Marketing
IN MEMORIAM - ZDRAVKO MATKOVIĆ (25. studeni 2009. – 25. studeni 2019)
U prohladnom i kišnom poslijepodnevu pred deset godina na gradskom groblju Kozala u Rijeci oprostili smo se od prof. Zdravka Matkovića, akademskog slikara i likovonog pedagoga koji je cijeli svoj radni vijek proveo u Osnovnoj školi Juraj Dalmatinac u Pagu.
Mogu slobodno ustvrditi da je Zdravko Matković bio istaknuti paški umjetnik, slikar, kipar, karikaturist, voditelj folklora.
Kao mladi likovni pedagog počeo je raditi u Osnovnoj školi Juraj Dalmatinac sedamdesete godine prošlog stoljeća. Dvorište škole i danas krasi njegova bista (poprsje) Jurja Dalmatinca po kojem škola nosi i ime. Nisam nikada mogao ni sanjati da će naša suradnja biti toliko bliska od toga da je njegova supruga Anica bila moja razrednica, a on A razredu iste školske godine. Da ćemo skupa odlaziti na izlete. Da će zorno pratiti moj put u fotografiji.
Neposredno pred njegov definitivni odlazak sa Paga našli smo se u njihovom stanu gdje smo dotakli sve moguće teme vezane za kulturu grada Paga i na sve na što je nailazio i što je na jedan način bila odluka da iseli sa Paga. Govori je to teška srca, ali to je bila neminovnost.
Matković je umjetnik koji je uvršten u ediciji 100 slikara i kipara Hrvatske. Održao je preko 50 samostalnih izložbi, a skupne nije ni brojao.
Po dolasku u Pag aktivno se bavi slikanjem. Svoju prvu samostalnu izložbu priredio je 1975. godine u sklopu proslave 500. godina života i rada Jurja Dalmatinca. Od te godine započinje i "Paško kulturno ljeto".
Godinu dana nakon njegove smrti u Pagu je priređena retrospektivna izložba u organizaciji tadašnjeg Centra za kulturu Pag. Izložba je pripremljena u suradnji s Mirtom Matković, kćeri pok. prof. Matkovića.
Izložba je bila postavljena u Kneževom dvoru u Pagu, a na inzistiranje Mirte Matković izložbu sam osobno otvorio. Za ovu izložbu nije izdan prigodni katalog, niti su mediji poglavito paški izvještavali o ovom događaju.
Naravno da se u Pagu sve selekcionira, pa tako i jedan ovakav događaj. Činjenica je da u gradu Pagu kulturna politika pored svih pokušaja još uvijek nije saživjela u onoj mjeri koju grad Pag zaslužuje.
Matković je bio zadivljen čarobnim otočkim životom. U tom spokoju mogao je stvarati do beskraja u motivima i tišini otočkog krajolika. Mogao je očutiti bilo naroda, osluškivati njihove ćakule, njihova zapažanja, pa na koncu i njihove kritike. Sve mu je to davalo podstreka za daljnje stvaralaštvo.
Ovime sam se tekstom sjetio umjetnika koji je dao veliki doprinos likovnom životu grada i štovanje prema njegovom djelu. I da svojim osjećajima ne zaboravimo sve slike koje je naslikao, koje mogu poslužiti kao jedna od mjera dubine i plemenitosti tih osjećaja.
Post je objavljen 25.11.2019. u 10:03 sati.