ISKONSKI PAG

petak, 23.10.2020.

NIJE SVAKO ZLO ZA ZLO




Ne kaže se zaludu da nije svako zlo za zlo, neko je i za dobro. U našim životima postoje ljudi sa kojima dugo vremena nismo komunicirali. Prolaze kroz naše živote u različitim fazama i na neki način nam trebaju. Tako se i meni desilo da se nakon mnogo godina sretnem sa Srećkom Sabalićem današnjim voditeljem Klinike za traumatoligiju KBC-a Sestre Milosrdnice. Spojila nas moja bolest.
Prije nego ću se vratiti iz Praga u Češkoj sa liječenja, obaviještan sam da je Srećku preminula mama. Bio sam u dosluhu sa svojoj majkom koju sam zamolio da u moje ime izrazi Srećku i obitelji najiskreniju sućut i da gospođu Celinu isprati na posljednji počinak.
Nakon sprovodnih obreda majka me izvjestila o svemu, i priopćila mi da je Srećku bilo drago i da me pozdravio.
Tom prigodom majka mi je prenjela neke informacije koje nisam znao. Prvo pokojna gospođa Celina bila je godište mojeg oca (1932. god.) rođena Tičić i znam da je uvijek rado razgovarala sa mojim ocem dok su posjedovali obiteljsku kuću na Bašaci.
Druga obavijest koja je bila vrlo bitna je, da je posmrtne obrede i misu zadušnicu po želji pokojnice predvodio naš don. Dario Tičić.


Tada mi majka priopćava još jednu informaciju, a ta je da se u mojem posjedu nalazi obiteljska fotografija na kojoj se nalazi i preminula gospođa Celina kao beba u naručju nekog od člana obitelji. Fotografija je nastala na dan kada je mladu misu slavio don. Ivan Tičić 2. travnja 1933. na sam dan Uskrsa. Na fotografiji se nalaze i moja nana (nona,baka) Katica Festini rođ. Crljenko (1925. god.) i njena majka Marija Crljenko rođ. Fabijanić – Telerovica (1900. god.)

U plavom krugu označen je don. Ivan Tičić
U bijelom krugu je označena gospođa Celina Sabalić rođ. Tičić
U žutom krugu je označena Katica Festini rođ. Crljenko
U crvenom krugu je označena Marija Crljenko rođ. Fabijanić

Nisam naišao na poveznicu kako su se moja nana i pranana našle na toj fotografiji, jer mi ni majka ne zna obajsniti koja je to veza. Starih članova obitelji više nema tko bi me usmjerio kakva je veza mojih članova obitelji sa don. Ivanom Tičićem i gospođom Celinom.
Don Ivana Tičića sam predstavio u rubrici na blogu: „101 PAŽANIN“ pod brojem 34.,u postu od 17.11.2019.

Fotografija je dosta oštećena, međutim na njoj se jako dobro razaznaju osobe. Predmijevam da će don. Dario nakon što pogleda fotografiju, imati saznanja koji se svećenici nalaze na fotografiji, a sigurno je da je ovo jedna od fotografija koja može poslužiti u rasvjetljavanju života don. Ivana Tičića, kojim se don. Dario bavi.
Posjedujem fotografiju kao trag kojim mogu povezati i upotpuniti priču o osobi čiji je život i nesretna pogibija djelo koje istražujemo. Ova fotografija sigurno je dokument jednog vremena koji može svjedočiti o životu don. Ivana Tičića.
Kako nas slučajnosti mogu dovesti u stvarno stanje i pomaže nam pronaći nešto dobro u svemu. Jer, nije svako zlo za zlo. Ponekad zakoračimo u nepoznato koje nas na kraju iznenadi novim spoznajama. Tako da nije bilo moje bolesti možda nikada ne bih došli do toga, da posjedujem fotografiju na kojoj se nalazi don. Ivan Tičić nakon svoje mlade mise.

23.10.2020. u 21:39 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 14.10.2020.

DA SE NE ZABORAVI - BUL





Bul u našen govoru označava poštansku i taksenu marku, biljeg, znak, pečat, a beseda dolazi od talijanskog bolla i venecijanskog bolo. Tu besedu pronalazim i u latinskom jeziku bulla još u sridnjem viku, ali isto tako ona je i turcizam, bula (žena Turkinja nižeg staleža).
Mi se u Pag dicimo i „Bulom“ kojon je kralj Bela IV 1244. Grad Pag proglasi slobodnim kraljevskim gradom.


Bula (lat. bulla) je dvostrani olovni pečat ki se još od srednjeg vika meča na dokumente od vladara i crkvenih poglavara.

