznali u meni onoga tko bi dostojno mogao odigrati ulogu dječaka u drami. Nije to neka zahtjevna uloga, ali treba znati osjetiti trenutak kada Robinji moraš obrisati suze s obraza. Znam da bi nas Šime znao ukoriti i kazati nam kada treba doći taj trenutak. Veliku ulogu u odabiru moje malenkosti i Franča Palčića odigrao je ondašnji tajnik Mjesne zajednice u Pagu, gospodin Ante Donadić, koji je do dolaska profesora Zemljara u Pag vježbao s nama i folklorom koji je također nastupao u Hvaru.

Lijepo je što se tradicija igranja Robinje prenijela na mlađe naraštaje koji ispred sebe imaju onu dvojbu koja je mučila i profesora Zemljara, da li je prilagoditi novim uvjetima i dati je jednu novu dimenziju sadašnjosti.

Bilo kako bilo, ovaj veliki kulturni događaj za grad Pag i za sami KUD „Družina“ je ono čime se ni neki profesionalni ansambli ne mogu pohvaliti. Činjenica da je „Družina“ sljedeće ljeto nastupila i na Dubrovačkim ljetnim igrama, čini mi se da ni jedan KUD na ovim prostorima u svojoj povijesti ne može napisati ovaj podatak, da je bio sudionik dviju najvećih kazališnih priredbi u državi.

subota, 05.09.2020.

CU SAN DA GOVORIJU !

Dogovorili smo se kada dojden od Praga da neću puno pisat, da ću nastojat odmorit se i doć sebi. Kada dojde vrime ili bude nešto važno, da ću cakod i napisat. Bi je kuntenti smanon i reka mi je da iman pravo, neka se odmorin da je to najvažnije. Cujemo se redovno, o svemu me izvještava, već je dva miseca doli i sve moguće informacije znan. Dva dana gren do grada, fali mi Musa, fali i Mateu, on je u Pag i nimaš sa kin popit kafu.

Svejedno smo ja i Mateo popili svoju cugu, kako rece Mateo i usput posjetili sajam knjiga „Vrisak“ ki se vaku godinu održava u Riku.

Ako ništa drugo za jeftini šoldi uvik najden neku knjigu ka me interesira. Sitili smo se i njega dok smo sedili, ja pijen makijato a Mateo satere dvi kuglice sladoleda. Gren ga zvat da vidin di je.
- Jesi poredi apartmani, se paričivaš za doć nazad ili će Te Dan mertvih uvatit doli?
- Ni vrag da si ugrad?
- Ne, Ti si!
- Pa ca cinite ugrad?
- Odnesli smo boršu popravit od škule Mateu, da mu zdricaju očali i usput da pojdemo na sajam knjiga.
- Knjige će ti kruva dat. Nego da te pitan, kako to da se ne bojiš korone?
- Više korone ima doli nego ovde u Riku. Ovo je najsigurniji grad u Hervatskoj po pitanju korone, najmanje zaraženih. Više ih je u Novaju i Metajnu nego u Riku.
- To imaš pravo i drago mi je da si doša do grada, to je šnjal da će bit dobro. Da ti pošajen baškotinov da moreš uz kafu mocit, jer makijato je bela kafa.

- Baš bi ti da kune za meni baškotini kupit i još poslat u Riku, to bi Tebi bi dodatni trošak.
- Bome nisi ti to slabo reka. Koludrice naplaćujeju baškotini na piz od zlata i još san cu da dvajset deki staviju manje u kilo. Da ti na peškariju staviju dvajset deki manje ribe a naplatiju ti za kilo, ja mislin da bi banak okrenu napak.
- Jesi Ti to dobro cu?
- Tako govoriju po Pagu i da su in baškotini toliko prozirni da sveti Vid moreš kroz njih vidit.

- Ja Ti to ne verujen, jer si Ti jedan takav muntanjor da samo cekaš kakav škerac od crikve da mi možeš kalat.
- Nisan ni ceka da ćeš drugacije reć. Ti bi se potuka za koludrice.
- Cekaj, cekaj. Ako je to istina to triba provjerit, zmirit baškotini kada ih kupiš i lipo in reć, a ne ovako kao i sve u Pag:- cu san da govoriju. Ca san ja sve cu.
- Dobro Bebiću, neka bude po tvoju, ali ja san tako cu, pa me sad ubi.
To je bila samo jedna od tema kih smo se dotaknuli. Još sam mu postavi nekoliko pitanja da se malo i nasmijen, fali mi smiha, pa smo u ton tonu nastavili.
- Cu san ja tako da na novoj pijaci prodaješ pemedevori od vertla.
- Kako ne, u Kiršinu iman vertal i u vertal svega ca ti serce poželi. Znaš kako smo dali ime vertlu?
- Ne!
- Plodine, tako ti se zove moj vertal. I kada dojdeš kod mene u vertal kupit pemedevori imaš organiziran parking, a ne ka na novoj pijaci.

- Baš lipo ali ja san tako cu.
- Jebi se, pa si mene naša danaska.
- Reka san Ti da ću možda doć za litnji karneval u Pag, ali ovogodišće je bilo samo za televiziju, pa se nisan sti dat štrapacat, cu san da si se Ti mašakara i da si bi glavni.
- Kako ne, ja san barjak nosi i „Baš nas briga“ napisa. Odi molin te živin Bogom, ostavi se mene. Ti si se zato raspisa za Krstu Jurasa.

- Ca možeš, kada je to nepoznat covik. Ki je taj? „Dalmacija u Tvon okuuuu.“
- Pivaj, pivaj turlavce. Sve jedno mi je žal za toga covika da se mi u Pag tako prema njemu odnosima. To je kultura na paški način. Glavno da Peruža svako lito tambura, njega ni korona ne more zaustavit.
- Ne fali meni paška kultura ni malo, niti oni ki je vodiju, da je baren malo više kulture u ton gradu svima bi nan bilo draže i lipše.

- Razepet će ju te sad za vo ca govoriš.
- Cu san da će kulturni radnici grada poduzet sve mjere da mi zabraniju ulazak u grad dok ne postanem kulturan i dok ne priznan sve ono ca oni ciniju za kulturu ovog našeg dicnog i šešnog grada. Živio paški litnji i zimski karneval! Jer zimski je sad bliže nego litnji i triba se parićat za taj kulturni događaj. Nego kumpanjo moj kada Ti misliš doć u Riku?
- Ca te briga. Kad me bude voja.
- Stoj ca duže možeš, jer san cu da si kovid pozitivan.
- Da ti recen na ca si ti pozitivan? Cuvaj toga maloga i ne gvori munješćine ispred diteta, nego mu kupi još jednu kuglicu sladoleda.

Morebit bimo bili još puno toga dotakli, ali su me zvali da je borša gotova i neka je dojdemo vazest. Platili smo dvi kuglice sladoleda i makijato 34 kune. Dvi knjige ke san kupi sam plati 20 kun pa ti sad budi pametan.

<	rujan, 2020					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Linkovi

www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN

1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE