Marketing
101. PAŽANIN - 45. IVAN PASTORČIĆ – (Pag, 27. prosinac 1921. – Zagreb, 15. rujna 2012.)
Ivan zvan Ivo Pastorčić rođen je 27. prosinca 1921. godine u Pagu, dolazi iz obitelji koju u Pagu porodičnim nadimkom zovu „Martinaco“. Otac Petar bio je poznati paški postolar.
Osnovnu i Državnu mješovitu građansku školu završio je u rodnom Pagu. Dva razreda Trgovačke akademije završio je u Osijeku. Škola je Naredbom Kraljevske zemaljske vlade od 9. kolovoza 1918. kao Kraljevska Trgovačka akademija ujedinjena s Kraljevskom Realnom gimnazijom u Osijeku kao zavod pod imenom Kraljevske Trgovačka akademija u Osijeku.
Ostalo školovanje dovršio je u Rijeci.
U jesen 1939 godine započeo je s radom u Poreznoj upravi Vukovar gdje je radio sve do kapitulacije stare Jugoslavije, kada se vraća u rodni Pag.
Novinarstvom se počeo baviti u rujnu 1942. godine, kada je postao član SKOJA-a, te se kao antifašista pridružio NOR-u. Treba spomenuti da je tijekom rata dva puta ranjavan.
Pridružio se Agitpropu (odjel za agitaciju i propagandu umjetnosti, pamfleta, igrokaza, filmova koji su povezani nekom političkom porukom i njegova djelatnost) kao član tehničko-redakcijske grupa za Kotar Rab i Pag, prikupljao je i umnožavao te radio i druge vijesti koje su bile važne za propagandu NOR-a. Pisao je jednu vrstu biltena, priređivao članke koje je revidirao i koji su bili dio malobrojnih propagandnih materijala koji se tada štampao. Posebnu brigu vodio je o listu „Naprijed“ sve do kolovoza mjeseca 1943. godine.
Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine postavljen je za rukovodioca (koordinatora) Komisije za zbjeg na Visu gdje je predvodio nekoliko grupa za zbjeg u Bari – Italiji.
Od 18. srpnja 1944. godine do 3. siječnja 1946. godine Ivo Pastorčić – Edo živi u Istri gdje radi kao upravnik, glumac i režiser kazališne družine „Otokar Keršovani“ za Okrug Buzet i Pazin sa sjedištem u Račjoj Vasi. Ta je družina tijekom 10 mjeseci svojeg djelovanja u Istri, Gorskom Kotaru, Rabu, Cresu, Puli i Republici Sloveniji organizirala 98 priredbi koje je vidjelo 33.232 gledatelja koji su kroz humorističke dijaloge „JURINE i FRANINE“ oduševljavali gledatelje. Okušao se i na filmu glumeći u filmu „U brdima Jugoslavije“.
Obnašao je i druge dužnosti u Istri gdje je postavljen za zamjenika upravitelja i umjetničkog rukovodioca Pulskog partizanskog kazališta, te potom kao politički i umjetnički rukovodioca Oblasne kazališne družine za Istru.
Po okončanju Drugog svjetskog rata kratko vrijeme radio je kao novinar i pisao u vojnoj redakciji lista „Čuvari Jadrana“.
Znakovito je spomenuti da je nekoliko dana poslije oslobađanja zemlje isključen iz Partije jer se nije slagao s tadašnjom politikom.
Od siječnja 1946. godine do kolovoza 1947. zaposlen je u Narodnom kazalištu Rijeka u svojstvu dramskog glumca. Nakon te kratke epizode svojeg života u glumi Ivo Pastorčić se vraća svom prvom pozivu – novinarstvu.
U redakciji Riječkog lista koji je kasnije postao Novi list zaposlio se 1. kolovoza 1947. godine do 31. prosinca 1950.