U Pag se najviše služimo besedon bul za poštansku marku. Da je to tako potvrđuje i rubrika na blogu Ive Palčića ka se zove „kartulina bez bula“.

Poštanska marka ili bul se prvi put pojavila 1840., u Engleskoj kada se taj komadić ljepljive karte uvodi kao platežno sredstvo za pisma. Time je poštarina bila plaćena unaprijed, a kao dokaz tome je bi pečat preko bula.

Ona je kao takva brzo postala i predmet sakupljanja (filatelija), pa su tako neki buli dosegli velike cijene vridnosti.
Kao stari filatelista još uvik pratin ali više ne skupjan buli, kako izdavanje poštanskih bula sudjeluje u svjetskim zbivanjima.

Jako puno država u svitu izdalo je bule na temu borbe protiv Covida-19.

Pag je isto bi zastupljen na poštanskim bulima. Zadnji bul je izdan 18. žunja 2014. u povodu 5. Međunarodnog festivala čipke. Tom prigodom Hrvatsko filatelističko društvo Zadar izdalo je i prigodnu kovertu ukrašenu slikon paške čipke, tu je i poštanski pečat, isto sa motivom paške čipke. Izdana je u ogrničenoj količini od dvi stotine komadi i podiljena je gostima i sudionicima festivala. Time se dala mogućnost da se svitu pošaje poruka o Pagu i njegovom festivalu čipke. Nakon upotrebe pečat, primjerak koverte i bula čuva se u Poštanskom muzeju u Zagrebu, kao trajan dokument i filatelistički suvenir sa otoka.

Pored svih noviteta pismo je još uvik ostalo dio naše svakodnevnice i to se nikada neće prominit, i uvik će bit, dok je svita i vika, bit će i pisma sa bulom.



14.10.2020. u 09:00 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 07.10.2020.

101 PAŽANIN - 39. STJEPAN SABALIĆ – (Pag, 7.listopada 1935. – Pag, 9. ožujka 2016.)







Stjepan Sabalić rođen je 7. listopada 1935. godine u Pagu, od majke Mandice rođ. Maričević – Kalebicinke i oca Šime Sabalića – Korena.
Nakon okončanja osnovno školskog obrazovanja Stjepan se udaljio iz svog grada i duže vrijeme nije bivao u Pagu. Od 1949. do 1957. u tom razdoblju pohađa i završava Učiteljsku školu. Odslužio je vojni rok i jedno vrijeme bio uposlen.
Svom rodnom gradu vratio se početkom 1957. godine. Te iste godine zaposlio se kao učitelj u Pagu. Uključuje se u društvene aktivnosti te je 1958. godine izabran za Predsjednika Omladine Pag i primljen u članstvo SKJ. Od 1962. godine zaposlen je u Općinskoj upravi na radnom mjestu referenta za društvene djelatnosti gdje ostaje sve do svojeg umirovljenja 1993. godine.

Stjepan je svojim pregalaštvom ostavio duboki trag u svom dugogodišnjem dobrovoljnom radu u mnogim segmentima društvenog života u gradu Pagu.
U tom razdoblju obnašao je i mnoge druge dužnosti (inicirao je osnivanje Samoupravne interesne zajednice za zdravstvo, član samoupravne interesne zajednice odgoja i obrazovanja Rijeka, član Skupštine Croatia osiguranja, pokretač inicijative za osnivanjem Samoupravne interesne zajednice za zaštitu od požara).
Svoj najveći doprinos dao je u očuvanju tradicije i kulture. Još 1946. godine, sa svojih 11 godina postao je članom ondašnjeg kulturnog društva „Pag“ u kojemu je u pučkoj drami „Robinja“ brisao suze, a Robinju je u to doba glumio njegov otac.

Iskoristio je svoje mjesto referenta za društvene djelatnosti u Općinskoj upravi i, 1962. godine, u suradnji s Narodnim sveučilištem obnavlja „Robinju“ okupivši novu generaciju članova društva.
Jedan je od osnivača kulturno umjetničkog društva „Družina“ 1969. godine i njen prvi predsjednik. Za svoj doprinos u organizaciji brojnih nastupa i gostovanja KUD-a proglašen je za doživotnog počasnog člana Udruge.

Ako bi trebalo staviti znak jednakosti između čovjeka i događaja koji se na godišnjoj razini ostvaruju, onda bi to u svakom slučaju izgledalo, Stipe Koren = Karneval.

Od davne 1957. godine Stjepan Sabalić je aktivni i bitan sudionik paškog karnevala kako zimskog jednako tako i ljetnog karnevala. Stipe je znao da turizmu osim mora, sunca i plaža treba ponuditi i nešto novo, nešto originalno što je rijetko naći na Jadranskoj obali.
Uz pomoć Zvonka Usmijanija, tadašnjeg Tajnika Turističkog društva, a na prijedlog Predsjednika Skupštine Općine Pag gospodina Mate Portade, sudjeluje u organizaciji prvog ljetnog karnevala 1959. godine koji se u kontinuitetu održava do današnjih dana.

Osim mnogih posebnosti paški karneval je jedinstven i po listu „Baš me briga“, kojeg je 1963. godine pokrenuo i bio njegov idejni tvorac, a list izlazi jedanput godišnje na kraju karnevala. Izrazito popularan i čitan, humoristični list „Baš me briga“ ismijavao je ljude i događaje koji su se događali između dva karnevala. Ako se naljuti ikad onaj tko se našao u listu kao predmet ironije i ismijavanja, skrivao je to, jer javno pokazati da se ljutiš još je dodatno izazivalo podsmijeh. Uglavnom su ljudi prihvaćali šale i nisu se ljutili na spomen njihova imena. U Pagu se čak govorilo da ako nisi nikada bio spomenut u „Baš me briga“ da i nisi neka osoba.

Glavni i odgovorni urednik Stipe Sabalić-Koren pisao je pod pseudonimom „Lovro Kantirić“ sve do 1998. godine, kada je osnovana udruga „Markova kumpanija“ i koja listu mijenja naziv u „Baš nas briga“.

Priče koje je list „Baš me briga“ prinosio kao svojevrsni dar za vrijeme karnevalskih ludovanja svojim čitateljima, svim Pažanima i k tomu svima koji vole Pag ili će ga tek zavoljeti postali su dokument jednog vremena, rukopis koji govori o ljubavi, strasti, razmišljanjima o različitostima, temeljnih sloboda i suzbijanju strahova koja su dolazili od političkih elita, i o intimnim odnosima i puno drugih stvari o kojima se inače baš i ne govori.
Kako bi popunio vrijeme između dva karnevala, povremeno izdaje list „Zadnji skosi“, kojeg i distribuira hodajući gradom uručivanjem lista građanima. O tome je svjedočio u dokumentarnoj emisiji na HRT-u.
Bio je sudionik svih karnevalskih događaja koje je emitirao „Radio Pag“, kao i na karnevalskim priredbama „Petkom“ koje su se održavale u Domu kulture, gdje je prigodnim nastupom animirao Pažane da aktivno sudjeluju u karnevalskim zbivanjima. Pjesma „Karnevale dobro moje“ kojom je uvijek započinjao svoje nastupe, postala je uvodna melodija ili svojevrsna paška karnevalska himna.

Svojim nesebičnim djelovanjem i radom na promicanju paškog karnevala pridonio je da grad Pag bude primljen u članstvo Međunarodne organizacije karnevalskih gradova i Hrvatske udruge karnevalista.
Napisao je nekoliko knjiga posvećenih paškom karnevalu: „Cemu smo se smijali“, „Pismom notano“ i „Škerci, dešpeti, kontre“

Nije karneval bio jedino kulturno dobro kojim se bavio Stjepan Sabalić. Bio je član Gradske glazbe i njen predsjednik u tri mandata te višegodišnji član Upravanog odbora. Gradska glazba je simbol paškog identiteta, kroz koju su prošli mnogi eminentni glazbenici, stoga je bila čast biti dio tog identiteta. Vrijedno je spomenuti da su sin i kći Stjepana Sabalića bili glazbenici u gradskoj glazbi, danas i unuci.

Sredstvima ondašnjeg SIZ-a kulture, u bivšoj državi uz pomoć Koncertne agencije iz Zagreba i doprinosima Općine Pag uz potporu tadašnjeg Predsjednika Skupštine Općine, gospodina Mirana Ivaniševića, osigurao je kupnju prvog koncertnog klavira. Tim svojim doprinosom omogućio je da danas mnogi vrhunski glazbeni umjetnici obogaćuju kulturnu ponudu grada Paga.

