|
Srpanj 2012 (7)
Lipanj 2012 (28)
Svibanj 2012 (39)
Travanj 2012 (10)
Ožujak 2012 (13)
Veljača 2012 (22)
Siječanj 2012 (46)
Prosinac 2011 (44)
Studeni 2011 (105)
Listopad 2011 (67)
Rujan 2011 (57)
Kolovoz 2011 (10)
Srpanj 2011 (98)
Lipanj 2011 (57)
Svibanj 2011 (235)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
|
31.05.2011., utorak
RECEPT ZA LJUBAV
- Napravi mjesta za još jednu osobu u sebi. Ne budi pun sebe!
- Učini prvi korak (ako se radi o "neprijatelju" i drugi i treći!). Pozovi nekoga u "zagrljaj".
- Obuzdaj se, čekaj, opusti se. Sada je onaj drugi na potezu. On/ona ima svoju osobnu povijest, rane.
Ne uzimaj drugu osobu na silu. Poštuj tuđu volju!
- Ne guši drugoga zagrljajem - ne radi se o hrvanju. Nikada nemoj zanijekati sebe i ne pokušavaj
asimilirati drugu osobu. Ne umišljaj: on/ona će za tebe zauvijek ostati nepoznanica.
- Ostavite prostora u svom zajedničkom životu i za neke druge ljude. Niste sami!
- Oprez, ljubav nije trgovina. Uvijek netko više (drugačije) daje.
- Daj drugome slobodu - pusti ga. Ona/on nije stvar ni tvoje vlasništvo.
- Jedno je sigurno: oboje ste se promijenili. Mijenjaj sebe, a ne svoju "bolju polovicu".
- Ljubav je grljenje a ne trajni zagrljaj. Ljubav je drama, a ne sapunica. Oprosti i zaboravi uvrede.
- Vrati se na točku 1 i kreni od početka!
- Ishod je uvijek nesiguran, ljubav uključuje rizik i kockanje. Možeš biti pogrešno shvaćen, prezren ili
gore - ali i ljubljen i cijenjen. Bit ćeš žrtva, spašeni ili spasitelj, a možda i jedno i drugo.
- Vježbaj (živi) ovu tehniku u praksi. I neka nam Bog svima pomogne!
|
Potrebna nam je kičma...
Ljudi mogu biti čudni.
Oduševljeno započnu put
do velikoga cilja.
Puni nade jurišaju na životnu zadaću.
Osjećaju se jakima,
sve dok ne naiđu poteškoće,
razočaranja, nenadani udarci.
Kad se smrači i sve izgleda crno,
mnogi se uplaše i prestanu.
"Ne mogu više." - "Dodijalo mi je." -
"Zašto ja, a ne drugi?" -
"Ja tu ništa ne mogu, drugi su krivi,
roditelji, društvo, odnosi..."
Ljudima nešto nedostaje: kičma!
Kičma je stalnost, otpornost,
samosvijest, pouzdanje u sebe,
povjerenje u vlastite snage,
u vlastitu vrijednost, u bližnje.
Kičma drži glavu uspravnom,
visoko iznad svih tjeskobnih raspoloženja.
Kičma je sposobnost izdržati.
Potrebna nam je kičma za uspravan hod,
da ne objesimo glavu,
da preuzmemo odgovornost,
da ponesemo terete i brige,
da nikad ne puzimo pred novcem.
Potrebna nam je kičma da izdržimo,
da idemo ravno, svojim vlastitim putem.
Samo ćemo s kičmom stvoriti novi svijet.
|
DAJEM, DIJELIM, PRIMAM
Dajem:
svoje sposobnosti, svoje znanje,
svoj ugled, svoje vrijeme,
svoje iskustvo, svoje suosjećanje,
svoj savjet, svoje povjerenje,
svoju pomoć, svoje prijateljstvo,
svoje oproštenje, svoju ljubav…
Dijelim:
svoju radost, svoju nadu,
svoju vjeru, svoju želju,
svoju tugu, svoja dobra…
Primam:
pomoć, savjet,
utjehu, suradnju,
vjernost, povjerenje,
zaštitu, utočište,
oproštenje, obranu,
prijateljstvo, ljubav…
|
Ima ptica....
Ima ptica koje su zatvorene u kavezu,
a ipak mogu pjevati.
I ti si bio vesela ptica koja je letjela,
a sada sjediš tu slomljenih krila.
Sjediš prikovan, kao u zatvoru.
Sve je mračno kao u crnoj noći.
Ne znaš hoćeš li još uopće živjeti.
Ali tvoj duh je jači od tvoga tijela.
On opet pali svjetlo,
možda samo jedno posve slabo svjetlo.
Ali ti ipak možeš opet malo vidjeti.
I tada su tu prijatelji, prijateljice
koji te pomiruju sa životom.
Tvoj muž, tvoja žena, tvoja djeca, tvoji ukućani:
Svi oni trebaju tebe i tvoj smješak,
tvoju nazočnost, tvoju naklonost.
U svakoj zvijezdi je toliko svjetla
a u svakoj noći je toliko zvijezda
da ćemo - i kad je posve mračno -
još uvijek pronaći put
i da ćemo za one koji više ne vide,
moći postati put.
Rodit će se neko novo vrijeme.
Rađanje je povezano s porođajnim bolima,
ponekad s jako puno boli.
Potrebni su nam ljudi koji znaju gdje su rane,
ljudi koji će prepoznati uzrok boli
i staviti ruku na rane,
nježno i zacjeljujući.
|
Uči od stabla
Promatraj stablo. Razmišljaj o njemu kroz godišnja doba. Vidjet ćeš kako nailazi na mnoge kušnje.
U proljeće, radovat ćeš se gledajući ga kako mu cvjetaju pupoljci. Možda i nećeš zapaziti kako teško podnosi kasne snjegove i hladne vjetrove koje dolaze sa sjevera.
Sviđa ti se stablo kako se lagano njiše na toplom ljetnom suncu? Ali možda nećeš shvatiti kako žeđa u sušnim razdobljima. Možda nećeš čuti vapaje za toplom ljetnom kišom kako bi utažilo žeđ.
Sviđaju ti se sjajne šarene boje njegove jeseni, kad se stapa s drugim stablima kako bi ti darovao prelijepe krajolike? Ali primjećuješ li njegovo ukočeno tijelo na hladnoj kiši u ledenom prosincu? Uočavaš li zebnju kad mu vjetrovi odnose list po list?
Zimi će ti se svidjeti vijugave siluete koje bijeli snijeg i hladnoća stvaraju na njegovim granama. Ali čuješ li kako mu grane pucaju od studeni i težine snjega?
Promatraj stablo. Razmišljaj o njemu od jednog do drugog godišnjeg doba. Pored ljepote uoči patnju.
I reci sebi: slično mi je. Ima svoja godišnja doba kao i ja. U njima otkriva svoju ljepotu. U njima prolazi svoje kušnje. Jer život, čovjeka ili stabla, ima lijepih dana ali i nevremena, oluja, tuča, suša…
Ne postoji život bez kušnje. Nemoj misliti da život nije zaslužio življenje. Suprotno. Svaka kušnja skriva jedan trezor. Otkrit ćeš ga ako razbiješ školjku patnje. Na dnu se nalazi blago: ono će promijeniti tvoj život u blistavi dragi kamen.
Kušnja te može srediti. Matirati. Može se sručiti na tebe kao što se prirodna nepogoda sruči na stablo. Ali kušnja je poziv na uzdignuće. Zamisli što bi bilo od leptira da ne želi izaći iz čahure. Zamisli koliko bi nestalo ljepote kad gusjenice ne bi prihvatile kušnju promjene.
Čovjek raste mijenjajući se: od razdora u susret, od napuštanja u prihvaćanje. Tako zrijemo prihvaćajući mnoga umiranja čitavoga životnog vijeka, umiranja vode u nova rađanja.
Ne trči prema kušnjama. Pusti godišnjim dobima da se pobrinu za taj posao.
Ali kad se kušnje ispriječe na putu, ne bježi. Ne odustaj. Uspravi se. Guraj naprijed. Idi dalje. Promatraj stablo. Misli o njemu kroz godišnja doba. I uči se od njega.
Zašto se čudiš što se dobre ljude izlaže udarcima da bi se ojačali?
Čvrsto i snažno jest samo ono stablo na koje čest nasrće vjetar; od samog, naime, nasrtanja skuplja se u sebi i pušta korijenje dublje; lomljiva su stabla koja su narasla u sunčanoj dolini.
|
ISKUSTVA S LJUDIMA
Tko se zauzima za druge,
riskira
da bude odbačen.
Tko se oslanja na druge,
riskira
da bude izigran.
Tko se povjerava drugima
riskira
da bude izdan.
Tko pomaže drugima
riskira
da doživi nezahvalnost.
Tko ljubi
riskira
da bude ostavljen.
A tko ništa ne riskira…
|
Tajna raja
Nakon dugog i herojskog života, jedan je čovjek dospio na drugu stranu i bi mu dodijeljeno mjesto u raju.
Po prirodi je bio jako znatiželjan, pa zamoli da, prije nego ode u raj, zaviri i u pakao.
Anđeo ga, da mu udovolji, povede u pakao.
Našao se u prostranoj dvorani s velikim stolom, u sredini natrpanim tanjurima punim najslasnijih i vrlo ukusnih jela. Sustolnici koji su sjedili unaokolo bijahu iscrpljeni, blijedi, sama kost i koža - pravi jadnici.
"Kako je to moguće", upita čovjek svoga pratioca, "sa svim onim blagom pred njima?"
"Vidiš, kad dođu ovamo svi oni dobiju dva štapića kao pribor za jelo, samo su dugi preko metra i mora ih se, strogo propisano, držati za krajeve. Samo tako mogu prinijeti hranu ustima."
Čovjek se tresao od straha. Strašna je kazna tih jadnika, koji uza sav trud nisu mogli pojesti ni mrvice.
Ne želeći vidjeti ništa više, zamoli da pođu u raj.
U raju ga je čekalo iznenađenje.
I raj se sastojao od prostrane dvorane kao što biješe ona u paklu. Na sredini je bio stol prostrt najslasnijim jelima, a za stolom mnoštvo ljudi. Kao i u paklu, i oni su imali štapiće duge preko metra, za uzimanje hrane.
Razlika je bila jedino u tome: ovdje su ljudi za stolom bili veseli, uhranjeni i pucali od smijeha.
"Ali, kako je to moguće?" upita čovjek.
Anđeo se nasmješi. "U paklu se svatko muči da dohvati hranu i da je prinese vlastitim ustima, jer tako su se ponašali cijelog života.
Ovdje je obratno, svatko štapićem uzme hranu i gleda kako je ponuditi bližnjemu."
Raj i pakao su u tvojim rukama. Danas.
Bruno Ferrero
|
Zašto nam služe ruke?
Ruke pružamo na pozdrav i pomirenje.
S njima mogu mnogo graditi i s njima mogu razarati.
Rukama mogu nekoga uzeti u obranu ili ga tući.
S njima mogu davati, a i uzeti.
Rukama mogu milovati i bol nanositi.
Ruke rade i ruke se igraju.
Ruka pokazuje, a može i sakriti.
Rukama mogu činiti figure od svjetla i tame
ili ih mogu samo u džepove nabiti.
Svašta mogu mojim rukama činiti,
prijetiti ili tapšati po ramenu,
zdvajajući, rukama lice sakriti ili nekoga tješiti,
njegovati, ali i ranjavati,
stablo saditi ili ga čupati,
stavljati kamen na kamen za kuću ili je razarati.
Možemo protivnika s rukom na oružju susretati
ili mu pružiti ruku pomirenja.
Što ćemo učiniti s onim što imamo, na nama je.
|
Nije lako
... tražiti oprost
... započinjati iznova
... priznati pogrešku
... primiti savjete
... biti shvaćen
... izdržati uspjeh
... nastaviti dokazujući se
... ostaviti loše navike
... oprostiti i zaboraviti
... napustiti rutinu
... izvući korist iz malog
... zadržati visoku mjeru
... otkriti dobru stranu stvari
... prihvatiti zasluženu kaznu
... ljubiti čak i svoje neprijatelje
... uzeti križ svaki dan i slijediti Isusa
ali isplati se!
Radi kao da ne trebaš novac.
Ljubi kao da nikada nisi bio povrijeđen.
Pleši kao da te nitko ne gleda.
Pjevaj kao da te nitko ne sluša.
Živi kao da je nebo na zemlji
|
Želim ti.....
.... sve ono što ne možeš kupiti novcem. Susrete s ljudima koji te mogu potaći i promijeniti, otvorene oči i uši za mnoge prilike koje nam se u životu nude. Svaka od njih je jedinstvena i dragocjena.
Ne želim ti veliku sreću i ispunjenje svih tvojih želja, nego sposobnost da prepoznaš male radosti i podijeliš ih s drugima.
Želim ti nerazorivu nadu koja ti, unatoč svih razočaranja, daje uvijek iznova vjerovati u dobro u ljudima i u samome sebi.
Želim ti vrijeme za život, da ti susreti s drugima ili mirni trenuci sa samim sobom budu važniji od želje za imetkom i pritiska termina.
Budi jednostavno hrabar i idi svojim vlastitim putem.
Ne daj se tjerati većinom i nemoj pustiti da na tebe utječe moda, nego se odvažno, korak po korak, približavaj onomu cilju koji u sebi osjećaš.
Uvijek iznova ćeš biti na putu, koračati prema novoj zemlji i iskusiti neslućene susrete; slijediti mnoge tragove života, a da pritom ne ideš tuđim stopama.
Ti možeš činiti svoje vlastite korake, jer tvoj put je jedinstven i unaprijed obilježen.
Želim ti puninu života, sa svime što spada u život.
Trenutke oduševljenja koji će te ispuniti i oživjeti kao glazba, kao sreća koja dodiruje sva tvoja osjetila. Ali potrebne su i bolne spoznaje, otrježnjavajuće iskustvo tvojih vlastitih granica i pogrešaka.
Osjeti život sa svim njegovim suprotnostima koje se i u tebi nalaze.
Imaj također hrabrosti napraviti neki puta stanku da bi ponovno uspostavio pravilan odmak između sebe i svojih zadataka.
Svaki čovjek treba odmor da ne bi postao stroj, nego ponovno došao k sebi i k drugim ljudima. Počinak nije izgubljeno vrijeme, nego ponovno stečeni život.
Postoji tišina koja sve obuhvaća i ispunjava. To je predah koji nas upozorava na istinski važne stvari.
Želim ti usred dana trenutke mira u kojima ćeš razmisliti za koga ili za što želiš živjeti.
Možda tada u tebi progovori glas, doduše tih, ali toliko jasan da ga ne možeš prečuti.
On nema odgovor na sve, ali tako mnoge stvari postaju suvišne.
Stvarnost se ne sastoji samo iz vidljivih i dohvatljivih stvari.
Ona seže mnogo dalje, obuhvaća i tvoje snove i sve vidljivo u tebi i oko tebe.
Iako možda nije jasna na prvi pogled, spada u raznolikost života i sprečava da postanemo jednostrani i svoj život usmjerimo samo na činjenice.
|
S tobom sam
Često je teško naći odgovor na ovo jednostavno pitanje:
Zašto te tražiti?
Pitao sam se... Što dobivam kad te slijedim? Punio sam si glavu takvim upitnicima...
Zašto moram činiti što je tvoja volja? Prebacivao sam sebi...
Danas, kad sam sam i s mnogim problemima nad glavom, danas kad sam povjerovao da su me napustili prijatelji, danas kad se osjećam usamljeno, kada sam prezaposlen, polako mi dolaze odgovori na sva moja pitanja.
Jer usred svih problema, bez da te zanima koliko sam puta pogriješio, Ti si i dalje čvrsto na mojoj strani.
Usred umora osjećam kako me tvoje ruke podržavaju i podupiru.
Usred buke svakog dana i problema koji me pritišću, osluškujem tvoj slatki glas koji žubori u mom uhu: Smireno, ja sam s tobom!
I sada shvaćam da se sve isplati, i one sumnje nisu bile ništa drugo nego li zamke moga neprijatelja kako bih izbjegao tvoju utjehu, tvoj mir i tvoje društvo.
Hvala ti, Gospodine, jer si me, usprkos svim mojim sumnjama, primio u svoje krilo, i uvijek kad sam sam stavljao upitnike pred tebe, smiješeći se govorio si mi:Mirno, doći ce već oni dani!
|
Molitva za igru života
Dragi Bože, pomozi mi biti dobar sportaš u igri života.
Ne molim za neko lagano mjesto u toj igri.
Stavi me ondje gdje me trebaš.
Jedino Te molim da Ti mogu dati 100% od svega što imam.
Ako sve teške utrke moram ja trčati, hvala Ti za povjerenje.
Pomozi mi da se sjetim kako nikad na igrača ne stavljaš više tereta nego on može ponijeti, s Tvojom pomoći.
I pomozi mi, Gospodine, prihvatiti loše prekide kao dio igre.
Nek' uvijek igram pošteno, bez obzira što drugi čine…
Pomozi mi studirati Knjigu kako bih znao pravila…
Konačno, Bože, ako prirodni razvoj događaja ide protiv mene i na klupi sam zbog bolesti ili starosti, pomozi mi prihvatiti to kao dio igre također.
Sačuvaj me od plakanja jer netko spletkari protiv mene ili zbog toga što me zapao teži dio.
I kad odigram zadnju igru, ne molim za priznanja; sve što želim je vjerovati u srcu da sam igrao najbolje što sam mogao i da Te nisam iznevjerio.
Amen!
|
Molitva
Ne molio Te nikad da me štitiš od napasti,
već da mi udijeliš srčanost da se s njom ogledam.
Ne tražio od Tebe nikad da mi stišaš patnju,
već da mi dadeš srce da je snosim.
Ne iskao od Tebe nikad saveznike u životnoj borbi,
već vlastitu snagu.
Ne zazivao nikad spasenje u strahu i stisci,
već strpljenje kojim ću izboriti slobodu.
Udijeli mi da ne budem kukavica
što tvoju milost ćuti samo u uspjesima,
već učini da stisak Tvoje ruke nađem i u porazu.
|
S razlogom
Ponekad vam ljudi dođu u život i vi odmah znate da je njihova uloga da budu tu,
da služe nekoj svrsi, uče vas lekciju ili vam pomažu otkriti tko ste ili tko želite biti.
Nikad ne znate tko bi ovi ljudi mogli biti: vaš cimer, susjed, profesor, davno izgubljeni prijatelj, momak/djevojka ili potpuni stranac.
Kad zaklopite oči, vidite dragocjeni trenutak u kojem su oni utjecali na vaš život na neki dubok način.
Ponekad vam se događaju stvari koje u danom trenutku mogu izgledati strašne, bolne i nepoštene, ali, razmišljajući, shvatite da bez svladavanja takvih prepreka nikad ne biste otkrili svoju potencijalnu snagu želje ili srca.
Sve se događa s razlogom.
Ništa se ne događa slučajno ili sa značenjem dobre ili loše sreće.
Bolest, povreda, ljubav, izgubljeni trenuci istinske radosti ili potpune gluposti, sve se to zbiva da testira granice vaše duše.
Bez ovih malih testova, događaja, bolesti ili odnosa, život bi bio poput glatko popločana pravca, ravan put prema nigdje. Siguran i udoban, ali dosadan i potpuno besmislen.
Ljudi koje susrećete, koji utječu na vaš život, uspjesi i padovi koje iskusite oblikuju vas onakvima kakvi jeste. Čak se i iz loših iskustava uči, takve lekcije su najteže i vjerojatno najvažnije za nas.
Ako vas netko povrijedi, izda vas ili vam slomi srce, oprostite mu jer vam je pomogao naučiti nešto o povjerenju i važnosti opreza prema onome kome otvarate svoje srce.
Ako vas netko voli, volite i vi njega bezuvjetno, ne samo zato jer vas voli nego i jer vas uči da volite i otvarate svoje srce i oči stvarima koje nikad ne biste vidjeli ili osjetili bez njega.
Cijenite svaki trenutak i uzmite od njega sve što je moguće jer vam se neće pružiti druga šansa da to iskusite.
Govorite ljudima kojima nikad ranije niste, i slušajte.
Dopustite sebi da se zaljubite, budite slobodni i gledajte visoko.
Podignite glavu jer imate pravo na to. Recite sebi da ste divna osoba i vjerujte u sebe, jer ako vi sami ne vjerujete u sebe, neće ni drugi.
Život vam može biti predivan, odvažite se i idite živjeti ga.
|
Priča o šalici za čaj
Neki čovjek, ljubitelj starina, u malenoj kineskoj trgovini opazio prekrasnu šalicu za čaj i ne odolivši, uzeo je u ruke da je pogleda. Odjednom šalica progovori ...
Znaš, nisam ja uvijek bila šalica za čaj. Bilo je vrijeme kada sam bila glina.
Moj me je gospodar uzeo i valjao me ... mijesio, okretao ponovno ... i ponovno... i ponovno.
Viknula sam: Ostavi me na miru! Ali on se samo nasmiješio i odgovorio: Ne još!
Onda me je smjestio na lončarsko kolo ... rekla je šalica za čaj.
Odjednom sam se vrtjela okolo ... i okolo ... i okolo.
Prestani ... imam vrtoglavicu! - vrisnula sam.
Gospodar je samo klimnuo glavom i rekao: Ne još!
Tada me je stavio u pećnicu ... nikada nisam osjećala toliku vrućinu.
Pitala sam se zašto me želi spaliti ... i vikala sam ... i kucala na vrata.
Mogla sam ga vidjeti kroz otvor ... i mogla sam čitati sa njegovih usana dok je klimao glavom: Ne još!
Napokon su se vrata otvorila ... uzdahnula sam!
Stavio me je na policu ... i počela sam se hladiti. Tako ... to je već bolje, rekla sam.
Tada me je odjednom očetkao ... i cijelu me prebojio.
Pare su bile strašne ... i mislila sam da ću umrijeti: Prestani ... prestani! plakala sam.
Samo je klimnuo. Ne još!
Tada me odjednom vrati nazad u pećnicu ... ne onu prvu ... već dva puta topliju.
Znala sam da ću se ugušiti. Preklinjala sam ... molila ... vriskala ... plakala.
Cijelo vrijeme mogla sam ga vidjeti kroz otvor ... kako klima i govori: Ne još!
Tada sam znala da nema nade ... i da nikada neću uspjeti.
Bila sam spremna odustati. Ali vrata su se otvorila ... i on me uzeo ... i smjestio na policu.
Nakon sat vremena ... dodao mi je ogledalo i rekao: Pogledaj se.
I jesam ... i rekla sam: Pa to nisam ja ... to ne mogu biti ja! Pa ja sam prekrasna!
Želim da znaš, tada je on rekao,
znam da te je boljelo dok sam te mijesio i oblikovao ... ali da sam te ostavio ... osušila bi se.
Znam da sam ti uzrokovao vrtoglavicu dok sam te vrtio na kotaču ... ali da sam stao zdrobila bi se. Znam da je boljelo ... i da je bilo vruće i zagušljivo u pećnici ...
ali da te nisam stavio ondje ... slomila bi se.
Znam da su pare bile strašne kada sam te četkao ... i cijelu te obojio,
ali vidiš ... da to nisam učinio ... nikada ne bi očvrsnula. Ne bi bilo boje u tvom životu.
I da te nisam vratio u drugu pećnicu ... ne bi dugo poživjela ... lako bi se slupala.
Sada ... si ti završeni proizvod.
Sada ... si ono što sam imao na umu kada sam počeo sa tobom!
|
Ivo Andrić....
Mnogo samuješ i mnogo ćutiš, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putovima duha.
Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata.
Iziđi u ljetni dan, sine moj!
Šta si vidio u ljetni dan, sine moj?
Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.
Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.
Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmjene grijeha i nesreće,
da živjeti znači slagati varku na varku.
Hoćeš da usneš, sine moj?
Ne, oče, idem da živim.
|
Ne smiješ biti nesretan!
Ne smiješ biti nesretan.
To mi se ne sviđa.
Jer, ako si nesretan, unesrećivat ćeš i druge.
Svaki čovjek ima ponekad dovoljno razloga da bude jako potišten.
Čovjeku prijatelju nešto se dogodilo, doživio je
neko teško razočaranje... obolio je... možda je na umoru...
Njegovo trpljenje postaje tvoje, ti trpiš zajedno s njime.
S pravom.
Ali sasvim je drugačije ako sam sebi zagorčavaš život
zbog sitnih svagdašnjih neočekivanih događaja:
zakasnio si na vlak... dobio si prevelik račun...
ogrebotina na automobilu... izostalo priznanje...
opora riječ koja te je povrijedila... poziv koji nisi primio...
tvoj muž koji te više ne voli tako strastveno...
tvoja žena koja je navodno bez ikakva razloga
postala tako razdražljiva...
Stotinu stvari može te jako opteretiti.
Ali onaj tko vidi samo svoju ljutnju, ne vidi ništa drugo.
Tko se sav raspline u svojim brigama, propast će.
Tako ćeš unesrećiti ne samo sebe
nego i svoje ukućane i sve svoje drage.
Tvoju će okolinu tada pritiskati težak teret.
To se ne smije dogoditi. Ne smiješ biti nesretan.
Jer tada nećeš biti kadar usrećivati druge ljude,
svejedno o kome se radilo.
A to je tvoja životna zadaća: usrećivati.
Samo sretni ljudi mogu usrećivati druge.
|
Budi prema ljudima dobar, ljubazan i obazriv.
Osobito prema bolesnima, nevoljnima, starima, prema ljudima koji se nalaze na rubu života.
Nosi ljudima cvijeće dokle god žive na tom svijetu.
Ne čekaj da umru, kako bi mogao punim plućima jecati: „Jadnici, od života nisu imali gotovo ništa“.
Zašto toliki ljudi nemaju gotovo ništa od života?
Zato jer nemaju prijatelja, nemaju ljudi koji bi ih voljeli.
Zato jer nigdje ne nailaze na znakove simpatije.
Zato jer za njih nikad ne cvatu ruže.
Pritom bi ruže mogle ponekad čudesno djelovati.
Ne moraju to biti skupe, bogato aranžirane ruže.
Obično, najobičnije cvijeće: blagi smiješak, topla riječ, mala gesta.
Sve su to buketi ruža!
I najmanji, od srca poklonjeni cvijet priča onima koji ga dobivaju predivnu priču.
Čudesnu bajku o komadiću neba na zemlji, o tome da su ljudi jedni drugima anđeli, da postoji ljubazna utjeha za svaku bojazan, patnju i svaku suzu, da ljudi poput cvijeća cvatu jedni za druge.
Čujem kako na tisuće i tisuće bolesnih, nevoljnih, starih i osamljenih ljudi vape jednim te istim vapajem:
„Donesi svoj buket cvijeća prije nego što umrem“
Učini bajku stvarnom. Još danas!
|
Zašto uopće moliti?
Kad se osjetiš nemoćnim, kad ne shvaćaš bijedu i nevolju, patnju i smrt,
tada potraži ruku koja je jača od svake ruke, potraži srce veće od svakog srca
kako bi našao smirenje i snagu s kojima ćeš dalje kročiti stazom života,
ispunjen novim mirom i novom radošću.
Gospodine, kad sam gladan, podaj mi čovjeka koji je gladniji od mene i s kojim bih mogao podijeliti svoju hranu.
Kad mi je hladno, podaj mi čovjeka kojemu mogu pružiti nešto od svoje odjeće.
Kad sam osamljen, podaj mi čovjeka kojega mogu primiti k sebi.
Kad sam žalostan, Gospodine, podaj mi nekoga koga mogu utješiti.
Kad mi je potrebna nježnost, podaj mi čovjeka kojega mogu zagrliti objema rukama.
Kad mi breme postane preteško, Gospodine, optereti me bremenom drugih.
Dopusti da svaki moj susret s ljudima prožima tvoja ljubav...
|
Mnogo dobre misli.....
Ništa se ne može dogoditi što Bog ne bi hito.
A sve što On hoće,
koliko nam se god moglo činiti lošim,
upravo je najbolje za nas
-----------------------------------
U trenutku kad nastupe negativne emocije, mi postajemo slijepi
------------------------------------------
Bog je tisuću puta spremniji davati negoli smo mi spremni primati!
-----------------------------------------------------
Kada god ulaziš u neku patnju, bolest, strah, tjeskobu,
znaj da su to vrata iza kojih nalaziš Isusa Krista !
-----------------------------------------------
Preduhitriti potrebu drugoga, početak je svetosti
----------------------------------------------------------
Čovjek mora moliti i raditi. Čovjek može zasaditi biljku, ali Bog će dati da ona raste.
No ako čovjek ne zasadi biljku, Bog nema čemu dati da raste.
---------------------------------------------------------------------
Tek kad sasječete posljednje drvo,
tek kad zatrujete posljednju rijeku,
tek kad upecate posljednju ribu,
tek tada ćete saznati da se
novac ne može jesti.
---------------------------------------------
Gledajući
darove koje je Gospodin stavio u tvoje ruke,
mjesto kamo te je poslao,
osobe među kojima je odredio da se krećeš,
otkrit ćeš zadatak koji ti je On namijenio.
---------------------------------------------
Kad povjeriš svoju nevolju susjedu,
daruješ mu dio svoga srca.
Ako je u njega velika duša, zahvaljuje ti,
a ako je malena, omalovažava te!
------------------------------------------
Ne smijemo prema svima biti apsolutno dobri, već bismo se prema ljudima trebali odnositi kako su zaslužili. Ako se mi žrtvujemo i nekome kontinuirano pružamo svoju energiju, a on je samo uzima i ništa ne stvara s njom, onda mu zapravo ne pomažemo.
----------------------------------------
Biti zajedno čovjek,
biti zajedno sretan.
I onda kad je onaj drugi
čovjek sa slomljenim krilima.
---------------------------
Nek' za tvoje ruke uvijek bude posla;
nek' ti se u novčaniku uvijek nađe novčić-dva;
nek' ti na prozorskome oknu sunce uvijek sja;
nek' dúga stalno prati svaku kišu;
nek' ti ruke prijatelja uvijek budu blizu;
nek' Bog ispuni tvoje srce radošću i tako te ohrabri!
----------------------------------------------------
|
PRIJATELJSTVO
Gospodine,
između mnogih ljudi s kojima živim
našao si mi jednog prijatelja.
Hvala ti za sve ovo zajedništvo
i sklad koji nas raduje.
Ali daj da sa svom ozbiljnošću računam
da je moj prijatelj drugačiji od mene.
Sačuvaj me od sebičnosti
kojom bih ga samo na se vezao.
Pouči me u razboritosti
kako ću ga pratiti,
a da na njegovom putu
ne budem smetnja već pomoć.
Gospodine, znano ti je,
svog prijatelja često zaboravljam
u svojim svagdanjim molitvama.
On je tu, to mi izgleda naravno.
Oprosti moj nemar i tromost,
vodi nas obojicu svojom rukom,
da ne pođemo stranputicom.
|
Natječaj za ravnatelja policije
MUP REPUBLIKE HRVATSKE
raspisuje
Natječaj za ravnatelja policije
________________________
Minimalna stručna sprema: 4 razreda osnovne škole
Minimalne vještine: klanjanje, kuhanje kave, ulizivanje, laganje, zataškavanje
Ostale vještine: rad na PC-u (palit-gasit)
IT vještine: youtube.kom, zna za servere
Ostale vještine: toki-voki operater
- Minimalno 5 godina staža čuvanja ovaca na planinama (Hercegovačke planine prednost)
- Minimalno 2 prethodna zaposlenja uz pomoć kuma (stranački kolega ili bliža familija prednost)
- Neophodno: partijska iskaznica, nedostatak samoinicijative, podobnost
- Osobne osobine: mrk i odlučan pogled, karakter suprotan,
Svoje životopise šaljite isključivo na adresu (ne radi nam emajl, doći će mali od Rade tek prekosutra):
Trg žrtava fašizma
4 10000 Zagreb
|
Ironične smrti i glupi natpisi
Pod snaznim naletom vetra, automobil 45-ogodisnjeg Vitorio Luisa upao je u reku blizu Naplesa (Italija), 1983. godine. Vitorio je nekako uspeo da polomi prozor, izvuce se iz kola i dopliva do obale - gde je drvo palo na njega i ubilo ga.
- Majk Stjuart (31), iz dalasa je 1983. godine snimao dokumentarni film o opasnostima niskih mostova, kada je kamion na kome je stajao prosao bas ispod jednog od mnogih niskih mostova u tom kraju. Majk je umro od posledica udara glave o most.
- Walter Halas, 26-ogodisnji prodavac iz Lidsa (Engleska), toliko se plasio zubara, da je zamolio druga da mu izleci zubobolju tako sto ce da ga udari u vilicu. Ovaj je to uradio i to toliko jako da je Halas pao na pod, udario glavu i umro od frakture lobanje.
- Dzordz Svarc, vlasnik fabrike iz Providensa (SAd), neverovatnom srecom je izbegao smrt, kada je njegova fabrika eksplodirala 1983. godine. Celo postrojenje je sravnjeno sa zemljom, osim jednog jedinog zida koji je i dalje stajao. Nakon sto je izlecio manje povrede, Svarc se vratio do rusevina, pokusavajuci da nadje ostatke fabrickih dokumenata. dok ih je trazio, taj jedini preostali zid se srusio na njega i ubio ga na mestu.
- U depresiji jer ne moze da nadje posao, 42-godisnji Romolo Ribola, iz mesta blizu Pize (Italija), 1981. godine seo je u kuhinju, uzeo pistolj i zapretio da ce da se ubije. Njegova zena je sve vreme s njim razgovarala i molila ga da to ne cini. Nakon sat i po ubedjivanja, Ribola je zajecao, bacio pistolj i potrcao zeni u zagrljaj. Pistolj je pao na pod, opalio i ubio Romolovu zenu.
- Gospodja Karson iz Lejk Kusaka, N.Y. je 1983. god. proglasena mrtvom od srcane bolesti. Dok su ozalosceni stajali pored kovcega sa Karsonovom, ona je iznenada ustala. Videvsi to, njena cerka je na mestu pala mrtva.
SLAVNE LICNOSTI
- Frensis Bejkon - jedan od najistaknutijih umova kasnog 16. veka. drzavnik, filozof, pisac i naucnik; Svojevremeno su kruzile glasine da je on pisao Sekspirova dela. Jednog popodneva, 1625, Bejkon je gledao sneznu oluju kroz prozor i palo mu je na pamet da bi mozda sneg mogao da ocuva meso kako je to so cinila. Ta ideja mu nije dala mira i morao je da je proveri u praksi. Odmah je kupio pile, ubio ga i ocerupao. Zatim je istrcao napolje i poceo da pile puni snegom, pokusavajuci da ga zamrzne. Pile se nije smrzlo; Bejkon jeste.
- Eshil - grcki dramaturg, iz 500. godine pne. Mnogi istoricari ga smatraju ocem grckih tragedija. Po legendi, orlovi su bacali kornjace na kamenje, da bi im polomili oklop i tako ih otvorili. Ocigledno je neki orao pomesao kamen sa Eshilovom glavom (bio je celav), kad je bacio kornjacu na pisca i ubio ga.
- Dzim Fiks - autor bestselera "Kompletna knjiga o trcanju", koji je 70-tih zapoceo maniju dzogiranja. Fiks je bio u Grensboru, Vermont kad je naprasno izasao iz kuce i poceo da trci. Nije stigao daleko kada je doziveo jak i fatalan srcani udar. Autopsija je pokazala da je jedna njegova arterija bila 70%, druga 80% a treca 99% zakrcena i da je Fiks, pre ovog fatalnog, imao jos tri slabija infarkta.
- Luli - francuski kraljevski kompozitor, iz 16. veka. dok je sa muzicarima uvezbavao neku kompoziciju, toliko se razmahao dirigentskom palicom da ju je slucajno sebi zaboo u nogu. umro je od infekcije. Ako vam je potreban dokaz o gluposti ljudske rase, evo vam primera stvarnih natpisa na pakovanjima razlicitih proizvoda.
Na kutiji fena za kosu marke "Sears":
"Ne koristiti dok spavate"
Na omotu sapuna "Dial"
"Koristiti kao obican sapun"
Na "Swanson" zamrznutim jelima:
"Savet: pre serviranja odmrznuti."
(U nekom hotelu) na nepromocivoj kapi za tusiranje:
"Napravljeno za jednu glavu"
Na "Tesco's Tiramisu" sladoledu:
"Ne okreci dno na gore" (stampano na dnu kutije)
Na "Marks & Spencer" zamrznutom pecivu:
"Pecivo ce biti toplo nakon zagrevanja"
Na kutiji "Rowenta" pegle:
"Ne peglati odecu na telu"
Na korejskom kuhinjskom nozu:
"Upozorenje! Drzati >>izvan<< dece"
Na pakovanju kineskih ukrasnih sijalica za jelku:
"Iskljucivo za upotrebu u zatvorenom ili otvorenom prostoru" (Kakav jos
prostor postoji?)
Na japanskom tosteru:
"Ne upotrebljavati u druge svrhe" (Ima li neko ideju za druge svrhe?)
Na paketicu "Sainsbury's" kikirikija:
"Upozorenje: nije izvadjen iz caure."
Na "American Airlines" paketicu kikirikija:
"Uputstvo: Otvorite paketic, jedite kikiriki."
Na svedskoj motornoj testeri:
"Ne pokusavajte da zaustavite testeru rukama ili genitalijama." (Ovi izgleda
prodaju kucni set za kastraciju)
Na decijem kostimu "Supermen":
"Nosenje ovog kostima vam ne daje moc da letite."
_________________
|
Zašto ljudi ne žele znati istinu?
Većina ljudi ne želi čuti istinu, oni radije ostaju pred svojim televizorima, u svojim udobnim foteljicama. Većina ljudi ne želi spoznati bilo kakvu istinu, jer se boje da će ih to izbaciti iz njihovih kolotečina. Istina može uzburkati njihove planove i predrasude. Ali ako se istina ignorira, ona će otići. Ljudi zbog svog ponosa ne vole priznati da su bili godinama bili prevareni…
Ljudi se po prirodi skrivaju od neugodne realnosti; to je razlog zašto neke žene odlaze pod nož plastičnih kirurga pri prvim znacima «starenja», a žene svih dobi se šminkaju da bi zamaskirale svoj prirodni ten. Ljudi vole maštu i ono od čega se osjećaju dobro. To se odnosi na one koji odbijaju istražiti ovaj pogled na svijet koji iznosim. Sebe smatram realistom . Volim se suočiti sa stvarnim svijetom u kojem živim, a ne sa nekom fikcijom u koju nas uvjeravaju naši politički, ekonomski i vjerski vođe.
Kada je Adolf Hitler gradio svoju moćnu bazu u Njemačkoj nekoliko ljudi se «probudilo» i uvidjelo što se tu stvarno događa . Neki od njih su priopćili narodu ono što su vidjeli da se stvara , ali se ljudi nisu obazirali na njih. Neki Židovi su ih poslušali i napustili zemlju. Neki Nijemci su ih poslušali i napustili zemlju. Oni koji su zanemarili upozorenja, su se uskoro našli u tiraniji, i čudili se kako se to uopće moglo dogoditi.
Danas se ista takva upozorenja šire diljem svijeta. Ali ljudi su previše zauzeti sa svakodnevnim obvezama da bi se na tren zaustavili i promislili. Kao što je to bilo i 1930. godine , ljudi će biti šokirani kada shvate da su izgubili svoju SLOBODU.
“Kako je sretna ona vlada koja ima ljude koji NE MISLE ” – Adolf Hitler.
Svatko tko uporno zanemaruje ili odbacuje spoznati što se danas realno događa u svijetu, patiti će zbog svoje neodlučnosti ..a spoznati će to tek kada se uruše njegovi planovi i udobnost života. Takvi ljudi neće biti u stanju izbjeći svoju sudbinu, jer će svi putovi za bijeg biti zatvoreni. Oni će i dalje biti kontrolirani i manipulirani poput stada ovaca, i neće biti uopće svjesni svoje porobljenosti! A bit će robovi!
Oni koji su se probudili i psihički i duhovno pripremili biti će u puno boljem položaju, jer će shvaćati što se događa. Teška vremena, naravno čekaju svih nas. Ali zar nije bolje biti informiran i postaviti sebe u mogućnost djelovanja , nego biti zatvoren u neznanju, zbunjenosti i izgubljenosti?
|
Ako ne možeš preko prijeći, a ti prijeđi ispod...
Ako vašom glavom često prolaze pametne misli, to znači da se tamo i ne zadržavaju.
Tko hoće nešto učiniti nađe način, tko neće nađe opravdanje!
|
Rezerviraj dnevno vrijeme za sebe
Liječnik za živce u Zürichu Theodor Bovet preporuča u deset molitvenih pravila
1. Uzmi dnevno par minuta vremena, budi sam u tišini. Otpusti tijelo, razum i srce.
2. Govori s Bogom, jednostavno i prirodno. Ispričaj mu sve što imaš na srcu. Ne trebaš nikakve formule, nikakve tuđe načina izražavanja. Govori mu tvojim riječima. On ih razumije.
3. Vježbaj razgovor s Bogom, kad si kod svog svakodnevnog posla. Zatvori par sekunda oči, tamo gdje jesi: u dućanu, za pisaćim stolom u autobusu.
4. Sjeti se činjenice, da je Bog uvijek uza te i da ti pomaže. Ne smiješ stalno na Boga navaljivati i moliti ga za blagoslov, nego pođi od činjenice da te on želi blagoslovioti.
5. Moli sa uvjerenjem, das će tvoje molitve preko svih mora i planina zaštiti one koje voliš i da su oni okupani u Božjoj ljubavi.
6. Kad moliš imaj pozitivne a ne negativne misli.
7. Trebaš uvijek u molitvi utvrditi da si spreman prihvatiti Božju volju kako on to hoće.
8. Stavi kod moljenja sve u Božje ruke. Moli za snagu, da možeš činiti najbolje što možeš, ostalo s punim povjerenjem prepusti Bogu.
9. Pomoli se i za one, koji te ne vole, ili koji su ti učinili zlo. To će ti dati izvanrednu snagu.
10. Dnevno izreci molitvu za mir u svijetu.
Najjednostavnija uputa glasi: govori s Bogom tako kao da sjedi na stolici do tebe u sobi i da ti govori: Što želiš da ti učinim?
|
Vrijeme za Boga
Gospodin me pozvao jednoga dana jer je trebao nekoga za poslanje. Rekoh:
- Gospodine, pomoći ću ti, ali u ono malo vremena između studiranja, provođenja vremena s mojim mužem, posla od 8 do 18 i rada u zajednici s našom djecom. Vidiš, ne mogu ići baš sad jer imam puno obaveza, zauzeta sam.
- Dobro, ali gdje da nađem spremnu osobu? Mislio sam da sam vidio tvoje ime na popisu raspoloživih osoba.
- Gospodine, to je bila molitva od prošle godine, ali od tada se mnogo stvari promijenilo.
- Kao na primjer - upita On.
- Pa, radim na svojoj doktorskoj radnji i mnogo me ljudi treba, a i moj muž očekuje da je uvijek sve spremno i povrh svega moja zajednica očekuje od mene da joj pomognem tako da…
- Dobro, vidim da si zauzeta, pa idem, ali pričat ćemo opet ako budeš imala malo vremena.
Prolazili su tako dani, tjedni i mjeseci a ja sam ispunjavala svoje svakodnevne obveze.
Jedne večeri, dok sam učila za završni ispit, primila sam telefonski poziv iz bolnice. Moj je muž imao strašnu nesreću i bio je u kritičnom stanju. Odbacila sam sve stvari i otrčala do bolnice gdje sam pronašla muža koji se borio za život. Odmah sam počela moliti Gospodine, ne uzimaj ga sada, ne bih to mogla podnijeti . Ali moja se molitva odbijala od zidova i vraćala se u moje vlastite uši. Ujutro sam napustila bolnicu umorna i zabrinuta.
U učionicu sam ušla upravo pred početak ispita. I kada je profesor počeo postavljati pitanja, htjedoh odgovoriti ali glas nije izlazio iz mene. Počeh ponovno moliti. Molila sam zdušnije, ali čuo se samo eho moje molitve. Bila sam ljuta na Boga jer ga nisam mogla naći kad mi je trebao. Nisam mogla objasniti profesorima što mi se događa. Nakon ispita nazvala sam na posao. Bila sam izvan sebe i nisam mogla na posao. Objasnila sam svojoj nadglednici što mi se dogodilo i ona mi je predložila da uzmem slobodno vrijeme. Nakon što sam posjetila muža u bolnici otišla sam kući te utonula u stanje očaja i plača.
Upravo tada sam čula da me netko zove.
- Gospodine, jesi li to Ti?
- Da, ja sam. Imaš li malo vremena? Mislio sam da malo popričamo o…
Umjesto da sačekam i čujem Njegovo pitanje, onako zlobna i ljuta, napadoh ga:
- Gdje si Ti danas kad sam te trebala? Ni sinoć te nisam mogla naći, a zvala sam Te, vikala, a jedino što sam čula bio je eho mojih zidova. Moj muž umire, pala sam na ispitu, možda ostanem bez posla, a Ti dođeš i htio bi popričati.
Gospodin me prekide u mom ludom govoru:
- Dijete moje, odlučio sam pustiti tvog muža da se odmara da bih tebe zadržao u kući nekoliko dana, da bi ti imala vremena za mene. Jer tebe, više nego tvoj muž, tvoj posao i zajednica tvoja, trebam Ja.
Stišala sam se i počela plakati. Sjetila sam se svoje molitve i želje da idem i učinim nešto za Gospodina. Sa suzama u očima rekoh:
- Gospodine, pošalji me, ići ću.
|
26.05.2011., četvrtak
Nemoj mi reći
Nemoj mi reći
da u svijetu ima rata.
Nemoj mi reći
da ljudi skapavaju od gladi.
Nemoj mi reći
da se ljudi ubijaju iz mržnje.
Nemoj mi reći
da ljudi huškaju
i progone jedni druge.
Već mi reci:
Što ti radiš?
Reci mi: Što ti radiš!
|
DOBROTA
U San Franciscu postoje naime pet mostova na kojima se naplaćuje mostarina. Jednom od vozača je palo napamet da napravi nešto neuobičajeno , a to je kad je plaćao svoju mostarinu, platio je mostarinu i vozaču iza sebe. Kad je taj drugi došao platiti svoju mostarinu, službenik mu je rekao: Vašu je mostarinu platio vozač ispred vas. Ali, kako ja njega uopće ne poznam. Nije važno. Ali, ako želite nešto dobra učiniti i vi platite mostarinu vozaču iza vas. Toga je dana dobrota u San Franciscu uživala kao možda nikada do tada.
"Dobrota u riječima stvara povjerenje,
dobrota u mislima stvara dubinu,
dobrota u davanju stvara ljubav."
|
24.05.2011., utorak
Želje djeteta
1. Moje su ruke male; molim vas ne očekujte od mene savršenstvo kada spremam
krevet, crtam crtež, bacam loptu.Moje su noge kratke; molim vas usporite kako bih mogao s vama držati korak.
2. Moje oči ne gledaju kao vaše; pustite me, molim vas da malo sam istražujem. Ne ograničavajte me bespotrebno.
3. Posao će uvijek biti tu, a ja ću biti malen još samo na kratko vrijeme; zato si uzmite vremena da mi strpljivo i s ljubavlju poučavate o svijetu koji me okružuje.
4. Moji su osjećaji nježni; molim, vas, imajte obzira prema mojim potrebama. Nemojte me cijeli dan kritizirati (ni vi ne biste željeli da vas cijeli dan kritiziraju!). Ponašajte se prema meni onako kako bi ste i vi željeli da se prema vama ponašaju.
5. Ja sam poseban dar. Molim vas cijenite me onako kako to zaslužujem. Pustite me da budem odgovoran za ono što činim. Vodite me i disciplinirajte s ljubavlju i strpljenjem.
6. Trebam vašu potporu kako bih mogao rasti i razvijati se. Pazite kako me grdite. Kudite moje pogreške, a ne mene.
7. Pustite me da sam odlučujem o sebi. Dopustite mi da pogriješim, kako bih iz svojih pogrešaka mogao učiti. Tako ću jednoga dana biti spreman donositi odluke kakve život od mene zahtijeva.
8. Molim vas nemojte raditi umjesto mene. Tada osjećam da svojim nastojanjima i zalaganjem nisam ispunio vaša očekivanja. Znam da je to teško. No, nastojite ne uspoređivati me s mojim bratom ili sestrom.
9. Ne bojte se otići vikend bez mene. Ponekad djeca trebaju slobodna vikend od svojih roditelja, jednako kao što i oni trebaju odmor od svoje djece. Osim toga, volim vidjeti kako se volite i kako je vaš brak poseban.
10. Molim vas,volite me i onda kada iznevjerim vaša očekivanja.
|
Slušanje
Kad te zamolim da me poslušaš, a ti mi počinješ davati savjete, nisi učinio što sam te zamolila.
Kad te zamolim da me poslušaš,
a ti mi počneš govoriti zašto se ne bih trebala tako osjećati i tako razmišljati,
gaziš po mojim
osjećajima.
Kad te zamolim da me poslušaš,
a ti držiš da si dužan učiniti nešto
kako bi riješio moje probleme,
iznevjerio si me, koliko god to izgledalo neobično.
Slušaj! Molila sam te samo da slušaš, ne da govoriš.......samo me poslušaj.
A ja ću se snaći. Nisam bespomoćna.
Možda sam obeshrabrena i možda posrćem,
ali nisam bespomoćna.
Kad za mene učiniš nešto što ja mogu i trebam učiniti za sebe, pridonosiš mome strahu i osjećaju manje vrijednosti.
No kad kao jednostavnu činjenicu prihvatiš da uistinu osjećam to što osjećam, koliko god to bilo iracionalno, ja tada mogu prestati s nastojanjima da te u to uvjerim i mogu se posvetiti nastojanjima da spoznam što se nalazi u pozadini tih iracionalnih osjećaja.
A kad ta pozadina postane jasna, odgovori postaju očiti i nisu mi potrebni savjeti. Iracionalni osjećaji imaju smisla kad razumijemo što je iza njih.
Možda je to razlog zbog kojeg molitva,
katkada kod nekih ljudi daje korisne rezultate jer Bog je nijem i ne daje savjete i ne pokušava popraviti situaciju.
Bog samo sluša i dopušta ti da se sam središ.
Stoga, molim te, slušaj i samo poslušaj što imam reći.
A ako želiš govoriti, pričekaj još trenutak,
pa ćeš doći na red i ja ću tada slušati tebe.
|
Svašta pomalo....
AKO NE MOŽETE
SPAVATI
NEMOJTE BROJATI
OVCE
NEGO, RAZGOVARAJTE
S PASTIROM!
------------------------------------
Imamo samo jedan život! Pazimo da ga ne promašimo!
Netko je jednom rekao: „Ovaj život na zemlji samo je JEDAN BLJESAK u odnosu na vječnost! Tek jedna sekunda!
Tragedija bi bila zbog tog jednog bljeska izgubiti čitavu vječnost!“
----------------------------------------------------------------
„Što je više Boga u tvom srcu, to je manje grijeha. Što je više grijeha, to je manje Boga!“
Trudimo se da Bog ima što više prostora u našoj duši – kroz molitvu, čitanje i razmišljanje nad Božjom riječju, kroz djela ljubavi. Ne zaboravimo, sva ta duhovna hrana treba nam pomoći da rastemo u ljubavi – prema Bogu i Čovjeku.
Pred Bogom smo toliko veliki koliko smo veliki u ljubavi.
----------------------------------------------------------
Kako pravednik može opstati u današnjem svijetu? Jesmo li ovce, pobjeđujemo; Jesmo li vuci, bit ćemo pobijeđeni
--------------------------------------------------------
Kao što gladuješ i žeđaš za hranom i vodom u određeno vrijeme dana, tako žeđaj i za vremenom molitve. Osobna molitva je susret i iskustvo s Bogom. To nije nešto što se može naučiti. Molitva je poput plivanja. Netko drugi ti može objasniti način na koji ćeš plivati, ali pokrete rukama i nogama kojima ćeš se održati na vodi moraš sam učiniti. Tako je i u molitvi – netko te može gurnuti u struju Žive Vode, ali na tebi je da plivaš!
------------------------------------------------------------------
Kad sotona želi upropastiti neku osobu šta čini?
Poznato je, kako se sotona boji onoga, koji moli, jer ga gleda povezana s Bogom. I čini sve, da nas spriječi u molitvi. Kad sotona želi upropastiti neku osobu, počinje joj isticati odvratnost prema molitvi.
-------------------------------------------------------
|
Basne....
PAPAGAJ I DRUGE PTICE
Papagaja donesu iz Indije u jedan vilajet gde njih nema. Kupi
ga veliki gospodin i da ga staviti u pozlaceni kavez. Druge ptice,
cudeci se tolikoj otmenosti, skupe se oko njega i pocnu ga pitati
drze li njega u tolikom postovanju u zemlji rodjenja njegova. "Ne,
odgovori on, onde smo mi kao i ostale ptice, bas kao i vi ovde."
"A kako to biva, dodadu drugi, da se tebi ovde u inostranoj zemlji
tolika slava i cast ukazuje?" "Zar vi ne znate, odgovori onaj, da
pravo dostojanstvo malo se kad u svojoj otadzbini kako valja pri-
poznaje?"
--------------------------------------
DIVLJA JABUKA I RUZICA
U supljinu divlje jabuke uljeze roj pcela i napuni je meda. Onda
se ona pocne ponositi i hvaliti medom u sebi: "Nerazumna i luda
gordosti!, rece joj ruza, sto se tudjom slascu ponosis? Ucini ti,
ako si kadra, da sladost meda udje u plod tvoj, ako zelis udostojiti
se da te ljudi hvale i blagosivljaju".
------------------------------------------
PETAO I DRAGI KAMEN
Petao, ceprkajuci, nadje dragoceni dijamant. Hoce da ga ize, ne
moze, nije za jelo. Tada pocne govoriti: "Steta, ovako lepa stvar,
a nista ne valja! Vise bih voleo naci jedno zrno jecma nego hiljadu
ovakvih blistavih kamenova. Sad vidim da su bez pameti ljudi koji
toliko mare za jednu star sto niti se da izesti niti popiti!"
Pouka - dragi kamen ovde znaci mudrost i nauku, a petao i njegovo
govorenje predstavljaju onoga koji nista ne postuje osim sto je
prijatno njegovim telesnim culima.
------------------------------------------------
KORNJACA I ORAO
Kornjaca molila orla da je nauci da leteti. Veli joj orao: "Sedi
ti s mirom i hodaj tako ponisko kako si i dosad, bolje ce za te
biti, jer skladnost tvog tela nije za visinu nacinjena". Nece ova
ono sto je za nju, nego sve dosadjuje moleci. Uzme je orao, podigne
u visinu, pak je pusti: "Hajde, leti sad!" Pocne ona leteti, ali
kako ne valja, padne na zemlju i sva se zgruva.
Pouka - merimo i poznajmo sebe, i ne istimo sto nije za nas...
----------------------------------------------------------------
KOMARAC I VO
Komarac stane volu na rog, pak malo potom rece mu: "Ako sam ti
tezak, a ti mi kazi, pa cu otici". "Ti meni tezak? Ja te i ne osecam,
kao da te i nije na svetu".
Pouka - ovo je za one koji o sebi odvec visoko misle...
---------------------------------------------------
MEDVED I MAJMUN
Medved se hvalio da je dobre naravi, jer nikakvu zivotinju mrtvu
ne jede. Na to mu majmun odgovori:"Ako hoces da si dobar, u zive
ne diraj, a s mrtvima cini sta ti drago".
Pouka - Na isti nacin moze se ovo reci i onima sujevernima, koji od
zivih nepravedno uzimaju, a mrtvima za dusu daju.
-------------------------------------------------------
STARAC I SMRT
Starac nosase breme drva. Veoma zamoren, zbaci breme, govoreci:
"He, prokleta smrti, gde si te ne dodjes da me uzmes s ovog sveta,
da se ne mucim!" Kad eto ti smrt stane pred njega, onako ruzna kao
sto je opisuju, pa ga pita sto je zove. "Ta nista, odgovori siromah
starac uplasen, vise bih voleo da nisi dosla, ali vec kad si ovde,
pomozi mi da natovarim ovo breme na ledja, da stignem brze kuci,
jer me cekaju".
Pouka - nikome nije milo umreti, makako bedno ziveo...
--------------------------------------------------
SLAVUJ I JASTREB
Slavuj pojase u prolece i uveseljavase svakoga koji ga cujase.
Uhvati ga jastreb i hoce da ga ize. "Nemoj me ubijati, veli mu
slavuj, vidis kako me ljudi rado slusaju i nazivlju me slatkim
prolecnjim pevacem!" "Sta je meni do proleca i do onih koji te
slusaju! Ja se staram samo o tome kako cu svoj trbuh napuniti".
Pouka - mudrost, nauka, slava i vrlina, sve je to nista za one
koji sve svoje blazenstvo traze i nalaze u canku i u bokalu. Kad
je njima samo trbuh pun, svemu se ostalom oni smeju i rugaju.
------------------------------------------------------
JELEN I VINOGRAD
Jelen, bezeci od lovaca, sakrije se u zelen vinograd, a kad prodju
lovci, onda on poce cupati lisce i jesti. Opaze lovci gde se loza
njiha, pristupe, vide jelena i ubiju ga. "Pravedno stradam, rekne
ovaj sav u krvi, jer vredjam lozu koja me je sacuvala".
Pouka - nikad nikoga ne valja vredjati, a najmanje one koji su nam
kadgod dobro ucinii i ljubav pokazali.
-------------------------------------------------------------
JELEN
Corav jelen namisli da pase pokraj mora, zdravim okom na suvo
okrenut, od strane morske ne bojeci se niceg. Slucajno prolazeci
tuda, ribari ga ustrele. "Aj, neverno more, rece uzdisuci, bas
ti li me izdade od koga sam se ja nadao da ce me sacuvati!"
Pouka - nikad niko ne moze znati otkuda ga beda i napast mogu
snaci. Cesto izbegnemo velike nevolje, a onde gde mislimo da
smo van opasnosti, iznenada i naprasno nadje nas nevolja.
Razumno je, dakle, svagda se cuvati.
---------------------------------------------------------
KONJ I MAGARE
Konj i magare putovahu zajedno. Bedno magare, preko mere natovareno,
pocne pod bremenom iznemagati; moli konja da mu pomogne i ponese neki
deo bremena, jer inace on je gotov izdahnuti. Konj, gord, nece nista
da zna ni da cuje, dok magare sasvim ne oslabi i padne mrtvo. Onda
njegov gospodar natovari na konja ne samo sve breme, nego i magarcevu
kozu. Sad ovaj uvide, no kasno i bez koristi, da bi za njega mnogo
bolje bilo da je poslusao magare i da mu je pomagao.
Pouka - ko je nemilostiv prema zivotinjama, nemilostiv ce biti i
prema coveku, samo ako mu se vlast nad njim da...
-------------------------------------------------------
|
Ustrajnost
Čovjek koji pouzdano kroči u smjeru svojih snova, začas će se susresti sa neočekivanim uspjehom. Gradimo li kule u zraku, naš trud neće propasti, jer one tamo i pripadaju. Potrebno ih je samo poduprijeti temeljima. Mnoge osobe su ograničene u mislima, postupcima i rezultatima. Nikada ne prelaze granice ograničenja što su ih sami sebi postavili ili ih im je postavio netko drugi. Drugi nas mogu zaustaviti privremeno, ali mi smo jedini koji to možemo učiniti trajno.
Odrastao slon svojom surlom može podići blizu tonu tereta. Pripitomljeni slon mirno stoji vezan uz mali drveni štapić zaboden u zemlju. Dok je još bio mlad i nije dostigao svoju punu snagu, slona vežu teškim lancem za nepokretan željezni stup. Tim postupkom, nameću slonu da shvati, da koliko god snažno pokušavao prekinuti lanac ili pomaknuti i iščupati stup, to mu nije moguće učiniti. Kad slon postane velik i snažan, on i dalje vjeruje, sve dok ispred sebe na tlu vidi stup i lanac.
Netko se narugao čovjeku u pokušaju “nemogućeg”: “O, to nikada nećeš moći učiniti, barem nitko do sada nije uspio.” Ali on je skinuo kaput i zasukao rukave, i počeo raditi. Ako se i brinuo, to je skrivao. Podignute glave i prikrivenog osmijeha, bez imalo sumnje ili dvojbi, počeo je pjevati baveći se onime što se nije moglo učiniti i učinio je to.
Tisuće će vam ljudi reći da se nešto ne može napraviti, tisuće ljudi će vam proricati neuspjeh, tisuće će vam isticati, jedan za drugim, opasnosti koje samo čekaju da vas napadnu. Ali samo se bacite na posao sa tračkom osmijeha, zatim uzdignite glavu i počnite. Samo počnite pjevati baveći se time, što se ne može napraviti. I tako ćete uspjeti!
|
Upornost
Jedan je čovjek spavao u svojoj kućici, kad usred noći, iznenada, njegovu sobu ispuni svjetlost i ukaza mu se Spasitelj. Gospodin mu reče da za njega ima posao koji mora obaviti, i pokaza mu veliki kamen koji je stajao ispred kućice. Objasnio mu je što mora činiti: gurati kamen svom svojom snagom.
Ovo je čovjek radio iz dana u dan. Mnogo se godina mučio od sunčeva izlaska od zalaska, njegove ruke upravljene na hladnu, masivnu površinu nepomičnog kamena gurale su svom snagom.
Svake se večeri čovjek vraćao svojoj kući zabrinut i iscrpljen, osjećajući da je cijeli dan istrošio uzalud. Vidjevši da čovjek pokazuje znake obeshrabrenja, đavao se odluči umiješati. Počeo je ga je savjetovati: “Već predugo vremena guraš taj kamen, i još se nije pomaknuo. Zašto se mučiš radi ničega? Ionako ga nikada nećeš pomaknuti.” Tako je, uvjerivši čovjeka da je zadatak nemoguć i osuđen na propast, učinio da izgubi skoro svu srčanost i hrabrost. “Zašto bih se toliko mučio oko ovoga?” mislio je. “Jednostavno ću uložiti nešto malo vremena, i minimum truda, i to će biti sasvim dovoljno.” I tako je to namjeravao učiniti, no, ipak je odlučio pomoliti se i iznijeti svoje muke Gospodinu. “Gospodine”, reče, “dugo sam i naporno radio u tvojoj službi, ulažući svu moju snagu da obavim ono što si od mene zatražio. Pa ipak, nakon sveg ovog vremena, nisam pomaknuo kamen ni pola milimetra. U čemu griješim? Zašto ne uspijevam?”
Gospodin mu sažalivši se, odgovori: “Prijatelju moj, kad sam tražio od tebe da mi služiš, i ti si prihvatio, rekao sam ti da guraš onaj kamen svom svojom snagom, što si i uradio. Nijednom nisam spomenuo da sam očekivao da ćeš ga pomaknuti. Tvoj zadatak je bio da guraš. I sada, dolaziš k meni, iscrpljen i istrošene snage, misleći da nisi uspio. No, je li zaista tako? Pogledaj se. Tvoje ruke se snažne i mišićave, leđa nabijena i preplanula, koža na dlanovima je očvrsnula od stalnog pritiska, a noge su ti postale krupne i čvrste. I pored otpora ti si mnogo porastao, i tvoje mogućnosti su sada daleko veće nego ranije. Ipak, nisi pomaknuo kamen. Ali tvoj poziv bio je da budeš pokoran i guraš. Da vježbaš svoju vjeru i povjerenje u moju mudrost. To si uspio. Ja ću sada, prijatelju moj, pomaknuti kamen.” Nekad, kad čujemo Božju riječ, želimo koristiti vlastiti um kako bi odgonetnuli što On želi, a zapravo ono što Bog od nas traži je jednostavno: poslušnost i povjerenje u Njega. Na sve načine treba vježbati vjeru koja pomiče planine, ali ipak je uvijek Bog onaj koji zapravo to čini.
|
Bajka o jednom mišu
Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket.
Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut. Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: “U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!”
Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i reče:
“Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati.”
Miš se okrene svinji i vikne: “Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!”
Svinja je suosjećala, ali reče: “Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama.”
Miš tada krene prema kravi: “Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!”
Krava reče: “Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža.”
Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom.
Te noći začuo se čudan zvuk u kući – kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen.
Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom. Znamo da se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, pa je farmer zaklao kokoš. Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi. Da bi ih nahranio, farmer je zaklao svinju. Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je. Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.
Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu na zidu.
**********
Kad sljedeći put čuješ da se netko suočio s problemom i misliš da te se to ne tiče, sjeti se – kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti. Brinite o drugima i drugi će vam vratiti – kad se najmanje nadate.
|
Nemoguće
NEMOGUĆE je samo velika riječ koju koriste mali ljudi da bi lakše živjeli u svijetu koji im je dan umjesto da potraže snagu da bi ga promijenili.
NEMOGUĆE nije činjenica, to je mišljenje.
NEMOGUĆE nije izjava, to je izazov.
NEMOGUĆE je mogućnost.
NEMOGUĆE je privremeno.
NEMOGUĆE je ništa.
|
Nemoj čekati
On je bio frajer jaka glasa i odlučnih pokreta. Ona bješe nježna i osjetljiva. Vjenčali su se. On se trudio da joj ništa ne manjka, a ona je pazila kuću i odgajala djecu. Djeca su rasla, poženila se i poudavala, te pošli svojim životnim putem… Uobičajna priča.
Kad su sva djeca bila zbrinuta, ženu je uhvatila neka tuga, sve više je slabila i propadala. Kako više nije uzimala hranu, pala je u bolesničku postelju.
Njen muž je bio zabrinut i odveo je u bolnicu. Oko nje su se trudili doktori i poznati specijalisti, ali nisu mogli pronaći uzroke bolesti. Samo su slijegali ramenima i mrmljali: ¨Hm, hm…¨ Na kraju je jedan od njih pozvao muža u stranu i šapnuo: ¨Ja bih rekao… da vaša supruga… jednostavno više nema volje za život¨.
Čovjek nije ništa odgovrio. Sjeo je uz krevet i uzeo ženu za ruku… njena se ručica izgubila u njegovoj ogromnoj šaci. Pogledao ju je i dubokim odlučnim glasom rekao:
¨Ti nećeš umrijeti!¨
¨Zašto?¨ upita ona jedva čujnim glasom.
¨Jer ti nije vrijeme! Zato jer volim tvoju prisutnost, tvoj hod, tvoj glas. Samo uz tebe sam potpun!¨
¨A zašto mi to ranije nisi rekao?¨
Nemoj nikada čekati sutra da nekome kažeš da ga voliš. Reci to odmah. Nemoj reći: »Moja majka, moj sin, moja žena… to već ionako zna«. Možda i zna, ali nikad se nitko nije umorio slušajući voljenu osobu koja joj to ponavlja! Ne gledaj na sat. Uzmi telefon i reci: »Ja sam, želim ti reći da te volim«.
Stisni ruku osobi koju voliš i reci: »Hvala ti što si uz mene! Volim te…«.
Ljubav je život. Zemljom hodaju živi i mrtvi, razlikuju se po ljubavi.
|
Ovo je moje!
Jedna stara žena dospjela je poslije svoje smrti pred Božji sud. Kopajući po registru, Sudac nije mogao pronaći niti jedno djelo milosrđa osim jedne mrkve koju je udijelila nekom prosjaku. Ipak, moć jednog jedinog čina ljubavi bila je dovoljna da je pošalje u raj. Mrkva je donešena na sud i uručena je ženi. Kako ju je uzela, počela se dizati uvis, kao da ju vuče nevidljivi konopac.
U tom trenutku, neki sirotan okačio se za skut njene haljine, za njegovu nogu okačio se netko treći, i ubrzo se formirao čitav niz ljudi koji su se penjali ka raju, okačeni o mrkvu. Žena nije osjećala nikakav teret, a pošto nije gledala dolje, nije ni primijetila što se događa.
Penjali su se sve više i više, dok nisu stigli do samih vrata raja. U tom trenutku, žena se okrenula uputiti posljednji pogled ka Zemlji i ugledala ispod sebe čitav niz ljudi, okačenih o nju.
Kako je pobjesnjela! Priprijetila im je rukom i viknula: “Marš! Dalje od mene! Mrkva je moja!”
Dok je tako mahala rukom, mrkva joj je ispala i ona se strovalila sa čitavom svojom pratnjom.
Samo jedan je uzrok sveg zla na Zemlji: “Ovo je moje!”
|
Čovjek
1. Dobit ćete tijelo.
Možete ga voljeti ili mrziti, ali bit će vaše cijeloga života.
2. Učit ćete lekcije.
Upisani ste u redovnu nezvaničnu školu koja se zove Život. U toj školi, svakodnevno ćete imati prilike učiti određene lekcije. Te lekcije mogu vam se svidjeti ili možete smatrati da su nevažne i glupe.
3. Ne postoje greške, nego samo lekcije.
Rast je proces probi i grešaka: eksperimentiranje. Neuspjeli eksperimenti su isto tako dio procesa kao i oni koji uspiju.
4. Lekcija se ponavlja dok se ne nauči.
Lekcija vam se nudi u različitim oblicima sve dok je ne naučite.
Tek kada je naučite, možete prijeći na sljedeću.
5. Učenje nikada ne prestaje.
Ne postoji razdoblje života koje nema svoju lekciju. Ako ste živi, uvijek postoji neka lekcija koju trebate naučiti.
6. “Tamo” nije bolje nego “ovdje”.
Kada naše “tamo” postane “ovdje”, jednostavno će vam se pojaviti neko drugo “tamo” koje će ponovo izgledati bolje nego “ovdje”.
7. Ogledajte se u drugima.
Možete li voljeti ili mrziti nešto kod neke osobe ukoliko to odražava nešto što volite ili mrzite kod sebe.
8. Prvenstveno od vas zavisi kakav ćete život voditi.
Posjedujete sve sposobnosti i osobine koje su vam potrebne. Od vas zavisi kako ćete ih upotrijebiti – izbor je vaš.
9. Rješenje je u vama.
Odgovori na životna pitanja leže u vama. Samo je potrebno gledati, slušati i vjerovati.
10. Zaboravit ćete sve ovo.
|
Stranac
Nekoliko godina nakon što sam došla na svijet, moj tata je upoznao stranca koji je tek došao u naš gradić. Od samog početka tata je bio opčinjen pridošlicom i brzo ga pozvao da živi s našom porodicom. Stranca smo brzo prihvatili i od tada je živio sa nama.
Dok sam odrastala, niti jednom se nisam zapitala o njegovoj ulozi u našoj obitelji. U mom dječjem umu on je imao posebno mjesto. Roditelji su me odgajali komplementarno: majka me učila da razlikujem dobro od zla, a otac me učio da budem poslušna. Ali stranac, on je bio pripovjedač. On bi nas držao opčinjene satima svojim avanturama, misterijama i komedijama.
Kad sam željela saznati nešto o politici, povijesti ili nauci, on je uvijek znao sve odgovore o prošlosti, razumio je sadašnjost i činilo se da je čak u stanju predvidjeti budućnost! Moju obitelj je odveo na prvu veliki nogometnu utakmicu. Nasmijavao me i rastuživao. Stranac nikad nije prestajao pričati, ali tati to izgleda nije smetalo.
Ponekad, mama bi tiho ustajala i odlazila u kuhinju gdje je bilo tiho i mirno, dok smo mi jedni druge stišavali da čujemo što nam ima reći. Danas se pitam je li se ikada molila da stranac ode iz našeg doma.
Tata je upravljao našim domom s određenim moralnim normama, ali stranac nikad nije osjećao obavezu da ih prati.
Naš dugogodišnji posjetilac, s druge strane, glatko bi se provlačio s psovkama koje su parale moje uši i tatu tjerale da pobjesni, a mamu da pocrveni. Tata nije dozvoljavao konzumiranje alkohola, ali nas je stranac poticao da ga redovno pijemo. On je učinio cigarete da izgledaju privlačno, cigare džentlmenski, a muštikle profinjeno.
Slobodno je govorio o seksu, čak i previše. Njegovi komentari su ponekad bili provokativni, ponekad sugestivni, a ponekad jednostavno besramni.
Danas znam da su moja shvaćanja o ljubavnim vezama u velikoj mjeri formirale strančeve priče. Iz dana u dan stranac je proturječio vrijednostima mojih roditelja, ali su ga ipak rijetko ušutkivali. I NIKAD ga nisu zamolili da napusti našu kuću!
Više od 40 godina je prošlo otkad se stranac uselio u život naše obitelji. Jako se brzo uklopio pa danas ni izbliza ne izgleda tako očaravajući kao što je bio s početka. Međutim, čak i ako danas uđete u kuću mojih roditelja i dalje ćete ga pronaći kako sjedi u svom kutu, iščekujući nekoga tko će ga saslušati, da priča s njim dok mu pokazuje svoje slike.
Kako se zvao stranac?
Mi smo ga jednostavno zvali–TV. U međuvremenu je dobio i suprugu. Zovemo je kompjuter.
Njihovo prvo dijete zovemo mobilni telefon.
A njihovo drugo dijete – Facebook.
|
23.05.2011., ponedjeljak
Prsten na malom prstu lijeve ruke
Jedna priča govori o mladiću koji se obratio mudracu za pomoć rekavši mu:
“Dolazim, učitelju, jer se osjećam tako bezvrijednim da nemam volje ni za što. Kažu mi da sam ni za što, da ništa ne radim dobro, da sam nespretan i prilično glupav. Kako se mogu popraviti? Što mogu učiniti da me više cijene?”
Učitelj mu je, i ne pogledavši ga, rekao: “Baš mi je žao momče. Ne mogu ti pomoći budući da prvo moram riješiti svoj problem. Možda poslije…” Malo je zastao i dodao: “Kad bi ti meni pomogao, brže bih to riješio i možda bih ti onda mogao pomoći.”
“V… vrlo rado, učitelju”, oklijevao je mladić osjećajući da je opet obezvrijeđen i da su njegove potrebe zapostavljene.
“Dobro”, nastavio je učitelj. Skinuo je prsten koji je nosio na malom prstu lijeve ruke i pružajući ga mladiću, dodao: “Uzmi konja koji je vani i odjaši do tržnice. Trebam prodati ovaj prsten jer moram vratiti dug. Moraš za njega dobiti najbolju moguću cijenu i ne prihvaćaj manje od jednog zlatnika. Idi i što prije se vrati s tim novčićem.”
Mladić je uzeo prsten i otišao. Čim je došao na tržnicu, stao je nuditi prsten trgovcima, koji su ga promatrali sa zanimanjem dok im mladić nije rekao koliko traži za njega.
Kad je mladić spomenuo zlatnik, neki su se smijali, drugi su okretali glavu i samo je jedan starac bio dovoljno ljubazan da mu objasni da je zlatnik prevrijedan da bi ga dobio u zamjenu za prsten. Netko je htio pomoći te mu ponudio srebrenjak i bakrenu posudicu, ali mladić je dobio upute da ne prihvaća ništa manje od zlatnika pa je odbio ponudu.
Nakon što je ponudio prsten svima koje je sreo na tržnici, a bilo ih je više od stotinu, skrhan zbog neuspjeha popeo se na konja i vratio se. Kako je samo mladić želio zlatnik, da ga može dati učitelju i riješiti ga brige kako bi napokon dobio njegov savjet i pomoć! Ušao je u sobu.
“Učitelju”, rekao je, “žao mi je. Ne mogu dobiti to što tražiš. Možda sam mogao dobiti dva ili tri srebrenjaka, ali sumnjam da ću ikoga moći zavarati u vezi s pravom vrijednošću prstena.”
“To što si rekao veoma je važno, mladi prijatelju”, odgovorio je učitelj. “Najprije moramo doznati pravu vrijednost prstena. Ponovo uzjaši konja i idi zlataru. Tko to može znati bolje od njega? Reci mu da želiš prodati prsten i pitaj ga koliko ti može dati za njega. Ali ma koliko ti nudio, nemoj mu ga prodati. Vrati se ovamo s prstenom.”
Mladić je opet uzjahao konja. Zlatar je pregledao prsten uz svjetlo uljane lampe, pogledao ga kroz povećalo, izvagao i rekao mladiću:
“Reci učitelju, momče, da mu ako ga želi odmah prodati, za prsten ne mogu dati više od pedeset osam zlatnika.”
“Pedeset osam zlatnika?” uzviknuo je mladić.
“Da”, odgovorio je zlatar. “Znam da bismo s vremenom za njega mogli dobiti šezdesetak zlatnika, ali ako ga hitno prodaje…”
Mladić je uzbuđen odjurio učiteljevoj kući i rekao mu što se dogodilo.
“Sjedni”, rekao mu je učitelj nakon što ga je saslušao. “Ti si poput ovog prstena: pravi biser, vrijedan i jedinstven. I kao takvog te može procijeniti samo pravi stručnjak. Zašto ideš kroz život želeći da neko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost?” I rekavši to, ponovno stavi prsten na mali prst lijeve ruke…
|
Tajna posebnih ključeva
“Jučer ste uspjeli riješiti neki problem, ali evo danas je pred vama novi: vi nikako ne možete upotrijebiti jučerašnje rješenje.
Ne možete sva vrata otvarati istim ključem. Isto tako i u psihičkom životu postoje različiti ključevi za različita vrata. Ako uvijek želimo upotrebiti isti ključ, ostat ćemo pred zatvorenim vratima.
Tri suštinska ključa su ljubav, mudrost i istina. Ljubav koja otvara srce, mudrost koja otvara razum i istina koja otvara volju. Kada treba riješiti neki problem, pokušajte sa različitim ključevima. Ako prvi ne otvori vrata, drugi hoće…“
|
Zlatna ribica
Mnogi danas od obilja ne vide cilj, pa život ispunjuju beskorisnim i lažnim namjerama, čime mu zaboravljaju dati pravi smisao. Poput zlatne ribice koju su drugi iskoristili i na kraju upropastili.
Bila jednom zlatna ribica. Jednog jutra uzme svojih sedam talenata i otputova po sreću. Nije stigla daleko kad susretne blizgavu jegulju koja je upita:
- Hej, mala, kamo ideš?
- Idem tražiti sreću - odgovori ribica naivno.
- Došla si na pravo mjesto. Za samo četiri talenta možeš dobiti ove divne i brze peraje. S njima ćeš plivati dvostruko brže do sreće.
- Odlično - kaže ribica, plati i zapliva mnogo brže.
- Hej ribice, kamo ćeš ti? - upita je sada sipa koja se držala pjeskovita dna.
- Krenula sam po sreću - odgovori zlatna ribica.
- Na dobrom si putu - reče sipa. - Daj mi ta tri talenta i dobit ćeš ovaj propeler koji će ti omogućiti da brže plivaš na sve strane.
Ribica zadovoljno dade iznos i još brže otpliva po sreću. Vrlo brzo nađe se kod krupnog morskog psa. Ovaj joj namignu i zapita kamo ide.
- Tražim sreću - odgovori zlatna ribica.
- Upravo si pogodila. I ja jurim prema njoj. Ako želiš, uđi u moja usta i ja ću te brzo prebaciti do sreće.
- O, hvala, kako si dobar! - reče zlatna ribica, uleti među oštre zube i završi u nezasitnoj utrobi morske nemani.
Tko ne zna pravo što želi, završava najčešće tamo gdje ne želi.
|
Tata, ne vidim te!
Jedna sretna obitelj živjela je u kući na rubu grada. jedne je noći u kuhinji izbio požar. Dok se vatra rasplamsavala, roditelji i djeca istrčali su iz kuće. Iznenada su u paničnom strahu otkrili da nema najmlađeg člana obitelji, petogodišnjeg dječaka. On se, uplašen vatrom i zbunjen gustim dimom popeo na kat.
Što da rade? Otac i majka su se očajnički gledali, dvije su sestre počele vikati. Vratili su se u kuću zahvaćenu vatrom bilo je nemoguće... Vatrogasci još ne bijahu stigli.
Iznenada, gore u potkrovlju, otvori se prozor. Dječak proviri i stade vikati: "Tata! Tata!" Otac priđe i poviče: "Skoči!"
Dječak je pred sobom vidio samo vatru i crni gusti dim, a kad je čuo glas odgovorio je: "Tata, ja te ne vidim..."
"Vidim ja tebe, slobodno skoči!" vikao je otac. Dječak je skočio i začas se, živ i zdrav, našao u snažnom očevu zagrljaju.
Priča ističe pouzdanje koje treba imati naša molitva. Dijete na prozoru kuće koja gori - zar to nije slika kršćanina pred Bogom? Kad se nađe u opasnosti, on može čuti kako mu se Bog obraća:"Pouzdaj se u mene, baci se u moje ruke." Kršćanin je često u napasti da odgovori:"Oče, ja te ne vidim..." Naš hod zemljom je zamraćen, no Bog nas vidi i to je najvažnije. Bog nas nikad ne ostavlja, ni na trenutak. On nas drži za ruku i onda kada mi toga nismo svjesni.
