ISKONSKI PAG

subota, 18.03.2023.

101 PAŽANIN - 48.MIHOVIL FABIJANIĆ – (Pag; 27. studenog 1923. - Pag, 4. veljače 2008.)





Mihovil Fabijanić rođen je u Pagu kao osmo dijete od oca Ivana i majke Marice rođene Bukša. Bila je to siromašna obitelj u kojoj je otac Ivan radio u Solani gdje je privređivao kako bi prehranio tako mnogobrojnu obitelj. Mali Mihovil 1928. godine upisan je u vrtić samostana časnih sestara Benediktinki u Pagu. Sigurno da je tamo stekao radne navike i želju za naukovanjem. Godine 1930. upisan je u osnovnu školu u Pagu. Do 1938 godine završio je osnovnu i građansku školu u Pagu. Bilo je teško zaposliti se nakon završene škole, Mihovil je ostao na kući i posvetio se zemljanim poslovima. Povremeno je radio u solani. S obzirom na to da je bilo teško prehraniti tako brojnu obitelj 15. ožujka 1942. godine Mihovil odlazi na privremeni rad u Njemačkoj radeći na teškim građevinskim poslovima. Vidjevši da to i ne daje previše pomoći 1. travnja 1943. godine vraća se u svoj Pag.

(foto:internet – matić poljana)

Narodnooslobodilačkom pokretu pridružio se 8. rujna 1943. i ostao do posljednjeg dana rata 15. svibnja 1945. Prve vojne zadaće obavljao je u svom gradu da bi nakon kapitulacije Italije 9. rujna 1943. godine dobio druge zadaće djelovanja. Prebačen je na Velebit gdje je djelovao od Karlobaga do Senja. U ratu je iskazao ratne vještine pa je i napredovao od Kurira do odlaska u Delnice gdje je stjecao znanja u postavljanja mina i priključen je minerskom vodu pri štabu prve brigade 13. primorsko-goranske divizije. Teško je ranjen je 13. prosinca 1944. godine. Operiran je i prebačen na slobodni teritorij u Benkovac gdje je bio do ozdravljenja. Početkom rujna 1945. u Poreču upisuje poljoprivrednu školu koju je završio 1948. godine. Te iste godine Socijalistička Republika Hrvatska kao razmjena kadrova stavila ga je na raspolaganju SR BiH koja ga je rasporedila u Čapljinu (Hercegovina) za referenta poljoprivrede kotarskog Narodno oslobodilačkog odbora.

(foto:internet – domanović bih)

Godine 1949. imenovan je za direktora na imanju Domanovići. Dobro je bilo blizu Čapljine na raskršću putova Mostar-Čapljina-Stolac. Dočekao ga je voćnjak od tri hektara s nasadima trešanja, bresaka i jabuka. Dobro je proširio s dvostruko većom površinom s novim nasadima stolnog grožđa kao i novim načinom uzgoja vinograda tako da su se vinogradi obrađivali strojno. Isto tako je podigao je i nasade oraha, lješnjaka i drugog voća. Kompleks poljoprivrednog dobra često su posjećivali vodeći politički lideri u Bosni i Hercegovini te ostali stručnjaci pokazujući dobro kao primjer proizvodnje voća.
S Mihovilom je bila i njegova obitelj, supruga i sin što mu je u mnogome olakšavalo djelovanje i napredovanje dobra.
Znao je da bez daljnjeg usavršavanja neće moći dati svoj doprinos razvoju dobra, tako je te iste 1949. god. upisao izvanredno u Sarajevo Poljoprivredni-šumarski fakultet koji je započeo s radom u ljetnom semestru polovinom veljače gdje je završio 3 (tri) semestra s mogućnošću laboratorijskog rada u zimskim mjesecima.
Ni ne razmišljajući da će ga trešnje koštati teške robije. Na dan svojeg rođendana 27.11.1950. god. po nalogu UDBA-e (Uprava državne sigurnosti) zatočen je i odveden u Čapljinu nakon ispitivanje dalje proslijeđen u Mostar i na kraju preko sabirnog centra u Sarajevo deportiran na Goli otok na daljnje izvršavanja kazne. Na temelju svjedočenja člana UDB-e kojemu nije htio dati tri pakovanja trešanja bez potvrde optužen je da je na radiju na dobru Domanovići puštao radio Moskvu šireći tako neprijateljsku propagandu. U to doba Informbiroa oni koji su se protivili toj rezoluciji su proglašavani neprijateljima i obično su završavali na Goli otok na izdržavanje političke kazne.

(foto:internet-goli otok)

