Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/iskonskipag

Marketing

101 PAŽANIN - 39. STJEPAN SABALIĆ – (Pag, 7.listopada 1935. – Pag, 9. ožujka 2016.)







Stjepan Sabalić rođen je 7. listopada 1935. godine u Pagu, od majke Mandice rođ. Maričević – Kalebicinke i oca Šime Sabalića – Korena.
Nakon okončanja osnovno školskog obrazovanja Stjepan se udaljio iz svog grada i duže vrijeme nije bivao u Pagu. Od 1949. do 1957. u tom razdoblju pohađa i završava Učiteljsku školu. Odslužio je vojni rok i jedno vrijeme bio uposlen.
Svom rodnom gradu vratio se početkom 1957. godine. Te iste godine zaposlio se kao učitelj u Pagu. Uključuje se u društvene aktivnosti te je 1958. godine izabran za Predsjednika Omladine Pag i primljen u članstvo SKJ. Od 1962. godine zaposlen je u Općinskoj upravi na radnom mjestu referenta za društvene djelatnosti gdje ostaje sve do svojeg umirovljenja 1993. godine.

Stjepan je svojim pregalaštvom ostavio duboki trag u svom dugogodišnjem dobrovoljnom radu u mnogim segmentima društvenog života u gradu Pagu.
U tom razdoblju obnašao je i mnoge druge dužnosti (inicirao je osnivanje Samoupravne interesne zajednice za zdravstvo, član samoupravne interesne zajednice odgoja i obrazovanja Rijeka, član Skupštine Croatia osiguranja, pokretač inicijative za osnivanjem Samoupravne interesne zajednice za zaštitu od požara).
Svoj najveći doprinos dao je u očuvanju tradicije i kulture. Još 1946. godine, sa svojih 11 godina postao je članom ondašnjeg kulturnog društva „Pag“ u kojemu je u pučkoj drami „Robinja“ brisao suze, a Robinju je u to doba glumio njegov otac.

Iskoristio je svoje mjesto referenta za društvene djelatnosti u Općinskoj upravi i, 1962. godine, u suradnji s Narodnim sveučilištem obnavlja „Robinju“ okupivši novu generaciju članova društva.
Jedan je od osnivača kulturno umjetničkog društva „Družina“ 1969. godine i njen prvi predsjednik. Za svoj doprinos u organizaciji brojnih nastupa i gostovanja KUD-a proglašen je za doživotnog počasnog člana Udruge.

Ako bi trebalo staviti znak jednakosti između čovjeka i događaja koji se na godišnjoj razini ostvaruju, onda bi to u svakom slučaju izgledalo, Stipe Koren = Karneval.

Od davne 1957. godine Stjepan Sabalić je aktivni i bitan sudionik paškog karnevala kako zimskog jednako tako i ljetnog karnevala. Stipe je znao da turizmu osim mora, sunca i plaža treba ponuditi i nešto novo, nešto originalno što je rijetko naći na Jadranskoj obali.
Uz pomoć Zvonka Usmijanija, tadašnjeg Tajnika Turističkog društva, a na prijedlog Predsjednika Skupštine Općine Pag gospodina Mate Portade, sudjeluje u organizaciji prvog ljetnog karnevala 1959. godine koji se u kontinuitetu održava do današnjih dana.

Osim mnogih posebnosti paški karneval je jedinstven i po listu „Baš me briga“, kojeg je 1963. godine pokrenuo i bio njegov idejni tvorac, a list izlazi jedanput godišnje na kraju karnevala. Izrazito popularan i čitan, humoristični list „Baš me briga“ ismijavao je ljude i događaje koji su se događali između dva karnevala. Ako se naljuti ikad onaj tko se našao u listu kao predmet ironije i ismijavanja, skrivao je to, jer javno pokazati da se ljutiš još je dodatno izazivalo podsmijeh. Uglavnom su ljudi prihvaćali šale i nisu se ljutili na spomen njihova imena. U Pagu se čak govorilo da ako nisi nikada bio spomenut u „Baš me briga“ da i nisi neka osoba.