Bruno Ferrero
|
Krivi pogled
Mladi par se doselio u ulicu. Slijedećeg jutra, kada su doručkovali, žena je opazila susjedu kako vješa rublje. Možda treba nov prašak za pranje, kako bi bolje oprala. Muž je šutke promatrao događaj, ali nije ništa rekao.
Kako je prljavo rublje – rekla je. Uopće ne zna prati!
Svaki puta kada bi susjeda vješala rublje, komentar bi bio isti…
Mjesec dana kasnije, žena u čudu, kada je jedno jutro vidjela kako je susjedino rublje čisto. Rekla je mužu:
Pogledaj! Konačno je naučila dobro oprati rublje. Tko li ju je to naučio?
Muž joj odgovori:
Nitko. Ja sam danas ustao ranije i oprao prozore.
Tako je to u životu:
Sve ovisi o tome, kako je čist prozor kroz koji gledamo.
Prije nego li počnemo kritizirati, možda je u redu da provjerimo kvalitetu našeg pogleda. Tek tada možemo jasno vidjeti, koliko je čisto srce drugoga.
|
Uredu je sine, svi to rade!
Na početku života dijete je "prazna ploča" koju treba ispisati. U odgoju najveću ulogu ima škola i roditelji. Prvenstveno roditelji koji bi trebali biti uzor i pokazati kako se postaje dobar čovjek svojim primjerom. No što se dogodi kada ne bude tako?
Šestogodišnji Johnny se vozio sa svojim ocem kada su ih zaustavili zbog prebrze vožnje. Otac je pružio policajcu novčanicu od dvadeset dolara zajedno s vozačkom dozvolom. „U redu je, sine,“ rekao je otac kada su nastavili vožnju. „Svi to rade.“
Kao osmogodišnjak bio je prisutan kad je obiteljsko vijeće, kojemu je predsjedavao ujak George raspravljalo o najboljem načinu da smanje porez. „U redu je, mali,“ rekao je njegov ujak. „Svi to rade.“
Kada je imao 9, mama ga je povela na njegovu prvu kazališnu predstavu. Čovjek na blagajni „nije imao“ više karata, sve su bile rasprodane dok mama nije pronašla dodatnih 5 $ u svojoj torbici. „U redu je, dijete,“ rekla je. „Svi to rade.“
S 15 godina igrao je desnog braniča u srednjoškolskom timu ragbija. Trener mu je pokazao kako da zaustavi i istodobno zgrabi protivničkog igrača za majicu tako da to sudac ne vidi. „U redu je , mali,“ rekao je trener. „Svi to rade.“
Kad je imao 16, prihvatio je svoje prvo ljetno zaposlenje u velikoj trgovini. Njegov je zadatak bio da prezrele jagode stavlja na dno kutije, a dobre, koje se vide, na vrh. „U redu je, mali“ rekao je poslovođa. „Svi to rade.“
Kao osamnaestogodišnjak Johnny i njegov susjed javili su se na natječaj za stipendiju na fakultetu. Johnny je bio učenik koji jedna prolazi. Njegov je susjed bio u gornjoj grupi od 3% u svom razredu, ali nije znao igrati desnog braniča. Johnny je dobio stipendiju. „U redu je, sine,“ rekli su njegovi roditelji. „Svi to rade.“
Kad je imao 19, pristupio mu je student s više godine i ponudio mu odgovore ispita za 50 $. „U redu je, mali,“ rekao je. „Svi to rade.“
Johnnyja su otkrili na ispitu i osramoćenog poslali kući.
„Kako si to mogao učiniti majci i meni?“ rekao je otac.
„Tako nešto nisi mogao naučiti kod kuće.“ Teta i ujak su bili strašno šokirani.
Ako postoji išta što odrasli ne mogu podnijeti, to je dijete koje vara.
|
Nema malog zla!
U jednoj obitelji došlo je do rasprave oko toga hoće li se posuditi film iz videoteke. Otac je bio protiv jer je čuo da u filmu ima nasilja. Djeca su ga pokušavala nagovoriti govoreći kako je to samo jedan mali dio filma, ali da je film inače super, izvanredan, svi govore kako je odličan.
Otac je tvdoglavo ostao pri svom.
Sutradan su se djeca vratila iz škole i dočekao ih je ugodan miris kolača – onih koje oni najviše vole.
Otac reče – “Evo djeco, da se iskupim što vam jučer nisam dopustio gledati film, ispekao sam vam kolače koje najviše volite.
Radio sam ih po našem starom receptu samo sam ovaj put napravio malu iznimku. Znate, dodao sam malu količinu sastojaka iz kante za smeće. Ali ne brinite, to je tako maleni i sićušni dio da to nećete uopće opaziti. Vjerujte mi, tako je mali dio da neće promijeniti okus kolača.”
Djeca su naravno s gađenjem odbila kolače ali i shvatila poruku:
NEMA ZLA KOJE JE MALO!
Imate tako malo vremena za odgojiti svoje dijete, ne dopustite da prođe pored Vas!
|
Pohlepni pas
Jednog dana pas nađe komad mesa. Obradovao se i uzeo ga. Išao je sve dok ne dođe do jednog jezerceta kako bi meso pojeo sam. Pogledao je u jezero i vidje svoju sliku u vodi. Pomislio je da je to drugi pas i učini mu se da on nosi još veći komad mesa. Poželio je taj veći komad i bacio svoj iz usta. Skočio je u vodu kako bi sčepao veći komad. Međutim, ništa nije našao. Vratio se na obalu tražeći komad mesa koji je već ispustio. Ali ga je već vrana odnijela. Pas se rastužio zbog gubitka. Začuo je drugog psa kako mu govori. „Pohlepni psu, izgubio si meso iz svojih ruku iz pohlepe da se dočepaš onog u tuđim rukama.“
|
Prepreke
U starim vremenima kralj je naredio da se na sred puta postavi veliki kamen.
Sakrio se i posmatrao da li će neko pokušati da pomeri kamen sa puta.
Trgovci i bogati kmetovi su hodali putem, no svi su samo zaobilazili kamen i nastavljali dalje.
Neki su se čak i žalili na kralja zbog neodržavanja ceste, no niko od njih nije ni pokušao pomaknuti kamen.
Uskoro je putem prošao seljak sa teškim bremenom povrća na ramenima.
Kad je ugledao kamen, spustio je breme na tlo i pokušao pomaknuti kamen.
Nakon poprilično napora, uspeo ga je pomaknuti uz rub puta.
Kad se vratio po svoj prtljag, na mestu gde je pre bio kamen pronašao je zamotuljak.
U zamotuljku su bili zlatnici i kraljevo pismo u kojem je pisalo da je zlato namenjeno onom ko pomakne kamen s puta.
Seljak je znao nešto sto većina nikada nije saznala, a to je da prepreke su samo mogućnosti za poboljšanje našeg života.
|
KO TI JE PRIJATELJ?
Površan prijatelj počinje razgovor gomilom vesti o svom životu.
Pravi prijatelj pita: “Šta je novo kod tebe?”
Površan prijatelj misli da su teškoće, o kojima govoriš, sveže.
Pravi prijatelj kaže: “O tome gunđaš već 14 godina. Pokreni se već jednom i učini nešto!”
Površan prijatelj te nikada nije video da plačeš.
Pravi prijatelj ima ramena promočena od tvojih suza.
Površan prijatelj ne zna tvoje roditelje po imenu.
Pravi prijatelj ima njihov telefonski broj u adresaru.
Površan prijatelj donese već skuvano jelo na tvoju zabavu.
Pravi prijatelj dođe ranije, da ti pomogne da skuvaš, i ostane dugo, da ti pomogne da pospremiš.
Površan prijatelj ne voli da ga nazoveš kada je već legao u krevet.
Pravi prijatelj pita: “Šta te je zadržalo da već ne nazoveš?”
Površan prijatelj bi s tobom razgovarao o tvojim problemima.
Pravi prijatelj bi volie da ti pomogne da ih rešiš.
Površan prijatelj se, kada te poseti, ponaša kao gost.
Pravi prijatelj otvori tvoj frižider i sam se posluži.
Površan prijatelj misli da je s prijateljstvom gotovo kada se prvi put posvađate.
Pravi prijatelj zna da nakon svađe pravo prijateljstvo tek počinje.
Površan prijatelj očekuje da ćeš mu uvek biti na raspolaganju.
Pravi prijatelj zna da će uvek biti tu kada ti zatreba!
|
-----------------------
“Sve bitke u životu služe da nas nečemu nauče – uključujući i one koje gubimo. Kad porasteš, otkrit ćeš da si često branio laž, obmanjivao sebe ili patio zbog gluposti.”
Paulo Coelho
|
Trgovac i dijamant
Živio jednom jedan bog0ti trgov0c dij0m0ntim0. Ali on nije bio s0mo trgov0c. Bio je i mudr0c pored toga. Jednog je d0n0 sjedio s0 svojim prijateljima, k0d mu slug0 donese lošu vijest kako mu je nest0o vrlo skupocijen dij0m0nt. Čuvši to, trgov0c n0 č0s z0tvori oči, 0 ond0 promrmlj0: “Prekr0sno! Zaista prekr0sno!” Prođe s0t vremen0, a slug0 mu doj0vi veselu vijest: dij0m0nt je pron0đen. Trgov0c opet z0tvori oči, trenut0k utonu u tišinu, pa reče: “Prekrasno! Z0ist0 prekr0sno!” Ne mog0vši r0zumjeti trgovčevo pon0š0nje, jed0n g0 njegov prij0telj upit0: “Obj0sni mi z0što si upotrijebio iste riječi i kod gubitk0, i kod dobitk0? U čemu je t0jn0 t0kvog ushićenja?” Trgov0c mu mirno odgovori: “J0 cijenim tišinu i spokoj svog0 um0 više od dij0m0n0t0. J0 s0m tr0g0č z0 neiscrpnim bl0gom duhovnih vrlin0. K0d0 su mi j0vili d0 je skupocijeni dij0m0nt nest0o, pogled0o s0m unutar sebe d0 bih vidio hoće li se moj um uznemiriti i izgubiti svoju dr0gocjenu r0vnotežu i mir z0r0di nečeg0 što je t0ko prol0zno k0o što je stv0r po imenu dij0m0nt. I otkrio s0m d0 moj um nije izgubio svoj mir i svoju r0vnotežu. Stog0 s0m rek0o: “Prekr0sno! Zaista prekrasno!” A k0d0 me je slug0 ob0vijestio d0 je dij0m0nt pron0đen, opet s0m pogled0o u sebe d0 bih vidio hoće li se moj um sada ushititi, izgubiti svoju r0vnotežu i st0loženost zbog novonastalog dog0đ0j0. I otkrio s0m d0 se je moj um više brinuo o unut0rnjem duhovnom bl0gu, nego što se b0vio materijalnim predmetom, k0o što je dij0m0nt. Zbog tog0 s0m i rek0o: “Prekr0sno! Zaista prekr0sno!”
|
Humor.....
Sjedi zeko na panju i oštri drvo. Naiđe lija i pita ga sta radi. Kaže zeko: "Oštrim koplje da ubijem medu." Poslije nekog vremena naiđe vuk i isto ga upita šta radi, a on mu tako da oštri drvo da ubije medu. Kad eto ti mede i upita: "Zeko šta to ti radiš?" Zeko ce njemu: "Ma, oštrim drvo i pričam gluposti."
--------------------------------------------------------------
Razgovarju dvije mačke. Prva: "Mijau!" Druga: "Mijau, mijau!" Prva: "Ne mijenjaj temu."
--------------------------------------------------------------
Što rade pilići za šankom? - Piju, piju, piju.
--------------------------------------------------------------
PTIČIJA GRIPA
OGLAS: Jeftino prodajem kokoši, malo prehlađene.
--------------------------------------------------------------
Idu dva crva, jedan tužan jedan veseo, stalno se smije. Pita tužni crv veselog:
- Što je to toliko smiješno?
- Otišla mi punica na pecanje - odgovori veseli crv!
--------------------------------------------------------------
Idu dva dečka ulicom, i vide babu na stablu. Pitaju je: "Što je bako, Red bull?"
A ona kaže: "Nije sinko, nego pitt bull!"
--------------------------------------------------------------
Krenuli slon i mrav preko mosta. Idu oni tako, korak po korak, kad odjednom, most se sruši. Padnu oni u provaliju, a slon će: "E jesam li ti lijepo rekao da idemo jedan po jedan."
--------------------------------------------------------------
Ide policajac ulicom i naiđe na pingvina. Nije bio siguran šta da radi u takvoj situaciji, pa ga privede u stanicu.
"Što ti je to?" upita ga komandir.
"Pingvin" odgovori murjak.
"Pa što ga ne vodiš u zoološki vrt?"
Kasnije tog dana, vraćajući se kući, komandir ponovo naleti na murjaka i pingvina.
"Pa zar ti nisam rekao da ga vodiš u zoološki vrt?" - zagalami iznenađeni komandir.
"Pa bili smo tamo skoro cijelo poslijepodne, sad idemo u kino" reče policajac.
---------------------------------------------------------------------------
|
Malo humora...
Pobjegli Mujo i Haso iz ludnice, ukrali auto i na pola puta im nestane benzina, a Mujo će na to:
- Haso, idem ja prodati auto da kupim benzin.
--------------------------------------------------------------
Otišao Mujo u Englesku i sretne Engleskinju te ga ona pita:
- How do you do?
A Mujo će na to:
- Tika taka tu.
--------------------------------------------------------------
Kaže Mujo Hasi:
- Moja je žena pravi anđeo.
A Haso će žalostan:
- Blago ti se, moja je još živa.
--------------------------------------------------------------
Došao Mujo u kviz Tarika Filipovića "Tko želi biti milijunaš" i pita ga Tarik:
- Tko je prvi napravio elektricitet, a prezime mu je bilo Volta?
Mujo zagledao unaokolo, a onda pita Tarika:
- Može pomoć od Vas, pošto sam iskoristio sve jokere?
Odbija Tarik, kad odjednom povika Mujo k'o iz topa:
- Moj konačan odgovor je Johntra. Johntra Volta!
--------------------------------------------------------------
Leži Fata na intezivnoj. Izlazi doktor i kaže Muji:
- Fata ne izgleda dobro.
- Znam, doktore, al' dobro kuha i dobra je s djecom.
--------------------------------------------------------------
Došao Mujo u zavod za zapošljavanje i pitaju ga što je po zanimanju?
- Pomoćni bagerist!
- Što ti to znači?
- Pa lijepo. Ono što bager ne može, to ja lopatom.
--------------------------------------------------------------
Vratio se Mujo iz Njemačke i kaže Hasi:
- Haso, otvorio sam banku u Njemačkoj!
- Pa kako to? - upita Haso.
- Pa lijepo. Pajserom.
--------------------------------------------------------------
Zaustavio policajac pijanog Muju i kaže mu:
- Ne rade vam svjetla, izađite iz auta!
A na to će Mujo:
- Ako izađem, opet neće raditi.
--------------------------------------------------------------
Došao Mujo u pekaru i pita:
- Imate li kruha?
- Nemamo.
- Imate li kifli?
- Nemamo.
- Pa što ima?
- Evo radi se.
--------------------------------------------------------------
Došla Muji punica u goste. Pita ju Mujo:
- Dokle ćete ostati?
- A, dok vam ne dosadim. - odgovara punica.
- A što ba tako kratko!?
--------------------------------------------------------------
Pričaju telefonom Mujo i Suljo:
- Gdje si bolan Suljo?
- Ma, evo me u Norveškoj.
- A gdje je to?
- Pa, kako da ti objasnim... Imaš li globus?
- Imam.
- E, to ti je odma' ispod šarafa.
--------------------------------------------------------------
Sjedi Mujo u restoranu i pita ga Suljo:
- Mujo, jesi li u redu?
A njemu će Mujo:
- Nisam, nego sam za stolom!
--------------------------------------------------------------
Policajac zaustavlja Muju u automobilu.
- Prošli ste kroz crveno! To će vas koštati 1000 kuna.
- Oprostite, ali ja sam daltonista, kaže Mujo
- Nema veze. I za strance vrijede isti propisi!
--------------------------------------------------------------
Vozio se Mujo u automobilu s kompjuterom. Kaže kompjuter:
- Mujo ne vozi 60km na sat, ograničenje je 50.
Kad drugi put kompjuter reče:
- Ne vozi Mujo 80, ograničenje je 50.
Kad treći put kompjuter reče:
- Stani da ja izađem, a ti idi gdje hoćeš!
--------------------------------------------------------------
Haso je za rođendan dobio digitalni sat. Čim ga je stavio na ruku, zapitaše ga gosti:
- Hajde slavljeniče, da čujemo koliko je sati!
- Ne bih znao reći...
- Kako ne bi?
- Pa tako! Hajde vi od prve podijelite 18 sa 29!?!
--------------------------------------------------------------
Pričaju Mujo i Haso. Mujo:
- Haso, vidio sam letećeg zeca!
- Stvarno? Kada?
- Jučer, čak je na leđima imao orla!
--------------------------------------------------------------
Polagao Mujo fiziku. U kabinetu on i profesor sami.
- Pa dobro Mujo, ništa nisi učio, pa kako očekuješ prolaznu ocjenu?
- Molim vas profesore, progledajte mi kroz prste!
- OK. Hajde, znaš li išta da napraviš što drugi ne mogu?
- Znam. Mogu sa zubima izvaditi ekser iz zida i onda ga glavnom nazad zakucati.
- Hajde, ako to napraviš, imaš poklonjenu prolaznu ocijenu.
Ustane Mujo, isčupa ekser iz zida zubima i onda ga bez problema zakuca glavom ponovno u zid do kraja. Taman mu profesor htjede upisati ocjenu u dnevnik, kada onaj ekser počne sam izlaziti iz zida.
- Što je Mujo sada ovo?
- Ma ništa profesore, to Suljo polaže matematiku u susjednom kabinetu.
--------------------------------------------------------------
Hvali se Englez kako je ženi za rođendan kupio Porsche koji doseže 100 km/h za 7 sekundi. Francuz kaže na to:
- A ja sam svojoj kupio Ferari i za 5 sekundi ide do 100.
Mujo to sluša pa reče:
- Ja sam svojoj Fati kupio poklon koji za 1 sekundu ide do 100.
Englez i Francuz će uglas:
- Ma nemoguće, pričaš gluposti, to ne postoji! A što si joj to kupio?!
- Vagu. - reče Mujo.
--------------------------------------------------------------
Pitala profesorica u školi Sulju, Hasu i Muju što je brže: svjetlost ili zvuk. Prvi odgovara Suljo:
- Pa, zvuk je brži. - Profesorica zablenuto pogleda Sulju i kaže:
- A kako si to skužio?
- Kad upalim TV, prvo dođe zvuk pa onda slika.
Profesorica srušila Sulju, pa pita Hasu:
- Ajde Haso reci ti meni što je brže svjetlost ili zvuk.
- Pa naravno da je svjetlost, jer kad upalim radio prvo se upali lampica na radiju, pa tek onda dođe zvuk.
Profesorica sruši i Hasu. Dođe do Muje te ga pita isto. Mujo odgovara:
- Profesorice moja, naravno da znam da je svjetlost brža od zvuka.
- Napokon netko pametan ovdje! - i prije nego što mu upisa ocjenu upita ga da joj objasni kako je došao do tog zaključka. Mujo kaže:
- Evo ovako, svaki put kad munja opali, prvo se vidi bljesak, pa tek onda dođe zvuk.
Profesorica cijela ponosna upiše ocjenu Muji, a na to će Mujo:
- To je normalno, jer ipak su oči bliže nego uši.
|
Nemah vremena
Kleknuh da se pomolim, ali ne dugo
Imamo sam puno toga da uradim.
Morao sam da žurim na posao, mora
se raditi i račune platiti.
Tako sam klekao i nabrzinu izrekao molitvu.
Skočih na noge. Moja hrišćanska dužnost je bila
obavljena.
Moja duša je mogla da odmara u olakšanju.
Tokom celog dana nemah vremena
da širim reči radosti.
Nemah vremena da govorim o Hristu prijateljima.
Mišljah smejaće mi se, pobojavah se.
Nemah vremena, nemah vremena,
previše toga za raditi. To beše moj
stalni vapaj. Nemah vremena za
davanje dušama u potrebi.
Ali ...
Dodje dan da Bog ljudima sudi,
stadoh pred Njim oborenih očiju.
Jer je u svojim rukama držao knjigu;
beše to knjiga života.
Bog je pogledao u svoju knjigu i rekao mi:
" Tvoje ime ne mogu naći. Jednom sam ga hteo zapisati.....
ali nikada ne nadjoh vremena."
|
----------------------
Jedna od poznatih majki u istoriji je svakako bila Susannah Wesley.
Njena cerka je jednog dana odlucila da ce uraditi nesto sto se nije moglo svrstati u zlo, ali isto tako ni u dobro. Kada joj je Susannah rekla da to nije dobro, time je nije preubedila.
Kasno uvece njih dve su sedele pored ognjista u kojem se vatra vec zagasila. "Podigni parce uglja" rece joj majka." Necu",odgovori devojka.
" Ma, hajde slobodno", rece majka." Vatra je ugasene i neces izgoreti".
" Znam", rece devojka" nece me opeci ali ce mi isprljati ruke".
" Tacno tako", rece Susannah Wesley." Ta stvar koju zelis da uradis te nece spaliti, ali ce te ocrniti. Ostavi se toga."
Mnoge stvari su nam dopustene, ali zaista nisu na korist i nece proslaviti Onoga, koji je dobrovoljno dao svoj zivot nas radi.
|
PRIČA O DVA SMIJEHA
Veliki i mali smijeh započeli svoje priče. Veliki smijeh ulazio je u dvorane, cirkuse, škole i kazališta, a mali smijeh igrao se kamenčićima i kotrljao s loptama na livadi.
Veliki smijeh postao je umišljen pa se širio, širio, širio - dok nije puknuo kao neki preveliki balon, a mali smijeh trčao je ulicama i brao cvijeće za razne tužne mame. O velikom smijehu pisalo je u novinama, pojavljivao se na naslovnim stranicama u novom kaputu, a mali smijeh oprezno je dijelio poljupce prolaznicima, pa ga zato nisu zamijetili.
Kažu da za veliki smijeh treba dvorac, palača ili bar neko igralište, a da mali smijeh može stanovati i u loncu za cvijeće i u tatinom starom šeširu. Neki tvrde da su mali smijeh zapazili u mačjem oku i lelujanju trave, a drugi misle da su ga otkrili u ptičjem cvrkutu.
Ako nikad ne upoznate veliki smijeh, bit će vam žao, ali još ćete više tugovati ako ostanete bez malog smijeha. On je i sad pokraj vas, zar ne osjećate? Pritajio se, , nestaško, sakrio u kutu usnica, pa se smješka, gotovo nevidljiv.
Kad odem sutra u šetnju, povest ću sa sobom i mali smijeh. Molit ću ga da mi otkrije busen tratinčice, gnijezdo malih kosova, zeleno pramenje šume.
Oh, nadam se da me mali smijeh neće nikada napustiti. Ako se i spotaknem o neki kamen na putu, on će mi pružiti svoju sitnu, prozirnu ruku. Tako ćemo zajedno koračati po svjetlosti.
|
Najljepše bajke za laku noć
Vruće poslijepodne, nemam što raditi, jako je dosadno i vidim u kutu najljepše dječje priče. Tu ima svega, princeza, patuljaka, zmajeva, zamišljenih zemalja, jednostavno je sve prekrasno. A kako nemam što raditi odlučujem se baciti na čitanje. Prvo uzimam Petra Pana i krećem sa čitanjem, ni ne razmišljam o tome što čitam sve dok nisam došao do dijela gdje se govori o krokodilu što je pojeo ruku gusaru i tu sam zastao i malo razmislio. Kakve su to najljepše bajke i priče za laku noć kad možeš imati noćne more od njih?
Petar Pan – krokodil pojeo ruku i nogu kapetanu Kuki
Crvenkapica – vuk pojeo baku i crvenkapicu, nakon toga lovac ubija vuka i režu mu trbuh te vadi živu baku i crvenkapicu
Snjeguljica – zla maćeha se pretvara u vješticu i daje joj otrovnu jabuku, koju snjeguljica jede u umire
Pepeljuga – opet zla maćeha koja sa svoje dvije kćeri iskorištava pepeljugu
Vuk i sedam kozlića – vuk pojeo 6 kozlića (ili kako tamo ponekad piše, djece), ali ih na kraju majka spašava tako što reže vuku trbuh i ubacuje mu kamenje te ga bacaju u bunar...
Takvih priča ima još, s takvi sadržajem o ubijanju, samohranim roditeljima, zlim maćehama... prave priče pred spavanje.
Žao mi onog djeteta koje mora slušati ove najljepše bajke za laku noć. Bolje da im čitaju neke s normalnim sadržajem gdje će djeca lakše zaspati, a ne da se po cijelu noć prevrću u krevetu, jer vide pred očima prizor gdje vuk jede baku.
|
Tko je ovaj???
Ruku stavim u vatru, ako vi odmah pogodite o kome se radi.
Rođen je pomoću božanske intervencije.
Jedan je od dvanaestorice.
Najmiliji je od svih.
Bio je pastir.
Ima posebne moći, božanske.
Neki su se pribojavali da će se prozvat kraljem.
Juda ga je prodao za srebrnjake.
Prolazi kušnju.
Spominje se i poučna priča sa bludnicom u glavnoj ulozi.
Dolaskom u Egipat bježi od smrti.
Njegova mislija započinje kad navrši 30 godina.
Prorokuje da će nakon tri dana jedan biti obješen na drvo, a jedan pušten.
Puno je hodao, čineći dobro.
Nahranio je mnoštvo.
Nahranio je svoju braću za stolom.
Prije im je ponudio da operu noge.
Neki su mislili da je umro.
Kad ga ugledaše, ne prepoznaše ga odmah.
Tek kada im se sam otkrije.
On je spasitelj svog naroda.
Sada kad ste pročitali i mislite da je Isus, moram vas rastužiti niste u pravu. Evo vam odgovor:
Rođen je pomoću božanske intervencije.
- Bog je usliša i otvori njezinu utrobu. (23) Ona zače i rodi sina te reče: "Ukloni Bog moju sramotu!" (24) Nadjene mu ime Josip, rekavši: "Neka mi Jahve pridoda drugog sina!"
Jedan je od dvanaestorice.
- (21) Izrael krenu dalje te razape svoj šator s onu stranu Migdal-Edera. (22) Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom, priležnicom svoga oca. Sazna za to Izrael. Izrael je imao dvanaest sinova. (23) S Leom: Rubena, koji je Jakovljev prvorođenac, Šimuna, Levija, Judu, Jisakara i Zebuluna; (24) s Rahelom: Josipa i Benjamina; (25) s Bilhom, Rahelinom sluškinjom: Dana i Naftalija; (26) sa Zilpom, sluškinjom Leinom: Gada i Ašera. To su Jakovljevi sinovi što su mu se rodili u Padanu.
Najmiliji je od svih.
- Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina…
Bio je pastir.
- Kao mladić, u dobi od sedamnaest godina, Josip je čuvao stada sa svojom braćom.
Ima posebne moći, božanske.
- "Zašto ste danas tako potišteni?" (8) Odgovore mu: "Sne smo usnuli, ali nikog nema da nam ih protumači." Josip im reče: "Zar tumačenje ne spada na Boga? Dajte, pričajte mi!
Neki su se pribojavali da će se prozvat kraljem.
- Njegova ga braća upitaše: "Kaniš li nad nama zakraljevati? Hoćeš li nam biti gospodar?" I još ga više zamrze zbog njegova pričanja o snovima
Juda ga je prodao za srebrnjake.
- Tada reče Juda svojoj braći: "Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? (27) Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše meso." Braća ga poslušaju. (28) Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz čatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.
Prolazi kušnju.
Spominje se i poučna priča sa bludnicom u glavnoj ulozi.
- "Tvoja nevjesta Tamara odala se bludništvu; čak je u bludničenju i začela." "Izvedite je", naredi Juda, "pa neka se spali!" (25) Dok su je izvodili, ona poruči svekru: "Začela sam po čovjeku čije je ovo." Još doda: "Vidi čiji je ovaj pečatnjak o vrpci i ovaj štap!" (26) Juda ih prepozna pa reče: "Ona je pravednija nego ja, koji joj nisam dao svoga sina Šelu."
Dolaskom u Egipat bježi od smrti.
- kad je Josip stigao braći, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kićenu što je bila na njemu; (24) pograbe ga i bace u čatrnju. Čatrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode. (25) Potom sjednu da ručaju. Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat. (26) Tada reče Juda svojoj braći: "Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? (27) Hajde da ga prodamo Jišmaelcima.
|
Pet razina osobnosti
Pet razina osobnostiSvoju osobnost možete zamisliti kao metu sa koncentričnim prstenovima.
Vaša osobnost je sastavljena od pet takvih prstenova, počevši od centra u kome se nalazi vaš SUSTAV VRIJEDNOSTI.
Vaš sustav vrijednosti određuje vaša UVJERENJA o sebi i svijetu koji vas okružuje.
Ako imate pozitivan sustav vrijednosti, koji uključuje ljubav, suosjećanje i velikodušnost, vjerovat će te kako ljudi u vašem svijetu zaslužuju te vrijednosti i ponašat će te se prema njima u skladu s tim.
Vaša uvjerenja, zauzvrat, određuju treći prsten vaše osobnosti, vaša OČEKIVANJA.
Ako imate pozitivan sustav vrijednosti, vjerovat će te za sebe kako ste dobar čovjek. Ako vjerujete da ste dobar čovjek, očekivat će te da vam se događaju dobre stvari.
Ako očekujete dobre stvari, bit ćete pozitivni, vedri i okrenuti budućnosti. Tražit ćete ono dobro i u drugim ljudima i situacijama.
Četvrta razina vaše osobnosti, koji određuje vaša očekivanja, jeste vaš STAV.
Vaš stav će biti spoljna manifestacija ili odraz vašeg sustava vrijednosti, uvjerenja i očekivanja. Na primjer, ako vaš sustav vrijednosti ocjenjuje kako je svijet u kome živimo dobar, a vaše uvjerenje je da ćete biti vrlo uspješni u životu, očekivate da sve što vam se događa bude na neki način od pomoći.
Kao rezultat toga, imat će te pozitivan mentalni stav prema drugim ljudima i oni će pozitivno dijelovati na vas. Bit ćete vedrija i pozitivnija osoba. Bit ćete neko s kim će ljudi željeti surađivati. Ovo je razlog što pozitivan mentalni stav, kako se čini, ide ruku pod ruku s velikim uspjehom u svim poljima života. Peti prsten jesu vaši POSTUPCI. Vaši spoljni postupci biće konačan odraz vaših unutrašnjih vrijednosti, uvjerenja i očekivanja. Zato će ono što postižete u životu i radu biti više određeno onim što se događa u vama nego bilo kojim drugim faktorom. |
|
21.05.2011., subota
Gospodar i pas
Neki čovjek uputio je pismo jednom malom hotelu u gradu na srednjem zapadu, koji je namjeravao posjetiti tijekom odmora. Glasilo je:
Veoma bih volio da sa sobom povedem i svoga psa. On je veoma njegovan i lijepo dresiran pas. Da li ste spremni da mi dopustite da noću spava u mojoj sobi?
Odmah je od vlasnika hotela primio odgovor, u kome kaže:
"Vodim ovaj hotel već dugi niz godina. Za sve to vrijeme, nikada mi nijedan pas nije ukrao ručnik, posteljinu, srebrno posuđe, niti sliku sa zida. Nikada nijednog psa nisam morao da izbacujem usred noći iz hotela zato što je pijan ili se ne ponaša pristojno. Nikad mi se nije desilo da pas pobjegne a da ne plati hotelski račun. Prema tome, vaš pas je stvarno dobrodošao u moj hotel. A, ako vaš pas može garantirati za vas, i vi ste isto tako dobrodošli.
|
Osam laži moje majke
Moja mati nije uvijek govorila istinu .. slagala mi je osam puta u bitnim životnim trenucima!
Priča počinje sa mojim rođenjem.
Rođen sam kao sin jedinac u veoma siromašnoj porodici .. siromašnoj do te mjere da nismo imali dovoljno hrane, a kamoli...što više. U rijetkim prilikama zadesilo bi se da imamo malo riže u kući .. Majka bi pripremila skromni obrok i uvijek bi istresala svoj dio na moj tanjir govoreći:
"Jedi, sine, ja nisam gladna." - Ovo je bila njena prva laž.
Kada sam malo odrastao, moja majka bi, po okončanju kućnih poslova, otišla do rijeke koja se nalazila ispod kuće, nadajući se da će uloviti ribu kako bih ja jeo zdravu hranu i razvijao se kao svako drugo dijete. Jednom prilikom, hvala Bogu, uspjela je uloviti čak dvije ribe. Požurila je u kuću i spremila obje ribe i stavila ih pred mene.
Ja sam malo-pomalo jeo ribu, a moja je majka jela ono što je ostajalo iza mene na kostima. Vidjevši to, moje je srce zatreperilo i onu drugu ribu stavio sam pred majku, a ona ju je vratila rekavši:
"Sine, pojedi i ovu drugu, jer znaš da ja ne volim ribu." - Ovo je bila njena druga laž.
Vrijeme je prolazilo i došao je dan mog polaska u školu. Kako nismo imali dovoljno imetka da se školujem, majka je otišla u jednu trgovinu odjevnim predmetima i dogovorila se sa vlasnikom da prodaje odjeću po kućama uglednih i bogatih ljudi. Jedne hladne i kišovite noći, majka se duže zadržala na poslu. Čekajući je kod kuće, zabrinuo sam se i izašao da je potražim. Ugledao sam je kako nosi torbu sa odjećom i kuca na vrata tuđih kuća.
Zovnuo sam je: "Majkoooo, hajde dođi. Idemo kući, kasno je i hladno. Možeš nastaviti sutra ujutro!"
Ona se nasmijala i rekla: "Sine moj, ja nisam umorna." - Ovo je bila njena treća laž.
Došao je dan polaganja školskih ispita. Iako je bilo veoma vruće, majka je željela poći sa mnom u školu. Sunce je pržilo zemlju, a površina pijeska titrala je od vrućine. Ušao sam u školu, a ona je ostala čekati u školskom dvorištu, strepeći za moj uspjeh. Kada su ispiti završili, izašao sam iz škole, a ona me dočekla u topli majčinski zagrljaj, ispunjen ljubavlju i milošću. U ruci je držala hladan i svjež sok koji je kupila radi mene. Kada sam ga počeo piti, okrenuo sam se i pogledao u nju: niz njeno čelo slivale su se kapljice znoja.
Pružio sam joj čašu i rekao: "Majko, pij", a ona reče:
"Sine, samo ti pij. Ja nisam žedna." - Ovo je bila njena četvrta laž.
Nakon smrti mog oca, majka je živjela teškim udovičkim životom. Preuzela je svu odgovornost za vođenje kuće, jednostavno – morala se brinuti o svemu. Život je postao teži, a mi smo često smo gladovali. Pored naše kuće živio je moj stric, inače veoma dobar čovjek. On nam je često slao hranu da ublažimo glad. Kada su susjedi vidjeli da je naše stanje postalo nesnošljivo, savjetovali su majku, koja je još uvijek bila mlada, da se uda za čovjeka koji bi nam pomagao. Međutim, moja je majka odbila ovaj savjet riječima:
"Ja nemam potrebe za ljubavlju." - Ovo je bila njena peta laž.
Po završetku fakulteta, dobio sam dobro plaćen posao u jednoj firmi i odlučio sam da preuzmem brigu o kući. Kako je majčino zdravlje oslabilo, nije više mogla prodavati odjeću po kućama, tako da je počela prodavati povrće na tržnicama. Kada je odbila da prestane raditi, izdvojio sam dio svoje plate i dao joj, a ona je odbila primiti rekavši:
"Čuvaj, sine, svoje novce, ja imam dovoljno za sebe." - Ovo je bila njena šesta laž.
Bez obzira što sam dobio posao, nastavio sam školovanje i ubrzo sam magistrirao. Postigao sam uspjeh i povećali su se moji prihodi. Njemačka firma ponudila mi je dobar posao u svom sjedištu u Njemačkoj. Zbilja sam se obradovao i tako počeo i sanjati o novom sretnom životu. Nakon što sam otputovao i sredio svoje stanje, nazvao sam majku i pozvao je da živi kod mene. Ona nije htjela da me ometa i rekla mi je:
"Sine, ja nisam naučila da živim lagodno." - Ovo je bila njena sedma laž.
Kako je vrijeme prolazilo, majka je sve više starila i ubrzo je oboljela od zloćudnog karcinoma. U tim teškim trenucima neko se morao brinuti o njoj. Šta sam mogao da uradim kada su između mene i moje voljene majke bile mnoge države? Ostavio sam sve i vratio se kući. Majku sam zatekao u postelji. Kada me je ugledala, pokušala je nasmijati se. Srce mi se cijepalo jer je bila iscrpljena i slaba. Nije to više bila ona majka koju sam poznavao... Suze su se počele slijevati niz moje obraze, ali ona me i tada pokušala utješiti rekavši:
"Sine, ne plači, ja ne osjećam bol." Ovo je bila njena osma laž.
Nakon što je to izustila, zatvorila je oči i više ih nije otvorila. Svakome tko uživa blagodat živih roditelja, poručujemo: Čuvaj ovu blagodat prije nego što budeš tugovao za njenim gubitkom. Svakome tko je izgubio svoju voljenu majku, poručujemo: Uvijek se prisjeti koliko se samo umarala radi tebe. Moli Boga da joj oprosti i da joj se smiluje.
|
20.05.2011., petak
AVANTURA KOKA I ROKA
Koko i Roko bili su dvije vlasi koje su živjele na istoj glavi. Bili su veliki prijatelji, jer su rasli zajedno. Najviše od svega voljeli su se igrati s prijateljima. Kad bi bilo puno peruti, oni bi načinili male loptice i bacali ih jedni drugima ili bi se urotili protiv nekog čuperka ili protiv zalisaka. Uvijek su bili veoma veseli, ali kad bi ruka ušla u kosu, svemu tome došao bi kraj.
Kad bi se neka vlas odvojil od ostalih, bili su jako žalosni; neke od njih posijedile su od tuge. Nitko nije znao zašto se neke vlasi odvajaju i odlaze. To je za sve bila velika tajna. Jednoga dana, dok su bili pod tušem, Roko ostade zaljepljen na spužvi i poče vikati:
- U pomoć! U pomoć!
Koko ga pokuša dohvatiti, ali nije uspio. Uto se spužva udalji nekamo od glave, a Roko ostade u zraku dozivajući:
- Koko, u pomoć! Kokooo!
Glas mu se sve više gubio u daljini. Ostale vlasi počele su tješiti Koka govoreći:
- Smiri se, ne čini gluposti! Učiinili smo što smo mogli. Sad je sve gotovo.
Koko je, međutim, neprestano ponavljao:
- To mi je prijatelj, ne mogu ga samo tako napustiti.
Kad je kosom prolazio češalj, on se uhvatio tako čvrsto da se jednostavno iščupao.
- Odlazim! - povikao je.
Zalepršao je zrakom, a zatim pao u veliku posudu punu tople vode. Tu opazi spužvu koja je iščupala Roka. Zapliva po vodi vičući:
- Roko, gdje si?
- Tu sam! - povika Roko sa spužve.
Koko dopliva do spužve i dvojica se prijatelja radosno zagrliše.
Roko ganut reče:
- Napravio si glupost, Koko, ali znao sam da ćeš mi priskočiti u pomoć.
- Napravio sam to jer smo prijatelji - odgovori Koko.
- Znam da smo prijatelji, ali što ćemo sad? - upita Roko.
- Baš nas briga, važno je da smo opet zajedno - odgovori Koko.
Obojica skoče sa spužve i zaplivaju prema rubu. No u taj čas voda se poče gibati prema jednom otvoru koji je sve gutao. Koko i Roko se pogledaše iznenađeni i, ne dvoumeći ni časa, stisnuše se čvrsto jedan uz drugoga da se nikad ne odvoje. Otvor je i njih progutao. Nisu znali kamo idu, ni što će se s njima dogoditi. Nije im to bilo ni važno: nisu se bojali jer su bili zajedno. Bilo što da se dogodi, prave prijatelje ništa ne može razdvojiti.
|
Sreća
Kako biti sretni sa svojim životom upravo sada, bez obzira na to što se događa u vašem životu, objašnjava Eckhart Tolle, jedan od mojih omiljenih pisaca/spiritualnih učitelja, u svojoj knjizi „Jedinstvo sa svim životom“ (Oneness with All Life):
1. Ne tražite sreću. Ako ju tražite, nećete ju naći zbog toga što je potraga antiteza sreće. Sreća je uvijek neuhvatljiva, ali osjećaja nesreće možete se osloboditi odmah sada, tako što ćete se suočiti s onim što je umjesto da smišljajte priče o tome.