Rješenjem narodnog odbora za grad Sarajevo , komisiji za prekršaje broj: 1680/50 od 27. veljače 1951. godine radi djela iz članka 5 i točke 1 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u SR BiH kažnjen je s 18 mjeseci zatvora odradivši kaznu na Goli otok od 27.11.1950. do 17.10.1952. godine.
Kazna nije bila od 18 mjeseci kako je napisan nego 22 mjeseca i 20 dana. Kući se vratio kao proglašeni Informbiroovac 15. 12. 1952. godine a to je onda ukupno bilo 24 mjeseca ili pune dvije godine.
Supruga i sin bili su zadržani u Čapljini sve do njegovog progona iz SR BiH do početka ožujka 1951. godine kada su se vratili u Pag.
Od 27. listopada do 12. prosinca 1952. odlazi na dobrovoljnu radnu akciju ORA Kopačevo koje je organiziralo građevinsko poduzeće „Belje“ u Osijeku. Po povratku s radne akcije početkom siječnja 1953. godine zapošljava se u Opću poljoprivrednu zadrugu „OPZ“ – Pag. Dobio je odriješene ruke i mogao je stečena znanja sada prenositi u svom Pagu na unapređenju poljoprivredne proizvodnje koja se još uvijek izvodila na arhaičan način. Vinogradarstvo je bilo jedan od bitnih gospodarskih grana u gradu. Promijenio je način podizanja vinograda a za to mu je trebala i tehnika. Iz Poreča je unajmio traktor-gusjeničar kojim je mogao zasaditi i obnoviti stare vinograde preko 150 hektara novih vinograda.
Htio je dovršiti započeto školovanje pa tako 1954. godine upisuje redovni studij Poljoprivredno-šumarski u Zagrebu 4. (četvrti) semestar i dalje. 13. lipnja 1957. godine je diplomirao.
U sklopu magazina soli 1957. godine započela je gradnja vinarskog podruma a ing. Fabijanić postavljen je za tehnološkog rukovodioca koji će do kraja pratiti izgradnju podruma koja je bila povjerena zagrebačkom „Viaduktu“. Sljedeće godine 1958 dovršena je gradnja vinarskog podruma koji je bio spreman primiti prvu berbu grožđa.

(foto:internet – pag-vinarka i mljekara)

Jednako tako bio je jako angažiran i u stočarstvu gdje radio na tome da se domaća sorta ovce „Pramenka“ križa s nekom drugom vrstom kako bi se dobilo na prinosu.
Malo je poznato da je prvi u Pagu donio sjeme stabla „Pittosporum Tobire“ to je trajnozelena biljka odlična za formiranje živih ograda. Biljka koja je otporna na buru i sol, paše joj vlažna zemlja uz dosta sunca. Pitospora je napravila revoluciju u Pagu u širenju šumske vegetacije. Danas je teško više vidjeti kuću a da ispred nema Pitosporu u obliku živice kao ukras i kao štit.

(foto: Branimir Maričević – u carstvu svojih pitospora)

Za direktora zadruge imenovan je 1968. godine i te iste godine zadruga se pripojila Zagrebačkoj mljekari. Bio je to dobar potez jer se zadruga još dodatno modernizirala.
U gradu Pagu 1957. godine osnovano je „Narodno sveučilište“ kojeg je osnovao profesor Ante Zemljar. Profesor Zemljar ponudio je ing. Fabijaniću mjesto predavača kojeg je on prihvatio i predavao do kraja 1962. godine kada je Sveučilište prestalo s radom zbog odlaska prof. Zemljara u Zagreb. Predavanja su se održavala skoro u svim mjestima na otoku i prenosila su se razna znanja od poljoprivrede, stočarstva, vinarstva i drugih zainteresiranih tema.
Istovremeno ing. Fabijaniću ponuđeno je mjesto predavača u novoj osnovnoj školi na Goliju gdje je predavao predmet kemije. U novoj školi organizirao je biokemijski laboratorij koji je još danas u funkciji.

(foto:internet – osnova škola)

Školske godine 1966/67 formira se Područno odjeljenje gimnazije „Pavao Riter Vitezović“ iz Senja u Pagu, čiji je bio jedan od osnivača. Od 1972. stalno se zapošljava u gimnaziji kao profesor nastavnih predmeta kemije i biologije.
Nakon reorganizacije školstva 1973. godine formirana je samostalna srednja škola „Vinko Fabijanić Aleksa“ gdje je ostao do svog umirovljenja 1981. godini.

(foto:Branimir Maričević)

Još jedan progon ing. Fabijanića desio se 1971/72 godine kada je kao član Matice Hrvatske bio prozivan i vođen na ispitivanja ne kao pripadnik te organizacije, nego uz obrazloženje radi neprijateljskog djelovanja. To je bilo vrijeme tzv. „Hrvatskog proljeća“ reformno razdoblje u hrvatskoj politici, društvu i kulturi, te jasno obilježeno legitimiranje hrvatskog nacionalnog identiteta. Smatralo se da Matica Hrvatska sa svojim vodstvom je ona koja je na čelo pokreta tako da su se članovi Matice obilježavali kao neprijatelji. Općinski komitet SKH donio je odluku da se na sjednici Radničkog savjeta Gimnazije donese odluka da se ing. Fabijanića izbaci iz škole. Tu se desila jedna čudna situacija jer je predsjednik RS-a bio optuženi Fabijanić Mihovil. Sekretar Općinskog komiteta donio je odluku da sjednicu ne može voditi ing. Fabijanić jer da je on ovdje u svojstvu optuženika, tako da je sjednicu vodio prof. Ivica Gubić. Na glasovanju je ipak doneseno rješenje da nije kriv i da ostane raditi u školi.
Život Mihovila Fabijanića mogli bi opisati od trnja do zvijezda. Po svemu nabrojenom vidljivo je da je Mihovil Fabijanić ostavio duboki trag u svom gradu i otoku kako u poljoprivredi, stočarstvu, vinogradarstvu i školstvu. Na prijedlog Ivana Gligore predložen je za Povelju grada Paga za životno djelo koja mu je uručena 30. ožujka 2003. godine.


U svom Pagu, dočekao je zadnje trenutke života. Svu ljepotu tog čarobnog kraja napisao je u svojim memoarima. Cijeli otok, kao i rodni Pag bilo je više od rodnog kraja. Njegova djela zahtijevala su podosta napora. Svjestan tih napora, doživljavao je ih „ne kao počast, već kao golemu žrtvu“. Fabijanić je sve svoje snage, svoj neumorni zanos djelovanja u školstvu, znanstvenom i političkom polju, upisao se tako u neumrla imena paške povijesti.


18.03.2023. u 16:07 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< ožujak, 2023 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE