Marketing
101 PAŽANIN - 41.VILIM TIČIĆ – (Zagreb, 13. prosinca 1927. – Zagreb, 14. svibnja 2015.)
Vilim Tičić rođen je u Zagrebu gdje je proveo svoje djetinjstvo i školovanje. Vilim dolazi od paške obitelji kojih po porodičnom nadimku zovu Ganjašinovi, od oca Josipa Tičića-Ganjaše.
Od rana je pokazivao interes za sport. Kao srednjoškolac V muške realne gimnazije u Zagrebu, 1946. godine započeo je svoju rukometnu karijeru kao igrač i trener što je pokazivalo da će Vilim u tom sportu ostaviti velik trag. Paralelno s time trenirao je nogomet u NK „Građanskom“, te još dodatno igrao i vaterpolo.
U prosincu 1946. godine u Zagrebu je pri Fiskulturnom savezu Hrvatske (FISAH) osnovan Odbor za rukomet. Skupština na kojoj je obnovljen rad Hrvatskog rukometnog saveza održana je 19.12.1948. u Zagrebu.
Odbor za rukomet Fiskulturnog saveza Hrvatske 1948. godine dekretom je slao „instruktore“ rukometa po cijeloj Hrvatskoj. Mladog profesora tjelesnog odgoja Vilima Tičića tako je dopala Virovitica. U Viroviticu stiže u listopadu 1948. godine. Virovitičani naglašavaju kako je Vilim Tičić doveo rukomet i prvu rukometnu loptu u Virovitici, te je time zasadio sjeme rukometne igre koja je promijenila tijek sportske povijesti Virovitice. Vilim Tičić je dobio Zlatnu plaketu „Grb Grada Virovitice“ za životno djelo. Povodom obilježavanja „70 godina rukometa u Virovitici“ sudionici manifestacije „Prosinac u gradu“ u organizaciji ogranka Matice Hrvatske predložili su da Grad Virovitica mora imati ulicu ili trg nazvan po Vilimu Tičiću, jer je on u sportskom smislu zadužio grad.
Virovitica je od 13. do 20.srpnja 1957. bila domaćin I svjetskog prvenstva u malom rukometu za žene. Ta čast je dodijeljena Virovitici upravo zato što se u Virovitici igrao ženski rukomet u klubu „Lokomotiva“ kojeg je vodio Vilim Tičić. Viroviticu su tada nazivali grad rukometa jer je imala jedan od najljepših stadiona u bivšoj državi.
S virovitičkom „Lokomotivom“ osvojio je dva naslova prvaka Jugoslavije, 1955. i 1958. godine.
(RK Lokomotiva – Virovitica 1954. stoje s lijeva: Tičić-Bačić-Rajković-Mikšić-Golub-Bunjevac-Kasapić-Obradović-Marinčić-Gligić-Klier)
Rukometni savez Virovitičko-podravske županije nakon smrti Vilima Tičića organizira memorijalni turnir „Vilim Tičić“ na kojem nastupaju djevojčice i dječaci. Turnirom se želi mlade privući sportu, posebice rukometu.
Iz Virovitice odlazi 1959. godine u Beograd, gdje se zapošljava kao predavač na Visokoj trenerskoj školi.
U Beogradu vodi rukometašice RK „Beograd“ s kojima osvaja dva kupa Jugoslavije (1962. i 1963.) i RK „Partizan“.
Vilim Tičić 1968. godine se vratio u svoj rodni Zagreb gdje nastavlja s radom u rukometu. Vodio je igrače i igračice RK „Borac“ te RK „Medveščak“ s kojim 1970. godine osvaja kup.
Nemirni duh i novi izazovi Vilima 1978. godine u siječnju opet dovode u Podravinu ovaj puta u Koprivnicu gdje preuzima rukometašice RK „Podravka“. U sljedećoj natjecateljskoj sezoni 1978/79. s RK „Podravkom“ zauzima prvo mjesto u Drugoj ligi sjever. Te sezone Podravka se nije uspjela plasirati u 1. ligu, to joj je pošlo za rukom u sezoni 1979/80. U Podravku se vratio u sezoni 1983/84. i bio doprvak Druge lige sjever, a 1984/85. s Podravkom je bio četvrti.
(Uprava RK Podravka 1983/84. s lijeva: Ana Knežević-Vilim Tičić-Stanko Lauš-Darinka Pirjavec-Zdravko Operman-Antun Vresk)
Svoje najveće trenerske uspjehe Vilim Tičić postigao je sa ženskom rukometnom reprezentacijom bivše države Jugoslavije. Postavljen je na mjesto izbornika 1957. godine kada s reprezentacijom na svjetskom prvenstvu osvaja brončanu medalju. Taj rezultat je ponovio i na svjetskim prvenstvima 1965. i 1971. godine. Godine 1962. reprezentacija je zauzela četvrto mjesto.
Najveći uspjeh s reprezentacijom bivše države, postigao je 1973. godine kada je reprezentacija Jugoslavije postala prvak Svijeta.
Kostur te reprezentacije predstavljale su sjajne hrvatske rukometašice: Katica Ileš, Mara Torti, Dragica Palaversa te Božena Vrban i Milka Veinović.
To je ujedno bila jedina zlatna medalja osvojena na Svjetskim prvenstvima bivše države.
Popularni Vilko svojim je znanjem i iskustvom, ali i osobnošću, ostavio neizbrisiv trag u hrvatskom rukometu, ali i u rukometnom sportu uopće.
Vilim je volio grad svojih korijena, grad u kojem je rođen njegov otac. Među prvim Pažanima je na prostoru zvanom „Lokunja“, krenuo u avanturu izgradnje kuće za odmor u kojoj je navraćao kada god su mu prilike za to dozvoljavale.
Vilim Tičić napustio nas je 14. svibnja 2015. godine u 88. godini života. Pokopan je u rodnom Zagrebu.
(fotografije izvor: internet, broj 8. Branimir Maričević)
Post je objavljen 13.02.2021. u 15:04 sati.