2. Glavni uzrok osjećaja nesreće nikada nije situacija već su to misli koje imamo o situaciji. Budite svjesni svojih misli. Odvojite ih od situacije, koja je uvijek neutralna, koja je uvijek onakva kakva je. Ovo je situacija ili činjenica, a ovo su moje misli o njoj. Umjesto smišljanja priča, držite se činjenica. Na primjer: „Propao sam“ je priča. Ograničava vas i sprečava da poduzmete učinkovitu akciju. „Imam 50 centi na bankovnom računu“ je činjenica. Suočavanje s činjenicama uvijek vas čini snažnijima.
3. Pokušajte uhvatiti glas u svojoj glavi, možda u onom trenutku kada se žali na nešto, i prepoznajte ga za ono što je: glas ega, samo misao. Kadgod primjetite taj glas, shvatiti ćete i da vi niste taj glas, već onaj koji ga je svjestan. Zapravo, vi ste svjesnost koja je svjesna glasa. U pozadini, tamo je svjesnost. Naprijed, tamo je glas, mislilac. Na ovaj način oslobađate se ega, oslobađate se neopaženog uma.
4. Gdjegod gledate postoji puno indikativnih dokaza za stvarnost vremena – jabuka koja gnjili, vaše lice u ogledalu nasuprot vašeg lica na slici snimljenoj prije 30 godina – a ipak nikada ne nalazite direktni dokaz, nikada ne doživite samo vrijeme. Sve što ikada doživite je sadašnji trenutak.
5. Zašto se tjeskoba, stres ili negativnost pojavljuju? Zbog toga što samo okrenuli leđa sadašnjem trenutku. A zašto smo to učinili? Mislili ste da je nešto drugo važnije. Jedna mala greška, pogrešan pogled, stvaraju svijet pun patnje.
6. Ljudi vjeruju da njihova sreća ovisi o tome što se dešava. Ne shvaćaju da je to što se događa najnestabilnija stvar u svemiru. Stalno se mijenja. Gledaju na sadašnji trenutak kao nešto upropašteno nečime što se je dogodilo, a nije trebalo ili kao manjkavo zbog nečega što se nije dogodilo, ali je trebalo. Tako propuštaju dublje savršenstvo koje je svojstveno samome životu, savršenstvo koje leži izvan onoga što se događa ili ne događa. Prihvatite sadašnji trenutak i pronađite savršenstvo nedotaknuto vremenom.
7. Što je više zajedničke prošlosti u vezi, to prisutniji trebate biti, inače ćete stalno morati proživljavati svoju prošlost.
8. Izjednačavajući fizičko tijelo sa „ja“, tijelo kojem je sudbina ostarjeti, usahnuti i umrijeti, uvijek vodi ka patnji. Suzdržavanje od identifikacije s tijelom ne znači da se za njega više nećete brinuti. Ako je jako, prekrasno ili vitalno možete cijeniti njegove kvalitete – dok traju. Možete poboljšati stanje svojeg tijela dobrom prehranom i vježbanjem. Ako ne izjednačavate svoje tijelo s onim što jeste, kada ljepota nestane, vitalnost se smanji ili tijelo nastrada, ovo ni na koji način neće imati učinak na vaš osjećaj vrijednosti ili identiteta. Zapravo, kako tijelo slabi, svijetlo svjesnosti će lakše sjati.
9. Ne postajete dobri pokušavanjem da budete dobri nego pronalaženjem dobrote koja se već nalazi u vama i dopuštanjem toj dobroti da se pojavi.
10. Ako je mir ono što doista želite, onda ćete izabrati mir.
|
PRIJATELJICE
Mlada supruga je sjedila na fotelji jednog vrućeg, vlažnog dana, pijući ledeni čaj dok je bila u posjeti svojoj majci. Dok su pričale o životu, o braku, o odgovornostima u životu i obavezama zrelih ljudi, majka je zamišljeno prodrmala kockice leda u čaši i onda jasno i trezveno pogledala svoju kćerku.
''Nemoj zaboraviti svoje prijateljice", rekla je dok su se listići čaja polako smirivali na dnu šalice. "One će ti biti sve važnije, kako budeš postajala starija. Koliko god budeš voljela svog muža, koliko god budeš voljela svoju djecu, one će ti biti potrebne. Sjeti se da povremeno odeš negdje s njima, da radiš nešto s njima. I zapamti da tvoje prijateljice nisu samo prijateljice, one su tvoje sestre, tvoje kćeri i ostali tvoji rođaci. Bit će ti potrebne druge žene. Ženama su uvijek potrebne druge žene."
"Kakav blesav savjet ", pomislila je mlada žena. "Zar se nisam upravo vjenčala? Zar nisam upravo zakoračila u svijet parova? Za ime Boga, ja sam udana žena, odrasla. Nisam neka mlada djevojka kojoj su potrebne prijateljice! Moj muž i obitelj koju ćemo stvoriti svakako će biti sve što mi je potrebno da moj život učinim smislenim.“
Unatoč tome, poslušala je svoju majku; nastavila je održavati kontakt sa svojim prijateljicama i tako sve više svake godine. Kako su godine prolazile jedna za drugom, ona je polako počela shvaćati da je njezina mama, ustvari, znala točno što je pričala. Kako vrijeme i
priroda stvaraju promjene i misterije u životu svake žene, prijateljice ostaju oslonac za nju.
Nakon 40-ak godina življenja u ovom svijetu evo što je naučila:
Vrijeme prolazi.
Život se događa.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju.
Ljubav blijedi.
Srca se slamaju.
Karijere se završavaju.
Poslovi dođu i prođu.
Roditelji umiru.
Kolege zaborave usluge.
Muškarci ne zovu onda kad su rekli da hoće.
Ali, prijateljice ostaju tu, koliko god vremena i kilometara bile daleko od tebe.
Prijateljica nikada nije toliko daleko da ne može biti tu kad je potrebna.
Kad budeš morala hodati tim usamljenim putem i kad budeš morala hodati sama, tvoje prijateljice će biti tu sa strane tog puta navijajući za tebe, moleći se za tebe, trudeći se za tebe, intervenirajući u tvoje ime i čekajući te na kraju puta širom otvorenih ruku. Nekada će one čak i prekršiti pravila i hodati pored tebe. Ili će uletjeti i iznijeti te s puta.
|
19.05.2011., četvrtak
Je li trava zelenija s druge strane ograde?
Lijepo mi je vidjeti uređen travnjak i volim miris tek pokošene trave. Bez obzira što nisam stručnjak za travnate površine, usuđujem se navesti nekoliko razloga kao odgovor na pitanje iz naslova. Dakle, može biti da je susjed izabrao i dobro platio kvalitetnu vrstu trave, pripremio zemljište da bude dovoljno rahlo, posijao prema uputama te redovito održava travnjak – zalijeva ga, kosi i čuva. Rezultat: lijepa, kvalitetna, gusta, zelena trava, živi tepih, ukras okućnice, zadovoljstvo domaćina, odmor za oči i … zavist susjeda!
Je li stvarno trava zelenija iza ograde?
Čak i da je stvarno tako, nema razloga da i ti sam u svojem dvorištu nemaš isto tako lijep travnjak pa i ljepši ako slijediš upute.
Iza ograda je sve ono što nije tvoje. Vidjet ćeš onoliko koliko ti to susjed dopusti. Zato i postoje razne ograde – visoke, niske, drvene, kamene, željezne, guste ili rijetke.
Bio jednom komad zemlje koji je silno želio postati prekrasan vrt. Jedan vrtlar odlučio je za veliku svotu novca kupiti baš taj komad zemlje, a pripremio je i sjeme posebne kvalitete samo za taj vrt. Naravno, komad zemlje se obradovao. Oduvijek je maštao o tome kako će jednom postati lijep vrt. Zato je odmah počeo činiti sve što može kako bi postao privlačan. Ali pogledavši se, otkrio je mnogo nekorisnog i štetnog raslinja. Zbunio se i posramio. Prije nego što ga je vrtlar kupio, nije obraćao pozornost na korov koji se nesmetano širio s korijenjem već duboko u tlu. Poželio se što prije osloboditi korova, ali kako? Dolazili su razni savjet: riješi se ti ovog korova koji se vidi, a korijenje ostavi vrtlaru ili pa ne moraš odmah sve ukloniti… Ali dani su prolazili brzo, a korov se širio još brže.
Već izmoren neuspjelim pokušajima, bez obzira na sav svoj uložen napor, trud i muku, bio je prisiljen priznati kako svojim naporima nikada neće postati lijep vrt.
A vrtlar je već nekoliko puta dolazio ali komad zemlje zauzet svojom borbom nije ga primjećivao. No, sada je slušao vrtlarevu poruku:
Nije dužnost vrta da se sam bori protiv korova. Ja ne vidim samo ono što si ti sada, već vidim i ono što možeš postati!
I tako, komad zemlje umjesto da se prepusti očaju, prepustio se vrtlarevim rukama i postao je predivan vrt. Primao je sjeme koje je vrtlar sijao, pio je vodu kojom ga je vrtlar zalijevao i kupao se u svjetlosti kojom ga je vrtlar obasjavao. Biljke u vrtu su rasle i donosile rod.
Naravno, ne radi se ovdje samo o običnoj zelenoj travi i vrtu punom povrća. Sigurno ste iz ovih slika shvatili poruku o nepotrebnoj zavisti, o strpljenju, o karakteru i o blagoslovima života sa Spasiteljem. Upute lako možeš pronaći na stranicama Biblije. Jeste li znali da se u Bibliji petnaestak puta spominje trava i petnaestak puta vrt. A u raznim vrtovima odigrale su se važne stvari. U Edenskom vrtu zmija je prevarila Evu i Adama, oni su zbog grijeha istjerani iz vrta. U vrtu je Isus molio, plakao, u vrtu je izdan bio. U vrtu je bilo položeno njegovo tijelo nakon što su ga spustili sa križa. U jutro uskrsnuća Marija nije prepoznala Isusa te je pomislila da je vrtlar. (Ivan 20,15)!
Što se događa u tvojem vrtu? Iza tvojih ograda? Tko obrađuje zemlju? Kako rasteš? Donosiš li rod? (Matej 7,16-20)
Želim da se umjesto očaju prepustimo Vrtlarevim rukama, primajmo što nam On daje, pijmo vodu, kupajmo se u svjetlosti i donosimo rod! Izaija 58,11.
|
?????????????????????
Jedan član crkve napisao je pismo uredniku crkvenog časopisa i prigovarao kako nema smisla svaki vikend ići u crkvu. Napisao je: Ja u crkvu idem već 30 godina i u tom vremenu čuo sam sigurno oko 3000 propovijedi. Ali sada se ne sjećam niti jedne jedine. Zato mislim kako je to samo gubljenje mog vremena, a i pastori koji su to pripremali samo su gubili svoje vrijeme.
Pismo je izazvalo velike rasprave u rubrici “Pisma uredniku” i ta sva dopisivanja pružala su velik užitak uredniku jer je i čitanost te rubrike značajno porasla.
Mogli ste čitati razno razna mišljenja, stavove koji bi bili čas na strani tog jednog vjernika a čas na strani propovjednika i to je trajalo tjednima sve dok se nije pojavilo jedno sasvim drugačije pismo.
U pismu je pisalo sljedeće: Ja sam već 30 godina oženjen. Za tih 30 godina, moja žena je pripremila oko 32000 obroka, ali zamislite, ja se sada ne mogu sjetiti jelovnika niti jednog cijelog ručka. Ja znam, svaki taj obrok me je nahranio i dao mi snagu koja mi je trebala za obavljanje mog posla. Da moja žena nije pripremila te obroke bio bih danas tjelesno mrtav.
Jednako tome, da nisam išao u crkvu i hranio se duhovnom hranom bio bih danas duhovno mrtav.
I ovo pismo zaključilo je rasprave koje su trajale tjednima.
Ako se slučajno i nekome od nas dogodi da negdje u svom umu pomisli slično kao onaj čovjek s početka sada znate odgovor. Odgovor koji je vrlo jednostavan pa svatko može sam izabrati hoće li živjeti i hraniti se ili ne. Evo što o tome piše u knjizi Odabrana svjedočanstva:
"Što je svrha zajedničkih sastanaka? Da li možda učimo Boga, iznoseći u molitvi sve što znamo? Mi se sastajemo da bismo se duhovno okrijepili, da bismo izmijenili svoje misli i pokazali svoje osjećaje, da bismo svojom spoznajom i nadom druge krijepili i hrabrili, rasvijetlili i ojačali, pa da bismo i sami u svojim molitvama, koje ćemo iznositi ozbiljno, iz cijelog srca u punoj vjeri, primili okrjepu i osvježenje iz Izvora naše snage. Ti sastanci trebaju biti dragocjeni trenuci, koji mogu koristiti svakome tko voli vjerske stvari. "
Iskoristimo vrijeme koje zajedno provodimo u crkvi da bismo ostvarili duhovni napredak koji će nam na kraju donijeti blagoslov i ne samo nama već i svima koji su oko nas.
|
Zahvalni za nožni palac?
Koliko biste procijenili vrijednost jednog čovjeka? Netko je izračunao da kada bi se uzeli svi kemijski elementi u jednom ljudskom tijelu i prodali svaki posebno, po njihovoj sadašnjoj cijeni, ono bi vrijedilo 6,25 eura - dakle oko 46 kuna. Vrlo poražavajuće! Ali mi znamo da je svaki čovjek stvoren jedinstven, različit i neprocjenjiv. Pa čak i jednojajčani blizanci koji nastaju dijeljenjem već oplođene jajne stanice. Osim što svatko od nas ima jedinstven otisak prsta, ima i jedinstvenu šarenicu oka i otisak - pogodite čega – jezika!
Ljudsko tijelo je predivan i savršeno dizajniran organizam. Da li znate da odraslu osobu sačinjava 100 bilijardi stanica, a procijenjeno je da se u svakoj od njih nalazi preko dva metra nasljednog materijala. Svake sekunde 10 milijuna stanica našeg tijela umire i biva zamijenjeno novim. Naš želudac, recimo, stvara novi sloj sluznice svaka 2 tjedna, inače bi nas želučana kiselina doslovno probavila. Ali mi ne moramo brinuti o tome. Otprilike svakih sedam godina tijelo stvori novu kost u količini koja odgovara cijelom kosturu. A mi pritom nismo uložili ni najmanji atom snage, promišljanja, niti smo izgubili koju sekundu našeg dragocjenog vremena. Osjećate zahvalnost?
Kada se ujutro probudimo ne razmišljamo kako ćemo otvoriti oči ili zijevnuti ili se rastegnuti ili ustati iz kreveta… Većina naših radnji su automatske i podrazumijeva se da ćemo sve to kad se probudimo i moći učiniti. Naše srce kuca oko 100 tisuća puta dnevno. No mi toga nismo svjesni. Nismo svjesni ni da prosječno udahnemo 23 tisuće puta dnevno. Ali isto tako, samo ako to poželimo, možemo svjesno duboko udahnuti i uživati u svakom trenutku dok to činimo.
Mnogi od vas imate u svojim domovima i automobilima klimatizacijske uređaje. E pa, da li ste svjesni da je Bog svakome od nas ugradio vlastiti „air-conditioning system“? Pogađate o kojem organu je riječ? To je, naravno, naš, nekima veći, nekima manji, nekima prćasti, a nekima grbavi - nos. On zagrijava hladni zrak, a rashlađuje topli te ga ujedno filtrira od svih nečistoća. Zahvalni?
A sada malo o nečemu što grije i razveseljava srce i dušu. Većina ljudi voli se smijati, pokloniti nekome osmjeh ili ga primiti. Osmjeh je nešto vrlo dragocjeno u našim životima i vjerujem da ste zahvalni na njemu. Ali jeste li znali da ultrazvuk često pokazuje da se bebe smiju već tjednima prije rođenja? Izgleda da porod prekida njihovo dobro raspoloženje pa može proći mjesec ili više dok se ponovno ne nasmiju. A da bi se nasmijali potrebno je upotrijebiti od 5 pa sve do 53 mišića lica. Zanimljivo je znati i da su znanstvenici utvrdili da alergičari mogu smanjiti broj alergijskih reakcija ako se smiju, a smijeh općenito podiže imunitet organizma i povoljno utječe na zdravlje. Stoga znate što vam je činiti!
I na kraju, vraćam se na ozbiljno pitanje s početka. Da li ste ikada bili zahvalni za nožni palac? Ja ću vam reći da biste trebali biti. On osigurava ravnotežu cijelom tijelu i omogućava kretanje ravno naprijed. Bez nožnog palca mi bi jednostavno odmah padali.
Ali koliko god postojali zaista precizni mehanizmi po kojima naše tijelo funkcionira, a genetski kod koji smo naslijedili determinira svaki dio našeg tijela, nije li zaista divno saznanje da naš um, koji je sastavni dio tog tijela, ima sposobnost učenja i pamćenja, promišljanja, emocija, mašte, ima slobodnu volju koja rukovodi tim čudesnim tijelom. Slobodnu volju za izabrati dobro, izabrati voljeti, izabrati osmjeh, izabrati zahvalnost, izabrati Boga.
|
18.05.2011., srijeda
Možemo li oprostiti jedni drugima kao deca, čistog srca?
Iskreni oproštaj donosi veliko duševno olakšanje. A, duševno olakšanje donosi dobro telesno zdravlje.
|
ČITANJE SVETOG PISMA OZDRAVLJUJE I DUŠU I TELO:
Istr0živ0či iz celog svet0 okupili su se pre p0r godin0 u Americi ispitujući utic0j Svetog Pism0 n0 elektroneurofiziološka deš0v0nj0 u org0nizmu.
Z0ključ0k je nesumnjivo gl0sio:
Čitanje Svetog Pisma u potpunosti menj0 čovek0 n0r0vno, n0 bolje, z0dirući u n0jdublje strukture ljudskog tel0 i menj0jući fiziološke procese -k0 zdr0vlju!
|
Okrutnost ubija srce
Ishemična bolest „kosi“ a ono što posebno zabrinjava je učestalost ishemične bolesti srca u mlađoj populaciji. „Psiholozi tvrde da osobina kao što je okrutnost doprinosi nastanku ove bolesti. Uz to kao rezultat negativnih emocija u krvi se stvara holesterol koji se taloži na zidovima krvnih sudova te izaziva pojavu ateroskleroze i hipertoniju (visok pritisak), kao i oboljenja srca i krvotoka, i bolesti nervnog sistema.
Okrutnost nastaje iz želje da se dokaže sopstveni značaj, vlast i snaga pa makar sebi samome. To su ljudi koji se po svaku cenu trude da dokažu da su oni u pravu, i da im se drugi pokoravaju. Ovu osobinu prate i fanatizam, žustrina, uvredljivost, tvrdoglavost i sl. Kada okrutnost nije zadovoljena, to dovodi do nastanka ishemične bolesti srca sa različitom težinom kliničke slike,“ konstatuje Dr Tatjana Đorđević. Kao terapiju predlaže priznavanje sopstvenih ograničenosti i nesavršenstva, kao i odgovornost za svoje reči i postupke. Preporučuje i biljne preparate i preparate na bazi crnog vina, jer je ono poznati kardioprotektor.
„Takođe, veoma je važno živeti zdravo i u dobrim odnosima sa sobom i drugima“, zaključuje doktorka.
Čokolada
Govori i o tome da zbog visokog sadržaja korisnih supstanci što više treba koristiti crnu ali i mlečnu čokoladu „Čokolada može doprineti vašem zdravlju i vašoj radosti i biti blagotvorna vama i vašoj deci“, smatra doktorka.
Timijan-majčina dušica
Uzgajajte timijan, majčinu dušicu na terasi ili u vikendici. Ulazi u sastav većine sirupa protiv kašlja, a odlična je i u terapiji mnogih zaraznih bolesti zbog svojih antibakterijskih i antiseptičnih svojstava, koristi se i kao konzervans. Preporučuje se u stanjima kada treba ojačati nervni sistem, u terapiji skleroze, mišićne atrofije, reume, povreda zglobova.
Matičnjak
Matičnjak ima izuzetna sedativna svojstva, pomaže da se neutrališu posledice stresa posle napornog dana. Deluje kao spazmolitik, pa dovodi i do opuštanja celog organizma. Leči migrene nervnog porekla, spečava nesvestice, ima antidepresivna svojstva, jača moždane funkcije i poboljšava koncentraciju i pamćenje. Veoma se preporučuje ljdima koji dosta vremena provode u sedećem položaju.
Luk obični
Reguliše probavu, snižava vrednosti šećera u krvi, odlično sredstvo za lečenje plućnih bolesti, poboljšava funkciju moždanih želija, koristan kod nesanice. Leči i aterosklerozu, hronične infekcije, a namazan spolja u vidu soka leči skoro sve kožne promene.
Kopriva, majoran, nana, kamilica, kantarion, neven, ivanjsko cveće, bosiljak, breza, veronika, žalfija, rastavić, petrovac, hajdučka trava, šipak, bokvica – obavezni su u kućnoj apoteci.
Sokovi
Sveži sokovi iz biljaka, voća i povrća, od izuzetnog su značaja za naše zdravlje, sadrže supstance veoma potrebne našem organizmu da bi se izborio sa bolešću. Unos svežeg voća ili soka iz voćki, može u nekim slučajevima zameniti upotrebu antibiotika, a u nekim delovati i antikancerogeno.
Med
Med je i hrana i lek. Med se u potpunosti (100%) iskorišćava u našem organizmu, tj. nema sastojaka kojim bi opteretili organizam. Najbolje je uzimati po jednu kašičicu meda 2-3 puta na dan, sa što dužim zadržavanjem u ustima. Med povećava broj belih i crvenih krvnih zrnaca, povećava količinu hemoglobina te osnažuje organizam u svakom pogledu.
Prirodni materijali
Vuna je potpuno prirodan materijal koji blagotvorno deluje na ljudski organizam. Zbog sve češćih alergija na sintetičke materijale, preporučuje se upotreba odeće od pamuka. Svila je lagana, meka, prilagođava se telesnoj temperaturi i veoma je preporučljiva u letnjim mesecima jer ima svojstvo da „hladi“. Zna se da su raznim bolestima, u predelu bolesnih organa bile stavljane lanene obloge natopoljene eteričnim uljima koje su blagotvorno uticale na izlečenje tih bolesti. Savremena nauka kaže da lan poboljšava imune snage organizma, te tako doprinosi boljem opštem stanju organizma.
Smeh
Iskren smeh je izraz radosti i sreće, vedrine kojom zrači i kao takav izuzetno zdrav i preporučljiv. Odglumljeni smeh šteti jer izostaje emotivno pražnjenje. Negativna osećanja se talože i akumulirana neiskrenost preti da dovede do emotivnog pucanja.
|
================
Došao sin kod oca i počeo da mu se hvali. "Oče, jako sam se obogatio, napravio sam kuću za sebe i svakom od trojice sinova. Uspeo sam u životu da uradim više od tebe." Otac mu odgovori:"Ipak si sine izgradio manje kuća od mene." "Kako oče, ti imaš samo tu staru, oronulu, kućicu." Jeste sine,ali u svakom selu kroz koje prođem uvek su vrata, barem jedne kuće, za mene, širom otvorena."
|
!!!!!!!!!!!!!!!!!
Zloban, zao čovek je svoj najveći neprijatelj.
Takva duša uvek je u tami, jer Božija svetlost ne dopire do nje. U tom srcu nema ljubavi.
|
U čemu je razlika između psihologije i kršćanskog učenja?
Psihologija pokušava doći do životnih istina i duševnog isceljenja, ali bez Boga.
Znamo da se svaka kuća koja se gradi na pesku obavezno ruši. Takva je i nauka bez Boga.
Takođe, poznato je da se iza mnogih ''poznatih'' osnivača raznih psiholoških pravaca kriju najmračniji umovi, psihopate i vrlo opasne sekte.
Zato birajte: Da li ćete više verovati Bogu ili čoveku?
Eto, u čemu je tajna srećnog života: Sve je zapisano kod Boga u Njegovim Zakonima i Svetom Pismu.
Ko ne veruje neka proba. Tada će videti čiji je put ispravan i ko će ga više usrećiti...
|
Prijatelji.
Ovo je prica o dvojici drugara koji su se setali zajedno po pustinji.
Odjednom, uz put su poceli da se raspravljaju i jedan je udario drugog.
Udareni se osetio povredjen, ali je bez reci napisao ovo na pesku...
"DANAS SAM DOBIO UDARAC OD MOG NAJBOLJEG DRUGA."
Produzili su tako sve dok nisu nasli jednu oazu gde su odlucili da se
okupaju. Onaj sto je dobio udarac zamalo sto se nije udavio kupajuci
se,
ali zivot mu je spasio onaj drugi. Kad je dosao sebi taj sto se
zamalo nije udavio, izgravirao je na jednom kamenu:
"DANAS MI JE NAJBOLJI DRUG SPASIO ZIVOT!"
Drugar koji je udario svog najboljeg prijatelja pitao ga je:"Kad sam te
udario ti si napisao na pesku, a sad graviras na kamen. Zasto?"
Drugar mu je odgovorio: "Kad neko uradi nesto lose, to treba da
zapisemo
na pesku da bi vetrovi izbrisali, ali kad neko uradi nesto dobro, to
treba
da izgraviramo na kamenu da nista ne moze da ga izbrise!"
NAUCI SE DA ZAPISUJES "RANE" NA PESKU, A "SRECU" UGRAVIRAJ NA KAMEN.
|
//////////////////////
Sokrat se nalazio u zatvoru i čekao izvršenje smrtne kazne.
Jednog dana čuo je jednog zatvorenika kako
pjeva neke stihove pjesnika Stesihora.
Sokratu su se jako svidjeli stihovi pjesme te je
zamolio čovjeka da ga nauči ovim stihovima.
«Zašto da te naučim?», upitao je začuđeno pjevač.
“Pa eto, volio bih da ih znam.”, reče Sokrat
“Ali zašto, pa mi čekamo izvršenje smrtne kazne!!!”, odvrati pjevač.
«Zato što tako mogu da umrem znajući jednu stvar više», uzvratio je Sokrat.
|
Reci ranije
On je bio ljudina, jaka glasa i odlučnih pokreta. Ona beše nežna i osetljiva. Uzeli su se. On se trudio da joj ništa ne manjka, a ona je pazila kuću i odgajala decu. Deca su rasla, poženila se i poudavala, te pošli svojim životnim putem… uobičajna priča.
Kad su sva deca bila zbrinuta, ženu je uhvatila neka tuga, sve više je slabila i propadala. Kako više nije uzimala hranu, pala je u bolesničku postelju.
Njen muž je bio zabrinut i odveo je u bolnicu. Oko nje su se trudili lekari i poznati specijalisti, ali nisu mogli pronaći uzroke bolesti. Samo su slegali ramenima i mrmljali: ¨Hm, hm…¨ Na kraju je jedan od njih pozvao muža u stranu i šapnuo: ¨Ja bih rekao… da vaša supruga… jednostavno više nema volje za život¨.
Čovek nije ništa odgovorio. Seo je uz krevet i uzeo ženu za ruku... njena se ručica izgubila u njegovoj ogromnoj šaci. Pogledao ju je i dubokim odlučnim glasom rekao:
¨Ti nećeš umreti!¨
¨Zašto?¨ upita ona jedva čujnim glasom.
¨Zato jer si mi potrebna!¨
¨A zašto mi to ranije nisi rekao?¨
Nemoj nikada čekati sutra da nekome kažeš da ga voliš. Reci to odmah. Nemoj reći: »Moja majka, moj sin, moja žena... to već ionako zna«. Možda i zna,ali nikad se niko nije umorio slušajući voljenu osobu koja joj to ponavlja? Ne gledaj na sat. Uzmi telefon i reci: »Ja sam, želim ti reći da te volim«.
Stisni ruku osobi koju voliš i reci: »Trebam te! Volim te, volim, volim te...«.
Ljubav je život. Zemljom hodaju živi i mrtvi, razlikuju se po ljubavi.
|
Lepo ponašanje
Kad je hladno, bodljikavo prase traži drugu bodljikavu prasad da leže zajedno, da se zbiju, jer im je tako toplije.
Da nemaju bodlje, to bi bilo lako.
Ali, bodljikava prasad imaju duge i oštre bodlje. Kad se zbiju u gomilu, bodu jedno drugo.
To nije dobro.
A nije dobro ni kada im je hladno. Zato se bodljikava prasad dugo muče dok ne nađu neko zgodno rastojanje da budu jedno uz drugo, a da se ne bodu.
To rastojanje zove se lepo ponašanje.
To je lepo ponašanje: da ja ne povredim tebe, da ti ne povrediš mene; da pomognemo jedno drugom da i meni i tebi bude dobro.
|
Dva tenora
Ovo je prica o dva od tri tenora – Luciano Pavarotti, Placido Domingo i Jose Carreras koji su uskomešali svijet svojim zajedničkim pjevanjem.
Čak i oni koji nikada nisu posjetili Španjolsku, znaju za sukob između Katalonaca i Madrižana, otkad se Katalonci bore za autonomiju od dominantne Španjolske sa centrom u Madridu.Tako se dogodilo da je Placido Domingo Madrižanin, a Jose Carreras Katalonac.Zbog političkih razloga, 1984, Carreras i Domingo su postali neprijatelji.Budući da su bili vrlo popularni i viđeni po cijelom svijetu, oba su izjavila u svojim ugovorima da će nastupiti samo ukoliko onaj drugi nije pozvan.
1987., Carreras se sreo s mnogo okrutnijim neprijateljem od svog protivnika.
Iznenadila ga je strašna dijagnoza – leukemija!Njegova borba protiv raka je bila bolna. Imao je brojne tretmane pored transplatirane koštane srži i transfuzija krvi koje su ga prisiljavale da jednom mjesečno putuje u SAD.Nesposoban raditi pod tim uvjetima, iako je imao značajno bogatstvo, visoki troškovi putovanja i medicinskih tretmana su ga materijalno iscrpili. Pri kraju svojih financijskih mogućnosti, otkrio je u Madridu zakladu čija je svrha bila podržavanje tretmana bolesnika oboljelih od leukemije. Zahvaljujući podršci zaklade “Hermosa”, Carreras je prebrodio bolest i vratio se pjevanju. Ponovno je postigao uzvišen i zaslužan položaj i pokušao se pridružiti zakladi.
Čitajući njihove propise, otkrio je da je osnivač, najveći ulagač i predsjednik zaklade bio............Placido Domingo!
Kasnije je otkrio da je Placido u početku osnovao tu organizaciju s namjerom da mu pomogne kod tretmana, ali je izabrao anonimnost da ga ne bi ponizio zbog prihvaćanja pomoći od “neprijatelja”...Ali, najdirljiviji dio ove priče je njihov susret...
Iznenadivši Placida prilikom jednog od njegovih nastupa u Madridu, Carreras je prekinuo taj događaj i ponizno kleknuvši na koljena zamolio oproštaj i javno mu zahvalio.Placido mu je pomogao i sa srdačnim zagrljajem zapečatio početak velikog prijateljstva...U jednom intervjuu s Placidom Domingom, reporter ga je upitao zašto je tada bio osnovao zakladu “Hermosa” – pored toga što je pomogao neprijatelju, pomogao je i jedinom umjetniku koji mu je bio konkurencija!
Domingov odgovor bio je kratak i jasan:
“Ne možemo si dopustiti da izgubimo takav glas...”
Ova istinita priča govori o ljudskoj ljubaznosti i treba poslužiti kao primjer i inspiracija...Slijedeći put kad vidiš zvijezdu padalicu, znaj da je to duša nekoga tko je postigao cilj davanja drugima svoje ljubavi...
|
Razgovor
"Dakle, ti bi želeo da razgovaraš sa mnom?" reče Bog.
"Ako imaš vremena" rekoh.
Bog se nasmeši .." Moje vreme je večnost. Šta si hteo da me pitaš?"
"Šta te najviše iznenadjuje kod ljudi?"
"Što im je detinjstvo dosadno. Žure da odrastu a onda bi opet želeli biti deca. Što troše zdravlje da bi stekli novac a onda troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju s neraspoloženjem o budućnosti zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umreti, a onda umiru kao da nikada nisu živeli."
Bog me uhvati za ruku i ostadosmo trenutak u tišini.
Upitah - "Kao roditelj, koje bi životne pouke da tvoja deca nauče?"
Osmehujući se, Bog odgovori:
"Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voleti. Da nauče da nije najvrednije ono što poseduju nego ko su u svom životu. Da nauče da nije dobro uporedjivati se sa drugima. Da nauče kako nije bogat onaj koji najviše ima nego onaj kome najmanje treba. Da nauče kako je potrebno samo nekoliko sekundi da se mnogo povredi voljeno biće a onda su potrebne godine da se rana zaleči. Da nauče opraštati, tako da sami opraštaju. Da shvate da postoje osobe koje ih vole ali to ne znaju izreći ni pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve osim sreće i ljubavi. Da nauče da dve osobe mogu posmatrati istu stvar a videti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi oprostiti.
Ljudi će zaboraviti šta si rekao. Ljudi će zaboraviti šta si uradio. Ali, nikada neće zaboraviti kakve si osećaje u njima pobudio."
|
Sokratova tri sita
Sokrat je slovio za mudraca. Jednog dana ga potraži neki čovjek i reče:
''Znaš li što sam sve čuo o tvome prijatelju?''
'Trenutak'', odgovori Sokrat, ''prije nego što mi ispričaš volio bih da prođeš jedan brzi test. Da li si to što mi želiš reći prosijao kroz tri sita?''
''Tri sita?''
'Da'', odgovori Sokrat, ''prije nego što ispričaš neke stvari o drugome, dobro je uzeti malo vremena i prosijati ono što želiš reći. To nazivam test od tri sita! Prvo je sito ISTINE. Jesi li provjerio da li je istina ono što mi želiš ispričati?''
''Ne, pa i nisam. Nisam vidio, samo sam čuo kako pričaju.''
'Dobro! Ne znaš da li je to istina. Probajmo ponovo: pokušajmo prosijati drugačije, sad ćemo uzeti sito DOBROTE. Ono što mi želiš ispričati o prijatelju, je li nešto dobro?''
'Ne, baš suprotno! Čuo sam kako se tvoj prijatelj loše ponio.''
'Dakle,'' nastavi Sokrat, ''želiš mi ispričati loše stvari o prijatelju, a nisi siguran jesu li istinite. To i nije baš ohrabrujuće! Još uvijek možeš proći test, jer je ostalo još sito KORISTI. Je li korisno da mi ispričaš sve što je moj prijatelj učinio?''
''Korisno? Pa i ne, ne vjerujem da bi ti to moglo koristiti.''
''Dakle,'' zaključi Sokrat, ''ono što mi želiš ispričati nije Istina, ni Dobro, ni Korisno, pa zašto bi mi onda pričao. Ne želim ništa znati od onoga što si mi htio ispričati, i tebi će biti bolje da sve to zaboraviš.''
|
BITI ČOVJEK
U današnje doba najviše se brinemo da djeci uguramo u glavu što više besmislenih podataka i da ih naučimo desetke beskorisnih vještina. Jedino se nitko ne brine kako dijete naučiti životu. "To ionako svatko nekako sam po sebi nauči i zna", misle mnogi. Onda dođu prve životne nevolje i nastane raspad sustava: ljudi se drogiraju, opijaju, tuku, rastavljaju, mijenjaju poslove, bludniče i pokušavaju stotinu drugih stvari ne bi li riješili problem. Na kraju se još više zapetljaju i nesretni čekaju smrt misleći da nisu imali sreće u životu. Možda, nakon svega toga, shvate da i nije bilo baš tako samorazumljivo znati kako živjeti život.
Iza zapovijedi: sreća ili smrt?
Možeš biti pametan i puno znati, a još uvijek biti lud - jer znanje i pamet ne čine mudraca. Za biti mudar, nije potrebno znati puno i biti inteligentan. Mudrost znači znati kako živjeti život. Stoga se mudrost može skrivati u pastiru na livadi, u baki kraj ognjišta, u čistačici na filozofskom fakultetu. Jednako tako i ludost može carevati među profesorima i doktorima, pa makar ti isti znali napamet svu teologiju i filozofiju i govorili šesnaest stranih jezika.
Neki od nas još uvijek vjeruju da se ne može istinski sretno živjeti ako se ne poštuje deset zapovijedi Božjih. Dok većina, naprotiv, smatra da su to zastarjele gluposti. Mnogi, iz te većine, pokušavaju ugrabiti sreću - za koju misle da im se smiješi skrivena upravo iza tih zapovijedi - pa čine baš suprotno od onoga što zapovijedi preporučuju. "Bog ne želi da budemo sretni te nam brani slatke stvari koje dovode do sreće", misle takvi. A dovode li te stvari zaista do sreće?
I jedni i drugi su oslonjeni na vjeru jer ne mogu znati, dok ne odžive život, je li sreća u čuvanju zapovijedi, ili u njihovu kršenju. Svatko je dobio slobodu izabrati.
|
Zrno pšenice
Zrno pšenice skrilo se u hambaru.
Nije htjelo sudjelovati u sjetvi,
nije htjelo umrijeti u brazdi,
nije se htjelo žrtvovati.
Htjelo je spasiti vlastiti život.
Ništa mu nije značilo doći na stol,
biti kruhom u svečan dan,
ni biti blagoslovljeno i podijeljeno gostima.
Nije htjelo izgubiti svoj život
ni biti radost drugima.
Nakon nekoliko mjeseci došao je seljak.
Pomeo je i očistio hambar,
sa smećem je izbacio i pšenično zrno.
Idi na vrh
|
RADOZNALA PITANJA MAJCI
Što je najljepše na svijetu?
Ti dok spavaš.
Zašto?
Zato što si ti jedina moja istina o kojoj ne razmišljam i dok te gledam kako spavaš znam da je to jedina slika na svijetu koja oslikava mir koji mi treba da bih bila srećna.
Šta je najveće na svijetu?
Tvoje oko. Što stane u njega ne može se smjestiti ni u šta drugo. Nemoj se nikada bojati onoga što možeš da vidiš pa da hodaš okolo poluzatvorenih očiju.
Šta je najslađe na svijetu?
San. Ništa ne može biti lijepo, šareno i slatko kao što ti to u snovima možeš da napraviš. Nemoj nikad zaboraviti da sanjaš.
Šta je najteže na svijetu?
Najteže je kad čuvaš nešto a ne vidiš da nigdje nema onoga što čuvaš.
Šta je najveća prevara?
Najveća prevara je kad dvoje potpuno razjedinjenih ljudi sjede za istim stolom ušuškani u isti stan, isto prezime, jedu zajedno i tako pokazuju pripadnost jedno drugom. Najveća prevara je kad je između dvoje ljudi topao tanjir supe jedina toplota koja postoji.
Šta najviše boli?
Usamljenost. Kad neko odluči da živi sam, da sjedi samo prema samom sebi u tu samoću može smjestiti bilo šta i iz sebe može izvući ono najbolje. Ali ako živiš pored nekoga a osjećaš se usamljeno, to je samoća koja blokira čitav život. Sve što radiš protkano je tom strašnom notom
usamljenosti i grčevitom borbom da se iz toga iščupaš. Usamljenost pored nekoga je najgora samoća koja čovjeku može da se desi.
Plašiš me, ne pominješ ljubav! Postoji li ljubav?
Postoji, naravno, zato ti ovo i pričam. Da bi pronašla pravu ljubav moraš napustiti svaku ljubav – iluziju jer će te one samo činiti nesrećnom. Ljubav postoji ali ja o tome imam tako malo da ti kažem. Prona]i je. Ne mogu tome da te naučim. Nemoj me to pitati. Ja sam ti majka i možda ću uvijek misliti da te neko, ko je sa tobom, ne voli jer te ne voli onako kako ja mislim da te treba voljeti i onoliko koliko ja mislim da te treba
voljeti.
Zašto misliš da me niko ne može voljeti kao ti?
Ni to ne umijem da ti objasnim. Jednog dana ćeš razumjeti. Kad budeš imala dijete vidjećeš da je to jedina bezuslovna ljubav na svijetu, ljubav sama po sebi koja ne traži, ne pita, ne nalazi opravdanja, ne moli i ne uslovljava. To je najveća i najjednostavnija ljubav na svijetu.
