Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/iskonskipag

Marketing

MALA KNJIŽICA ZA VELIKA SJEĆANJA





zsl-1-img20230702-16313416-001-01
Mala knjiga za velika sjećanja sigurno je nedavno objavljena knjižica „Paška čipkarica Katica Babeli“ autora Iva Palčića, koja je početak ili prva u nizu knjiga koje će nakladnik Gradska knjižnica Pag pod vodstvom ravnateljice Ljiljane Festini izlaziti pod nazivom „Zavičajna zbirka vam predstavlja“.
Za pisca je važno da svi čitatelji vode računa o knjizi, kako bi ona živjela mnogo godina, kao svjedok jednog vremena.
Bez pisanih tragova nema ni povijesti pa tako ni znanja o onome tko smo i kako smo živjeli.
Ivo Palčić se svojim knjigama svojski trudio da pašku povijest sačuva od zaborava. Paška povijest nije siromašna i o njoj bi se mogle napisati mnoge knjige. Dvije Palčićeve knjige „Paška čipka – na izložbama u Zagrebu i inozemstvu“ i „Paška robinja – hrvatska pučka drama“ dvije su prepoznatljivosti povijesti Grada Paga o kojoj vrijedi pisati i za koju se vrijedi boriti.
zsl-2-Untitled-ivo-pal-i-001-03
Ova knjižica koja govori o paškoj čipkarici Katici Babeli jednoj u nizu koje su prenijele slavu Grada Paga po čitavom svijetu.
Moja sjećanja na Gospođu Babeli sežu početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada me zamolila da je fotografiram supruga za Putovnicu. Tada sam se intenzivno bavio fotografijom. Prihvatio sam i došao u njihov dom u bivšoj zagrebačkoj ulici danas kralja Tomislava.
zsl-3-scan0007-001-03
Nisam mogao odoljeti divljenju viđenim fotografijama paške čipke koje su bile uokvirene na zidu njihovog tinela. Do tada nisam vidio pašku čipku kao odjevni predmet. Pitao sam tetu Katicu da li je to ona na fotografiji i tko je izradio tu čipku. Rekla mi je da ona nije na fotografiji nego njena prijateljica a čipku da je ona šivala. Jednostavno ne vjeruješ da se tako nešto može izraditi s onom malenom iglicom i koncem. Tada mi je ispričala neke crtice iz svojega života. Bila je sretna da sam ja obavio fotografiranje jer mi je pričala o mojem pokojnom didu Antu Maričeviću Zoriću. I ona me oslovljavala, mali Zoriću a ne Bebiću kako nam je danas nadimak. Moj dida Ante je prijateljevao sa Burinovima, a kasnije se to prenijelo i na nas djecu.
Nadam se da će „Zavičajna zbirka“ biti ta koja će nam predstaviti i ostale koji su ostavili traga u paškoj povijesti. Ovo djelo može poslužiti kao štivo za sve one koji se bave područjem kulturnih studija, povijesti pa na koncu i politike.



Post je objavljen 02.07.2023. u 16:53 sati.