Glavni i odgovorni urednik Stipe Sabalić-Koren pisao je pod pseudonimom „Lovro Kantirić“ sve do 1998. godine, kada je osnovana udruga „Markova kumpanija“ i koja listu mijenja naziv u „Baš nas briga“.

Priče koje je list „Baš me briga“ prinosio kao svojevrsni dar za vrijeme karnevalskih ludovanja svojim čitateljima, svim Pažanima i k tomu svima koji vole Pag ili će ga tek zavoljeti postali su dokument jednog vremena, rukopis koji govori o ljubavi, strasti, razmišljanjima o različitostima, temeljnih sloboda i suzbijanju strahova koja su dolazili od političkih elita, i o intimnim odnosima i puno drugih stvari o kojima se inače baš i ne govori.
Kako bi popunio vrijeme između dva karnevala, povremeno izdaje list „Zadnji skosi“, kojeg i distribuira hodajući gradom uručivanjem lista građanima. O tome je svjedočio u dokumentarnoj emisiji na HRT-u.
Bio je sudionik svih karnevalskih događaja koje je emitirao „Radio Pag“, kao i na karnevalskim priredbama „Petkom“ koje su se održavale u Domu kulture, gdje je prigodnim nastupom animirao Pažane da aktivno sudjeluju u karnevalskim zbivanjima. Pjesma „Karnevale dobro moje“ kojom je uvijek započinjao svoje nastupe, postala je uvodna melodija ili svojevrsna paška karnevalska himna.

Svojim nesebičnim djelovanjem i radom na promicanju paškog karnevala pridonio je da grad Pag bude primljen u članstvo Međunarodne organizacije karnevalskih gradova i Hrvatske udruge karnevalista.
Napisao je nekoliko knjiga posvećenih paškom karnevalu: „Cemu smo se smijali“, „Pismom notano“ i „Škerci, dešpeti, kontre“

Nije karneval bio jedino kulturno dobro kojim se bavio Stjepan Sabalić. Bio je član Gradske glazbe i njen predsjednik u tri mandata te višegodišnji član Upravanog odbora. Gradska glazba je simbol paškog identiteta, kroz koju su prošli mnogi eminentni glazbenici, stoga je bila čast biti dio tog identiteta. Vrijedno je spomenuti da su sin i kći Stjepana Sabalića bili glazbenici u gradskoj glazbi, danas i unuci.

Sredstvima ondašnjeg SIZ-a kulture, u bivšoj državi uz pomoć Koncertne agencije iz Zagreba i doprinosima Općine Pag uz potporu tadašnjeg Predsjednika Skupštine Općine, gospodina Mirana Ivaniševića, osigurao je kupnju prvog koncertnog klavira. Tim svojim doprinosom omogućio je da danas mnogi vrhunski glazbeni umjetnici obogaćuju kulturnu ponudu grada Paga.

Posebno treba izvojiti ulogu Stjepana Sabalića u vatrogastvu grada Paga. Od listopada 1957. godine aktivan je član Dobrovoljnog vatrogasnog društva Pag. Dobrovoljna vatrogasna društva, poznatija kao DVD, bila su u malim sredinama žila kucavica društvenog života. Paški vatrogasci su se skupljali u zgradi bivšeg „Špitala“ gdje im je bila smještena mehanizacija, uniforme, koje su im u vlastitim, ali i tuđim očima davale posebnu ulogu i značaj. Gajili su duh prijateljstva, solidarnosti i spremnosti da drugima pomažu u nevolji. U sklopu zgrade nalazio se jog na kojem su se okupljali i igrali balote, čak i mali nogomet. U svom četrdeset godišnjem djelovanju obnašao je dužnost Tajnika i Predsjednika DVD-a te bio i njegov zapovjednik.
Znajući ulogu vatrogastva u jednoj zajednici i skučenim prostorima u kojima je djelovao DVD Pag, 1985. godine, a prigodom 55. Godišnjice DVD-a, inicira izgradnju novog vatrogasnog doma. Zaslužan je za brojne donacije koje DVD Pag prima u tijeku Domovinskog rata.
Za svoj požrtvovan rad u zaštiti od požara dobio je i najviša priznanja.
Kao član Stožera civilne zaštite i Zapovjednik specijalizirane vatrogasne postrojbe dobio je „srebrnu medalju“ Glavnog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske i status branitelja domovinskog rata.
Od Hrvatske vatrogasne zajednice, dobiva „Povelju Mirka Kolarića“, prvog tajnika Vatrogasne zajednice Hrvatske, kao učitelj hrvatskog vatrogastva, koju je prilikom dodjele prvih takvih priznanja primio samo 21 vatrogasac u Hrvatskoj.