Stvarno me plašiš.
Ne treba da se plašiš. Samo se čuvaj pogrešnih ljudi, pogrešnih ljubavi, nemoj da ti čitav život izgleda pogrešno i ti sama sebi kad se pogledaš u ogledalo.
Čega se najviše treba čuvati?
Ljudi. Biće puno onih koji će te opipavati dok ne vide gdje si najosjetljivija a onda napraviti jedan oštar rez i mirno gledati kako krvariš. Pojedini ljudi više vole da ranjavaju druge nego da liječe svoje rane. Mogu da žive samo ako vide da drugi pate više nego oni. Toga se čuvaj.
Idi na vrh
|
Palačinke
U subotnje jutro šestogodišnji Filip odlučio je ispeći palačinke za svoje roditelje. Pronašao je u kuhinji najveću posudu za miješanje i kuhaču, popeo se na stolac i otvorio ormarić te izvadio posudu s brašnom i malo prosuo po podu. Svojim je ručicama pokušao staviti brašno u posudu za miješanje, dodavao je mlijeko, malo šećera, ostavljajući brašnasti trag za sobom koji je već sada imao i otiske šapa kućnog mačka. Filip je bio sav posut brašnom i postajao sve uzrujaniji. Želio je da ovo bude nešto dobro za mamu i tatu, ali postajalo je sve gore. Nije znao što napraviti nakon toga, sve to staviti u pećnicu ili na štednjak (i nije znao kako upaliti štednjak!). Vidjevši vlastitog mačka kako liže smjesu iz posude, pokušavajući ga odgurnuti, prevrnuo je karton s jajima na pod.Očajnički je pokušavao počistiti veliki nered koji je nastao, ali se poskliznuo na jaja i uprljao svoju bijelu pidžamu.
Tada je uočio tatu kako stoji na vratima. Krokodilske suze potekle su iz njegovih očiju. Sve što je on želio bilo je: napraviti nešto dobro, ali nastao je grozan nered. Bio je uvjeren da sada slijedi kazna, možda čak i packe. No, tata ga je samo gledao. Krenuo je prema njemu kroz sav nered u kuhinji, primio ga u svoje ruke, zagrlio ga, čak zaprljao i vlastitu pidžamu…
Takav je i Bog s nama. Mi pokušamo napraviti nešto dobro u životu, ali nastane opći nered. Ljubav nam postane klizava, povrijedimo prijatelja ili nas vlastiti posao izluđuje, ili nas, jednostavno, zdravlje napusti. Ponekad samo ostanemo uplakani jer ne možemo napraviti ništa drugo. Tada nas Bog podiže u svoje ruke i voli nas i oprašta nam.
No, samo zato što smo mi u stanju napraviti veliki nered, to ne znači da trebamo prestati “peći palačinke”, za Boga ili za ostale. Prije ili kasnije već ćemo uspjeti…
Nemoj prestati “peći palačinke”…
Nastavi voljeti…
|
POZNAVATI KRISTA
Razgovor između čovjeka koji se nedavno obratio
Kristu i njegova nevjerujućeg prijatelja:
- Ti si se dakle obratio Kristu?
- Da.
- Onda o njemu jamačno sve znaš.
Reci mi u kojoj se zemlji rodio?
- To ne znam.
- Koliko mu je bilo godina, kad je umro?
- Ne znam.
- Koliko je propovijedi održao?
- Ni to ne znam.
- Premalo znaš za jednog koji tvrdi da se obratio
Kristu.
- Imaš pravo. Stidim se što tako malo znamo o
njemu. Ali koliko znam: Još prije tri godine bio sam
pijanac. Zapao sam u dugove. Moja se obitelj slomila.
Žena i djeca svake su se noći bojali mog dolaska kući.
A sada više ne pijem; riješio sam se dugova; sretna
smo obitelj. Svake večeri djeca me željno očekuju.
Sve je to za me učinio Krist. Toliko znam o Kristu!
(Anthony de Mello)
|
LAKO-TEŠKO
Lako je biti upisan u nečijem imeniku.
Teško je biti upisan u nečijem srcu.
Lako je suditi o greškama drugih
Teško je priznati svoje greške.
Lako je govoriti bez razmišljanja.
Teško je obuzdati jezik.
Lako je raniti onooga tko nas voli.
Teško je zacijeliti tu ranu.
Lako je oprostiti nekome.
Teško je moliti za oproštaj.
Lako je postaviti pravila.
Teško ih je pratiti.
Lako je pokazati pobjedu.
Teško je priznati poraz.
Lako je sanjati svake noći.
Teško je ostvariti svoje snove.
Lako se diviti punom mjesecu.
Teško je vidjeti i drugu stranu.
Lako se spotaknuti.
Teško se ponovno ustati.
Lako je uživati u životu svaki dan.
Teško je živjeti pravom vrijednošću.
Lako je obećati.
Teško je održati obećanje.
Lako je reći, volim te.
Teško je to pokazati svaki dan.
Lako je kritizirati ostale.
Teško je poboljšati sebe.
Lako je učiniti pogrešku.
Teško je učiti na greškama.
Lako je plakati za izgubljenom ljubavi.
Teško je zadržati ju.
Lako je misliti na poboljšanja.
Teško je prestati misliti na to i krenuti u akciju.
Lako je moliti svake noći.
Teško je pronaći Boga u malim stvarima.
Lako je primati.
Teško je davati.
Lako je ovo pročitati.
Teško je ovo slijediti.
|
NOVČANICA
Jedan poznati govornik je jedan svoj seminar započeo tako, da je u ruci držao novčanicu od 20 dolara. U prostoru, gdje je bilo nazočnih 200 slušatelja, pitao je: – Tko od vas želi ovu novčanicu?
Ruke su se počele dizati u zrak. Rekao je:
- Prije nego vam dam ovu novčanicu, dozvolite mi da napravim slijedeće. Pritom je zgužvao novčanicu i ponovo je dignuo u zrak.
Upitao je: – Tko još uvijek želi ovu novčanicu? – Ruke su još uvijek bile u zraku.
- A što ako napravimo ovo? – bacio je novčanicu na pod i počeo je gaziti, a potom je pokupio izgužvanu i uprljanu.
- Tko je od vas želi sada?
Ruke su još uvijek bile u zraku.
- Prijatelji moji, danas smo naučili veoma dragocjenu lekciju – rekao je:
- Bez obzira što napravim s novcem, još uvijek ga želite, jer novčanica nije izgubila svoju vrijednost. Još uvijek je vrijedna 20 dolara.
U životu mnogo puta padnemo, budemo izgužvani, ozlijeđeni i na tlu, u prljavštini; i sve to zajedno sa odlukama koje donosimo i okolnostima u kojima se nađemo. I tada mislimo, da ne zavrijeđujemo ljubav, toplinu i da smo nevrijedni sami sebe.
Međutim, neovisno na to što se dogodilo ili što će se dogoditi sa vama, nikada nećete izgubiti svoju istinsku vrijednost. Uprljani ili čisti, izgužvani ili posve uređeni, još uvijek ste neprocjenjivi… Osobito za one koji vas vole.
Veličina vašeg života ne izvire iz toga što napravimo ili koga poznajemo, već iz toga TKO SMO!
|
Nesreća
"Nesreće mogu donijeti rast i prosvjetljenje", reče učitelj.
To je obrazložio ovako:
Svaki bi dan ptica nalazila sklonište u suhim granama drveta koje je stajalo usred velike nenapučene ravnice. Jednog je dana orkanski vjetar iščupao drvo i prisilio sirotu pticu da leti stotine kilometara u potrazi za skloništem - dok napokon nije doletjela do šume bogate plodnim drvećem.
I zaključio bi: "Da je osušeno drvo ostalo, ništa ne bi navelo pticu da ostavi svoju sigurnost i da leti dalje."
|
Opuštenost
"Ima li načina da se izmjeri duhovna snaga?"
"Ima ih mnogo."
"Navedi nam jedan."
"Otkrijte koliko se puta na dan uzrujate."
|
O slovima (ili: Kako opažamo stvari oko sebe)
Perma itsraživanjima jendog engleksog Sveuičlišta, poptuno je sveejdno kjoim se resdolijedom pšiu solva u nkeoj rijčei, jeidno je btnio da pvro i psoljednje solvo bduu isparvno naipasni.
Osatatk mžoe btii skorz izmejšan, a da rijčei iapk bduu lkao čitljvie.
To se dogđaa sotga jer čvojek ne čtia sovlo po svolo, ngeo cjielu rjieč ojdednom.
|
16.05.2011., ponedjeljak
Roditelji s ljubavlju
poucna_prica_roditelji_s_ljubavlju
Djeca koju stalno kritiziraju nauče da osuđuju.
Djeca koja stalno osjećaju neprijateljstvo nauče da se biju.
Djeca koja stalno osjećaju strah nauče da se plaše.
Djeca koja stalno osjećaju sažaljenje nauče da osjećaju samosažaljenje.
Djeca koja stalno nailaze na podsmijeh nauče da budu stidljiva.
Djeca koja stalno osjećaju ljubomoru nauče što je zavist.
Djeca koja stalno osjećaju sram stječu osjećaj krivice.
Djeca koja su okružena trpeljivošću nauče da budu strpljiva.
Djeca koja stalno dobijaju poticaj stječu samopouzdanje.
Djeca koja stalno doživljavaju pohvalu umiju da poštuju.
Djeca koja stalno doživljavaju odobravanje nauče da vole sebe.
Djeca koja stalno osjećaju da su prihvaćena nauče da otkrivaju ljubav u svemu.
Djeca kojoj se stalno odaje priznanje umiju da pronađu cilj.
Djeca koja vide da se sve dijeli znaju da budu darežljiva.
Djeca koju stalno okružuju poštenje i pravednost nauče šta je pravda.
Djeca koja stalno osjećaju sigurnost stječu povjerenje u sebe.
Djeca koja stalno osjećaju prijateljstvo shvaćaju da je svijet lijepo mjesto u kome žive.
Djeca koja stalno osjećaju spokojstvo stječu duševni mir.
Što vaša djeca stalno doživljavaju?
|
Konačno
Konačno jedan reče: "Blago siromasima!" a ne: Tko ima blaga ima i sreću!
Konačno jedan reče: "Ljubi svoga neprijatelja!" a ne: Dolje sa suparnicima!
Konačno jedan reče: "Blaženi progonjeni!" a ne: prilagodi se svakoj prilici!
Konačno jedan reče: "Prvi mora biti sluga svima!" a ne: Pokaži tko si!
Konačno jedan reče: "Što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije?!" a ne: Glavno je probijati se naprijed!
Konačno jedan reče: "Tko vjeruje živjet će uvijeke!" a ne: Što je umrlo-mrtvo je!
|
ŠKOLJKE
Znaš li da su školjke vrlo zanimljive? Neke školjke su izvana glatke i sjajne a neke grube i hrapave. Ali ispod oklopa, sve školjke su nježne. Baš kao i ljudi ispod svojih oklopa.
U školjku ponekad upadne neugodno zrnce pijeska koje se ugnijezdi u njenom mehkom tkivu i ona ga se nikako ne može riješiti. Nekim školjkama to zrnce bude po...gubno, stvori im ranicu od koje one uginu.
Ali ima školjki koje se ponašaju drugačije. Da bi ublažile bol koju im stvara oštro zrnce one ga počinju zaobljavati obavijajući ga tanahnim slojem glatkog sedefa. Na taj način zrnce pijeska počinju pretvarati u biser.
Isto je i sa ljudima. Neki od svog zrnca pijeska koje im upadne u život naprave životnu dramu od koje se nikada ne oporave.
Drugi svoja zrnca pijeska pretvaraju u bisere.
Oni prvi su nezadovoljni i optužuju život da je okrutan prema njima. Oni drugi strpljivo stvaraju svoje bisere sve dok bol ne prestane.
Ljude koji u sebi nose bisere prepoznaćeš po blistavim osmijesima.
Pogledaj se u ogledalu!
Kakav je tvoj osmijeh?
Blista li u njemu biser?
|
NEKA ČUDNA BOLEST
Neka čudna bolest počela se širiti cijelim svijetom. Oni koji bi od nje oboljeli, osjetili bi kako im se srce naglo smanjuje. Gubili su snagu i radost. Najradije bi ostajali u krevetu. Liječnici to nisu znali objasniti. Propisivali su razne... tablete, ali bolesti nisu našli lijeka. Neki su pokušavali presaditi srce, ali i novo tek presađeno srce počelo bi se smanjiati. Nisu više znali što poduzeti.
Za to vrijeme bolest se sve više širila. Bolnice su bile pune, a novi bolesnici su stalno pristizali. Ukratko: svi su bolovali od srca. Svi su ležali u krevetu čekajući kraj. Ah, gotovo svi.
Jedna osoba ipak nije bila zaražena. Bio je to starac koji je za razliku od svih drugih imao veliko srce, veće od normalnoga. On se posvetio liječenju bolesnika.
Zapazio je da bi se njegovo malo srce, kad bi uzeo ruku nekog bolesnika i nasmijao mu se, počelo povećavati, a kad bi ruku pustio, srce bi prestalo rasti. Otkrio je brzo ono što nitko nije uspio: čudnu bolest koja je skupljala srce uzrokovalo je pomanjkanje ljubavi.
Dao se na posao. Počeo je liječiti bolesnike jednog po jednog. Uzeo bi ga za ruku i smiješio mu se. Kad bi njegovo srce postalo dovoljno veliko da može ljubiti, bolesnik bi se podigao i pomago drugima da ozdrave. Novi lijek koji mnogi nisu poznavali proširio se po cijelom svijetu. Sa svih su se strana pojavljivali ljudi s velikim srcem. Otada nitko više nije obolio od one čudne bolesti. Bilo je dovoljno uzeti se za ruke i smiješiti se.
|
TKO SE NE MOLI?
Neki seljak bio je pozvan na svečanu večeru. S njim za stolom sjedili su otmjeni gosti. Kada je trebalo početi jesti, čini se da nikome nije bilo važno prije se pomoliti, samo je seljak jednostavno sklopio ruke da bi tiho zahvalio svom nebeskom Ocu.
Neki naoko otmjeni gospodin rekao je podrugljivo: "Dragi, prijatelju..., kod vas na selu sigurno ste još navikli da se svi molite?"
"Ne", odgovori seljak "to ne mogu reći".
"Tako", rekao je onaj drugi pobjednički, "sigurno samo stariji i zaostaliji?"
"I to ne", bio je odgovor, "znate ja imam jednu svinju sa sedam praščića u toru, koji se ne mole. A svi koji ne pripadaju živini, normalno zahvaljuju svom Stvoritelju za hranu i piće."
"Gospodin" je ostao bez riječi.
|
;;;;;;;;;;;;;;
Koliko često izgubimo Božju prisutnost skrivajući se iza lažnih ciljeva, zanemarujući njegove svete planove?
Jesi li li patio zbog nepravde, jesi li bio krivo osuđen, neshvaćen, ili potlačen?
Stavi to u njegove ruke!
Ne budi osvetoljubiv, prijatelju. Ostavi Bogu da dodjeljuje pravdu kao što je pisano: “Na meni je da sudim; Ja ću naplatiti grijehe” rekao je Gospodin.
Ne daj se zavesti zlom, pobjedi ga dobrim!!!
|
Titanik
Naš život sliči posljednjem putovanju Titanica. Mi putujemo kroz život samopouzdani, bezbrižni, ponosni i puni planova. Brinemo se za zabavu, potiskujemo pomisao na opasnost, jer sebe smatramo nepobjedivim "titanima". Ne osvrćemo se na upozorenja, dapače ona izazivaju ljutite reakcije, kad neki postanu previše uporni sa svojim i nervi...raju nas svojim propovijedima.
Bog nam preko "radija" šalje signale da bi nas upozorio na "ledenjak" na horizontu. Ali mi reagiramo razdraženo poput radiotelegrafista Titanica: Začepi! Imam posla! A onda se odjednom nađemo u bezizlaznoj situaciji.
Najprije pokušavamo potisnuti zloslutne misli, dok nismo prisiljeni pogledati činjenicu u oči: Beznadežno smo izgubljeni i nesposobni da pomognemo sami sebi. Trebamo pomoć. Uzaludno je pitanje: Kako Bog sve to može dopustiti? Stojimo pred odlukom, jer se više ne radi o filozofiranju, već o životu i smrti. Možemo na sve načine bježati od stvarnosti.
Možemo sami sebi dokrajčiti život.
Možemo dostojanstveno u odijelu i kravati krenuti u susret neizbježnom...
ili možemo, možda po prvi put, razmišljati o Bogu i vječnosti i zapomagati: Save our sols (spasi naše duše).
Kao što ovaj poziv upomoć nije ostao neuslišan, već je pomoć pristigla, tako se ni molitva Bogu neće odbiti o strop. Bog već dugo čeka vaše zapomaganje. Bog nam je odavno stavio na raspolaganje brod za spašavanje.
Za njega nema razlike među ljudima. Pred njim je svaki ljudski život jednako vrijedan i svatko ima iste šanse biti spašen. Ali u brod za spašavanje morate ući osobno i zato što ste to vi odlučili.
|
Nema zla koje je malo...
U jednoj obitelji došlo je do rasprave oko toga hoće li se posuditi film iz videoteke.
Otac je bio protiv jer je čuo da u filmu ima nasilja. Djeca su ga pokušavala nagovoriti govoreći kako je to samo jedan mali dio filma, ali da je film inače super, izvanredan, svi govore kako je odličan.
...
Otac je tvdoglavo ostao pri svom.
Sutradan su se djeca vratila iz škole i dočekao ih je ugodan miris kolača - onih koje oni najviše vole.
Otac reče - "Evo djeco, da se iskupim što vam jučer nisam dopustio gledati film, ispekao sam vam kolače koje najviše volite.
Radio sam ih po našem starom receptu samo sam ovaj put napravio malu iznimku. Znate, dodao sam malu količinu sastojaka iz kante za smeće. Ali ne brinite, to je tako maleni i sićušni dio da to nećete uopće opaziti. Vjerujte mi, tako je mali dio da neće promijeniti okus kolača."
Djeca su naravno s gađenjem odbila kolače ali i shvatila poruku:
NEMA ZLA KOJE JE MALO!
Imate tako malo vremena za odgojiti svoje dijete, ne dopustite da prođe pored Vas!
|
.-.-.-.-.-.-.-.-
Neka ti cesta dolazi uvijek ispred
i vjetar neka puše u tvoja leđa;
rosa neka kupa travu
kojom koračaš.
...Osmijeh neka sja na tvome licu
i nebo nek te ispunja blagoslovima
Nek mogne jedna prijateljska ruka
obrisati tvoje suze
u trenutku boli.
Nek te JEHOVA Bog
drži na dlanu ruke
do našega sljedećeg susreta.
|
Nevjerojatna ljubav - a ja se pitam zašto?
LJUbav
Je li Bog ljubav za mene kao kršćanina? Je li mi je On sve što je o njoj rečeno? Ako je tako, javljaju se određena pitanja.
...
Zašto gunđam i zašto sam nezadovoljan zbog okolnosti u koje me je Bog stavio?
Zašto sam nekad bez pouzdanja, uplašen i depresivan?
Zašto dozvoljavam sebi da se ohladim, postanem formalan i mlak u službi za Boga koji me toliko voli?
Zašto dozvoljavam sebi da mu budem napola vjeran, tako da Bog nema cijelo moje srce?
Ivan piše da je Bog ljubav kako bi ukazao na etičku činjenicu: ''Ako je Bog ljubio nas i mi smo dužni ljubiti jedan drugoga.'' (1 Iv 4,11).
Bi li promatrač mogao bilo što zaključiti o veličini Božje ljubavi prema meni na temelju ljubavi koju pokazujem prema drugima, mojoj ženi, mužu, obitelji, susjedima, ljudima na poslu?
Razmisli o ovim stvarima. Ispitaj sebe.
|
Pustite i prepustite Bogu
Poput djece koja nam plačući donose svoje potrgane igračke da ih popravimo, tako sam i ja donio Bogu svoje slomljene snove, jer On je moj prijatelj.
Ali tada, umjesto da Ga pustim da u miru radi, trčao sam uokolo i pokušavao pomoći na svoje vlastite načine. Napokon sam zaplakao i nestrpljivo upitao:”Kako možeš biti tako spor?”
“Dijete moje!“ rekao je, “Što sam mogao učiniti? Nikad nisi popustio i sve mi prepustio.”
|
Stani, smiri se i čuj što ti Bog govori;
Za sve one koji su slomljeni,u tjeskobi,u žalosti,velikim nevoljama života iz kojih ne vide izlaz.
Stani, smiri se i čuj što ti Bog govori;
Zašto si tako zabrinut? Prepusti sve brige meni i sve će biti dobro.
Kad se potpuno predaš meni sve će se riješit prema Božijem planu.
...Nemoj moliti tako kao da me požuruješ, kao da me siliš da ostvarim tvoje planove.
Zatvori oči i reci pouzdano: "Bože u tebe se pouzdajem."
Izbjegavaj sve one misli koje u tebi potiču želju razumjeti sve što se oko tebe događa. Ne brkaj moje planove, ne nameći mi svoje ideje, pusti da budem tvoj Bog i da slobodno djelujem u tvojem životu.
Sve mi povjeri i svoju budućnost stavi u moje ruke.
Reci često:
Bože pouzdajem se u te".
Ono što ti najviše šteti jest to što razmišljaš na svoj način i pokušavaš riješiti probleme na svoj način.
Kad mi kažeš: "Bože pouzdajem se u tebe", nemoj biti kao onaj nestrpljivi čovjek koji ide liječniku i kaže mu "Izliječi me", ali mu odmah i "savjetuje" kako to učiniti.
Pusti da te ozdravim, ne boj se, jer ja te ljubim.
Ako vidiš da stvari postaju teže usprkos tome što se moliš, pouzdaj se u mene i ponavljaj često:"Bože ja se pouzdajem u te".
Ja moram imati slobodne ruke da te blagoslovim. Nemoj sputavati moje ruke svojim besmislenim brigama.
Sotona te želi vidjeti razočaranog, žalosnog i nemirnog.
Ja činim čudesa prema stupnju tvog predanja i mjeri tvoje vjere.
Ne brini se, prepusti meni sve svoje brige, budi miran i uvijek ponavljaj: "Bože , pouzdajem se u tebe" i vidjet ćeš velika čudesa.
Ja ti to obećavam svim srcem.Opširnije
|
--------
REČE OSTRIGA SVOJOJ SUSJEDI:
"TAKO ME UŽASNA BOL PROBADA IZNUTRA,
NEŠTO TEŠKO I OKRUGLO, I POSVE SAM ISCRPLJENA."
ODGOVORI DRUGA ZADOVOLJNO I BAHATO:
"HVALA NEBU I MORU, JA NEMAM NIKAKVIH BOLOVA!
...ZDRAVA SAM I IZNUTRA I IZVANA."
U TOM TRENUTKU PROLAZIO ONUDA JEDAN RAK .
ZAČU RAZGOVOR DVIJU OSTRIGA I REČE ONOJ ZDRAVOJ:
"DA, TI SI DOBRO I ZDRAVA SI
ALI BOL KOJU TVOJA SUSJEDA NOSI
JE JEDAN BISER IZVANREDNE LJEPOTE."
BOLEST JE ZA OSTRIGU NAJVEĆA MILOST!
KAD U NJU UĐE PIJESAK, KAMENČIĆ KOJI JE RANJAVA,
ONA NE PLAČE, NE BUČI, NE OČAJAVA.
IZ DANA U DAN PRETVARA SVOJU BOL U BISER:
REMEK-DJELO PRIRODE.
|
Predaj se srce…
Uče nas da ne odustajemo, da se ne predajemo. Život je natjecanje, borba….
...I tako nam svrha naših života izmiče iz vida…
Najteža borba jest ona koju trebamo voditi sa sobom… U nama se sve opire predanju. A ne bi li bilo mudrije prepustiti se u ruke Onome koji te stvorio?
Ne bi li borba trebala okončati predajom koja će ti omogućiti da postaneš ono što zaista jesi ti sam, za što si stvoren, … Ne možeš ostvariti svrhu svog života ako stalno misliš na svoje planove, želje, ponos, ambicije….
Radije pričamo o uspjehu, savladavanju prepreka i pobjedama, nego o popuštanju, poslušnosti i predanju…
A istina je da…
Bog ne želi dio tvog vremena, on te želi cijelo vrijeme.
Bog ne želi nešto od tebe, On želi cijelog tebe!
Ne prepuštaj mu se iz straha ni dužnosti, već s ljubavlju za Ljubav!!!
Predati se ne znači biti lijen, nezainteresiran ili fatalist. Predanje traži da cijelim svojim bićem vjeruješ Bogu. I da mu se prepustiš.
Umjesto da se više trudiš, više se uzdaj u Njega. Ne moraš u svemu biti glavni, ne moraš sve kontrolirati u životu. Kada te obuzimaju beznađe, strah, tjeskoba, ljutnja… Nije to znak da si napušten, već da si sebe preopteretio očekivanjima - to te On zove da mu vjeruješ… da se daš voditi…
Ma jednostavno budi čovjek, i pusti Boga da bude… Bog?!Opširnije
|
SVJETILJKA 2
U nekom je seocu nasred jedinoga trga bila postavljena svjetiljka.Jedina svjetiljka da osvjetljava trg!Svi su se mještani hvalili njome.Čak je načelnik tog mjesta odredio čovjeka da pazi na tu svjetiljku i da se marno brine za sve što je u vezi s njome.Zanesen tom svojom službom, čovjek postavi na trg, na zgodno mjesto, strelicu s nat...pisom koji je pokazivao i upućivao na svjetiljku.Mještani su se tome ipak ludo smijali.
Jedan postavi i pitanje:
- Čovječe, jeste li vi stavili tu strelicu?
- Da, gospodine.
- Savjetovao bih vam da je maknete.
- Zašto?
- Zato što svjetiljka, ako se ne vidi sama po sebi, ne služi ničemu.
Istina.Pravoj kreposti i pravim vrednotama nije potrebna nikakva strelica.
|
BUDIMO SUNCE JEDNI DRUGIMA
Divno se kada nas u jutro probude zrake sunca. Pa kako onda ne reći «Hvala ti Bože za ovaj dan» za dan koji počinje takvom ljepotom. Puno će i danas problema pokucati na naša vrata, ali sam sigurna da će ih sunčeva svjetlost umanjiti. Mnogi će danas sjediti na suncu sreće, a da se neće zapitati: « Da li sam... ja nekome sjena, da li sjedim ili činim nešto što drugima zagorčava dan, pa tako ne mogu doživjeti ljepotu sunca?» Svaki čovjek ima pravo na malo sunca, na malo radosti i sreću.
Svim ljudima pripada ovaj svijet, svim ljudima pripada mjesto sreće na svijetu, zato ne bi smjeli nikada bacati kamenje na put drugima, niti klipove pod noge, jer to ne želimo da drugi čine nama.
Zar nije divno biti donositelj sunca i radosti u vlastitu obitelj, u svoju ulicu, u svoj grad. Biti donositelj sunca slabima, bolesnima i siromasima, svima koji žive u sjeni života. Lijepo je biti donositelj, donositelj ljubavi, a to se može samo ako u našim srcima izlazi sunce, sunce ljubavi, bez ljubavi ono zalazi i oko nas nastaje mrak. Mrak u srcu i duši najveća je boli, a tako malo treba da se ne pojavi.
|
SEMAFOR ŽIVOTA
U svakodnevnoj životnoj vožnji nailazimo na semafore. Zato i ne možemo u životu voziti natraške. Ne možemo dane proživljavati unatrag i tako si vratiti najljepše dane. Moramo naprijed. Iz dana u dan. Iz godine u godinu. Nema zadržavanja, nema zaustavljanja. Kroz kolika križanja prolazima. Nailazimo na različite ljude ...i stvari. Doživljavamo nezgode, a katkada i pravi prasak. Koliko li samo sukoba s ljudima. Zakrče nam put i jako nas razljute.
Malo razmišljamo o semaforu života, o njegovoj najjačoj boji. Zaboravljamo na što nas upozorava. Crveno, to su životna svjetla za kočenje. Iza njih se ne može dalje.: neuredna pohlepa, utjelovljeni egoizam, bolesna zavit. Iza crvenog svjetla prestaju putovi, a započinju ponori.
Srdačnost, želja za pomirenjem, spremnost pomoći, spremnost oprostiti, blagost, samo su oni semafori našeg života koji se prebacuju na zeleno i naš se put može nastaviti. Teško nam je svaki dan biti srdačan i ljubazan u svakodnevnom ophođenju s našim bližnjima i ljudima koje susrećemo, ali kada ih izgubimo, žalimo za svakom izgubljenom životnom vožnjom. Vožnjom u kojoj nismo raspoznavali svjetlost semafora. Motor našeg srca ne smije se nikada ohladiti, jer ako izgubimo ključ za paljenje, a to je ljubav životnom cestom nećemo sretno voziti.Opširnije
|
Svjetiljka
Dakle, bila jednom jedna svijetiljčica.
Jednog dana Gospodar uzme svjetiljku i ponese je.
Pita svjetiljka:
- Gospodaru, kuda me nosiš?
- Nosim te vani, u mrak. Idemo pokazati brodu gdje treba pristati.
...- Mene nosiš? Gospodaru, pa zar ti ne vidiš kako sam ja malena i moje svijetlo neznatno?!
- Vidim, kaže gospodar, ali ništa ne brini zato.
Gospodar je nosio svjetiljku uzbrdo sve dok nije došao na jedno uzvišeno mjesto.
Tamo je prislonio malu svjetiljku na jednu veliku lampu.
Odjednom malo svjetlo je upalilo veliki plamen.
Svjetiljci je sad bilo jasno.
Trebalo se samo prepustiti Gospodaru.
A on je od malenog plamena učinio veliki.
I osvijetlio put brodu za pristanak....
Mi smo Božje svijeće!
Naš posao jeda nastavimo SVJETLITI.
Uspjeh našeg posla je u Njegovim rukama.
Mala svijeća ili šibica može zapaliti šumu.
Mali plamen tvog dobrog primjera može zapravo promijeniti živote drugih bez da ti to znaš.
Zato, budi svjetlo njima... kao što je mala svjetiljka iz priče...
poslušna u rukama Gospodara.Opširnije
|
Loš dan
Svatko ima ponekad svoj loš dan.
Kad se ne događa ništa, kad sve ide naopako.
Možda si već doživio dane kad si bio sit svega života te si poželio da te nema.
Kad te sve mimoilazi, kad nema ni jednog svijetlog trenutka, život tada postaje težak.
...I može postati tako mračno da više nigdje ne vidiš izlaza.
Osjećaš se napušten i sam.
U opasnosti si da u očajanju sve prokuneš: i Boga, i život i ljude.
U takvim trenucima ne smiješ nikada donositi odluku.
Budi strpljiv sa samim sobom i pričekaj da bar jednu noć malo odspavaš.
Ako vjeruješ u Boga, pogledaj gore, prema nebu.
I kad proigraš sve do posljednje karte, Bog još uvijek ima u svojoj ruci adut za tebe!
Bog nam ne stavlja teret da bi nam slomio leđa, već da bi nam savio koljena.
|
Sok od narandže
Priznati stručnjak na polju ljudskih potencijala
držao je predavanje. Nakon uvodnog govora,
on uze narandžu u ruke i zagonetno upita publiku:
»Ako stisnem iz sve snage ovu narandžu,
...šta će izaći iz nje?»
Neka mlada djevojka iz prvog reda
dobaci:»To vam je jako glupo pitanje.
Ako stisnete narandžu onda će iz narandže
izaći sok od narandže.
To je ono što je unutra.
Ne može ništa drugo izaći iz nje.»
Stručnjak reče:»Tačno. To i jeste odgovor
na moje pitanje. Razlog zašto će iz narandže
izaći narandžin sok je taj što je samo to unutra.
A sad ako proširimo metaforu i zamislimo
da vas neko tako stisne. Da vas stisnu vaši
problemi, brige, strahovi, da vas ogovara,
da vas neko uvrijedi, da vam nanese bol i sl.
I iz vas izađu bijes, mržnja, prezir, strah, ljutnja, zloba itd.
Vi biste rekli da to što je izašlo iz vas je zbog toga što
vam je neko rekao ovo ili uradio ono, ali prava istina
je da ono što iz vas izađe, je ono što vi imate u vama.
Upamtite, iz vas će uvijek i baš uvijek izaći ono
što je u vama ako vas neko “stisne”.
Iz narandže nikada neće izaći sok od jabuke.
Isto tako iz vas nikad neće izaći ono što već nije u vama.»
|
Novi zakon - oduzimanje BIBLIJE (?!)
Svaki onaj tko ne čita Bibliju, a posjeduje je
treba je dati onom tko je želi čitati.
U protivnom - bit će kažnjen zbog nemara
za Riječ Božju.
...Ukoliko se Biblija i dalje bude samo posjedovala
a ne i čitala vlasniku će se oduzeti
i dati onima koji je žele.
Dobitnici mogu biti čak i oni koji već posjeduju više Biblija (ili više Novih zavjeta), primjerice:
jednu u regalu, jednu na noćnom ormariću, jednu u autu,...itd., ali ih sve čitaju.
Mole se svi kršćani da postupe kršćanski i počnu čitati
PISMO BOŽJE kako ne bi došlo do neželjenih posljedica!
.............................
Ma nije, nije ... ne postoji takav zakon.
Samo me zanima kako zvuči.
Ta, tko bi ti smio oduzeti tvoju Bibliju?
Ipak... nije loše preispitati savjest.:
- Zanemarujem li Riječ Božju... i na taj način - zanemarujem ISUSA?
|
SLUŠATI ZVIŽDUK
Prije više stotina godina u Arapskoj pustinji su se trenirali veliki konji. Jedan trener je stajao iznad svih ostalih. Koristio je nevjerojatan sustav treniranja konja u poslušnosti. Umjesto glasovnih komandi, koristio je zvižduk.
Arapski konji su dugo mogli izdržati bez vode. Kad je putovanje zahtijevalo dug hod pustin...jom, konj je morao moći biti bez vode dulji period. Bez takvog konja, jahači bi lako mogli umrijeti u tim vrućim pustinjskim zemljama.
Najbolji konji su uvijek bili predstavljani kraljevima. Ali prije toga, morali su proći neobičan trenirng da se treneri uvjere da će konji biti poslušni kraljevim komandama. Trener bi izveo konje bez vode duže nego ikada prije. Tada bi ih pustio da trče po oazi. Konji bi poletjeli kao divlja vatra kad bi nanjušili vodu. Ali upravo kad bi stavili svoje njuške u vodu, trener bi zazviždao. Konji bi naćulili uši, okrenuli se i dotrčali treneru i prošli test. Ti su konji bili darivani kraljevima.
Ti konji nisu razumjeli zašto je njihov trener zazviždao baš tada, ali bili su poslušni i bili su nagrađeni. Bog ne očekuje od nas da razumijemo sve što nam kaže da učinimo ili ne učinimo, ali traži od nas da budemo poslušni u svakom slučaju. Duh Sveti je naš zvižduk. On nije samo s nama, on živi u nama. Izaija 30:21 kaže, „I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: To je put, njime idite.“ Kada slušamo vodstvo Duha Svetoga i slijedimo ga, možemo očekivati da će nas on voditi u savršenu Božju volju.
|
........
Mili moj Bože,pomozi mi biti dobar sportaš u igri života.Ne molim za neko lagano mjesto u toj igri.Stavi me ondje gdje me trebaš.Jedino Te molim da Ti mogu dati 100% od svega što imam.......I pomozi mi, Bože, prihvatiti loše prekide kao dio igre.Nek' uvijek igram pošteno, bez obzira što drugi čine.....Sačuvaj me od plakanja jer netko spletkari protiv mene ili zbog toga što me zapao teži dio.I kad odigram zadnju igru, ne molim za priznanja;sve što želim je vjerovati u srcu da sam igrao najbolje što sam mogao i da Te nisam iznevjerio.
|
.........
Nikad se ne ponašaj kao mrki medvjed, s crnim naočalama, koji se na sve može otresati, mrmljati i gunđati, koji ne zna ni o kome ništa dobro, koji nikad ne priznaje ni jedno ostvarenje, nego i kod najmanje pogreške pokazuje zube i tiranizira svu okolinu.
Nemoj biti ni sjeverni medvjed, hladan i ravnodušan, koji blokira sve radosno i ko...jega ne može rastopiti nijedan smješak, ni jedno dobročinstvo, ni jedna ljubazna riječ. Budi čovjek i pokaži svoje srce!
Reci, na primjer, jednostavno hvala za sve što drugi za tebe čine... Tako se, sa malo dobre volje, dadne svijet učiniti bar malo boljim i ljepšim....
Što još čekaš? Reci još danas nešto dobro....
|
UZ VATRU
Jednoga dana neki čovjek pristupi Isusu i reče: «Učitelju, znam da ti dolaziš od Boga i da naučavaš put istine. Ali moram ti reći da mi se tvoji učenici, oni koje zoveš svojim apostolima ili svojom zajednicom, nimalo ne sviđaju.
Primijetio sam da se puno ne razlikuju od drugih ljudi. Nedavno sam se posvađao s jednim od njih. Na...pokon, svima je poznato da se tvoji učenici uvijek ne slažu i da medu njima ne vlada samo ljubav.
Znam jednog koji se ne bavi bas čistim poslovima… Htio bih te stoga iskreno upitati: je li moguće biti tvoj učenik a da čovjek nema ništa s tim tvojim takozvanim apostolima?
Želio bih te slijediti i biti kršćanin (ako mi dopustiš), ali bez te zajednice, bez skupštine, bez svih tih tvojih apostola!»
Isus ga pogleda pažljivo, pun blagosti.
«Slušaj», reče mu, «ispričat ću ti jednu priču: Sastali se jednom zgodom ljudi da malo popričaju. Kada je noć spustila na njih svoj crni plašt, oni su skupili hrpu suharaka i naložili vatru.
Stisnuli se oko nje jedan uz drugoga, a plamen ih grijao i osvjetljivao im lica. Onda jedan od njih odjednom ustane i odluči poći svojim putem, biti sam. Dohvati zapaljen ugarak s ognja i sjede podalje od ostalih. Njegovo ga je drvo u početku grijalo i osvjetljivalo, ali nakon nekog vremena dogorjelo je i konačno se ugasilo.
Čovjek koji je sjedio sam morila je studen i noćna tama.
Razmislio je, ustao i vratio svoju cjepanicu na veliku vatru svojih prijatelja. Drvo se opet zapalilo i razgorjelo. Čovjek ponovno sjede u krug s drugima, utopli se, a plamen je obasjavao njegovo lice.»
Isus je, smiješeći se, dometnuo: «Oni koji meni pripadaju blizu su vatre, zajedno su s mojim prijateljima. Jer ja sam došao da donesem oganj na zemlju i ono sto najviše želim jest da on gori.»
Skupština je upravo to: jamstvo da si blizu vatre.Opširnije
|
T e n i s i c e
- Ja ne želim nikakvu stegu, pa ni onu Božjeg zakona, ja želim biti sasvim slobodan! - izjavi neki mladić Starcu u lice.
- A zašto onda nosiš tenisice?- upita ga Starac.
- Tenisice!? - zbuni se mladić.
...- Zar tvoja noga ne bi bila puno slobodnija da je sasvim bosa? I vidiš, civilizirani ljudi cijeloga svijeta hodaju obuveni, a bosonogi su samo divljaci koji ne znaju za obuću. A bosonog čovjek mora paziti da ne izreže svoje tabane, da se ne ubode, opeče, uprlja… On zna da, dok je obuven, korača zapravo mnogo slobodnije. A tako je i s Božjim zakonom. Čovjek se samo u početku osjeća sputan jer je to normalan osjećaj kod svake promjene, ali kad jednom uvidi sve njegove blagodati, osjeća se bolje, sigurnije i slobodnije.
Zato Božji zakon odbacuju samo oni koji ga ne poznaju. A ti, sinko, još misliš da će biti bolje bude li tvoj duh gol i bos?
|
Što je benzin na putu do cilja?
Što je benzin na putu do cilja?
Paaa... ako je u pitanju put do Kraljevstva Božjeg benzin je -
MOLITVA... druženje s JEHOVOM koji nam daje snagu i radost na putu do Njega.
... a ULJE? Jel mi ulje na rezervi.
Ne ono u autu.
...Nedavno sam minjala ulje u autu koje je spalo ispod ispod minimuma...
Uhvati me strah da će mi propast motor jer nisam pazila na ulje?!!!
Zar me veći strah da će mi auto ostat bez ulja
nego da ću ja ostat bez 'ulja'...
- bez LJUBAVI koja kad postoji u nekom ne može a da ne obasjava druge...
....pa dobro je da se zapitam:''jel mi ulje ljubavi za Boga i bližnjeg - 'na rezervi'? ''
|
13.05.2011., petak
Fantazija ili vjera
Fantazija je preko sure sumorne svakidašnjice nacrtati šarenu dugu. Vjera je preko sivila svakidašnjice s svim njenim mukama i trudovima, brigama i teretima, znati da je iznad njih duga Božja. Kršćani svoje poglede ne okreću od sivila i bijede svakidašnjice nego iznad svega tog sivila vide šarenu dugu Božje vjernosti. Oni tu dugu ne crtaju, oni je vide.
Jedno je fantazija, drugo je sigurnost. Nad našim životom svijetli duga Božja u svim njenih sedam boja. Za svaki dan u tjednu On ima krasnu poruku: Bog je vjeran i to svakoga dana. Iznad svakog dana je Bog razapeo svoju vjernost.
U ponedjeljak, kada nas posao pritište, Bog je vjeran i ne mjeri nas po našem učinku nego nas mjeri svojom ljubavlju.
U utorak, kada u kući izbije svađa i kada samo potišteni i povrijeđeni, Bog je vjeran i liječi naše rane.
U srijedu, kada nam ama baš ništa ne polazi za rukom, kada jedan peh smjenjuje drugi, Bog na nas čeka kako bi nas utješio.
U četvrtak, kada nas pritišću financijski problemi i bolest, Bog,naš sigurni pomagač, je tu.
U petak, kada smo bolesni od usamljenosti i razočarenja, Bog se kao dobar prijatelj odjednom nađe tu da nam pomogne.
U subotu, kada možda ne moramo raditi ali ipak nismo slobodni nego vezani za kojekakve glupe stvari i napravimo kakvu svinjariju za koju nam je navečer žao, Bog je tu da nam oprosti.
U nedjelju, kada očekujemo radost i nešto veliko a ono ispade sasma suprotno, Bog za nas ima lijepu riječ da nas podigne.
|
LISICA BEZ NOGU I TIGAR
Priča jedna arapska legenda kako je prije puno, puno godina čovjek u šumi ugledao lisicu, koja je izgubila sve četiri noge. Čudio se da životinja, koja više nije mogla loviti, još uopće živi. Ali tada ugleda tigra, koji je upravo jeo svoju žrtvu. Nakon što se najeo do sitosti ostavi ostatak lisici bez nogu. I tako je Bog hranio svakodnevno lisicu uz pomoć tigra. Čovjeka je začudila Božja dobrota i briga za ovu nesretnu lisicu. I onako reče sebi:”I ja ću se povući u nekakav udoban kut pa neka se Bog i za mene brine. Samo ako imam povjerenja dati će on meni već ono najnužnije!” Mnogo je dana prošlo ali se ništa nije dogodilo. I ovaj čovjek još uvijek sjedi u svome kutu. Već je skoro umirao od gladi. I tada začuje glas:“Ti si na krivom putu. Slijedi primjer tigra a ne beznoge lisice!“
Kasnije sretne on na cesti jednu malo djevojčicu, kojoj je bilo jako hladno. Sva se tresla od studeni u njenoj tankoj haljinici, a već danima nije ništa pojela. Čovjek se tada razbijesni i potuži se Bogu:“Kako samo može dopustiti? Lisicu održavaš na životu a ovo nedužno dijete ostavljaš da gladuje i da se smrzava. Zašto ne učiniš nešto?“ Bog nije odmah odgovorio. Ali kad je pala noć Bog odgovori čovjeku:“Ja sam poduzeo nešto protiv toga. Stvorio sam tebe!“
Ne umorimo se činiti dobro! Jer dobro je činiti dobro!
|
BLAGO
Jednom je jedan čovjek, kupujući na tržnici, pronašao okvir za sliku koji mu se dopao, a koji je koštao tek nekoliko dolara. S obzirom da mu se nije svidjela slika koja je već bila u okviru, izvukao ju je kada je stigao kući. Ispao je mali, presavijeni komad papira, pa ga je pažljivo otvorio. Na njegovo iznenađenje, bila je to jedna stara kopija Deklaracije nezavisnosti Sjedinjenih država.
Samo nekoliko sati nakon što su osnivači SAD - a potpisali original Deklaracije nezavisnosti, 4. srpnja 1776, dali su da se napravi nekoliko kopija koje će se podijeliti. Ispostavilo se da je primjerak koji je ovaj čovjek našao jedan od rijetkih originala koji je ostao i bio je u vrlo dobrom stanju. Dao ga je na aukciju i procijenjen je na 2.4 miliona dolara.
I ti u sebi imaš skriveno blago, talente koje ti je Bog dao. Traži da ti Bog otkrije talente koje ti je dao i oni će polako izbiti na površinu. Kada se to dogodi, koristi ih i razvijaj najbolje što možeš i dozvoli da Božja milost napravi ostalo.
Molitva
Gospode, hvala ti za talente i darove koje si mi dao. Još uvijek ih ne znam sve, pa te molim da mi pomogneš da ih otkrijem. Predajem ti ih, da ih koristiš na svoju slavu. U Isusovo ime. Amen
|
IZGORJETI U LJUBAVI...
Izgorjeti u ljubavi i sve dati od sebe.Sve dati iz sebe.
Kada Zemlja u sebi skuplja količine otopljene i užarene lave, polako raste tlak i u određenom trenutku više nije sposobna zadržavati u sebi ono što želi izići iz nje.
Na slabom mjestu ona sve to mora izbaciti van.Tada nastaju vulkani ili ako već postoje, nastaju erupcije koje ne mogu stati dok sva ona lava ne izađe van.
Lava pršti na sve strane stvarajući veličanstvene prizore.Nekada se sve to događa u blizini naselja te zna doći i do stradavanja ljudi. Ali i tada iz unutrašnjosti Zemlje nezaustavljivo izlazi gomila lave.
Ne bi li naši životi trebali biti prepuni vulkana? Vulkana u kojima će iz naše nutrine nezaustavljivo izlaziti lava ljubavi prema svakom čovjeku. Prema onima koji žive kraj nas, koji kraj nas samo prolaze. Možda to i nije uvijek lako. Možda se nekada bojimo dopustiti te erupcije iz sebe radi raznih situacija i okoline. I u nama se sve to skuplja, nagomilava dok ne dođe trenutak kada se više ne može zaustaviti. Jednostavno sva ljubav mora biti izbačena iz nas radi drugog, radi bližnjeg. Pa, sama ljubav zato i postoji.
Neka naši životi budu vulkani koji nezaustavljivo bacaju lavu ljubavi svakom tko prolazi pokraj nas i neka životi izgaraju u vulkanima za bližnjega, bez straha za sebe, jer kada lava istječe iz vulkana, ona se ohladi i vulkan postane još ljepši, veći ili se stvori neki novi otok, neki novi prizor koji zadivi svakog prolaznika, putnika, istraživača. Izgaranjem u vulkanu naše ljubavi širimo mir i radost koja će se pružati svakom kraj nas.
|
HAJD KRISTOVI BORCI....
Bila je to nedjelja kada su obični članovi u zajednici oblikovali program bogosluženja. Nikada ne znate što će vam to donijeti. Zamolili smo Jimmya da kaže svoje svjedočanstvo. Prvo je odbijao. Zatim je zaigralo čudno svijetlo u njegovim očima, pa je rekao: "Dobro, pristajem ako zajednički prije toga otpjevamo pjesmu: "Hajd' Kristovi borci..."
Nakon pjesme evo što je rekao:
"Maločas ste pjevali: "Stupaj smjelo naprijed, crkvo Kristova..." Možda je to nekada bilo točno. Da, ljudi znaju kako prava vojska treba da stupa naprijed. Ali mnogi od vas to ne znaju - ili se možda varam? Pretpostavimo da se u vojsci primaju svi oni izgovori koje mnogi od polaznika zajednice daju kao razlog za svoje nedolaženje na crkveni stroj.
Pretpostavite da ste u sedam ujutro na krugu i desetnik (ili kako se već zove taj pretpostavljeni) naređuje: "Pre-broj se!" - "Jedan! Dva! Tri! Četiri -nema ga! A gdje je Kovač?"
"01" kaže onaj do praznog mjesta, "Kovač je bio pospan pa jutros nije ustao. Sinoć se jako kasno vratio kući, pa mu je potreban san. Rekao mi je da vam poručim da će biti s nama u duhu." - "Divno!" - kaže pretpostavljeni, "Pozdravi ga od mene."A gdje je Crnić?" pita pretpostavljeni dalje.
"O", izvinjava ga neko, "Bio je jučer na utakmici. Znate, to mu je jedini dan u nedjelji kada je slobodan. To je morao da iskoristi za svoj odmor." - "Dobro, dobro.", odgovara pretpostavljeni ljubazno. "Nadam se da mu je tim pobijedio."
"Gdje je Robić?" - "A", objašnjava njegov brat, "Žao mu je što vas ne može lično pozdraviti. Ali danas je dobio goste, pa, naravno, nije mogao doći. Osim toga, bio je prošle nedjelje na prozivci."
"Hvala vam.", kaže pretpostavljeni uz osmijeh. "Recite mu da je dobo došao kad god nam opet dođe".
Budite iskreni, da li se takav razgovor ikada odvija u vojsci? Nemojte da se nasmijem. Kada bi ikoji vojnik to pokušao, dobio bi dvadeset dana zatvora. A ipak čujete svake nedjelje u crkvi. Ljudi to kažu pa vam još gledaju ravno u lice.
"Kao Kristova vojska." Kada bi vaša zajednica bila prava Kristova vojska, mnogi bi bili kažnjeni!"
Šteta, što taj govor nisu čuli oni koji nisu bili u zajednici toga jutra.
|
ŽIVOTINJE NAS UČE KAKO DA BUDEMO LJUDI
Lav nikada ne koristi svoju snagu da bi ponizio druge.
Medvjedi ne diskriminišu svoje mlade ako su ženskog pola.
Jedina razlika između pantera i leoparda je u njihovoj boji.
Kada delfin pronađe ranjenog delfina, on mu pomaže da nastavi da pliva.
Slonovi nikada ne napuštaju starije.
Kada se sretnu dva čopora gorila, oni uvijek izbjegnu sukob.
|
LISICA I DRVOSJEČA
Lisica, bježeći pred lovcima, opazi nekog drvosječu i zamoli ga da je sakrije. On joj dade savjet da uđe u njegovu kolibu i ondje se skloni. Malo zatim naiđu lovci i zapitaju drvosječu je li vidio da je tu prošla kakva lisica, a on na riječima zataji da ju je vidio, no rukom pokaza gdje se sakrila. Lovci se pak ne obazreše na njegovo domahivanje, nego povjerovaše onome što je rekao, a lisica, kada vidje da su oni otišli, izađe i bez riječi krene dalje.
Drvosječa joj stade prebacivati da mu nijednom riječju nije zahvalila što ju je spasio, a ona odvrati:
“Zahvalila bih ja tebi da su ti djela ruku i značaj jednaki riječima.”
|
PČELA SE PRETVARA U TRUTA
Pčela je stvorenje koje je bar u jednome veoma slična čovjeku: brine se za budućnost. U dobra vremena radi za zle dane, ljeti za zimu. Ali uzmite košnicu i premjestite je u tropske krajeve, gdje cijele godine cvjeta cvijeće. Tamo se događa nešto što će svakoga, ko to prvi put čuje, i te kako iznenaditi. Pčele prestanu raditi, više ne proizvode med. To i nije potrebno jer im ne prijeti vrijeme u kojem nema cvijeta.
Kad nema briga za zimu, nema ni meda!
Dajte ljudima neku brigu i oni će se pokrenuti. U njima će se probuditi moralne ili stvaralačke snage i oni će nešto preduzeti. Ne vrijedi mlade ostaviti da rastu u blagostanju i osloboditi ih svega što služi za razvitak i korišćenje njihove snage otpora.
Stalno obilje sredstava i hrane pretvara ljude u trutove.
Adam Miler-Gutenbrun
|
TEORIJA OGRANIČENJA
Jedan od najvećih napredaka u razmišljanju u posljednjih nekoliko decenija opisao je Elija Goldrat u svojoj knjizi “Cilj“, kao „Teoriju ograničenja“. Ova teorija kaže da između vas i svega što želite da postignete postoji ograničenje, ili limitirajući faktor koji određuje koliko brzo možete da stignete tamo gdje želite.
Na primjer, ako vozite putem koji je konstruisan tako da se na određenom mjestu sav saobraćaj sliva u jednu traku, ovo usko grlo postaje ograničenje koje diktira koliko brzo ćete stići do svog odredišta. Brzina kojom prođete kroz ovo usko grlo uveliko će da odredi brzinu cijelog vašeg putovanja.
Prilikom ostvarivanja svakog većeg cilja, uvijek se pojavljuju ograničenja ili uska grla koja takođe morate da prevaziđete. Vaš posao je da ih precizno identifikujete i potom usredsredite svu svoju energiju na ublažavanaje tih ključnih ograničenja. Vaša sposobnost da uklonite takve prepreke ili izađete na kraj s ovim limitirajućim faktorima može da vam pomogne da napredujete brže nego što bi vam to omogućio bilo koji drugi korak koji preduzmete.
“Pravilo 80/203 odnosi se na ograničenja koja stoje između vas i vaših ciljeva. Ovo pravilo kaže da će se 80 odsto vaših ograničenja naći u vama. Svega 20 odsto će se nalaziti izvan vas, sadržano u drugim ljudima i situacijama. Drugačije rečeno, vi lično ste obično najveća blokada na vlastitom putu, ona koja određuje brzinu kojom ostvarujete svaki cilj koji sebi zacrtate.
Većina ljudi ovo teško prihvata. Međutim, uspješni ljudi su mnogo više zaokupljeni time šta je ispravno nego ko je u pravu. Uspješni ljudi su mnogo više zaokupljeni istinom o situaciji i onim što mogu da urade da bi riješili problem nego zaštitom svog vlastitog ega.
Upitajte se:“Šta je to u meni što me koči?“ Pogledajte duboko u sebe i identifikujte ključna ograničenja u svom karakteru, temperamentu, stručnosti, sposobnostima, navikama, obrazovanju ili iskustvu koja vas možda koče u ostvarivanju ciljeva koje ste sebi zacrtali. Postavljajte sebi brutalna pitanja. Budite krajnje iskreni prema sebi.
Primarne prepreke između vas i vaših ciljeva su obično mentalne prirode. Po svom karakteru, one su psihološke i emocionalne. U vama su, a ne u situaciji u kojoj se nalazite. I upravo od tih mentalnih prepreka morate da počnete ukoliko želite da postignete sve ono što zaista i možete.
Brajan Trejsi
|
UMIJEĆE MALIH KORAKA
Ne molim Te, Gospodine, za čuda i videnja, nego za snagu u svakodnevnom životu. Nauči me umijeću malih koraka. Učini me sigurnim u razdvajanju vremena. Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje važno.
Molim te za razum da odredim suzdržanost i mjeru, da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored, da primijetim svjetlost i vrhunce, da s vremenom na vrijeme nađem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu.
Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko. Pomozi mi da dobro djelujem neposredno, da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.
Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro proteći. Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoće, neuspjesi i udarci stalni pratioci života – uz koje rastemo i zrijemo.
Podsjeti me da srce često zamućuje razum. U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu.
Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore. Istinu ne možemo reći sami sebi, ona nam biva kazivana. Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorastao tom najljepšem, najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru.
Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega.
Stvori od mene čovjeka koji će brazditi duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su “ispod”.
Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.
Nauči me umijeću malih koraka.
Antoan de Sent-Egziperi
|
NE STAJ, KRENI DALJE
Možda ćeš nekad zaista pomisliti da nisi sposoban za uspeh, tapkaćeš u jednom mestu, tražeći način da se otrgneš svega, dođeš do spasenja koje u tom trenutku nije poraz, već samo prosečnost zauvek udaljena od pobede. Biće ti teško da se odbraniš od naleta onih koji čine sve da te privole da udišeš prašinu sa dna zajedno sa njima i budeš bezbrižan u toj prosečnosti. Ne staj, nemoj se povlačiti, razmisli, i kreni dalje, makar te ti koraci iz prašine vodili ka gorem, u blato, gde ti se na prvi pogled ne piše dobro. Biće još gore, vući ćeš se, potonućeš do kolena. Pomislićeš da je kraj onog trenutka kada se kišne kapi obruse na tebe, ali hrabrost koju si ispoljio neće ostati nenagrađena. Voda će sa tebe isprati blato i postaćeš čist kao izvorska voda, za razliku od njih koji će zauvek udisati prašinu prosečnosti.
Postoje trenuci kada neprijatelje najednom poštujemo više nego prijatelje. Neprijatelj je iskren, od njega očekujes napad, ali kada ti prijatelj probode nož u leđa, ne možeš, a da ne shvatiš, da iskrenost neprijatelja zavređuje poštovanje, za razliku od prijatelja koji, nakon svega, predstavlja samo gorku kapljicu razočarenja za tebe, jer si ga posmatrao onim što on nikada nije, niti će ikada biti.
Nekad verujem da u životu svako obećanje treba prihvatiti sa dozom sumnje, neverice, čak i kao laž, jer viteške karakteristike u svetu bez vitezova ne mogu postojati. Sve više mi se čini da danas ljudi olako daju obećanja, a još lakše ih neispunjavaju.
Verujem da je osnovni zadatak svakog od nas da ovaj svet načinimo boljim, da svi postanemo vitezovi, ne po mačevima koje nosimo, već po rečima iza kojih stojimo.
Ako moram da padnem, potrudiću se da padnem na odskočnu dasku.
|
MAESTROV DODIR
+
Bila je prašnjava i ružna i aukcionar je mislio da prosto ne vrijedi, gubiti vrijeme na staru violinu, ali ju je ipak podigao sa smješkom.
“Koliko nudite dobri ljudi”-viknuo je.
“Ko će početi da licitira”?
“Jedan dolar, zatim dva. Samo dva?”
“Dva dolara, a ko će ponuditi tri?”
“Tri dolara, prvi put; tri dolara drugi put; ide za tri… ali ne…”
Iz neke prostorije otpozadi došao je sjedokosi čovjek i poklonio se.
Onda je, pošto je obrisao prašinu sa stare violine i zategao opuštene strune, zasvirao jednostavnu i prijatnu melodiju kao kad anđeo pjeva božićnu pjesmu.
Muzika je prestala, a aukcionar je tihim i mirnim glasom pitao:
“Koliko nudite za ovu staru violinu?”
I držao ju je sa naklonom.
“Hiljadu dolara”
“Ko daje dvije hiljade? “Dvije hiljade. Ko nudi tri?”
“Tri hiljade prvi put, tri hiljade drugi put”
“Prodato!” rekao je
Ljudi su se veselili, ali su neki viknuli:
“Ne shvatamo baš najbolje šta je promjenilo njenu vrijednost?”
Brzo je stigao odgovor:
“Dodir maestrove ruke.”
**
I čovjek neurednog života uprljan grijehom, jeftino se nudi gomili koja ne razmišlja.
Isto kao ta stara violina.
Tanjir potaža, čaša vina, jedna igra i on nastavlja put.
Odlazi jednom, i odlazi drugi put, odlazi i za malo da ode.
Ali dolazi Gospod i glupa gomila nikada ne može u potpunosti da shvati vrijednost duše i promjenu koju je izazvao dodir Gospodove Ruke.
|
Fantazija ili vjera
Fantazija je preko sure sumorne svakidašnjice nacrtati šarenu dugu. Vjera je preko sivila svakidašnjice s svim njenim mukama i trudovima, brigama i teretima, znati da je iznad njih duga Božja. Kršćani svoje poglede ne okreću od sivila i bijede svakidašnjice nego iznad svega tog sivila vide šarenu dugu Božje vjernosti. Oni tu dugu ne crtaju, oni je vide.
Jedno je fantazija, drugo je sigurnost. Nad našim životom svijetli duga Božja u svim njenih sedam boja. Za svaki dan u tjednu On ima krasnu poruku: Bog je vjeran i to svakoga dana. Iznad svakog dana je Bog razapeo svoju vjernost.
U ponedjeljak, kada nas posao pritište, Bog je vjeran i ne mjeri nas po našem učinku nego nas mjeri svojom ljubavlju.
U utorak, kada u kući izbije svađa i kada samo potišteni i povrijeđeni, Bog je vjeran i liječi naše rane.
U srijedu, kada nam ama baš ništa ne polazi za rukom, kada jedan peh smjenjuje drugi, Bog na nas čeka kako bi nas utješio.
U četvrtak, kada nas pritišću financijski problemi i bolest, Bog,naš sigurni pomagač, je tu.
U petak, kada smo bolesni od usamljenosti i razočarenja, Bog se kao dobar prijatelj odjednom nađe tu da nam pomogne.
U subotu, kada možda ne moramo raditi ali ipak nismo slobodni nego vezani za kojekakve glupe stvari i napravimo kakvu svinjariju za koju nam je navečer žao, Bog je tu da nam oprosti.
U nedjelju, kada očekujemo radost i nešto veliko a ono ispade sasma suprotno, Bog za nas ima lijepu riječ da nas podigne.
|
Mama ne zaradi ništa
Svako jutro idući na posao sretnem jednoga veselog dječaka. Raznosi novine. Jednoga sam dana imao malo više vremena i upustim se s njime u razgovor. „Raznoseći novine“ ponosno i sa smiješkom reče dječak „ja već zarađujem novac. Moj otac radi u stolariji i naravno zaradi puno više.“
“A što tvoja majka radi cijeli dan?“ upitam ga. “Mama”, reče dječak,”ona svakoga jutra prva ustane i probudi najprije mene kako nebih zakasnio na moj posao. Onda probudi dva moja mlađa brata koji moraju u školu, i spremi im doručak. Čim oni odu sprema tatinu torbu i servira mu doručak. U međuvremenu se probudila moja mala sestra Ana kojoj su tek dvije godine. Majka je najprije mora umiti, počešljati i odjenuti. Onda joj dade doručak. Čim je s njom gotova mama sprema krevete, sprema stan, pere rublje i počima kuhati ručak. I tako svaki dan.
“A koliko ti zaradiš?” upitam ga.
“Pa - tako oko pedeset Eura.”
“A koliko zaradi tvoj tata?”
“On zaradi sigurno tisuću, možda i više.”
“A koliko tvoja mama dobije za svoj posao?” pitam ga na kraju.
Dječak me pogleda velikim očima i počne se smijati. “Mama”, reče, “pa ona ne radi za novac. Ona radi samo za nas i to svaki dan. A taj se posao ne plaća!”
|
Pravi izbor
Na otvorenoom moru jedan jedranjak zadesi jaka oluja. Jarbol se raspolovio kao šibica, kormilo se slomilo. Ostatke jedrenjaka i bespomoćnu posadu more je nosilo prema nekom malom pustom otočiću.Još je jedan veliki val dokrajčio jedranjak udarivši njime o stijenu otočića. Od jedrenjaka su ostale samo daske. Ali posada se spasila. Čak su uspjeli spasiti i hranu koju su još imali na brodu, a među inim i jednu vreću pšenice. Ali svakim je danom bivalo sve manje hrane. Zbog toga odlučiše prekopati jedan komad zemlje i posijati pšenicu kako bi se mogli prehraniti. Kada su počeli kopati zemlju naiđu na škrinju punu zlata. Zaboraviše na sjeme i sijanje. Uhvati ih euforija. Postali su odjednom jako bogati.Ali kada su potrošili sve namirnice primjetiše, da od zlata nemogu živjeti, da ga nemogu jesti. I tako su gledajući smrti u oči, neizmjerno bogati a umirući od gladi shvatili, kako je bezvrijedno njihovo bogatstvo, kako je opasan bio njihov izbor.
|
Spoznaj poruku
Jedan putnik dođe u samostan slušati poznatog propovjednika. Nakon nekog vremena upita on drugoga slušatelja: " Došao sam iz daleka slušati ovoga poznatog popovjednika. Ali sada, kad ga slušam, njegove mi se riječi čine potpuno običnim."
Ovaj odgovori: "Ne slušaj njegove riječi. Slušaj poruku."
"A kako se to radi?"
"Uhvati se jedne rečenice koju izgovori. Tresi ju toliko jako i dugo, dok iz nje ne poispadaju sve riječi. Ono što ostane zapaliti će ti srce."
|
Svi smo na istom brodu
I
Al je to u Noinoj arki bilo veselo! Stari Noa i njegova žena, njegovi sinovi i njihove žene. A onda još toliko različitih životinja: pas, koji uvijek ide prvi pa onda puž koji je uvijek zadnji. Kao i kod nas ljudi. Uvijek ima onih na čelu I onih na začelju.
Pa onda lav velike I jake glave, jakih i oštrih šapa, kralj životinja, i mali miš koji se šćućurio u uglu i samo poneki put se tiho oglasi. I kod nas ima jakih ljudi s kvalitetama vođe i onih od kojih se samo ponekad čuje tihi glasić. Ali ono što sva ova stvorenja spašava nije njihova snaga nego samo činjenica da su na brodu.
Tu je i slavuj koji tako lijepo pjeva i svojom pjesmom uveseljava ostale, pa vrabac koji zapravo nezna pjevati, ali se rado oglašava. Svako od njih na svoj način hoće doći do izražaja. Kao i mi ljudi. Neznamo ni mi svi lijepo pjevati. Ima i onih koji uopće neznaju pjevati, ali se rado oglašavaju.
Tu je i ogroman slon debele kože. Gdje on stane tu ne raste trava. O njegovu se kožu sve odbija. A kraj njega je nježna srna koja se tako lako povrijedi i razboli jer je jako osjetljiva. Ima i nas ljudi debelokožaca, a ima nas i osjetljivih. Koliko su jedni jaki i neosjetljivi, toliko su drugi nježni i osjetljivi. I svi mi moramo živjeti zajedno.
A to je i sova čiju mudrost svi hvalimo, a ispod nje ovca koju svi smatramo glupom samo zato što većinom šuti. I među nama ima mudrih ljudi ali i onih koje smatramo glupim samo zbog toga što šute.
Svoje je šareno perje raširio ponosni paun. Njegovo lijepo perje svima upada u oči. A kraj njega je štakor koji nam je ogavan. Neki ljudi svoje darove, sposobnosti i talente znaju lijepo prezentirati. Drugi pak misle da su kao štakori koje nitko ne voli. Ali svi su na brodu, sve će taj isti brod spasiti.
Što nas ljude može spasiti nisu naše kvalitete i talenti. Što nas upropaštava nisu naše slabosti i pogreške. Svi smo mi na istom brodu. Spasiti nas može jedino ljubav koja je velikodušna, dobrostiva, koja ne pamti zlo, koja se ne raduje nepravdi nego istini, koja se nada i koja sve podnosi.
|
Nestrpljivo srce
Jednoga dana dobio jedan čovjek na poklon gusku. Narednog dana guska izleže zlatno jaje. Čovjek je izvan sebe od radosti, sreća mu curi niz ramena. Opet narednog dana guska izleže zlatno jaje. Čovjek nemože doći k sebi od veselja. Sad si konačno može ispuniti sve želje. Kada je trećega dana guska opet izlegla zlatno jaje čovjek se nečega dosjeti. Brzo otrča u kuhinju, donese veliki nož, uhvati gusku za vrat i zakolje je, a onda je raspori i izvadi iznutricu. Ali našao je samo crijeva i drek. Guska je mrtva i nikad mu više neće izleći zlatno jaje.
Tužna priča koja govori o čovjeku koji je u svojoj želji da ima više upropastio svoju životnu sreću. Svaki dan, svaki dio našega života, svaka ljubav, svako prijateljstvo je veliki dar. Trebamo samo vremena i mira kako bi taj svakodnevni dar prihvatili i s njim pametno postupili. Ali nestrpljivost ljudskog srca uništila je puno dana, puno ljubavi, puno nježne sreće i to samo zato, što nezna čekati i vjerovati.
Strah da će nam biti malo i požuda za više čine nam život teškim. Strah da nećemo dobiti sve, da će mo nešto propustiti, da će nam izmaći sreća i požuda da sve moramo imati istoga trena, naš život uništavaju. Pustimo svaki dan da na miru prođe. Prihvatimo svaku sreću koja nam se pokloni i postupajmo s njom pažljivo. Dupustimo da svaki naš međuljudski odnos sazrije i svaki uspjeh naraste. Ta kako ljudi samo lete za velikim životom i ne vide puno malih, prekrasnih stvari. Kako ljudi strahuju nad svojim dobrom i pri tom zaboravljaju pravo dobro: pametno živjeti svoj životni vijek!
|
Phil Bosmans: Pesimisti i optimisti
Optimisti su osobita bića. Ako je zemlja puna čičaka i trnja, oni ipak uvijek negdje nađu i neki cvijet.
Ako je sve sprženo i postalo pustinjom, oni su rijetke ptice koje osjete oazu.
Kad optimisti naiđu na široku rijeku pesimista, iznenada dobivaju druga imena: luđaci koji žive mimo stvarnosti;
naivčine koji nemaju blagoga pojma; sanjari koji se utječu utopijama.
Pesimisti sebe nazivaju realistima koji objema nogama stoje na čvrstom tlu činjenica,
a zapravo su duboko zagazili u prljavštinu svijeta.
Optimisti kreću na put. Na sunčanu stranu. Prema zemlji gdje se može živjeti.
Optimisti vjeruju u plodove Duha: ljubav i radost, strpljivost i vjernost, prijateljstvo i dobrotu.
Pesimisti nisu nikada kušali od ovih plodova, i umiru prije nego su uistinu mrtvi.
Preživjet će samo optimisti.
|
ZAŠTO TRČIMO
Zašto trčimo? Stvarno, to je pitanje. Zašto baš mi, ljudi ovog vremena? Koliko puta sam čuo, a i vi ste zacijelo čuli, da nekad nije bilo trke, da su ljudi živjeli spokojnije. Zašto?
Živimo u svom vremenu. A svako vrijeme ima svoju značajku. Oni koji se bave razvrstavanjem doba ljudske povijesti, koja nije ništa drugo nego hod čovjeka kroz vrijeme, vele da smo u doba koje bi se moglo nazvati kompjutersko doba. Tuđica computer znači na hrvatskom «računalo». U doba smo računala. A račun i broj idu skupa. Uistinu, doba – to je čovjek u svom vremenu. Ovo doba je doba broja i čovjeka koji broji. Broji novce i knjige, broji prijatelje i uspjehe, broji slike i poslove, broji dane i godine, broji predmete i odlikovanja, broji pripadnosti i diplome, broji i broji. I pomalo i sam postaje broj. Bilo zato što je predmet nečijeg, susjedova brojenja, bilo da mu je brojenje postalo oblikom mišljenja. I od svih djelatnosti najbolje, možda čak i jedino, znade računati.
A Isus? On koji je došao da ljudi imaju život, da ga imaju u izobilju, što on veli, odnosno što oni vele koji su ga sretali i gledali kako hoda ovom zemljom? Rekli su: «Sve je dobro učinio» . Ne govore o količini njegovih djela nego o kakvoći.
Ne vele da je puno učinio već da je sve što je učinio – dobro učinio. Kako je on sam rekao da nam je primjer dao, dao nam je zapravo ključ za život. Njegov ključ nije količina već kakvoća. Sve čini dobro. Život se ne ispunjava količinom već kakvoćom. Isus nije prošao zemaljsku kuglu, niti je proživio mnogo godina. A učinio je djela koja su obišla zemlju i pridobila priznanje u vremenu.
|
Pismo Oca
Ako te nitko ne voli, moja je radost voljeti te.Ako plačeš, želim te utješiti.
Ako si slab, dat ću ti svoju snagu.Ako te nitko, ne treba ja te trebam.
Ako si beskoristan, ja ću ti posvetiti pažnju. Ako si prazan, ispunit će te moja punina. Ako te strah, ja ću te nositi na svojim leđima. Ako želiš hodati, ići ću s tobom.Ako me zoveš, uvijek ću doći. Ako se izgubiš, nemoj zaspati prije nego me nađeš. Ako si umoran, bit ću tvoj odmor. Ako griješiš, ja sam tvoje oproštenje. Ako mi govoriš, oslovljavaj me s "ti". Ako me tražiš, za tebe ću biti dar. Ako me trebaš,ovdje sam, u tebi. Ako se opireš, ne želim te prisiljavati. Ako si u tami, svjetlo sam tvojim koracima. Ako si gladan, dajem ti kruh života. Ako si nevjeran, ja sam vjeran. Ako želiš razgovarati, bit ću tvoj sugovornik.
Ako me budeš gledao, vidjet ćeš istinu svoga srca.
Ako si u zatvoru, ja ću te osloboditi i pohoditi.
Ako se slomiš,ozdravit ću tvoje prijelome.
Ako se uprljaš ne želim da spašavaš smo svoju prividnost.
Ako misliš da sam tvoj suparnik, znaj, ne želim biti iznad tebe.
Ako želiš vidjeti moje lice,gledaj cvijet,izvor,dijete...
Ako si odbačen, bit ću tvoj saveznik. Ako te svi zaborave ja te zaboraviti neću. Ako nemaš nikoga, imaš mene.
Ako budeš šutio, moja će se riječ nastaniti u tvom srcu.
TVOJ OTAC
|
Poput ruže...
Neki čovjek je s ljubavlju uzgajao ružu. Pažljivo se brinuo o njoj i zalijevao je. Prije nego što je procvjetala on ju je pomno promatrao. Vidio je da će se pupoljak uskoro otvoriti... ali je zamijetio trnje na stabljici i pomislio: "Kako može predivan cvijet nastati iz biljke koja je opterećena s tako mnogo oštrog trnja?"
Ozlovoljen tom mišlju, čovjek je zanemario ružu, uskratio joj vodu i prije no što se je ruža rascvjetala - uvenula je!
Tako je i s mnogim ljudima.
U duši svakog čovjeka nalazi se ruža. Bog je usađuje u nas prilikom rođenja među trnje nedostataka. Mnogi ljudi gledaju sebe i vide samo trnje - nedostatke. Očajavaju, misleći da ništa vrijedno ne može proizići iz njih. Nikad ne realiziraju svoje potencijale kojima ih je Bog obdario. Oni sami ne mogu vidjeti ružu u svojoj duši. Netko im drugi mora pomoći - pronaći je.
Pomozi ljudima oko sebe nadjačati nedostatke. To je karakteristika Božje ljubavi koju možemo udijeliti svakome.
Ako pomogneš nekome naći ružu u njegovoj duši, on će pobijediti trnje.
I cvjetat će uvijek... iznova...
Svatko od nas može obogatiti ovaj svijet i učiniti ga ljepšim. Treba samo imati srca. Treba imati hrabrosti dodirnuti drugoga srcem.
Nebojte se pokazati da imate srce! Dodirnimo bližnjega srcem!
|
PRISPODOBA O OLOVCI
Prvo: Činit ćeš velike stvari samo ako dopustiš da te ruka vodi.
Drugo: Povremeno ćeš morati podnijeti neugodnosti, ali to je potrebno ako želiš postati bolja olovka.
Treće:Biti ćeš sposobna popraviti svaku pogrešku koju učiniš.
Četvrto: Ono najbolje što imaš nalazi se u tebi
Peto: Bez obzira na okolnosti u kojima se nađeš, moraš nastaviti pisati. Uvijek ostavi jasan i čitljiv trag bez obzira koliko situacija bila teška.
Šesto: Olovka sve posluša i obeća da će se sjećati. Shvativši namjere svojega tvorca uđe u kutiju za olovke.
Zamisli da si ti ova olovka: nemoj nikada zaboraviti ovih 5 pravila i postat ćeš najbolja osoba.
Prvo: Činit ćeš velike stvari samo ako dopustiš da te Bog - tvoj Stvoritelj vodi. Tako ćeš dopustiti da se i drugi obogate darovima koje posjeduješ.
Drugo: Susrečući se s problemima biti će ti teško, ali to će ti koristiti jer će te kao osobu ojačati.
Treće: Biti ćeš sposoban popraviti sve pogreške koje učiniš.
Četvrto: Shvatit ćeš da ono najbolje što imaš nalazi se u tebi.
Peto: Kud god da kreneš moraš ostaviti trag. Ne obaziri se na situacije, u svemu se zalaži za dobro.
Svi smo poput olovke...Stvoreni i upućeni od Stvoritelja u život s posebnim zadatkom.
Sjećaj se ovih 5 pravila. Živi radosno. Nastoji biti u svakodnevnom kontaktu sa svojim Stvoriteljem.
|
DVA PRIJATELJA
Prije puno godina u Kini su živjela dva prijatelja. Jedan od njih bijaše izvrstan svirač na harfi. Drugi bijaše obdaren rijetkim umijećem slušanja.
Kad bi prvi svirao ili pjevao o planinama, drugi je govorio: 'Vidim planine kao da su tu pred nama'.
Kad bi prvi pjevao o gorskim potocima, onaj koji je slušao povikao bi: 'Čujem šum vode koja teče između stijena'.
Jednog kobnog dana onoj koji je slušao, razboli se i umre.
Njegov prijatelj pokida žice na harfi i nikad više nije svirao.
Uistinu postojimo samo ako nas netko sluša. Najveći dar kojim možemo nekoga obdariti jest 'istinski' ga slušati.
Jedna jako osjećajna djevojka razgovarala je s učiteljem o problemu koji ju je živo zaokupljao. Učitelj joj je savjetovao da porazgovara sa svojim roditeljima. Djevojka je pokušala, ali oni su tu zbrku i muku koju je nosila u sebi obezvrjeđivali uvjeravajući je da 'pretjeruje', da će ona te probleme 'prebroditi' i tako dalje.
Okrenuli bi razgovor na štogod drugo, odbijali su o tome raspravljati kao da će samim tim što ga zanemaruju riješiti problem.
Tek nakon što je njihova kćerka pokušala samoubojstvo, roditelji su je pitali: 'Zašto nam nisi rekla da imaš problema?'
'Zašto me niste slušali kad sam vam govorila?', rekla je.
(Bruno Ferrero)
|
Šapat u noći
Poslušajte, kršćani!
Bio sam gladan, a vi ste osnovali dobrotvorno društvo i raspravljali o mojoj gladi. Hvala vam!
Bio sam u zatvoru, a vi ste se potiho odšuljali i povukli u kriptu, gdje ste molili za moje puštanje na slobodu. Hvala vam.
Bio sam gol, a vi ste ozbiljno razmislili i raspravili o moralnom aspektu moje golotinje. Hvala vam.
Bio sam bolestan, a vi ste kleknuli i zahvalili Bogu za svoje zdravlje. Hvala vam.
Bio sam bez krova, a vi ste mi propovijedali o duhovnom bunkeru Božje ljubavi. Hvala vam.
Bio sam osamljen, a vi ste me ostavili da biste se za mene molili. Hvala vam.
Čini se da ste tako pobožni i blizu Bogu. Ali još uvijek sam gladan -i osamljen, gol, i bolestan, zatočen, i bez krova. Smrzavam se..
|
KAMEN....
Svatko neka uzme jedan kamen u ruku. Zatvori oči i opipaj kamen. Uzmi si vremena, dugo ga istražuj dodirom.
Ja sam tek običan kamen, jedan od mnogih, ali sam ipak jedinstven po svojoj veličini, po svom izgledu, po obliku. Na nekim mjestima sam zaobljen, na drugima pak sam tako oštar, grub i ćoškast da se ljudi mogu povrijediti. Imam hrapavu površinu kojom mogu ribati sve oko sebe, ali imam i glatku i nježnu stranu. Po svemu tome sam jedinstven, imam svoj vlastiti profil: Da, to sam ja!
Često moram biti tvrd, skrivati osjećaje, . gomilati se s drugim kamenjem. i ugraditi se u zid. u zid koji razdjeljuje. Zid kroz koji nitko ne može vidjeti drugu stranu. zid preko kojeg nitko ne može prijeći: Da, to sam ja!
Moram li biti takav? Mogu li biti takav? Želim li biti takav?
Ja mogu biti zaštita od vjetra i od sunca malim biljčicama i životinjama. Mogu im biti zaklon i zaštita. Mogu to jer sam upravo to što jesam. jer sam kamen. Mogu biti kamen koji se kotrlja. Mogu biti mekan kamen, kojeg voda nosi, ispire. mekana voda slama tvrdi kamen.
Promijeniti se. naći svoj oblik. Da, to ja mogu!
Želim da me dohvati ne vjetar ili voda, nego nježna ruka, koja me uzima. na jednak način miluje moje glatke kao i hrapave strane. nježna ruka koja unosi pokret u moj život. ruka koja mi jednim zamahom daje toliku snagu da mogu skakati po vodi. preskakati valove. Ruka kojom pronalazim nova mjesta. novi svijet. nove dubine. Dubine u kojima otkrivam vlastite dubine.
Da ja to želim.
Ja, kamen koji nosi otiske prstiju svoga Stvoritelja, želim da me ti prsti zahvate i unesu pokret u moj život. Ja to želim i hoću! Amen.
|
SABERI SE
ŠTO TO ZNAČI, SABERI SE...
Jedan je poslovni čovjek, sav stresnut i zapijenjen od
previše obaveza, došao jednog dana kod mudraca po
savjet.
Mudrac mu je rekao: “Kada se riba nađe na suhom,
ona umire. I ti umireš kada se nađeš zaokupljen sa
previše obaveza. Riba se može spasiti samo ako se
odmah vrati u vodu. Ti se možeš spasiti samo ako se
odmah vratiš u samoću!”
Čovjek se uplaši... “Zar moram sve ostaviti i otići u
samostan?”
“Ne, ne. Sačuvaj poslove i izbjegni u svoje srce.”
Zaustavi se ponekad i sakupi djeliće sebe samog koje
tokom dana, prepunog obaveza rastreseš naokolo.
|
12.05.2011., četvrtak
DNEVNIK JEDNE BIBLIJE
20.1. Tjedan je mirno prošao. Prvih večeri Nove godine moj vlasnik me redovito čitao, ali izgleda sada je opet sve zaboravio.
16.2. Danas je bilo proljetno čišćenje. Zajedno s drugim stvarima i ja sam očišćena od prašine i opet stavljena na svoje staro mjesto.
26. 3. Nakon doručka upotrijebio me moj vlasnik. Gledao je neka mjesta za uskrsnu čestitku.
8.5. Danas je naporan dan. Moj vlasnik je pošao na studijski dan o Bibliji. I morao je tražiti poglavlja i retke, ali ih većinom nije pronalazio iako već stoljećima stoje na svom mjestu.
1.7. Zajedno s odijelom sam spakirana u kovčeg. Čini mi se da se spremaju na godišnji odmor.
10. 7. Još sam uvijek u kovčegu, iako je iz njega već sve izvađeno.
20. 7. Opet sam kod kuće na starom mjestu. Prilično naporno putovanje. Ne vidim razlog, zašto sam putovala, jer nisam upotrebljavana.
10. 8. Danas me uzeo moj vlasnik. Pisao je prijatelju i tražio prikladnu rečenicu da izrazi sućut prilikom smrti njegova oca.
30. 8. Danas je moj vlasnik ponovno očistio prašinu.
|
11.05.2011., srijeda
Posljedice klevetanja
Jedan je čovjek izmišljao loše stvari o drugima a onda se jednom ipak pokajao i povjerio svećeniku svoje kajanje.
Ali kako odštetiti oklevetanoga? Kako popraviti štetu?
Svećenik mu reče: "Idi kući, očupaj kokoš i stavi perje u vreću. Kad puhne vjetar, otvori vreću, izbaci perje da ga vjetar raznese, a onda ponovno pokupi perje u vreću!"
"To je nemoguće", odgovori pokajnik.
"Tako je nemoguće i raširenu klevetu poništiti"
|
Što ako?!
Što ako danas Bog ne bi nalazio vremena blagosloviti nas, jer mi danas nismo našli vremena za molitvu? sto ako
Što ako bi On odlučio ne voditi nas više, jer nismo imali volje slijediti Ga danas?
Što ako bi Bog zabranio cvijeću da cvjeta, jer smo gunđali zato što danas pada kiša?
Što ako bi Bog uzeo od nas Bibliju, jer nismo imali volje i vremena čitati je danas?
Što ako bi Bog prestao govoriti nam, jer nismo slušali Njegovog glasnika danas?
Što ako bi Bog zatvorio vrata crkve, jer mi danas nismo otvorili vrata našeg srca za Njega?
Što ako bi Bog prestao voljeti nas i brinuti o nama, jer smo odustali voljeti i brinuti se danas o drugima?
Što ako bi Bog na naše molitve odgovorio na isti način, kako mi odgovaramo na Njegov poziv u službu danas?
Što bi bilo kada bi Bog prestao biti strpljiv i počeo se ophoditi prema nama onako kako se mi ophodimo danas prema drugima?
Što bi s nama bilo danas?
|
Život je poput rijeke
"Vjerujem da je život poput rijeke i da većina ljudi uskače u tu rijeku a da nikada zaista ne odlučivši gdje žele završiti. I tako za vrlo kratko vrijeme oni bivaju uhvaćeni u struji: struji događaja, struji strahova, struji izazova. Kada stignu do mjesta gdje se rijeka račva, oni ne odlučuju svjesno kamo žele poći ili koji im smjer odgovara. Oni jednostavno "idu kako ih voda nosi". Postaju dio gomile ljudi koju usmjeravaju događaji umjesto njihovih vlastitih vrijednosti. Zbog toga osjećaju da nemaju nadzor. Ostaju u tom nesvjesnom stanju sve dok ih jednog dana ne probudi zvuk razbješnjele vode.
Tada otkrivaju da se nalaze dva metra od slapova Nijagare u čamcu bez vesla. U tom trenutku kažu: "Oh, k vragu!" Ali, tada je već kasno. Nalaze se pred padom. Ponekad je to emocionalan pad. Ponekad je pad tjelesan. Ponekad je riječ o financijskom padu. Velika je vjerojatnost da je ono što vas trenutno opterećuje u životu moglo biti izbjegnuto boljom odlukom uzvodno."
Anthony Robbins
|
Pastirova tajna
Neki je čovjek živio neprestano s crnim oblacima na duši. Nije vjerovao u dobrotu, osobito u Božju dobrotu i ljubav.
Jednoga dana dok je, zadubljen u svoje crne slutnje tumarao brdima iznad sela, susretne pastira.
Pastir, dobar čovjek bistra oka, osjeti strančevo očajničko raspoloženje i upita:
"Što te toliko muči, prijatelju?"
"Neizmjerno sam usamljen."
"Ja sam također sam, ali nisam tužan."
"Možda zato što je Bog s tobom..."
"Pogodio si."
"Ja, naprotiv, nemam Boga, ne mogu vjerovati u njegovu ljubav. Kako Bog može voljeti ljude svakog pojedinog? Kako je moguće da mene voli?"
"Vidiš li ono naše selo u dolini?", upita pastir. "Vidiš svaku kuću, zar ne? Vidiš li prozore svake kuće?"
"Vidim".
"Onda nemoj očajavati! Sunce je jedno, pa ipak ono obasja svaki prozor u gradu, i onaj najmanji skriveni prozor tijekom dana ono obasja. Možda si ti očajan zato što ti je prozor zatvoren?"
|
Nikad ne odustaj
Postoji priča o čovjeku koji je tisuću puta udario ogromnu stijenu velikim čekićem i ona se nije slomila niti nakon tog tisućitog udarca. Htio je odustati. Ali tko zna zašto, odlučio je udariti još samo jednom, posljednji put prije nego pođe kući. Udario je snažno i stijena se razbila u tisuće sitnih komadića.
Što mislite, je li se stijena slomila zbog tog jednog, posljednjeg udarca ili zbog onih tisuću prije njega?
"Ako budeš uvijek išao, stići ćeš kamo si naumio."
"Svoje snove ne ostvare samo dvije vrste ljudi:
- oni koji nikada ne krenu,
- i oni koji prerano odustanu."
Ne odustaj na svom putu, jer uspjeh je možda baš na dohvat ruke. Oni koji odustanu, nikada neće znati koliko su blizu bili.
NIKAD NE ODUSTAJ! - naravno ako je cilj dobar.
|
MOLBE JEDNOG PSA
Moj život traje 10 -15 godina i svaki rastanak od tebe za mene znači patnju, zato razmisli o tome prije nego što me uzmeš.
Voli me takvog kakav sam, jer ti si me birao za prijatelja.
Daj mi vremena da u toku obuke shvatim što od mene tražiš.
Imaj ljubavi za mene, ja od toga živim.
Nemoj se ljutiti na mene, nemoj me kažnjavati, jer ja imam samo tebe.
Pričaj sa mnom, jer ja ipak znam što misliš i osjećaš.
Znaj da ne zaboravaljam kako se sa mnom postupa
Prije nego što me udariš pomisli da te ja mogu ugristi, iako ja to nikada ne radim.
Ne uzimaj me kao igračku dok sam mali i ne odbacuj me kasnije, jer moja ljubav prema tebi je vječna.
Brini o meni i kada ostarim, oglušim, oslijepim, ostanem bez zuba, jer starost je ista za sve.
Prati me na mom posljednjem putu, sa tobom je za mene sve lakše - neka ti to bude dug za moju vjernost.
Kad mene više ne bude bilo nemoj tugovati, već usreći nekog novog psa, voli ga kao što si mene volio.
|
KAKO SI MOGAO?
Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te.
Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila zločesta, prijetio si mi prstom i pitao si me Kako si mogla? - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je sladoled štetan za pse, kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila ljubitelj pasa - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam zatočenik ljubavi.
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.
Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.
Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od tvog psa postala sam samo pas, a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju obitelj, ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao znam da ćete joj pronaći krasan dom. Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa! A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u Oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se Kako je mogao? U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasiti. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje Noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala Kako možeš? Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je Oprosti. Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje Kako možeš? nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
Poruka autora:
Ukoliko je Kako si mogao izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u američkim i kanadskim azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje.
Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.
Povratak na vrh
|
O DJECI
Žena koja je na grudima držala dijete, reče:
"Kazuj nam o djeci."
I On je dakle kazivao:
"Vaša djeca nisu VAŠA djeca.
To su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze po Vama, ali ne OD Vas.
Iako su s Vama, ipak Vam ne pripadaju.
Smijete im davati Svoju ljubav, ali ne Svoje misli,
jer ona imaju svoje vlastite misli.
Smijete nastavati njihovo tijelo, ali ne njihovu dušu,
jer njihova duša prebiva u kući sutrašnjice
u koje ne smijete ući, čak ni u Svojim snovima.
Vi smijete nastojati biti poput njih,
ali ne tražite da ona budu poput Vas.
Jer život ne ide natraške, niti se zadržava pri
jučerašnjici.
Vi ste lukovi iz kojih se odašilju vaša djeca
kao žive strijele.
Strijelac vidi znak na stazi beskonačnosti,
i napinje Vas svojom snagom,
da njegove strijele lete brzo i daleko.
Neka Vam napinjanje u ruci sirijelca bude na
radost;jer koliko on voli leteću strijelu,
toliko voli luk koji ostaje čvrst.KHALIL GIBRAN
|
PODJELA ŽIVIH BIĆA
Kad se govori o podjeli svih živih bića na tri vrste misli se na sva živa bića a ne samo na ljude.
U prvu vrstu spadaju zla živa bića.
U drugu vrstu spadaju živa bića koja dijele darove.
U treću vrstu spadaju živa bića koja ne dijele darove.
Darove ne dijele jer nemaju ništa što bi mogli podijeliti.
Njihova posebnost je u tome što vrlo jednostavno padaju pod uticaj živih bića prve vrste, zlih živih bića. Zlim se živim bićima priključuju i živa bića iz druge dvije vrste u slučajevima kada na svom životnom putu popuste pod pritiscima okoline u kojoj borave (ne uče se iz grešaka ili su iz bilo kojeg razloga nedovoljno ustrajna).
Sve dok živo biće svojom odlukom ne prihvati poraz, ne može ga niko pobijediti.
|
10.05.2011., utorak
CITATI
Naše mržnje škode nama, više nego našem protivniku. Govorite rđavo o nekom čoveku pola sata - i vi ste posle toga nesrećni i otrovni; a govorite pola sata o njemu dobro, pa čak i kad to ne zaslužuje, i bićete mirni i blaženi, čak i ponosni na lepotu svojih osećanja, ili bar na lepotu svojih reči.
(Jovan Dučić)
Svi smo mi anđeli s jednim krilom. Leteti možemo samo tako da zagrlimo jedan drugoga.
(Luciano de Crescenzo)
Kažete da ste neshvaćeni mladi prijatelju. Strpite se. I dijamant je u osnovi ugljenik, ali je umeo da čeka.
(Pablo Picasso)
Nema veće nagrade na svetu od iskrenog prijateljstva.
(Saint Thomas Aquinas)
Ako si se uputio prema cilju i putem počeo da zastajkuješ i da kamenjem gađaš svakoga psa koji laje na tebe, nikad nećeš stići na cilj.
($Q4>@ 8E09;>28G >AB>52A:89)
Juče sam bio pametan pa sam hteo da menjam svet. Danas sam mudar pa menjam sebe.
($Q4>@ 8E09;>28G >AB>52A:89)
Uvek će biti ljudi koji će te povrediti, nemoj zbog toga izgubiti poverenje u ljude, samo budi oprezna.
(Gabriel García Márquez)
Hiljade sveća se mogu zapaliti od jedne, a život te sveće se neće umanjiti. Sreća nikada nije umanjena kada je podeljena sa drugima.
(Buda)
Tok događaja u životu ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koji ćemo te događaje podnijeti, u dobroj mjeri zavisi od nas.
(Ivo Andrić)
Dok čovek traži mudrost, dotle zaslužuje naziv mudraca; čim uobrazi da je posrkao svu mudrost, odmah postaje budala.
(Voltaire)
Kada mrzim, oduzimam sebi nešto; kada volim, postajem bogatiji za ono što volim.
(Friedrich von Schiller)
Sačuvaj me od onoga koji istinu ne može reći, a da ne ubode; od onog čoveka s dobrim izražavanjem ali lošim namerama i od onog koji samopoštovanje stiče pronalazeći mane drugima.
(Khal+l Gibrn)
Kada vetrovi promene duvaju, neki grade skloništa, a neki vetrenjače.
(Kineska poslovica)
Glupost je najneobičnija od svih bolesti, od nje ne pati bolesnik, nego svi ostali.
(Jacques Prévert)
Daleko je teže razbiti predrasudu nego atom.
(Albert Einstein)
Ljudi su na svetu jedan radi drugoga! Ili ih pouči boljem, ili ih podnosi.
(Marko Aurelije)
Mnogi ljudi gube m0le r0dosti n0d0jući se velikoj sreći.
(Pearl Buck)
Najlepši je užitak i najveća radost života osećati da si ljudima potreban i drag.
( 0:A8< >@L:89)
Najvažnija ljudska težnja je težnja za moralnošću u našem delovanju. Naša unutrašnja ravnoteža, čak i naša egzistencija zavisi od toga. Jedino moralnost u našem delovanju može dati lepotu i dostojanstvo našem životu.
(Albert Einstein)
Znanje koje imamo je samo mrvica onoga što nemamo.
(Platon)
Pre nego što popravite svet, popravite česmu u svom stanu. Svet bi bio mnogo srećniji i lepši kad bi svako samo popravio česmu ili makar zube.
(Duško Radović)
Čovek je od oružja učinio svog boga. I kad oružje pobedi, čovek će ostati poražen.
(Rabindranath Tagore)
Poznavao sam jednog čoveka koji je za svaku stvar koju on nema ili ne razume uspevao da nađe poneku zlu reč.
(Ivo Andrić)
O meni najlepše brinu oni koji me ostavljaju na miru.
(Miroslav Mika Antić)
Mi mnogo volimo da imamo, ali ne znamo da živimo od onoga što imamo. Ništa što imamo ne može nas učiniti toliko srećnim koliko nas može učiniti nesrećnim ono što nemamo.
(Duško Radović)
Nevolja je u tome što jednakost tražimo samo sa našim predpostavljenim.
(Heltai Jenő)
Ljubav je aktivna briga za život i razvitak osobe koju volimo.
(Erich Fromm)
|
UMJEĆE MALIH KORAKA
Ne molim te, Gospode, za čuda i viđenja, nego za snagu u svakodnevnom životu.
Nauči me umeću malih koraka. Učini me sigurnim u razdvajanju vremena.
Obdari me osetljivošću da odredim šta je veoma, a šta manje važno.
Molim te za razum da odredim suzdržanost i meru, da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored, da primetim svetlost i vrhunce, da nađem vremena za lepotu, umetnost i kulturu.
Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko.
Pomozi mi da dobro delujem neposredno, da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.
Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro proteći. Obdari me treznom spoznajom da su teškoće, neuspesi i udarci stalni pratioci života – uz koje rastemo i sazrevamo.
Podseti me da srce često zamućuje razum. U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji ce mi strpljivo reći istinu.
Uvek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore.
Istinu ne možemo reći sami sebi, ona nam biva kazivana. Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorastao tom najlepšem, najzahtevnijem i najosetljivijem daru.
Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega.
Stvori od mene coveka koji će brazditi duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su “ispod”.
Oslobodi me straha da propuštam život.
Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.
Nauči me umeću malih koraka.
|
TUGA
S Tugom jednostavno treba umeti...
Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moraš praviti da je ne primećuješ pa će se kad tad okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah čini da će zauvek cvileti kraj stola...
I pazi...
Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu...
I onda si gotov...
Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija...
I nikad te više neće zaobići...
|
ZALEĐENO JEZERO
Dva su se mala prijatelja klizala po zaleđenom jezeru.
Bio je oblačan i hladan dan. Dečaci su bez straha uživali u klizanju. Led se iznenada prolomio i jedan od njih propade u vodu. Voda nije bila duboka, ali se led počeo stezati.
Drugi je dečak otrčao na obalu, dohvatio kamen i pojurio do unesrećenoga. Svom je snagom razbijao led i uhvativši prijatelja za ruku, izvukao ga iz vode. Kad su stigli vatrogasci i shvatili šta se dogodilo, začuđeno su pitali:
“Kako ti je to uspelo? Kako si mogao tim malim kamenom i slabim rukama razbiti tako debeli led?”
Uto se oglasio neki starac:
“Ja znam kako je uspeo!”
“Kako?” – upitali su ga vatrogasci.
Starac je odgovorio:
“Nije bilo nikoga da mu kaže kako je to nemoguće.”
|
Vicevi o matematičarima
- Kako matematičar doziva kokoš?
- 3.14 3.14 3.14
|
Matematička formula uspjeha
Što zapravo čini cjelinu (100%)? Što znači davati više od 100%? Često se na poslu traži više od 100%. No, kako to postići? Kako postići npr. 103% i što to znači u stvarnom životu?
Odgovore na ta pitanja mogu nam dati matematički modeli. Ovdje ću vam prikazati jedan od tih modela koji nam mogu pomoći da bolje shvatimo ove postotke.
Pa počnimo! Zapišimo slova engleske abecede:
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z
Zatim svakom slovu pridružimo brojčanu vrijednost, redom:
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26
Sada vršimo zamjene slova odgovarajućim brojeva i računamo:
H-A-R-D-W-O-R-K (naporan rad) = 8+1+18+4+23+15+18+11 = 98%
K-N-O-W-L-E-D-G-E (znanje) = 11+14+15+23+12+5+4+7+5 = 98%
A-T-T-I-T-U-D-E (odnos prema poslu) = 1+20+20+9+20+21+4+5 = 100%
B-U-L-L-S-H-I-T (to znate što znači) = 2+21+12+12+19+8+9+20 = 103%
Evo ga, dobili smo više od 103%. No, to nije sve! Pogledajte kamo vas može odvesti ulizivanje, uvlačanje u stražnjice i slično:
A-S-S-K-I-S-S-I-N-G = 1+19+19+11+9+19+19+9+14+7 = 118%
Što dakle možemo zaključiti iz ovoga?
NAPORAN RAD i ZNANJE dovedu nas blizu cilja, ODNOS PREMA POSLU nas dovede do željenog cilja... Ali nas ULIZIVANJE i UVLAČENJE izbace visoko iznad svih granica...
|
Dame vs. Prave žene
DAME - Ako slučajno presolite jelo dok se kuha, ubacite jedan oguljeni krumpir i on će upiti višak soli za automatski fix-me-up.
PRAVE ŽENE - Ako presolite jelo dok kuhate, to je vraški loše. Molim ponavljajte za mnom moto Pravih žena: "Ja sam to skuhala i ti ćeš to jesti i ne zanima me koliko je loš okus".
DAME - Lijek za glavobolju: Uzmite limun, prepolovite na pola i utrljajte na čelo. Pulsiranje će nestati.
PRAVE ŽENE - Uzmite limun, pomiješajte s tekilom, ohladite i popijte. Možda ćete još uvijek imati glavobolju, ali koga je to briga! Drmnite još jednu tekilu.
DAME - Na dno korneta stavite mali munchmallow da bi spriječili curenje sladoleda.
PRAVE ŽENE - Jednostavno isišite sladoled odozdo - za Boga miloga. Ionako vjerojatno sjedite guzicom na kauču s podignutim nogama.
DAME - Da bi spriječili klijanje krumpira, ubacite jednu jabuku u vreću s krumpirima.
PRAVE ŽENE - Kupite kutiju gotovog krumpir-pirea i nećete morati brinuti o krumpiru kojemu rastu noge i ruke.
DAME - Kada recept za kolače zahtijeva pobrašnjivanje kalupa, upotrijebite malo suhe smjese za kolač pa neće biti bijelih tragova s vanjske strane kolača.
PRAVE ŽENE - Idite u pekarnu / slastičarnicu - oni će čak i dekorirati za vas.
DAME - Premažite izmućeni bjelanjak preko korice pite prije pečenja da biste dobili prekrasan sjajni finish.
PRAVE ŽENE - Upute na gotovim zamrznutim pitama ne uključuju premazivanje bjelanjaka, prema tome to ne radite.
DAME - Ako imate problema s otvaranjem staklenki, pokušajte upotrijebiti gumene rukavice za pranje suđa. One onemogućavaju proklizavanje stiska i čine otvaranje staklenki lakšim.
PRAVE ŽENE - Idite pitati jako ZGODNOG susjeda da to napravi za vas.
DAME - Ne bacajte ostatke vina. Zamrznite u kockice leda za buduću upotrebu u saftovima i gulašima.
PRAVE ŽENE - Ostaci vina??!
|
Punica
Jednoga dana, jedna je žena odlučila provjeriti da li je njena tri zeta vole ili bar imalo cijene…
Slijedeći dan, dok se šetala kraj rijeke sa prvim zetom, pustila se da padne u vodu i pravila se da se utaplja. Bez imalo oklijevanja zet je skočio u vodu i spasio je. Sljedeće jutro je ispred svoje kuće našao potpuno novi Peugeot 206 sa porukom na vjetrobranu…
"Hvala ti! Od tvoje zahvalne punice koja te jako voli."
Slijedeći dan je isti eksperiment ponovila sa drugim zetom. On je također odmah skočio i spasio je. Sljedeće jutro je također ispred svoje kuće našao potpuno novi Peugeot 206 sa istom porukom na vjetrobranu…
"Hvala ti! Od tvoje zahvalne punice koja te jako voli."
Isti scenarij i s trećim zetom, posklizne se i počne se utapljati. Dok je polagano tonula u rijeku, zet je samo gledao i rekao: “Pa bilo je već i vrijeme da ova vještica crkne!”
Sljedeće jutro našao je ispred kuće potpuno novi Porsche Carrera GT sa ovom porukom…
"Hvala, stari!
Tvoj punac."
|
Čovjek i jarac
U ono doba, kad su kuće bile kamene i male a u njima stanovalo mnogo ukućana, jedan stariji čovjek je došao kod starog svećenika da mu se požali. Pa kaže:
- Ja ovako više ne mogu živjeti! Preteško je! Nas šestero živimo svi u jednoj jedinoj prostoriji i takav nam je život s vremenom jednostavno postao nepodnošljiv. Ja to više ne mogu izdržati. Molim Vas, pomozite mi! Recite, što da radim?
A svećenik mu odgovori:
- Dovedi jarca u kuću i pusti ga da živi s vama u toj prostoriji.
- Zar u istoj prostoriji u kojoj i mi svi živimo? - začudio se čovjek.
- Da, da, upravo tako. Kao da je član obitelji. - mirno mu je odgovorio svećenik.
Čovjek je bio vrlo iznenađen i nije mu bilo jasno o čemu svećenik govori, ali kako je bio van sebe i kako mu je dozlogrdilo, poslušao ga je. Još iste večeri doveo je jarca u kuću i rekao ukućanima da će od sada i jarac živjeti s njima pod istim krovom, unutar ista četiri zida. I oni su se također zabezeknuto pogledali ali su poslušali glavešinu kuće.
Nakon sedam dana čovjek je ponovno došao k svećeniku opet s molbom i žaljenjem:
- Sada je još gore! Jarac užasno smrdi. Ne možemo više to izdržati, ne možemo više tako živjeti!
A svećenik mu odgovori:
- Pođite kući, izvedite jarca iz kuće i više ga ne uvodite u kuću!
I čovjek je uradio kako mu je svećenik naložio.
Nakon slijedećih sedam dana čovjek je ponovno došao kod svećenika. Ali ovaj put nije imao pritužbi nego je bio kao preporođen, posve drugi čovjek. Bio je vrlo veseo i sretan jer je sada sve izgledalo drugačije i život mu se činio puno ljepšim. Svi su ukućani bili sretni i radosni jer ih je sada bilo opet šest a ne više sedam i više nije bilo jarčevog smrada. Čovjek je zahvalio svećeniku na pomoći i pjevajući otišao kući svojoj obitelji.
Pouka ove priče: Budi sretan i zadovoljan s onim što imaš! Poštuj ono što imaš! Jer uvijek može biti gore!
|
Recept za život
1. Svakog dana šetaj barem 10 do 30 minuta. Dok hodaš, smiješi se. To je odličan lijek protiv depresije.
2. Svakog dana barem 10 minuta sjedni i uživaj u tišini. Razgovaraj s Bogom ili sam/-a sa sobom o tome što ti se trenutno događa u životu.
3. Kada se ujutro probudiš, izgovori sljedeće rečenice: "Moja svrha je ----------. Zahvalan/-na sam za ----------.
4. Jedi više hrane koja raste na biljkama i drveću nego one koja se proizvodi u tvornicama.
5. Pij mnogo zelenog čaja i obične vode. Jedi puno brokule, ribe, oraha, lješnjaka i badema.
6. Probaj izmamiti osmijeh na lica barem tri osobe dnevno.
7. Nemoj trošiti dragocjenu energiju svoga tijela i uma na tračanje, probleme iz prošlosti i stvari koje nisu u tvojoj moći. Umjesto toga investiraj svoju energiju na nešto pozitivno što se događa u sadašnjosti.
8. Doručkuj poput kralja, ručaj poput običnog čovjeka, a večeraj poput siromaha.
9. Zapamti - život nije pravedan, ali je svejedno dobar.
10. Zapamti - život je prekratak da bi ga koristio/-la za mržnju prema nekome.
11. Nemoj sam/-a sebe shvaćati preozbiljno. Nitko drugi to ne čini.
12. Nisi toliko važan/-na ni poseban/-na da bi morao/-la biti pobjednik/-ca u svakom sukobu. Nauči se ne slagati.
13. Pomiri se sa svojom prošlošću kako ti ona ne bi pokvarila sadašnjost.
14. Nemoj svoj život uspoređivati sa životima ostalih jer nemaš pojma kakvo je njihovo životno putovanje!
15. Nitko drugi ne utječe na osjećaj sreće u tebi osim tebe samog/-e.
16. Svaku stvar koja ti se čini katastrofalnom u životu razmotri s ovog stajališta: "Hoće li mi ovo biti važno za pet godina?"
17. Oprosti svima za sve.
18. Ono što drugi misle o tebi, zapravo nije tvoja stvar.
19. Bog sve liječi, samo ga trebaš zamoliti.
20. Bez obzira kako dobra ili loša situacija bila, moraš znati da će se promijeniti.
21. Kada si bolestan, za tebe će brinuti prijatelji. Zato uvijek održavaj veze s njima.
22. Zavist je samo traćenje vremena. Jer već imaš sve što ti treba!
23. Svaki dan prije odlaska u krevet izreci rečenice: "Zahvalan/-na sam za ----------. Danas sam postigao/-la ----------."
24. Sjeti se da si presretan/-na da bi bio/-la ljut/-a.
25. Kada se osjećaš potišteno, počni se prisjećati svih stvari zbog kojih si sretan/-na. Začas ćeš se nasmijati!
|
Život na Zemlji je skup
Život na Zemlji je skup, ali zato imate svake godine besplatan put oko sunca.
Trajanje jedne minute zavisi od toga s koje ste strane zahodskih vrata.
Sreća dolazi kroz vrata za koja ni ne znate da su ostala otvorena.
Jeste li primijetili da ljudi koji kasne imaju uvijek veseliji izraz lica od onih koji ih čekaju?
Mnogi od nas bivaju pokopani s muzikom u srcu.
Ako supermarketi svakoga dana snižavaju cijene, kako to da još ništa nije badava?
Možda ste jedina osoba na cijelom svijetu, ali isto tako možete jednoj osobi biti cio svijet.
Neke greške su tako zabavne da ih je šteta počiniti samo jednom.
Ne plačite zato što je gotovo; veselite se zato što se desilo.
Mnogo možemo naučiti od olovaka: neke su oštre, neke su lijepe, neke su tupe, neke imaju čudna imena, a sve su različitih boja... ali su sve lijepo složene u istoj kutiji.
Iskreno sretna osoba zna uživati u krajoliku i kad mora ići obilaznim putom.
Neka vam bude lijep dan!
|
Kao dijete
Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan.
Budi kao dijete:
jednostavan, spontan, radostan.
Nemoj biti bure puno problema.
I ti si kadar smijati se.
Otvori se kao što se cvijet otvara suncu.
Pokušaj svaki dan iznova
voljeti ljude oko sebe.
Pokušaj u tišini
vidati rane ljudima koji plaču,
koji su očajni,
iako možda svoju bol kriju
iza srdačne maske.
Daruj malo ljubavi i onima
koji su premalo voljeni.
To je divno.
Sreća drugoga
u tvojim je rukama.
|
..........
Čovječe, nisi stvoren za industriju i proizvodnju, za konto i potrošnju. Stvoren si da budeš čovječniji. Stvoren si za svjetlo, za radost, da se smiješ i pjevaš, da u ljubavi živiš i da budeš tu za sreću ljudi oko sebe. Čovječe, stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S rukama da daješ i sa srcem da ljubiš, i to s dvjema rukama, dosta dugima da njima drugoga zagrliš.
|
PRIJATELJSTVO
Prijateljstvo je temelj svakog odnosa. Niti brak, niti bilo koji odnos ne može preživjeti ako nije prisutno prijateljstvo. Pravi prijatelj je onaj koji te nikada neće napustiti. Prijateljstvo je satkano od Ljubavi, prekraja granice koje ljude razdvajaju po vjerskoj, nacionalnoj, rasnoj ili spolnoj osnovi. Vrijednije je imati jednog iskrenog prijatelja nego stotine poznanika. Kako ćemo znati da li nam je netko prijatelj? Vrlo lako, život će brzo donijeti iskušenja, ispite prijateljstva. Ako nam prijatelj padne, potrudimo se da ga podignemo. I ponovo. I opet. Ako ode, onda ga nikada nismo ni imali.
Prijatelj je most
prema velikom svijetu.
Kroz njegove oči vidimo
kao i kroz vlastite.
Slušamo pozornije,
razmišljamo temeljitije,
istražujemo zemlju
o kojoj ništa ne znamo.
Trebamo njegovu
brižnost i dobrotu
i ushićuje nas spoznaja
da i on nas treba.
Charlotte Gray
|
Sok od narandže
Priznati stručnjak na polju ljudskih potencijala držao je predavanje. Nakon uvodnog govora, on uze narandžu u ruke i zagonetno upita publiku:
»Ako stisnem iz sve snage ovu narandžu, šta će izaći iz nje?»
Neka mlada djevojka iz prvog reda dobaci:
»To vam je jako glupo pitanje. Ako stisnete narandžu onda će iz narandže izaći sok od narandže. To je ono što je unutra. Ne može ništa drugo izaći iz nje.»
Stručnjak reče:»Točno. To je točan odgovor na moje pitanje. Razlog zašto će iz narandže izaći narandžin sok je taj što je samo to unutra, a sad ako proširimo metaforu i zamislimo da vas neko tako stisne. Da vas stisnu vaši problemi, brige, strahovi, da vas ogovara, da vas neko uvrijedi, da vam nanese bol i sl. I iz vas izađu bijes, mržnja, prezir, strah, ljutnja, zloba itd. Vi biste rekli da to što je izašlo iz vas je zbog toga što vam je neko rekao ovo ili uradio ono, ali prava istina je da ono što iz vas izađe, je ono što vi imate u vama.
Upamtite, iz vas će uvijek i baš uvijek izaći ono što je u vama ako vas neko “stisne”. Iz narandže nikada neće izaći sok od jabuke. Isto tako iz vas nikad neće izaći ono što već nije u vama.»
|
Zarobljeni orao
Noćno krilo bijaše, bez sumnje, najjači letač u jatu mladih orlova koje se gnijezdilo na Izvoru ispod Triju stijena.
«Grrrak!» Kad se taj krik polomio zrakom, žrtvi na koju se odnosio nije bilo spasa. Noćno krilo je u okomitu spustu postizao brzinu i do tristo kilometara na sat. Golubovi, grlice i druge ptice koje bi mu se našle na putu, učas bi završile u njegovim snažnim kandžama.
Noćno krilo bijaše nepogrešiv lovac i sjajan letač.
Njegovi umjetnički letovi nebom bijahu veličanstveni i svim su šumskim stanovnicima ulijevali strah u kosti.
No jednoga sparnog ljetnog popodneva Noćno krilo je načinio kobnu grešku. Na gumnu pred kućom jednoga uglednog seljaka, koje je uvijek izbjegavao, spazio je veliko ugojeno pile. Bijaše to za nj preteška kušnja. Nekoliko je puta preletio nastojeći otkriti moguće opasnosti, a kad ih nije našao, sletio je. U zraku je odjednom nastalo komešanje. Velik crni pas počeo je lajati, ali oštre orlovske pandže čvrsto su grabile plijen. Noćno krilo, međutim, nije dobro procijenio težinu žrtve i kad se počeo dizati, krila su ga podigla svega nekoliko centimetara od zemlje. Uznemirena bukom, domaćica je istrčala iz kuće i počela metlom žestoko tući po orliću.
Kad je došao k sebi, Noćno krilo se nije mogao maknuti od boli, ali bio je čitav. Sunce bijaše na zalazu. Zamahnuo je krilima, no stropoštao se na zemlju. Sa zebnjom u srcu vidio je da mu je noga jakim konopom privezana za stup. On koji bijaše vičan prelijetati kilometre i kilometre, sada je mogao poletjeti svega nekoliko metara.
Nije se predavao, počeo je kljucati konop, ali uzalud. Promatrao je plavo nebo i zalijetao se svim snagama, ali jao, konop ga je uvijek vraćao na zemlju. Pokušavao je danima i tjednima. Noga mu bijaše posve krvava, a prekrasna krila izranjena.
Konačno je, nakon nekoliko mjeseci, odustao. Privikao se i živio zajedno s ostalom peradi u dvorištu.
Kljucao je po zemlji, a prema nebu bi pogledao samo da vidi hoće li padati kiša.
Nije uopće shvatio da je konop kojim je bio povezan istrunuo od jesenskih kiša i zimskoga snijega.
Bio bi dovoljan jedan udarac kljunom i orlić bi bio slobodan, ali on na slobodu nije više ni pomišljao. | Bruno Ferrero
|
GDJE ZAPOČINJE MIR (Phil Bosmans)
Zar se hoće da ljudi postanu ludi?
To se katkad pitam.
Govori se toliko besmislenoga, kupuje toliko smiješnoga,
događa se toliko ludoga
da gotovo sumnjam u neki bolji svijet.
Ljudi žele ljubav. Žele ljubav, žele sreću.
A trče upravo u suprotnome smjeru.
Čitam jedne novine o miru, a čak su i one pune nasilja,
nasilja riječi kojima treba dohvatiti druge.
Nasilje u obliku teških optužbi čini nekolicina
koju drže odgovornom za sve zlo svijeta.
Zašto neprestano tražiti kamenje za napdanje i
optuživanje? Tko optužuje i osuđuje druge, u isti mah
govori: "Ja sam bolji", a sam izigrava nepogrešiva suca.
Tko kamenuje druge, sam prlja ruke.
Reći ću ti gdje započinje mir:
Mir započinje kod tebe.
Ne na ratištu gdje netko treba biti pobijeđen,
nego u tvojim riječima i djelima.
Mir ne započinje za konferencijskim stolovima,
nego u tvom životu: ako se odrekneš svake sile
koja može postati ugnjetavanje i svega imetka koje
upućuje na pljačkanje drugih.
Odreci se svakog oblika nasilja
u svom životnom prostoru i u svom srcu.
Tada će biti dovoljno mjesta
za mir i ljubav i pravu sreću.
|
OGOVARANJE
Koliko često sjednemo
pa onako iz dosade
kad ponestane kakvog pametnog razgovora
ispletemo cijelu priču o svom susjedu,
prijatelju ili nekom trećem.
Pa ogovaramo, sudimo, sijemo mržnju
i k svemu tome
još i nadodajemo.
Ne, nije dovoljno bilo ogovarati i suditi,
potrebno je još nešto: malo lagati.
Nismo imali hrabrosti reći osobi u lice
što smo htjeli? Ili je posrijedi nešto drugo?
Dajemo li si mi to sebi pravo igrati se
i podrugivati tuđim životima
uopće ne misleći na to što smo učinili
i koliko smo ljudi uvukli
u stupicu svojih razmišljanja?
Pa zar je za krivicu dovoljan samo jedan čovjek?
Sebe, naravno, nikada ne osuđujemo,
pa čak smo dobri sami sebi i kad ogovaramo
i sijemo razdor
ne mareći pri tome koga smo sve povrijedili.
Zastanimo malo prije nego li počnemo
izvlačiti prljavi veš svojih susjeda
i zagledajmo se koliko prljavštine još leži
na našem srcu
i znat ćemo ušutjeti u pravo vrijeme
na pravom mjestu.
|
PRAŠTANJE JE SLOBODA
Želiš li biti slobodan
od sebe, od drugih?
I želiš li bar malo radosti i mira u životu -
u svom vlastitom životu?
Jesi li ti onaj koji se stalno tuži,
koji stalno gunđa
i okrivljuje druge za sve nepodopštine
koje te u životu snađu?
Jer uvijek će biti nepredviđenih nepogoda
kojima se nisi nadao
i koje nisu u skladu onoga
sto si zacrtao po svojim vlastitim principima.
Život je sam po sebi velika kušnja.
Želiš li biti slobodan
moraš se prvo pomiriti sa sobom
i tada ćeš lako naći mir i s drugima.
Moraš se pomiriti sa svojim
vlastitim pogreškama i nedostacima
kako bi mogao razumjeti i podnijeti
pogreške i nedostatke drugih.
Moraš oprostiti sebi
i izvući svu dobrotu iz sebe,
moraš se pomiriti s drugima
jer ne znaš što je u njihovim srcima
i zašto su oni baš takvi kakvi jesu.
To je za tvoju slobodu,
jer mnoge bolesti i duha i tijela
leže u nepraštanju.
Ako su ti srce i glava
puni stvari koje te zarobljavaju
izgubit ćeš jako puno životne radosti.
Vjeruj dakle u samoga sebe,
vjeruj u život koji ti je darovan
i bližnje
i prestani se jadati i kukati.
I vidjet ćeš da je već danas
život slobodniji i sretniji.
Nemoj čekati sutra -
život nema vremena.
|
JESI LI TI SRETAN ČOVJEK?
Ponekad se ulovim u turobnim mislima
od života koji često stegne svoj obruč,
od ljudi koji vuku svatko na svoju stranu,
od nesporazuma i nemoći.
Mogu nabrajati još mnogo
od htjenja do nepravdi,
no, da li je to zaista potrebno?
I tada krenem u laganu šetnju
nekom ulicom ovoga grada
i sretnem ljude bolesne i stare,
invalide i usamljene
i one koji svoju koricu kruha
traže po razbacanim kontejnerima,
ljude pokraj kojih se svakodnevno prolazi
i koji su postali nevidljivi
za ljudske oči.
I tada se duboko posramim svoje nezahvalnosti
jer imam oči da mogu vidjeti
i uši da mogu čuti,
imam noge kojima mogu hodati
i ruke da nekoga mogu zagrliti.