Nije se ni tu puno zadržao jer od 1. siječnja 1951. godine do 30. travnja 1951. postavljen je na mjesto upravitelja u Klubu kulturnih radnika u Rijeci.
U svibnju 1951. godine životni i profesionalni put vodi ga u Osijek gdje kao novinar radi kao urednik privredne redakcije a 1952. godine dolazi na mjesto urednika kulturne redakcije područne stanice Radio Osijeka. Već 1. siječnja 1953. godine postaje suradnik političko-privredne redakcije Radio stanice Osijek. Pastorčić se vraća kulturi na Radio stanici Osijek 7. travnja 1955. kao novinar u redakciji kulture. U to vrijeme imenovan je v.d. direktorom Područne stanice Radio Osijek dužnost koju obavlja do 25. ožujka 1965. godine. U više navrata obnašao je dužnost predsjednika ili tajnika podružnice novinara Osijeka.
Pokretač je osnivanja Gradske knjižnice u Osijeku.
Jedno kratko vrijeme je pisao i bio član redakcije lista „BORBA“ iz Beograda.
Radio televizija Zagreb je 25. ožujka 1965. godine otvorila svoje dopisništvo u Osijeku i za prvog voditelja je postavljen Ivo Pastorčić kao šef Dopisništva RTZ u Osijeku.
Svojim radom uprava RTZ-a 1. rujna 1967. premješta Pastorčića u Zagreb i dodjeljuju mu mjesto samostalnog komentatora na I programu Radio Zagreba. Te iste godine 21. lipnja 1967. imenovan je komentatorom u informativno-političkom programu Radio Zagreba te na to mjestu ostaje do svojeg umirovljenja 1977. godine. Treba spomenuti da je jedno vrijeme obnašao dužnost direktora Ekonomskog programa Radio Zagreba.
Ivan Pastorčić – Pastor u svom bogatom životnom opusu pisao je i obrađivao širok spektar tema - od komunalnog sustava, agrarnog programa pa sve do unutrašnje političkih tema, pišući tečnim i britkim novinarskim jezikom.
Rijetki su novinari koji su svojim perom „otpjevali“ slavonsku ravnicu, njene poljoprivredne kombinate i stručnjake koji su ulagali u nemale napore da se poveća proizvodnja i izvoz poljoprivrednih proizvoda. Naglašavao je da je Slavonija žitnica zemlje, te da može osigurati dovoljne količine poljoprivrednih proizvoda ne samo za domaće nego i inozemno tržište.
Inicijator je osnivanja Dokumentarnog programa u sklopu I programa Radio Zagreba, te je slovio za jednog od najangažiranijih suradnika u unutrašnjoj-političkoj redakciji Radio Zagreba, danas Hrvatskog radija.
Za svoj uspješan rad u novinarstvu Ivo Pastorčić dobio je brojne nagrade i plakete. Jednu od najprestižnijih novinarskih nagrada „Zlatno pero godine“ dobio je 1972/73. za privredni komentar „Mamut-brodi-mini zavist“ gdje je jednostavnošću i neposrednošću prikazao da ni sjena mamut brodova nije prekrila ljude koji stvaraju takve brodove i to ne iz pukog prestiža, nego jednostavno zbog potrebe da unaprijede proizvodnju i povećaju dohodak.
Ivo Pastorčić je pripadao generaciji novinara koji iza sebe ostavljaju veliku baštinu, na koje se mlade generacije novinara mogu osloniti u svojim daljnjim nastojanjima na svim poljima ljudskog djelovanja na medijskom polju, jer u cjelokupnom novinarskom opusu Pastorčiću je u svemu najbitniji bio čovjek.
Ivo Pastorčić umro je 15. rujna 2012. godine u Zagrebu, ispraćaj je bio 18. rujna 2012. na Krematoriju zagrebačkog groblja Mirogoj. Urna je položena na groblju sv. Ane u Osijeku.
Post je objavljen 13.09.2021. u 10:10 sati.