Mnogi hrvatski gradovi slave svoj dan na dan zaštitnika, kao što će danas u mojoj blizini Lovran, Drenova, Jurjevo, slaviti svoj dan.
Lovran ima Dane Općine Lovran, koj se slave u tjednu ili tjednima oko blagdana lovranskog zaštitnika sv. Jurja.
Danas slavimo svetog Jurja, ranokršćanskog mučenika.
Grad Pag je možda jedini ili jedinstveni grad koji može svoj dan slaviti na dan kada ga je hrvatski kralj Bela IV proglasio slobodnim kraljevskim gradom, može ga slaviti na dan svojeg utemeljenja (18. svibnja 1443.) što je isto tako rijetkost na Europskim prostorima da jedan grad znade kada je postavljen kamen temeljac za izgradnju grada i može svoj dan slaviti na dan svojeg zaštitnika, ovdje je riječ o svetom Jurju.
Nestor hrvatske arheologije, akademik Mate Suić toliko je toga zapisao o gradu Pagu u kojem je djelovao kao učitelj, pa je između ostalog zapisao:
"Pag – čudan je to grad , sagrađen po planu u jednom dahu, u vrijeme kad je u svijetu, a posebno u Italiji počeo proces obnove arhitekture i urbanizma, a posebno u Toskani (Siena), s kojom je Juraj nesumnjivo imao posebnih veza."
Akademik Suić ovdje se spominje Jurja Dalmatinca po čijem se planu i idejnom nacrtu izgradio grad Pag. Niti u jednom trenutku akademik Suić ne dovodi u pitanje da to nije njegovo djelo, pa dalje navodi:
"Postavlja se pitanje da li je i u kojoj mjeri Juraj Dalmatinac sudjelovao u projektiranju i izgradnji grada Paga. Mnogi to uzimaju kao nepobitan povijesni čin. S dužnim oprezom, pridružujem se teoriji o Jurjevu sudjelovanju. Ima nekoliko argumenata onih koji bi tu mogućnost isključio. Gradski raster rimskog Jadera dnevno se Jurju nametnuo tijekom djetinjstva i odgoja u rodnom Zadru. Prve dojmove planiranog grada stekao je on ovdje."
Akademik Suić nam daje do znanja da inspiriran svojim rodnim gradom, Juraj Dalmatinac stvara grad Pag. Da li je Dalmatinac mogao zaobići da Pag dobije i crkvu gradskog patrona i svojeg imenjaka? Jasno da je to bilo nemoguće. Tako na vrh najveće paške ulice imamo crkvu posvećenu sv. Jurju, koji akademik Suić opisuje na sljedeći način:
"Na zvršetku Vele ulice, kod b. Kopnenih vrata, nalazi se crkva sv.Jurja, najstarijeg patrona grada i otoka. Po tradiciji bila je sagrađena sredinom XV st. kad je utemeljen novi Pag; svakako mnogo kasnije nije bila građena kako se može zaključiti po njezinoj fasadi. U osnovi je četvornog oblika, dugačka 18,10 m, široka 5,36 m, orijentirana I-Z. Svojom sjevernom fasadom ona se vezala uz gradske zidine, kao i zvonik koji je ostao sačuvan. S te strane bile su izvršene neke manje izmjene i pregradnje, kako se vidi na ogoljeloj fasadi. Čitava crkva je zidana omanjim pritesanim kamenom, dok joj je pročelje gradjeno od bijelog klesanog kamenja; ono je i nešto kasnije od prvotne crkve.
Pročelje je u renesansnom stilu, jednostavne obrade, s rozetom od koje je ostao samo okvir u gornjem dijelu fasade. Crkvu je uzdržavala bratovština sv.Jurja i Marka, koja se brojila medju najbogatije u Dalmaciji. U crkvi je epitaf M.L.Ruića, prenesen ovamo iz zborne crkve, a njegov uljeni portret čuva se u Općinskom domu."
Nastavljam s objavljivanjem svojih tekstova s portala „Baš nas briga“ koji sada djeluje u drugačijem obliku.
Sveti JURAJ
Na vrhu Vele ulice nalazi se crkva posvećena gradskom patronu i zaštitniku sv.Jurju. Častimo ga 23.travnja, dok sve oko nas cvate, pupa i lista; dok se zeleni mlada trava i skakuću mladi janjci. U našem narodu, a Pažani su pretežno bili poljodjelci i čobani, sveti je Juraj postao zaštinik svega onoga od čega smo neprestano, kroz vijekove, živjeli. On je zaštitnik naših vinograda i pašnjaka, on bdije nad našom stokom, nad stadima, nad pčelama, nad morem. Zato nije čudno da su ga Pažani odabrali za svojeg zaštitnika.
U početku je njegov kult bio regionalan: častili su ga u Palestini i Egiptu, a zatim se kult svetoga Jurja proširio po cijelom Bizantskom carstvu. Rimljani su prenjeli kult sv. Jure u jednu gradsku četvrt vječnog Grada Rima, i sagradili mu crkvu San Giorgio in Velabro, a iz Rima prodire sv.Juraj dalje u srednju Europu i svijet.
Prava eksplozija njegova kulta dogodila se u razdoblju križarskih ratova, kada sv. Juraj postaje idealnim likom kršaćnskog viteza, borca za vjeru, za ideale, borca protiv zla. U tom vremenu počinju ga prikazivati kao ratnika u oklopu, s mačem i kopljem u ruci i upravo u to vrijeme nastaje legenda o pobjedi sv.Jurja nad zmajem i o viteškom oslobađanju mlade princeze.
U međuvremenu, u pobožnosti puka, u širokim masama, sveti je Juraj već zauzeo nevjerojatno velika područja svoje sakralne zaštite. Postao je pomoćnik u svim ljudskim nevoljama, u životnim tjeskobama, u strahu i nesigurnostima, postao je advokat na sudu i u progonima, postao je prije svetog Nikole moćnim zaštitnikom mora. Stoga se pod njegovu zaštitu stavljaju pomorske države (Engleska, Portugal), pomorske pokrajine (Katalonija), pomorske luke i gradovi (Barcelona i Genova, kod nas pored Paga, još sv.Juraj-Jurjevo, Senj, Lovran, Brseč).
Uza nj su vezani mnogi naši narodni običaji i mnogi magijski čini koji su se upražnjavali, i još uvijek se to čini, u korist dobre ljetine i u korist plodnosti i zdravlja stoke.
Svim Jurima, Jurkama, Đurima, Đurđama, Žoržima, Georgijima čestitamo imendan.
Branimir Maričević
Rijeka; 22.04.2010.
Post je objavljen 23.04.2021. u 10:37 sati.