Posebno treba izvojiti ulogu Stjepana Sabalića u vatrogastvu grada Paga. Od listopada 1957. godine aktivan je član Dobrovoljnog vatrogasnog društva Pag. Dobrovoljna vatrogasna društva, poznatija kao DVD, bila su u malim sredinama žila kucavica društvenog života. Paški vatrogasci su se skupljali u zgradi bivšeg „Špitala“ gdje im je bila smještena mehanizacija, uniforme, koje su im u vlastitim, ali i tuđim očima davale posebnu ulogu i značaj. Gajili su duh prijateljstva, solidarnosti i spremnosti da drugima pomažu u nevolji. U sklopu zgrade nalazio se jog na kojem su se okupljali i igrali balote, čak i mali nogomet. U svom četrdeset godišnjem djelovanju obnašao je dužnost Tajnika i Predsjednika DVD-a te bio i njegov zapovjednik.
Znajući ulogu vatrogastva u jednoj zajednici i skučenim prostorima u kojima je djelovao DVD Pag, 1985. godine, a prigodom 55. Godišnjice DVD-a, inicira izgradnju novog vatrogasnog doma. Zaslužan je za brojne donacije koje DVD Pag prima u tijeku Domovinskog rata.
Za svoj požrtvovan rad u zaštiti od požara dobio je i najviša priznanja.
Kao član Stožera civilne zaštite i Zapovjednik specijalizirane vatrogasne postrojbe dobio je „srebrnu medalju“ Glavnog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske i status branitelja domovinskog rata.
Od Hrvatske vatrogasne zajednice, dobiva „Povelju Mirka Kolarića“, prvog tajnika Vatrogasne zajednice Hrvatske, kao učitelj hrvatskog vatrogastva, koju je prilikom dodjele prvih takvih priznanja primio samo 21 vatrogasac u Hrvatskoj.

Stjepan je od prvog trena znao kakvu ulogu u životu grada će imati turizam. Od 1971. godine je potpredsjednik Turističkog društva Pag. Za zalaganje u radu Turističkog društva, u natjecanju za izbor najistaknutijeg turističkog djelatnika u 1977. godini, na prijedlog Uprave turističkog društva, časopis „Arena“ mu je dodijelila Diplomu za istaknutog turističkog djelatnika u Hrvatskoj.

U sklopu turističke ponude inicirao je mnoga kulturna događanja od kojih vrijedi spomenuti izložbu paške čipke u čitaonici na Uhlincu, gdje su se kasnije odvijale i mnoge likovne izložbe. Uz suglasnost Nadžupnog ureda u Pagu i Nadbiskupa zadarske Nadbiskupije, dogovorio je da se crkva sv. Jurja može koristiti u ne sakralne svrhe. Zahvaljujući tom angažmanu i dan danas se tamo događaju kulturna događanja od šireg značenja.

Tu nije kraj aktivnostima kojima se bavio Stjepan Sabalić u svojem gradu. Bio je obnovitelj i Predsjednik Crvenog križa Pag. Za vrijeme Domovinskog rata skupa s suradnicima brinuo je za preko pet tisuća prognanika i izbjeglica.
U sportu je ostavio trag ne samo u gradu nego i okolnim mjestima gdje je inicirao izgradnju malih igrališta i jogova, te posebno vodio brigu o izgradnji nogometnog igrališta „Julovica“ u Pagu.
Kao svestrani zaljubljenik u šah oragnizirao je svojevremeno i šahovske turnire koji su se održavali u gradu Pagu. Malo je poznato da je uspio u Pag dovesti prestižnu biciklističku utrku „Jadranskom magistralom“.
U novonastaloj državi, od svojeg umirovljenja 1993. godine, posebnu skrb je vodio o umirovljenicima. Bio je izabran za Predsjednika Udruge umirovljenika grada Paga u dva mandata. Nakon toga je bio tajnik i na toj funkciji je ostao do svoje smrti.
U ovom životopisu nisu uključene mnoge druge aktivnosti koje je obavljao ili pokretao Stjepan Sabalić. Sve napisano dokaz je da se radi o čovjeku koji je cijeli svoj život darovao svojem gradu s puno ljubavi.
Grad Pag uzvratio mu je priznanjem:
Za doprinos razvoju kulturnih aktivnosti te očuvanju materijalne i nematerijalne kulturne baštine, 1999. godine, a na prijedlog Karnevalske udruge, dodjeljena mu je „Povelju“ o nagradi za životno djelo za doprinos u kulturi čime je postao prvi Pažanin kome je ta Povelja dodijeljena.

Ovo priznanje je najmanje što se moglo uraditi kako bi se građani, ali i nova Gradska uprava odužili za sve što je učinio tijekom svojeg života vodeći mnoge bitke za interese Paga te ljepši i ugodniji život svih građana grada Paga.

(neke fotografije izvor:internet)

07.10.2020. u 11:12 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< listopad, 2020 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (3)
Lipanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (6)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (7)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (5)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (10)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (7)
Veljača 2018 (6)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (7)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (5)
Srpanj 2017 (9)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. STJEPAN SABALIĆ