Stjepan je od prvog trena znao kakvu ulogu u životu grada će imati turizam. Od 1971. godine je potpredsjednik Turističkog društva Pag. Za zalaganje u radu Turističkog društva, u natjecanju za izbor najistaknutijeg turističkog djelatnika u 1977. godini, na prijedlog Uprave turističkog društva, časopis „Arena“ mu je dodijelila Diplomu za istaknutog turističkog djelatnika u Hrvatskoj.

U sklopu turističke ponude inicirao je mnoga kulturna događanja od kojih vrijedi spomenuti izložbu paške čipke u čitaonici na Uhlincu, gdje su se kasnije odvijale i mnoge likovne izložbe. Uz suglasnost Nadžupnog ureda u Pagu i Nadbiskupa zadarske Nadbiskupije, dogovorio je da se crkva sv. Jurja može koristiti u ne sakralne svrhe. Zahvaljujući tom angažmanu i dan danas se tamo događaju kulturna događanja od šireg značenja.

Tu nije kraj aktivnostima kojima se bavio Stjepan Sabalić u svojem gradu. Bio je obnovitelj i Predsjednik Crvenog križa Pag. Za vrijeme Domovinskog rata skupa s suradnicima brinuo je za preko pet tisuća prognanika i izbjeglica.
U sportu je ostavio trag ne samo u gradu nego i okolnim mjestima gdje je inicirao izgradnju malih igrališta i jogova, te posebno vodio brigu o izgradnji nogometnog igrališta „Julovica“ u Pagu.
Kao svestrani zaljubljenik u šah oragnizirao je svojevremeno i šahovske turnire koji su se održavali u gradu Pagu. Malo je poznato da je uspio u Pag dovesti prestižnu biciklističku utrku „Jadranskom magistralom“.
U novonastaloj državi, od svojeg umirovljenja 1993. godine, posebnu skrb je vodio o umirovljenicima. Bio je izabran za Predsjednika Udruge umirovljenika grada Paga u dva mandata. Nakon toga je bio tajnik i na toj funkciji je ostao do svoje smrti.
U ovom životopisu nisu uključene mnoge druge aktivnosti koje je obavljao ili pokretao Stjepan Sabalić. Sve napisano dokaz je da se radi o čovjeku koji je cijeli svoj život darovao svojem gradu s puno ljubavi.
Grad Pag uzvratio mu je priznanjem:
Za doprinos razvoju kulturnih aktivnosti te očuvanju materijalne i nematerijalne kulturne baštine, 1999. godine, a na prijedlog Karnevalske udruge, dodjeljena mu je „Povelju“ o nagradi za životno djelo za doprinos u kulturi čime je postao prvi Pažanin kome je ta Povelja dodijeljena.

Ovo priznanje je najmanje što se moglo uraditi kako bi se građani, ali i nova Gradska uprava odužili za sve što je učinio tijekom svojeg života vodeći mnoge bitke za interese Paga te ljepši i ugodniji život svih građana grada Paga.

(neke fotografije izvor:internet)



Post je objavljen 07.10.2020. u 11:12 sati.

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica