Marketing
101 PAŽANIN - 48.MIHOVIL FABIJANIĆ – (Pag; 27. studenog 1923. - Pag, 4. veljače 2008.)
Mihovil Fabijanić rođen je u Pagu kao osmo dijete od oca Ivana i majke Marice rođene Bukša. Bila je to siromašna obitelj u kojoj je otac Ivan radio u Solani gdje je privređivao kako bi prehranio tako mnogobrojnu obitelj. Mali Mihovil 1928. godine upisan je u vrtić samostana časnih sestara Benediktinki u Pagu. Sigurno da je tamo stekao radne navike i želju za naukovanjem. Godine 1930. upisan je u osnovnu školu u Pagu. Do 1938 godine završio je osnovnu i građansku školu u Pagu. Bilo je teško zaposliti se nakon završene škole, Mihovil je ostao na kući i posvetio se zemljanim poslovima. Povremeno je radio u solani. S obzirom na to da je bilo teško prehraniti tako brojnu obitelj 15. ožujka 1942. godine Mihovil odlazi na privremeni rad u Njemačkoj radeći na teškim građevinskim poslovima. Vidjevši da to i ne daje previše pomoći 1. travnja 1943. godine vraća se u svoj Pag.
(foto:internet – matić poljana)
Narodnooslobodilačkom pokretu pridružio se 8. rujna 1943. i ostao do posljednjeg dana rata 15. svibnja 1945. Prve vojne zadaće obavljao je u svom gradu da bi nakon kapitulacije Italije 9. rujna 1943. godine dobio druge zadaće djelovanja. Prebačen je na Velebit gdje je djelovao od Karlobaga do Senja. U ratu je iskazao ratne vještine pa je i napredovao od Kurira do odlaska u Delnice gdje je stjecao znanja u postavljanja mina i priključen je minerskom vodu pri štabu prve brigade 13. primorsko-goranske divizije. Teško je ranjen je 13. prosinca 1944. godine. Operiran je i prebačen na slobodni teritorij u Benkovac gdje je bio do ozdravljenja. Početkom rujna 1945. u Poreču upisuje poljoprivrednu školu koju je završio 1948. godine. Te iste godine Socijalistička Republika Hrvatska kao razmjena kadrova stavila ga je na raspolaganju SR BiH koja ga je rasporedila u Čapljinu (Hercegovina) za referenta poljoprivrede kotarskog Narodno oslobodilačkog odbora.
(foto:internet – domanović bih)
Godine 1949. imenovan je za direktora na imanju Domanovići. Dobro je bilo blizu Čapljine na raskršću putova Mostar-Čapljina-Stolac. Dočekao ga je voćnjak od tri hektara s nasadima trešanja, bresaka i jabuka. Dobro je proširio s dvostruko većom površinom s novim nasadima stolnog grožđa kao i novim načinom uzgoja vinograda tako da su se vinogradi obrađivali strojno. Isto tako je podigao je i nasade oraha, lješnjaka i drugog voća. Kompleks poljoprivrednog dobra često su posjećivali vodeći politički lideri u Bosni i Hercegovini te ostali stručnjaci pokazujući dobro kao primjer proizvodnje voća.
S Mihovilom je bila i njegova obitelj, supruga i sin što mu je u mnogome olakšavalo djelovanje i napredovanje dobra.
Znao je da bez daljnjeg usavršavanja neće moći dati svoj doprinos razvoju dobra, tako je te iste 1949. god. upisao izvanredno u Sarajevo Poljoprivredni-šumarski fakultet koji je započeo s radom u ljetnom semestru polovinom veljače gdje je završio 3 (tri) semestra s mogućnošću laboratorijskog rada u zimskim mjesecima.
Ni ne razmišljajući da će ga trešnje koštati teške robije. Na dan svojeg rođendana 27.11.1950. god. po nalogu UDBA-e (Uprava državne sigurnosti) zatočen je i odveden u Čapljinu nakon ispitivanje dalje proslijeđen u Mostar i na kraju preko sabirnog centra u Sarajevo deportiran na Goli otok na daljnje izvršavanja kazne. Na temelju svjedočenja člana UDB-e kojemu nije htio dati tri pakovanja trešanja bez potvrde optužen je da je na radiju na dobru Domanovići puštao radio Moskvu šireći tako neprijateljsku propagandu. U to doba Informbiroa oni koji su se protivili toj rezoluciji su proglašavani neprijateljima i obično su završavali na Goli otok na izdržavanje političke kazne.
(foto:internet-goli otok)
Rješenjem narodnog odbora za grad Sarajevo , komisiji za prekršaje broj: 1680/50 od 27. veljače 1951. godine radi djela iz članka 5 i točke 1 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u SR BiH kažnjen je s 18 mjeseci zatvora odradivši kaznu na Goli otok od 27.11.1950. do 17.10.1952. godine.
Kazna nije bila od 18 mjeseci kako je napisan nego 22 mjeseca i 20 dana. Kući se vratio kao proglašeni Informbiroovac 15. 12. 1952. godine a to je onda ukupno bilo 24 mjeseca ili pune dvije godine.
Supruga i sin bili su zadržani u Čapljini sve do njegovog progona iz SR BiH do početka ožujka 1951. godine kada su se vratili u Pag.
Od 27. listopada do 12. prosinca 1952. odlazi na dobrovoljnu radnu akciju ORA Kopačevo koje je organiziralo građevinsko poduzeće „Belje“ u Osijeku. Po povratku s radne akcije početkom siječnja 1953. godine zapošljava se u Opću poljoprivrednu zadrugu „OPZ“ – Pag. Dobio je odriješene ruke i mogao je stečena znanja sada prenositi u svom Pagu na unapređenju poljoprivredne proizvodnje koja se još uvijek izvodila na arhaičan način. Vinogradarstvo je bilo jedan od bitnih gospodarskih grana u gradu. Promijenio je način podizanja vinograda a za to mu je trebala i tehnika. Iz Poreča je unajmio traktor-gusjeničar kojim je mogao zasaditi i obnoviti stare vinograde preko 150 hektara novih vinograda.
Htio je dovršiti započeto školovanje pa tako 1954. godine upisuje redovni studij Poljoprivredno-šumarski u Zagrebu 4. (četvrti) semestar i dalje. 13. lipnja 1957. godine je diplomirao.
U sklopu magazina soli 1957. godine započela je gradnja vinarskog podruma a ing. Fabijanić postavljen je za tehnološkog rukovodioca koji će do kraja pratiti izgradnju podruma koja je bila povjerena zagrebačkom „Viaduktu“. Sljedeće godine 1958 dovršena je gradnja vinarskog podruma koji je bio spreman primiti prvu berbu grožđa.
(foto:internet – pag-vinarka i mljekara)
Jednako tako bio je jako angažiran i u stočarstvu gdje radio na tome da se domaća sorta ovce „Pramenka“ križa s nekom drugom vrstom kako bi se dobilo na prinosu.
Malo je poznato da je prvi u Pagu donio sjeme stabla „Pittosporum Tobire“ to je trajnozelena biljka odlična za formiranje živih ograda. Biljka koja je otporna na buru i sol, paše joj vlažna zemlja uz dosta sunca. Pitospora je napravila revoluciju u Pagu u širenju šumske vegetacije. Danas je teško više vidjeti kuću a da ispred nema Pitosporu u obliku živice kao ukras i kao štit.
(foto: Branimir Maričević – u carstvu svojih pitospora)
Za direktora zadruge imenovan je 1968. godine i te iste godine zadruga se pripojila Zagrebačkoj mljekari. Bio je to dobar potez jer se zadruga još dodatno modernizirala.
U gradu Pagu 1957. godine osnovano je „Narodno sveučilište“ kojeg je osnovao profesor Ante Zemljar. Profesor Zemljar ponudio je ing. Fabijaniću mjesto predavača kojeg je on prihvatio i predavao do kraja 1962. godine kada je Sveučilište prestalo s radom zbog odlaska prof. Zemljara u Zagreb. Predavanja su se održavala skoro u svim mjestima na otoku i prenosila su se razna znanja od poljoprivrede, stočarstva, vinarstva i drugih zainteresiranih tema.
Istovremeno ing. Fabijaniću ponuđeno je mjesto predavača u novoj osnovnoj školi na Goliju gdje je predavao predmet kemije. U novoj školi organizirao je biokemijski laboratorij koji je još danas u funkciji.
(foto:internet – osnova škola)
Školske godine 1966/67 formira se Područno odjeljenje gimnazije „Pavao Riter Vitezović“ iz Senja u Pagu, čiji je bio jedan od osnivača. Od 1972. stalno se zapošljava u gimnaziji kao profesor nastavnih predmeta kemije i biologije.
Nakon reorganizacije školstva 1973. godine formirana je samostalna srednja škola „Vinko Fabijanić Aleksa“ gdje je ostao do svog umirovljenja 1981. godini.
(foto:Branimir Maričević)
Još jedan progon ing. Fabijanića desio se 1971/72 godine kada je kao član Matice Hrvatske bio prozivan i vođen na ispitivanja ne kao pripadnik te organizacije, nego uz obrazloženje radi neprijateljskog djelovanja. To je bilo vrijeme tzv. „Hrvatskog proljeća“ reformno razdoblje u hrvatskoj politici, društvu i kulturi, te jasno obilježeno legitimiranje hrvatskog nacionalnog identiteta. Smatralo se da Matica Hrvatska sa svojim vodstvom je ona koja je na čelo pokreta tako da su se članovi Matice obilježavali kao neprijatelji. Općinski komitet SKH donio je odluku da se na sjednici Radničkog savjeta Gimnazije donese odluka da se ing. Fabijanića izbaci iz škole. Tu se desila jedna čudna situacija jer je predsjednik RS-a bio optuženi Fabijanić Mihovil. Sekretar Općinskog komiteta donio je odluku da sjednicu ne može voditi ing. Fabijanić jer da je on ovdje u svojstvu optuženika, tako da je sjednicu vodio prof. Ivica Gubić. Na glasovanju je ipak doneseno rješenje da nije kriv i da ostane raditi u školi.
Život Mihovila Fabijanića mogli bi opisati od trnja do zvijezda. Po svemu nabrojenom vidljivo je da je Mihovil Fabijanić ostavio duboki trag u svom gradu i otoku kako u poljoprivredi, stočarstvu, vinogradarstvu i školstvu. Na prijedlog Ivana Gligore predložen je za Povelju grada Paga za životno djelo koja mu je uručena 30. ožujka 2003. godine.
U svom Pagu, dočekao je zadnje trenutke života. Svu ljepotu tog čarobnog kraja napisao je u svojim memoarima. Cijeli otok, kao i rodni Pag bilo je više od rodnog kraja. Njegova djela zahtijevala su podosta napora. Svjestan tih napora, doživljavao je ih „ne kao počast, već kao golemu žrtvu“. Fabijanić je sve svoje snage, svoj neumorni zanos djelovanja u školstvu, znanstvenom i političkom polju, upisao se tako u neumrla imena paške povijesti.
Post je objavljen 18.03.2023. u 16:07 sati.