ISKONSKI PAG

utorak, 15.09.2020.

45. OBLJETNICA OD IZVOĐENJA „ROBINJE“ NA DANIMA HVRASKOG KAZALIŠTA U GRADU HVARU





U nemogućnosti da kao sudionik izvođenja „Robinje“ u gradu Hvaru prije 45 godina objavim post kao spomen na dan kada se ovaj veliki događaj za grad Pag dogodio, vrijedno je sjetiti se tog izuzetnog kulturnog događaja pa premda i sa zaostatkom.
U nedjelju 1. lipnja 1975. godine u 20 sati na Gradskom trgu u Hvaru izvedena je pučka drama, paška „Robinja“, u sklopu Dana hvarskog kazališta.
Domaćini su najavili da je to pučka varijanta „Robinje“ s Paga u izvođenju mještana.


Najzaslužniji za nastup „Robinje“ u Hvaru je prof. Ante Zemljar. U dogovoru s redateljem Markom Fotezom, Zemljar je obećao dovesti „Pašku Robinju“ na festival renesansne drame u Hvaru.

Marko Fotez jedan je od osnivača „Dubrovačkih ljetnih igara“, prvi je na scenu priredio Marulićevu „Juditu“ a proslavio se vrhunskom scenskom obradom komedije „Dundo Maroje“. Od zaborava spasio je više djela hrvatske baštine. Sigurno da mu je bio prihvatljiv Zemljarov izazov spašavanja „Paške Robinje“ i postavljanje na scenu.

U knjizi Ive Palčića „Paška Robinja-hrvatska pučka drama“, Zemljar govori: „Vesela naša „Družina“ stigla je na Hvar (bez paške glazbe, čak i bez fotoaparata, te danas nemamo nikakve snimke tog plemenitog sastava). Ali, „Družina“ je stigla pod velikim hrvatskim barjakom kad se hrvatski barjaci baš nisu pokazivali. Međutim, ma kolikogod da smo se s Hvara vratili zadovoljni i dovoljno polaskani, osjetio sam da „Paška Robinja“ nije iskazala dovoljno od svoje vrijednosti onako kako sam zamišljao. Kritičari i izvjestitelji primili su „Pašku Robinju“ s oduševljenjem. No, mislim, da je njeno znanstveno razmatranje na simpoziju bilo usmjereno više na prepoznavanju da li je paška drama autentična (iz čega bi se zaključilo da ju je Lucić koristio kao predložak) ili je ona derivat Lucićeve.“

Sa ponosom danas gledam da sam bio sudionik tog događaja. Kao sudionik mogu prenijeti i svoja zapažanja i sjećanja s tog događaja.

Četrnaestogodišnjem dječaku, putovanje na Hvar ostavilo je velike utiske kojih se još i danas rado sjećam. Po dolasku u Hvar bili smo smješteni u privatni smještaj.
Glavni akteri „Paške Robinje“, Tonči Kurilić- Vijola, Ivo Fačini-Jacić, Tino Kustić-Buro, Šime Meštrović-Furt i svi iz njihove generacije koji su igrali sporedne uloge, puni duha i spremnosti za šalu nagovijestili su Hvaranima i njihovim gostima da im neće biti dosadno pored Pažana. To su sve bili dvadesetogodišnjaci puni snage i spremnosti za bilo koji oblik smijeha i zezanja.

Nije profesoru Zemljaru niti Anti Donadiću nimalo bilo lako dovesti na jednu takvu priredbu grupu koja je bila spremna na sve.

Sutradan je bila zakazan proba na terasi hotela „Amfora“ ali na što su akteri izgledali, profesor Zemljar je znao da će morati nešto ozbiljno poduzeti kako bi obuzdao uzavrelu pašku krv.

Njegova reakcija na probi kada je u ljutnji pobacao sve papire po podu i demonstrativno napustio probu, akterima je bio znak da im se uozbiljiti i odraditi posao kako je profesor zamislio. Na mene je to jako djelovalo i na mojeg kompanjona Franča Palčića. Mnogo godina kasnije radeći u športu nailazio sam na trenerske reakcije slične Zemljarovoj i tada sam shvatio kakve učinke daju takve trenerske reakcije. Svi znamo da je konačni uradak ono što nas svih može dodatno ujediniti.
Dramu smo izveli na Gradskom trgu u Hvaru ispred katedrale i starog hvarskog kazališta. Snimala je i televizija.

S današnjim odmakom su mi riječi profesora Zemljara kako smo i bez foto aparat došli na Hvar, još jasnija. Ne postoji slikovni zapis, barem ne nas Pažana. U arhivi HRT-a bi se mogla pronaći snimka jer sam jednom prilikom gledao na televiziji reprizu te „Robinje“.
Najveću pozornost je izazvala velika reportaža na dvostrukoj stranici „Slobodne Dalmacije“ gdje su prikazani nastupi i susreti aktera festivala, gdje je posebnu pozornost izazvala fotografija Šime Meštrovića koji je igrao lik Robinje u paškoj drami i Hasje Borić koja je igrala Robinju koju je izveo ansambl hrvatskog narodnog kazališta u Splitu.

Tu „Robinju je režirao Marin Carić a pored ostalih glumaca sjećam se da je jednu od uloga igrala i nedavno preminula velika glumica Zoja Odak.
Po povratku s Hvara „Družina“ se zaustavila u Splitu gdje smo posjetili dom našeg velikog kipara i slikara Ivana Mirkovića. Gospodin Mirković je tada dovršavao kip Jurju Dalmatincu kojeg je poklonio svojem gradu. Na mene je poseban dojam ostavio sačuvani pramčani dio galije koja je sudjelovala u bitci kod Lepanta, a kojom je zapovijedao jedan od članova obitelji Mirković.

Za kraj mogu prenijeti još jedno razmišljanje profesora Zemljara u spomenutoj knjizi Ive Palčića: „Slušajući je na probama i pri izvođenju, progonilo me jedno pitanje: kako je prenijeti izvan paškog gnijezda, pitajući se dalje, da li bi njeno monotono pjevanje zainteresiralo publiku drugih sredina? Sredina, kojima ona nije dio ulica, povijesnih pozornica „Paške Robinje“? Ako ništa, suvremenici će tražiti bogatiju dramu i življu igru? Ali, ako bih prihvatio općenitu površnost zahtjevne publike, „Paška Robinja“ više neće biti paška!“

Dužan sam odati zahvalnost onima koji su prepoznali u meni onoga tko bi dostojno mogao odigrati ulogu dječaka u drami. Nije to neka zahtjevna uloga, ali treba znati osjetiti trenutak kada Robinji moraš obrisati suze s obraza. Znam da bi nas Šime znao ukoriti i kazati nam kada treba doći taj trenutak. Veliku ulogu u odabiru moje malenkosti i Franča Palčića odigrao je ondašnji tajnik Mjesne zajednice u Pagu, gospodin Ante Donadić, koji je do dolaska profesora Zemljara u Pag vježbao s nama i folklorom koji je također nastupao u Hvaru.

Lijepo je što se tradicija igranja Robinje prenijela na mlađe naraštaje koji ispred sebe imaju onu dvojbu koja je mučila i profesora Zemljara, da li je prilagoditi novim uvjetima i dati je jednu novu dimenziju sadašnjosti.

Bilo kako bilo, ovaj veliki kulturni događaj za grad Pag i za sami KUD „Družina“ je ono čime se ni neki profesionalni ansambli ne mogu pohvaliti. Činjenica da je „Družina“ sljedeće ljeto nastupila i na Dubrovačkim ljetnim igrama, čini mi se da ni jedan KUD na ovim prostorima u svojoj povijesti ne može napisati ovaj podatak, da je bio sudionik dviju najvećih kazališnih priredbi u državi.

15.09.2020. u 18:15 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< rujan, 2020 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE