Marketing
101 PAŽANIN - 47.ANTE VIDOLIN – (Pag;1728. - 28.4.1776.)
Ante Vidolin rođen je u Pagu od oca Ante Vidolina zvanog Goičić i majke Kate Paro. Otac mu je bio kapetan (satnik) Ljubačke tvrđave.
Još kao dijete pokazivao je pronicavu pamet pa je kao takav odveden u Mletke gdje je dan na brigu Aleksandru Agrizziju koji je trebao mladića dovesti do kraja svojeg naukovanja. Premda je Ante bio jedinac od muških u kući svojeg oca želio je postati svećenik bez obzira na dob od četrnaeste godina.
Otac je pored svih opiranja donio odluku u dogovoru s nadbiskupom Vickom Zmajevićem uputio sina na studij teologije u Splitu. Po dolasku u Split Ante je predan svojim učiteljima, Jurju Tomičiću u znanosti i govorništvu, Anti Tripkoviću kasnije ninski biskup za filozofiju, a bogosloviju je predvodio Dudan Splitski Arhiđakon.
Koliko je Ante napredovao u svom naukovanju u Splitu dokazuje i diploma dobivena u Padovi 1754. godine s odličnom pohvalom u oba prava, crkvenom i svjetovnom.
Andrija Bacci opat sv. Petra 1739 godine zahvalio se na časti opata čime je ta služba ostala bez svojeg vođe. Papa Kliment udijelio je nadarje mladom Anti Vidolinu koji je za opata izabran 1739 i ostao na mjesto opata do 1769 godine. Te godine nadarbine opatije trajno su sjedinjene s arcipreturom.
Papa Kliment u svom pismu je napisao: „Klemens biskup, sluga slugu Božjih, pozdrav i apostolski blagoslov preljubljenom sinu Antoniju Vidoliniju, kleriku grada ili biskupije Jadere. Hvalevrijedne priče o vašem djetinjstvu, iz kojih se, prema pouzdanim dokazima koje smo primili, vjerojatno može zaključiti da ćete u godinama koje slijede proizvesti čestitog čovjeka, navode nas da vas progonimo s posebnim naklonostima i uslugama, i.t.d. 13. listopada 1739."
Jakov Bertoldi crkveni odvjetnik uvrstio je Antu Vidolina da zajedno s kurijalcem Cariaccolom tada apostolskim poslanikom ode u Španjolsku na rješavanju nekih crkvenih pitanja. Zbog starosti svojih roditelja Vidolin se zahvalio na toj počasti i vratio se u rodni grad kako bi bio uz svoje roditelje. Neposredno po povratku u svoj rodni grad oprostio se od svojih roditelja koji su brzo umrli.
Nakon smrti svojih roditelja posvetio se odgoju mladog naraštaja. Mlade klerike je podučavao Gregorijanskom pjevanju koje je on jako dobro poznavao. Također je vratio stari sjaj obredima koji su ostali zapostavljeni. Isticao se u svojim propovijedima koji su se rado slušali i pamtili.
Papa Kliment je Antu Vidolina 1765 imenovao Paškim kanonikom. Tri godine prije nego je imenovan Paškim kanonikom Toma Trijali korčulanski biskup, kasnije nadbiskup zadarski pozvao ga je sobom u Rim kako bi ga imenovao kanonikom ali on se nije htio prihvatiti te časti. Umjesto njega na to mjesto je imenovan Šime Meštrović. Vidolinu je bilo veliko bogatstvo odlazak u Rim gdje se susreo sa svom umjetnošću koja ga je fascinirala.
Kasnije kao kanonik počeo je uređivati stegu u Kaptolu, budući da je već dobrano bila narušena. Kada je svećenik Šime Palčić stariji htio uvesti neke novotarije u crkvi, Vidolin se tome protivio, premda je Palčić bio zaštićen od nadbiskupske zadarske Kurije, ipak nije dopustio da se Kaptol paški u obredima izjednači s Metropolitanskom crkvom tvrdeći da svaka crkva ima svoje posebne obrede, koje treba uzdržati, a ne kose se s crkvenim zakonima. Time se još danas u zbornoj crkvi u Pagu provode gregorijanska pjevanja.
Nadbiskup Toma Trial htio je također ukinuti stara pjevanja psalama, koje je bilo ures paški ili paška prepoznatljivost, on se riječju i djelom borio i protivio, te mu je uspjelo da pjevanje ostane a ne da se izjednači sa Zadarskim pjevanjem. U uređenju Klera i u obrani prava potpunim pravom je nazvan genijem.
Kada su paškim Kapitularcima posredovanjem Dužda Mletačkog, povratili staro pravo koje su dva stoljeća prije izgubili, Vidolin je ustao protiv razdoru kanonika u biranju vlasti te mu je uspjelo da nakon tri godine bude imenovan nadžupnikom don. Ante Fabijanić, a kanonikom Filip Radaković.
Ante Vidolin je bio čovjek vedra duha, spreman na pomoć, sva svoja primanja dijelio je siromasima a dio je davao svojoj nećakinji koja je brinula o njemu.
Iznenadna bolest onemogućila mu je da prisustvuje izboru novog paškog arhiprezbitera. Ipak je po opunomoćeniku 24.4.1776. prisustvovao imenovanju novom paškom nadžupniku.
28.4.1776. okrepljen svetim sakramentima preminuo je u svojem domu.
Veliki Vidolinov prijatelj i štovatelj, paški notar Marko Lauro Ruić tada je zapisao: „Vajme poželjnog i za me više nego nužnog muža! Ako sam što ispustio u opisu tvoje hvale i slave znaj na nebu, spriječen od plača i žalosti malaksao mi je duh, a pamet više ni ravna na plač nego na pisanje“.
Ruić je isto tako zapisao da „Domovina i svećenstvo takva genija nikad prije nisu imali“. spomenu na takvog muža Ruić je zapisao na latinskom jeziku: „Anti Vidolinu doktoru u oba prava, sv. Petra Opatu Kanoniku paškom mužu prepoštenom glasovitom znanjem pobožnosti ljubavi. Zaista geniju svećenstva i domovine. Građanima milu prijatelju najmilijem. Poželjnom za sva vremena. Četrdeset i osam godina starom otetom kada je bio blizu primicerijata tako nas smrt dijeli. Marko Lauro Ruić između prijatelja najmiliji. Za vječnu uspomenu prijateljstva preožalošćeni postavi godine spasenja...“
Grad Pag i paška crkva moraju biti ponosni što su imali jednog takvog sina koji je cijeli svoj život poklonio nauci i očuvanju paške tradicije.
Post je objavljen 27.09.2022. u 10:56 sati.