Imam i krov da nekoga mogu ugostiti
i osmijeh i lijepu riječ
da nekoga mogu darovati.
Pa nisam li ja nadasve sretan čovjek?
|
09.05.2011., ponedjeljak
LEPTIR I PAUK
Želja za novim neistraženim područjima,
brzu promjenu mjesta u zamahu krila,
odvela su mladog i neiskusnog leptira,
da leti područjima kojima mu nisu savjetovali
oni koji su ga dobronamjerno upućivali
u svijet cvijeta i umijeće leta.
Nakon što je uspješno izbjegao neke opasnosti,
uz dozu neskrivenog ponosa, nastavio je letjeti
čuvajući se većih i snažnijih neprijatelja svoje vrste.
No u tom trenutku je osjetio da mu je krilo zapelo
za jednu gotovo nevidljivu nit,
nakon čega je izgubio ravnotežu.
Želeći se osloboditi, odskočio je u suprotnu stranu,
ali se nit jednostavno rastezala za njim,
dok mu drugo krilo nije zapele za još jednu nit,
pa onda za još jednu.
Što se jače pokušavao osloboditi,
to se više zapetljavao u elastične niti,
svakim trenutkom gubeći snagu
i udaljavajući se od oslobođenja.
Nije računao s time da njegov protivnik
koji uopće ne može letjeti,
pozna i njegovu brzinu i slabost,
te shodno tome namješta zamke.
Tako se ispostavilo da je opasnija nevidljiva opasnost
nego zastrašujuća sila vidljivog protivnika.
|
SLIKAREV KIST
Premda nekome može izgledati dinamično,
pomicati se gore dolje po istoj plohi
nije odveć zabavan život,
a upravo to je zapalo njega.
U borbi protiv jednoličnosti,
neminovno se zaželi promjene,
ali ne samo promjene boje u paleti,
već promjena dubine, visine i prodornosti,
i putovanja u neki drugi svijet.
Kadgod se tako upuštao u maštanja
o životu izvan slikarskog pribora,
svaki put bi doživio kao hladan tuš
uranjanje u novu smjesnu boje.
Pokoran, ipak, autorovoj ruci
otriježnjen od sanjarenja
nastavljao je svoj posao
kojem nije nazirao smisla.
Tek kad je iz prikrajka,
po završenom poslu,
slušao udivljene kritike posjetitelja
bi ponosan da je bio dionik te priče.
Najmaštovitije što je napravio u životu
bilo je pokoriti se umjetnikovoj ruci
dopuštajući da se njime služi
kako bi unutar zadanih okivra
izrazio dubinu, visinu i prodornost onostranosti
vrhunskim umjetničkim djelom.
|
JABUKA
Velika crvena jabuka
što je nekoć jedra visjela sa stabla
odjednom je počela gubiti svježinu i snagu.
Nisam znao što je uzrok tome
da je počela venuti mijenjajući boju,
pa odlučih pogledati uzevši je pažljivo u ruku.
Uočih tek jednu malu rupicu na njezinoj površini,
te se zapitah je li možda ta mala rupica
mogla biti uzrokom njezina lošeg stanja.
Istina je,
progovori ona
predosjećajući kakve su me nedoumice mučile,
ta mala šupljina krije odgovor
o mome lošem stanju.
Naime, jednoga dana
na mojoj se opni pojavio neki mali crv.
Dopustila sam mu
da se kliže na glatkoj površini,
te da po želji i potrebi zagrize u opnu.
Držala sam to običnom igrom.
Uostalom, bila sam uvjerena
da je jedan crvić potpuno bezopasan
i nemoćan napraviti štetu
na mom čvrstom i mišićavom tijelu.
Mislila sam kako su moje plohe dovoljno velike
da sam sebi mogla dopustiti takvu vrstu zabave.
Moja samouvjerenost je bila kobna.
Jer kad je on probio moju opnu,
dogodilo se nešto što nisam uopće predvidjela.
Umjesto da se nastavi igrati na mojoj površini,
ili eventualno pod površinom, na zraku,
kako sam pretpostavljala,
on je, na moje veliko iznenađenje,
krenuo ravno u središte, put srca,
gdje je i jedan ugriz bio dovoljan
da me onesposobi za život.
|
OHOLA BOCA
Na obali u vrelom pijesku
stajala je morem izbačena,
tvrdo začepljena boca.
Ponosna na dobro sačuvanu
neokaljanu nutrinu,
pazila se da je niti izvana
ne isprlja pijesak,
pa se svako malo povlačila
u zagrljaj valova da je isperu.
Međutim neumoljivim sijanjem sunca
postajalo je vruće i vruće,
te joj je sva nutrina gorjela
i vapila za kapljom vode
da ublaži nesnosnu vrelinu
što joj je palila utrobu.
Premda iz mora izišla,
a i morem okružena,
umirala je od žeđi,
do nadutosti prepuna
svoje čistunske praznine.
A krivicu za sve snosio je
jedan tvrdoglavi čep
koji se ispriječio na tijesnom ulazu,
ne dopuštajući da more u nju ulije
od svoje spasonosne neizmjernosti.
|
MUHA I MED
Zahvaljujući dobrim osjetilima
i izvježbanim sposobnostima,
crna muha se je uspijevala uvući
u svježe i hranom bogate prostorije,
gdje drugima nije polazilo za rukom,
izlažući se uz to mnogostrukim rizicima
jer njezina prisutnost redovito nije bila poželjna.
Međutim, oboružana samopuzdanjem i oprezom,
opremljena satelitskim okom,
uz izuzetnu sposobnost manevra krilima i krilcima,
na vrijeme je izbjegla tolike udarce
koji su se na nju obrušavali,
bilo otvoreno ili iz prikrajka.
Znala je kad i gdje se treba primiriti,
a kada otvoreno izići i uživati
u blagodatima namirnica
koje su ljudi ostavljali iza sebe.
Sve je bilo dobro do onog dana
kad je osjetila neodoljivi miris meda u nosnicama.
Opijena njime, kao da je izgubila razum,
nestrpljivo čekajući
da prestane lov koji je bio u tijeku,
da se potom prepusti osjetilima
da je dovedu na izvor blagodati
njoj najdraže hrane.
Dok je halapljivo jela razmazani med
noge su joj sve dublje upadale u ljepljivu smjesu
iz koje se više nije mogla pomaknuti.
Ni iznimni napor krila nije bio dovoljan
da se izvuče iz kobnog zagrljaja slasti
u koji ju je gurnula nezadrživa strast.
Posljednje riječi koje je čula,
prije nego štu su je napori potpuno isrcpili,
bio je komentar prolaznika,
za čiju je mudrost bilo kasno da je primjenjuje:
Više se muha uhvati na žlicu meda
nego na sto litara octa.
|
SUNČEVA ENERGIJA
U širokoj travnatoj aleji,
šećući kao nekad peripatetici,
razgovarahu dva fizičara,
stručnjaka za energetiku,
o nemogućnosti akumuliranja
i skladištenja sunčeve energije.
„Akumulirati sunčevu energiju“
– to je tipično ljudsko pitanje,
prokomentira vlat trave,
koja je iz prikrajka slušala njihov razgovor,
znajući za sklonosti ljudske naravi.
U nemogućnosti da im ponudi
tajnu svoga života kao izum
dometnu sama sebi:
Sunčevu energiju treba
pretvarati u život,
a ne akumulirati.
Tako je najbolje iskorištena.
|
PUTOVI
Svi putovi vode u Rim,
govorili su nekad stari.
No zna se da i nije baš tako,
već da ima jedna točnija,
dublja i stvarnija izreka,
koja se obistinjuje
sa svakim čovjekom:
Svi putovi vode u grob.
Iz toga se izvodila
daljnja kategorička tvrdnja
da iz groba nema
ni izlaska ni puta.
I bi tako do uskrsnog jutra,
kada iz stijene Kristova groba
iziđe put prema novom životu.
Od tada ne vode svi putovi u smrt,
nego putem njegova uskrsnuća
prolaze do života u besmrtnosti.
|
ORAHOVA KORA
Promatrajući mnogobrojne ožiljke na njegovoj kori
i tražeći spasonosne savjete za život,
pitao mladi, tek stasali, orah staroga
što mu je sve nanijelo tolike ožiljke na deblu,
te kako je uspio preživjeti sve boli i rane
nanesene očito kojekakvim oštrim predmetima.
S mirom u glasu stari je orah mudro prozborio:
Pa i onda kad se radi o neopreznosti
ili hiru onoga koji te ranjava,
ne znači da te manje boli takva rana,
premda izaziva manje gorčine
pa se lakše nositi s njome.
Dok si mlad, kora ti je osjetljiva,
te je i najmanji udarac ili porezotina lako oštećuje,
a sporo zarasta i redovito ostaje ožiljak
koji raste paralelno s tvojim bićem.
Na žalost ljudi sporo uče kako bi trebali biti pažljiviji
s mladim, nezaštićenim bićima,
čija je opna još zelena i tanka,
te joj treba vremena da postane tvrda okoštala kora,
što štiti nutrinu od nemara i nepažnje ljudi,
koji često urezuju svašta i olako,
ne imajući na umu da rane sporo prolaze,
a ožiljci ostaju trajno.
Ipak kad si ranjen a želiš ozdraviti,
ne smiješ dopustiti da ti gorčina osuši dušu,
da se ne stvori neizlječive pukotine.
Naprotiv, iz dubine svoga bića,
natopi rane sokom ljubavi,
da održi svježom tvoju koru,
dok ne smogne snage za napor priljubljivanja,
čuvajući tako tvoju srž od propasti.
|
KLIJANJE ZRNA
Mnoštvo toga je skriveno u zrnu pšenice. No ono u dubini bića krije svoju tajnu života. Ne možeš je se domoći nikakvom silom ni prijetnjom. Ona svoju tajnu čuva dobro zaštićenom šifrom. A šifru njegovih vrata ne možeš 'probiti' nasilno, ni lukavstvom ni prijevarom, da bi joj tajnu oteo iz grudi. Čuvana je ona ispod čvrste ljuske koja svoju dragocjenost štiti od krađa i podvala. Pa i onda kad bi netko upotrijebio silu, kad bi bio toliko jak da zgnječi njegovu opnu, da ugrozi sam njegov život, ipak tajnu ne bi pronašao, jer ono bi je sa sobom u grob odnijelo.
Postoji samo jedna šifra i jedan način kojim se mogu otvoriti ta vrata. Ne sastoji se u sili, već je sadržan u dragovoljnom umiranju kojim se zrno otvara kad pada na plodnu zemlju da predanjem u smrt i žrtvom sebedarja donese novi rod. U tom trenutku nevidljiva snaga duha pokreće sve njezine energije, uslijed čega skriveno otajstvo polaganim rastom izlazi na površinu.
Premda klica ne izlazi iz sjemena nasilno, tjerana nekom izvanjskom silom, ona ipak nije bez sile, jer je u sebi toliko jaka da snagom života koji umire oslobađa nove energije. Na taj način ona spontano daje ono što joj nikakva sila ne bi mogla iznuditi niti joj oteti. Ona ne izlazi bez sile, jer njezina sila jest snaga života koji nosi u svome krhkom biću, koji se oslobađa dragovoljnim odlaskom u smrt.
Zrno tako otkriva tajnu svoga života koja se sastoji u nepodijeljenosti bića, koju čuva svim snagama, da bi postalo bitno plodno po svojevoljnom umiranju iz kojeg se onda rađa novi život.
Ljudsko srce je poput zrna pšenice koje se nalazi u rascjepu između prirodne plodnosti i izazova da proda svoju tajnu, da je se odreče u ime ili u korist ponude koja će djelovati izazovnije od umiranja u vlažnoj zemlji.
Zato je prije dvije tisuće godina jedno takvo Zrno došlo na svijet i umrlo za čovjeka pretvarajući se u kruh, da bi smrtne ljude obdarilo plodnošću besmrtnosti. Potom ih je poslalo u svijet govoreći: Ovo činite meni na spomen. To će reći: Širite ovo otajstvo zrna svjedočeći primjerom tajnu plodnosti njegova umiranja.
Jer samo njegov primjer i sila Duha odozgor može u čovjeku pokrenuti one nevidljive snage, iznutra rastvoriti opnu aktivirajući nevidljivi kôd života, da bi onda ono, odbacivši ljušturu skučenosti, izišlo u svijet. Nezaštićeno, jer bez ljušture, ali zaštićeno iznimnom snagom čistog života i nevinosti koja daje stostruki plod. I što je najvažnije, zaštićeno je silom onoga Branitelja koji duhovnim darom milosti čuva njegovu bogolikost od izobličenja, a svetište života od ugasnuća.
|
PIJESAK I DIJETE
Na mekoj pješčanoj plaži igrao se četverogodišnji dječak
puneći pijeskom svoju kanticu.
S ozbiljnim izrazom lica
zabio bi ruke u pijesak, stisnuo, izvukao
i praznio iznad kante,
uvijek iznova razočaran
kako je tako malo pijeska
ispadalo iz njegovih stisnutih šaka.
Što je on odlučnije hvatao i jače stiskao,
to bi više pijeska curilo između prstiju,
a manje ga stizalo u kantu.
Ne bi mu pomogao sav nagomilani bijes
da se nije dosjetio pretvoriti dlanove u lopate,
pa je otvorenih dlanova
uspijevao umetnuti mnogo više pijeska
nego stisnutih šaka.
Poučak do kojeg je došlo ovo dijete,
poučak je života.
Život je poput pijeska.
Mnogo više ga stane na otvoreni dlan,
nego u stisnutu šaku.
Kad ga želiš uskogrudno posjedovati stišćući ga,
te s egoističkom sigurnošću zadržati obuhvaćajući ga,
on upravo tada iscuri iz čvrstog stiska,
te ruka ostane sablasno prazna.
Samo kad primaš Život raširenih ruku
i nosiš njegovo bogatstvo
otvorenih dlanova u spremište vječnosti,
možeš smatrati da imaš pravi imetak.
Ako si se tako poklonio Životu,
osigurao si sebi veće potomstvo
nego što ima pijeska na obali morskoj.
|
KORMILO
Na uzburkanom moru jedna barka se mukotrpno,
ali uspješno, probijala kroz valove prema svojoj luci.
Čvrsta vesla u snažnim rukama odradila su veliki dio posla,
ali ipak svi dobro znaju da je između zaveslaja s desna i s lijeva potrebno održavati ravnotežu, ne samo kad je more uzburkano, već i kad je mirno.
Zato postoji jedan mali regulator – kormilo
pomoću kojega svaka barka
drži zacrtani smjer kretanja i stiže na odredište.
I kolikogod se našlo između ekstrema
i eventualne disproporcije jačine desnog i lijevog vesla,
kormilo inteligentno koristi njihovu snagu
hiteći svojim pravcem.
Radost i olakšanje koje barka osjeća ulaskom u cilj
potiču i tebe da pronađeš kormilo života
kojim ćeš se probijati sigurno između Scila i Haribda,
kojim ćeš broditi veslima razuma i vjere,
molitve i rada,
jedrima napunjenim Duhom,
ne skrećući ni lijevo ni desno.
Kormilom upravljenim k luci spasenja
pronaći ćeš sklad između duše i tijela,
sebe i svijeta, neba i zemlje,
opsjena i stvarnoga napretka čovječanstva.
Naposljetku shvatit ćeš da je in medio virtus
krepost je u sredini,
ali sredini bez kompromisa.
Jer zlatna sredina i središte svega je ljubav,
a ona ne pozna kompromise na putu do cilja.
Držeći na okupu tolike ekstreme,
te služeći se njihovom energijom
kao pogonskim gorivom tvoje barke,
odlučno upravlja kormilom tvoga srca
do obala vječnoga života.
|
JEKA
Zanimljiva je pojava jeke u prirodi
kad se svaka izgovorena riječ
odbija u daljini od tvrdih prepreka,
vraćajući se na razne načine,
pa čak šireći i dalje na sve strane,
noseći odjek glasa koji je progovorio.
Ali kao što postoji zemaljska jeka,
tako ima i ona nebeska,
u kojoj ne odjekuje ljudski,
nego neizrecivi božanski glas,
glas nadprirode u prirodi.
Kao što se jeka svojim zakonima
poigrava s prirodom
koja postavlja zapreke ljudskom glasu,
tako se i nebeska jeka poigrava
s tvrdoćom ljudskog neobrezanog uha
koje odbija njezinu riječ.
Kad čovjek odbija čuti Božji glas
iz prvog pokušaja da mu se približi,
kad nije spreman upamtiti
sve što mu je Božji glas poručio,
Bog se onda, šaljući svoju riječ,
služi prokušanom pojavom jeke
koja onda odjekuje posvuda
odbijajući se od tvrdih ljudskih ušiju,
više puta i na više načina,
pa i kao glas onoga koji viče u pustinji,
dok napokon ne prodre do cilja,
nepredvidiva i nezaustavljiva,
nadvladavajući ljudsku gluhoću
na putanji vječnog spasenja.
|
ŽIVOTNO OSIGURANJE
U suvremenom svijetu
osiguravajuća društva i kuće
nude različite vrste osiguranja,
za biljke i životinje, stvari i osobe,
a jedno od tih je poznato
kao životno osiguranje.
Htio bi čovjek osigurati
ono najvrjednije što ima
i dati mu stanovitu trajnost,
no životu je cijena previsoka
da bi mogao biti procijenjen
i naći sigurnost u osiguravajućoj kući.
Prevelika mu je vrijednost
da bi bilo dostatno ljudsko jamstvo,
pa i u najbogatijoj banci.
Stvarno životno osiguranje
može dati samo Životvorac
i biti jamac jedino Otkupitelj,
koji osigurava čovjeku trajnost
pretvarajući prolazno u neprolazno,
a vremenito u vječno.
A premije i bonuse ugovora,
zajamčenog njegovom krvlju,
možeš prihvatiti isključivo
vjerom i nadom u ljubavi.
|
DVOSMJERNA CESTA
Za razliku od tolikih suvremenih cesti
s višetračnim kolnicima,
i uređenih po svim standardima,
čovjek redovito ne zna
jednako kvalitetno urediti životnu cestu
kojom ide vječnom odredištu.
Najčešće je to jednosmjerna i cesta
vlastitih skučenih religioznih nahođenja
koja može biti naizgled vrlo široka,
ali uvijek je upitno kamo će ga odvesti
i neće li jednom završiti u slijepoj ulici.
Mnogo je sigurnije slijediti božansku cestu
koju je trasirao Veliki Svećenik Isus.
Svojim ljudskim životom i patnjom
on je tako 'proširio' čovjeku nedostupni uski put
kojim je sišao od Oca k nama,
s Neba na Zemlju, iz vječnosti u vrijeme,
da ga je učinio dvosmjernom ulicom,
za koju jamči da nije slijepa ulica,
nego istinsko ljudsko odredište.
Štoviše, to je postao jedini pravi put
koji čovjeka može dovesti do vječnog cilja.
Ma kako uzak i krivudav se mogao činiti
dok se njime hodi ovom dolinom suza,
a uostalom, tako ga je zadao Onaj
koji je njime došao iz vječnosti,
ipak je taj put jedini dvosmjeran,
jer je jedini kojim se zajamčeno može ići
do raja, u vječnost
i stići na traženo odredište,
budući da je njime već prije
Netko sišao ususret nama.
|
ANTIVIRUS
Kako u suvremenom svijetu računala i usavršene komunikacije,
tako i u svijetu duhovne izgradnje,
nije dobro, ni poželjno, ni izvedivo
ostati zatvoren u se izoliran od svih.
U današnje vrijeme određeni smo vrlo brzim ritmom
i više nego ikad globalno upućeni jedni na druge.
Brzina, vrijednost i uspjeh posla
ovise tako o umreženosti s drugima,
te valja izići u svijet na veliku mrežu
usvajajući znanstvene domete i
upijajući najnovije rezultate istraživanja.
No izlazeći u svijet na takav način,
pa i u svijet duhovnog istraživanja i novih ponuda,
čovjek se neophodno izlaže
onima koji love u mutnome,
kojima je jedini cilj nanijeti štetu
svakome tko traži živjeti zdravo,
cjelovito i konstruktivno.
Zato je ne samo virtualni,
već i duhovni svijet,
prepun kojekakvih hakera, crvi
i drugih duhovnih nametnika
od kojih nas može zaštiti
samo dobar duhovni antivirusni program,
trajno povezan s centrom zaštite,
uredno nadopunjavan novim informacijama
o prikrivenim virusima i štetočinama
koje vrebaju na dušu snujući isključivo zlo.
Kao što zlo maštovito traži zaobići
zakone i logiku dobrog sustava,
tražeći nove putove zla i uništenja,
te mu je dovoljna i mala pukotina
da prodre u biće i uništi sav njegov sadržaj
mukotrpno prikupljan i pomno čuvan,
tako i duhovna antivirusna zaštita
mora biti čvrsta i maštovita, aktualna
i trajno osvježena novim dopunama,
krpajući svaku pukotinu, snažeći obrambeni zid
i nadomještajući svaki nedostatak
za duhovnu cjelovitost i dobrobit bića.
|
BRANA
Svjedoci smo i u najnovije vrijeme kako nesreće,
a napose prirodne kataklizme treba,
ako je ikako moguće, preduhitriti.
Teško se nositi s nabujalom rijekom i podivljalim brzakom,
ukoliko se već prije nisu stvorile pretpostavke
da ga se ukroti u njegovu koritu,
da se pridošlu vodu neutralizira akumulirajući i planski i sustavno. Da ne bi bujice potoka i rijeka
pretočile svoj potencijal
u uništavajući i samouništavajući naboj,
odlučna ruka razumnog čuvara prirode,
sagradila je nasipe i brane
ublažujući njihovu razornost
i akumulirajući vodu u jezera
što svojim mirom ublaže uskovitlane pritoke.
To što vrijedi kao zakon prirode,
vrijedi i kao zakon duhovnosti.
U čovjeku bujaju životne snage kao svojevrstan potencijal,
ali uslijed toga bujaju i neuredne težnje i sklonosti
koje treba kanalizirati,
ukoliko se ne želi doživjeti pošast potopa cijelog bića.
Zato je Krist Gospodin
svojim uskrsnućem postavio branu
kojom je zaustavio i prikupio
uskovitlane ljudske potencijale,
koje je grijeh htio zloporabiti
prijeteći samouništenjem čovjeka i ljudskog roda.
Prihvativši dotok ljudskog života u svoj život,
Gospodin je nabujalu i nekontroliranu ljudskost
pretvorio u moćni spasenjski tok,
usmjeren na pogonske turbine života.
Tako su se prikupljeni brzaci i strujanja,
oplemenili i pročistili božanskim mirom,
pretočili u korisnu energiju
kojom se griju i pokreću ljudske duše,
dajući ujedno i svjetlo postojanju.
|
SATELIT
Čovjek usmjeren Bogu je poput satelita
koji se sprema na pustolovinu
u svemirsku orbitu.
Znajući da ga čeka izniman napor i dug put,
pomno se sprema za uzlet
puneći zalihe pogonskog goriva
i korisnih potrepština.
Kad pak počne pustolovina,
kad se na krilima raketa
uzdigne do određene visine,
mora postati samostalan
odričući se svih suvišnih sadržaja.
Dok se penje u još veću visinu
mora odbaciti i vlastite ispražnjene,
beskorisne spremnike.
Oni su poslužili svojoj svrsi
dižući ga do orbite,
dok nije ušao u putanju Planeta
kojem se usmjerio.
Od tog trenutka se kreće
potpuno predan i nošen
isključivo silom njegove teže,
a ne svoga pogona.
Čovjek koji se digne kao satelit
u visine prema svome Stvoritelju,
u trenutku kad dosegne određenu visinu,
kad uđe u točnu orbitu,
od tog trenutka kruži
u visinama samo njemu znanima
nošen božanskom gravitacijskom silom,
a ne snagom i zalihama svoje ljudskosti.
Odbacujući sve što je zemaljsko,
koje je poslužilo kao pogonsko gorivo
da se usmjeri i uzdigne u visine put neba,
ostaje ubuduće usmjeren samo na ono bitno,
promatrajući svim svojim ticalima
stvarnost božanskog života,
te prenoseći svijetu informacije
o njegovoj neizmjernoj ljepoti.
|
DEKODER
Božji i božanski svijet nas obuhvaća na takav način
kao što nevidljive elektromagnetske silnice
i radio valovi ispunjvaju prostor oko nas.
Zbog razornoga grijeha
koji nam je oslabio narav,
nije dovoljno imati prijemnik
– razumsku narav upućenu na Boga
i sposobnu čitati nevidljivo,
jer je ostalo, ako ništa drugo,
mnogo smetnja na liniji,
a ponegdje je došlo
i do potpunog prekid komunikacija.
Kanal Božjeg života
ostao je nedostupan ljudskom razumu
i kao kodiran na drugim valnim dužinama.
Da bismo ponvno pravilno i cjelovito
vidjeli svijet oko sebe,
uključujući i onaj nevidljivi,
da bismo božanske silnice
smisleno prenijeli u svoj život,
bio nam je potreban dekoder,
jer se onaj naš iskonski,
pokvario nepravilnim rukovanjem.
Zahvaljujući Kristu Gospodinu,
božanske silnice koje nas okružuju
u nama su ponovno dobile
i ton i sliku kao nekad u iskonu.
|
SLAGALICA
Zabavno je bilo promatrati dječačića
kako se muči s Puzzle slagalicom,
ne uspijevajući dobro odgonetnuti
pojedina obojena polja i djeliće
na kutiji zadanog lika.
Kad mu je zbog neuspješnosti
već ponestalo strpljenja,
gotovo je htio odustati nemoćan
ljutito promatrajući razbacane komadiće.
U tom trenutku mu je neočekivano stigla pomoć.
Nad njega se brižno nadvio otac
izvlačeći odnekuda i stavljajući na stol
poster-sliku tražene veličine
uz pomoć koje se moglo odgonetnuti
gdje i kako postaviti djeliće slagalice.
Nakon toga su se dječje ručice
ponovno dale na posao,
ovaj put sa zadovoljstvom.
Ljudski život je poput takve slagalice,
a ljudi su djeca koja je ne znaju složiti
bez potrebnog Očeva zahvata,
premda često previde i zanemare,
prezru i odbace ponuđenu pomoć.
A Otac nam je kao predložak
ponudio sliku pravoga Čovjeka,
Svoga Sina,
te samo „slažući“ prema njemu
djeliće života u razmrvljenom postojanju,
možemo potpuno složiti svoju slagalicu
i u vječnosti zauvijek biti njemu slični.
|
SLUŠALICE
Ljudskom uhu su dostupne
samo određene frekvencije zvuka i glasa,
ali nije to najveći razlog
što uvijek ne čuje sasvim dobro.
Problema sa sluhom ima zato
što su mu uši prepune
nepotrebne buke šumova,
te ne zna razabirati njihovu važnost.
I kad zna čemu dati prednost,
ne zna uvijek kako odstraniti
one nepotrebne i suvišne,
zadržavajući samo poželjne.
Izmislio je stoga slušalice
kroz koje mu dopiru
samo željeni zvukovi i tonovi.
A jer Bog ima
sasvim posebnu boju glasa
i uzvišenu visinu tona,
čovjek ga ne može čuti
bez prikladne slušalice,
pogotovo ako je zaglušen
zemaljskim zvukovima.
Zato mu je poslan Onaj
koji je postao savršeno Uho
i poslušna Slušalica Božja,
iz koje se čuje isključivo Božji glas.
O njemu svjedoči Psalmist kad veli:
Nisu ti mile žrtve ni prinosi,
nego si mi uši otvorio:
paljenice ni okajnice ne tražiš.
Tada rekoh: Evo dolazim!
|
08.05.2011., nedjelja
SVE ŠTO DAJEMO DRUGIMA DAJEMO SAMI SEBI
Jedan zemljoradnik, čije je žito uvijek dobijalo prvu nagradu na
lokalnom sajmu, imao je običaj da najbolje sjeme dijeli svim
seljacima u okolini.
Kada su ga pitali zašto to čini, odgovorio je:
“To je samo pitanje interesa. Vjetar nosi polen s jedne
njive na drugu. Kad bi moji susjedi uzgajali žito lošijeg
kvaliteta, unakrsno oprašivanje umanjilo bi
kvalitet mojih prinosa.
Eto zašto mi je stalo da uvijek sade najbolje sjeme”.
|
TRAGOVI U PJESKU
Jedan je čovjek jedne noći sanjao kako hoda sa Gospodinom duž plaže.
Na nebu su se prikazivale scene iz njegovog života.
U svakoj sceni je primjetio dva para otisaka stopala u pijesku:
jedan par otisaka je pripadao njemu a drugi Gospodinu.
Kad mu se pred očima prikazala druga scena njegovog života,
osvrnuo se ponovo na one otiske stopala u pijesku.
Primjetio je kako je mnogo puta na svom životnom putu zapravo
postojao samo jedan par otisaka stopala.
Isto tako, primjetio je kako mu se uvijek to dogadalo u najtežim i najtužnijim
trenutcima njegovog života.
To ga je počelo mučiti pa je upitao Gospodina:
- "Gospodine, jednom si rekao da ako te odlučim pratiti da ćeš biti uz mene cijelim putem. Ali primjetio sam samo jedan par otisaka stopala u najtežem periodu svog života. Ne razumijem zašto si me ostavio onda kad sam te najviše trebao."
Gospodin odgovori:
-"Moje drago dijete, ja te volim i nikada te ne bih ostavio. Tokom tvog perioda iskušenja i patnje, kad si vidio jamo jedan par otisaka stopala, to je bilo onda kad sam te JA nosio."
|
NAPUKLI VRĆ
Neki je trgovac vodom svako jutro odlazio na rijeku, gdje bi napunio svoja dva vrća i odvozio ih u grad kupcima. Jedan od tih vrćeva bijaše napuknut te je gubio prilično vode do odredišta, a drugi je bio potpuno nov i donosio je više zarade.
Osjetivši se manje vrijednim, napukli vrč jedno jutro odluči povjeriti se vlasniku:
- Svjestan sam svojih ograničenja i da zbog mene ne dobivaš očekivanu zaradu, jer sam napola prazan kad u grad stignemo. Molim te, oprosti mi moju slabost!
Idućeg jutra, na putu prema rijeci, vlasnik dozove napukli vrć:
- Pogledaj rub ceste!
- Prelijep je, pun cvijeća - odgovori vrć.
- Predivan je zahvaljujući tebi. Ja sam kupio sjeme i posijao ga, a ti si ga, i ne znajući, svaki dan zalijevao. Stoga, ne zaboravi da smo svi mi pomalo slomljeni, ali Bog zna kako načiniti čudo iz naše slabosti, ako ga zamolimo.
|
NISU NA PRODAJU
Mladi bračni par uđe u najbolju trgovinu u gradu. Muž i žena dugo su promatrali šarene igračke poredane na policama, povješane o stropu, u dražesnom neredu na klupama. Bilo je tu lutaka koje se smiju i koje plaču, elektroničkih igara, minijaturnih kuhinja koje spremaju pizze i torte.
Nisu se mogli odlučiti. Priđe im mlada i otmjena prodavačica.
"Vidite", objašnjavala je žena, "mi imamo malenu djevojčicu, ali oboje smo odsutni po cijeli dan, a često i navečer."
"Riječ je o djevojčici koja se rijetko smije", nastavio je čovjek.
"Htjeli bismo joj kupiti nešto što će je usrećiti", ponovno će žena, "I onda kad nas nema... Nešto što će je veseliti kad bude sama."
"Žao mi je ", nasmiješi se ljubazno prodavačica. "Mi ne prodajemo roditelje!"
Bruno Ferrero
|
UŽE
Ovo je priča o planinaru koji se želio uspeti na najvišu planinu. U tu je pustolovinu krenuo nakon dugih godina priprema. No kako je svu slavu želio za sebe, odlučio se popeti na planinu sam. Počeo se penjati. Vrijeme je odmicalo i postalo je kasno. Umjesto da pripremi logor za noć, nastavio se penjati sve dok se nije smračilo. Gusta je noć obavila planinske vrhove. Oko čovjeka sve je bilo crno. Nebo i mjesec prekrili su teški oblaci i ništa se nije vidjelo. I dok se tako penjao, tek nekoliko koraka od vrha, okliznuo se i počeo padati velikom brzinom. Mogao je vidjeti samo crne točke i osjećati silu teže koja ga strašno vuče dolje. U tim trenucima užasnoga straha pred očima su mu se odigravali svi lijepi i ružni trenuci njegova života. Misleći o tome kako je blizu smrti, iznenada je osjetio kako ga snažno povlači uže kojim je bio vezan. Tijelo mu je visjelo u zraku... samo ga je uže držalo. U tom je trenutku mogao samo uzviknuti:
Bože, pomozi mi! Iznenada se s neba začu duboki glas: «Što želiš da učinim?» Spasi me, Bože! “Doista vjeruješ da te ja mogu spasiti?” Naravno da vjerujem! TADA PRERE ŽI UŽE KOJIM SI VEZAN...
Nastupio je trenutak tišine. Čovjek odluči držati se užeta svom snagom. Spasilačka ekipa priča kako su idućeg dana planinara našli mrtva i smrznuta. Njegovo je tijelo visjelo o užetu za koje se grčevito držao... SAMO TRI METRA OD ZEMLJE... A ti? Koliko si vezan za svoje uže? Bi li ga pustio? Nikad ne sumnjaj u ono što dolazi od Boga. Nikad ne reci da te zaboravio ili napustio. Nikad ne misli da On ne brine o tebi. Zapamti da te uvijek drži svojom desnicom.
|
INTERVJU S BOGOM
Sanjao sam da imam intervju s Gospodinom. - A tako, ti bi me htio intervjuirati?, reče Gospodin. - Ako imaš vremena?- rekoh. On se nasmiješi: Moje je vrijeme vječnost. Što si me namjeravao pitati?
Što Te najviše iznenađuje kod ljudi?
Gospod odgovori:
To što im je djetinjstvo dosadno. Žure se odrasti,
a onda bi htjeli ponovo biti djeca.
To što troše zdravlje da bi stekli novac,
a onda troše novac da bi vratili zdravlje.
To što misle tjeskobno na budućnost te tako zaborave na sadašnjost.
Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.
To što žive kao da nikada neće umrijeti,
a onda umiru kao da nikada nisu ni živjeli.
Gospod uze moju ruku u svoju. Ostadosmo na trenutak u tišini.
Tada upitah: Kao roditelj koje bi životne pouke htio da Tvoja djeca nauče?
Osmjehujući se Gospod odgovori:
Da nauče kako nikoga ne mogu učiniti da ih voli.
Mogu samo sebi dopustiti da budu voljeni.
Da nauče kako nije najvrjednije ono što imaju, nego tko su u svom životu.
Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima.
Da nauče kako nije bogata ona osoba koja najviše ima, nego ona kojoj najmanje treba.
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se načine duboke rane u ljubljenoj osobi, a tada su potrebne godine da ih se izliječi.
Da nauče opraštati tako da sami opraštaju.
Da nauče kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali jednostavno ne znaju kako to izreći ili kako pokazati svoje osjećaje.Da nauče kako dvije osobe mogu promatrati jednu te istu stvar, a vidjeti je različito.
Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.
I da nauče da sam ja tu - U V I J E K.
|
TATA,JA TE NE VIDIM
Jedna sretna obitelj živjela je u kući na rubu grada. jedne je noći u kuhinji izbio požar.
Dok se vatra rasplamsavala, roditelji i djeca istrčali su iz kuće. Iznenada su u paničnom strahu otkrili da nema najmlađeg člana obitelji, petogodišnjeg dječaka. On se, uplašen vatrom i zbunjen gustim dimom popeo na kat.
Što da rade? Otac i majka su se očajnički gledali, dvije su sestre počele vikati. Vratili su se u kuću zahvaćenu vatrom bilo je nemoguće... Vatrogasci još ne bijahu stigli.
Iznenada, gore u potkrovlju, otvori se prozor. Dječak proviri i stade vikati: "Tata! Tata!" Otac priđe i poviče: "Skoči!"
Dječak je pred sobom vidio samo vatru i crni gusti dim, a kad je čuo glas odgovorio je: "Tata, ja te ne vidim..."
"Vidim ja tebe, slobodno skoči!" vikao je otac. Dječak je skočio i začas se, živ i zdrav, našao u snažnom očevu zagrljaju.
Priča ističe pouzdanje koje treba imati naša molitva. Dijete na prozoru kuće koja gori - zar to nije slika kršćanina pred Bogom? Kad se nađe u opasnosti, on može čuti kako mu se Bog obraća:"Pouzdaj se u mene, baci se u moje ruke." Kršćanin je često u napasti da odgovori:"Oče, ja te ne vidim..." Naš hod zemljom je zamraćen, no Bog nas vidi i to je najvažnije. Bog nas nikad ne ostavlja, ni na trenutak. On nas drži za ruku i onda kada mi toga nismo svjesni.
Bruno Ferrero
|
ZABORAVNI OTAC
Slušaj, sine: ovo ti govorim dok spavaš ruke podvijene pod obraz, a plavi čuperci prekrili ti čelo. Ušao sam sam u tvoju sobu: maločas sam sjedio u knjižnici i čitao, uhvatila me strašna grižnja savjesti i osjećaj krivnje doveo me k tvome krevetu.
Mislio sam: mučio sam te, kudio sam te dok si se oblačio pred polazak u školu jer si, umjesto da se pravo umiješ, samo ovlaš dotaknuo lice ručnikom i nisi očistio cipele. Jako sam te grdio kad si razbacao stvari po podu.
I za doručak sam ti nalazio mane: zaprljao si stoljnjak, gutao pohlepno kao da si strašno izgladnio, stavljao laktove na stol, kruh predebelo namazao maslacem. Pa ipak, dok si se ti igrao, a ja u žurbi izašao da stignem na vlak, okrenuo si se i radosno me pozdravio. Namršio sam se i odgovorio: "Uspravi se, iskrivit ćeš kralježnicu!"
Kasno popodne sve se ponovilo: kad sam se vratio, igrao si se klečeći na pločniku, a čarape se ti bile pune rupa. Ponizio sam te pred prijateljima i potjerao u kuću. Čarape su skupe i kad bi ih ti kupovao brižnije bi ih čuvao.
Sjećaš se kako si kasnije bojažljivo, uvrijeđena pogleda, ušao u sobu gdje sam ja čitao? Kad sam podigao pogled s novina, ljut što mi smetaš, ti si zastao neodlučan na vratima . "Što hoćeš?" upitao sam te strogo. Nisi rekao ništa, pritrčao si mi, zagrlio me i poljubio. Tvoje su me ručice stisnule s ljubavlju koju je Bog stavio u tvoje srce i koja, iako nije bila prihvaćena, nikad ne blijedi. Ti si zatim odskakutao niz stube.
Eto sine moj, odmah nakon toga ispustio sam novine, spopala me strašna tjeskoba. Što mi se to događa? Navikao sam okrivljavati i koriti; pa zar ja ne vidim da si ti dijete, da nisi odrastao? To je sve za noćas, sinko. Prišao sam tvom krevetiću i kleknuo postiđen.
Pokušao sam popraviti grešku, znam da ti to nebi razumio da sam ti to rekao dok si budan. Od sutra ću ti biti pravi otac. Bit ću ti prijatelj, osjećat ću se loše kad se ti budeš loše osjećao, smijat ću se kad se ti budeš smijao, ugrist ću se za jezik kad mi se omaknu riječi nestrpljenja. Ponavljat ću sebi riječi kao neku tajanstvenu formulu: "On je još dijete, samo je dječak!"
Bojim se da sam se uvijek prema tebi tebi odnosio kao prema odraslom čovjeku. Tek sad te vidim kad te vidim skupljena u krevetiću, shvaćam da si ti dijete, do jučer si bio u majčinu naručju. Uvijek sam od tebe previše tražio.
Bruno Ferrero
|
BOG POSTOJI
Čovjek je otišao u brijačnicu ošišati svoju kosu i skratiti bradu kao i obično. Počeo je pričati sa brijačem. Pričali su o mnogim stvarima i raznim temama. Iznenada dotakli su temu o Bogu.
Brijač je rekao: "Pogledaj čovječe, ja ne vjerujem da Bog postoji kao što si ti to rekao." "Zašto si to rekao?" - upitao je čovjek.
"Pa to je tako jednostavno, samo moraš izaći na ulicu da shvatiš da Bog ne postoji. Reci mi da Bog postoji; da li bi bilo toliko bolesnih ljudi? Da li bi bilo napuštene djece? Da Bog postoji, ne bi bilo patnje i boli. Ja ne mogu zamisliti Boga koji dopušta ove stvari." Čovjek je zašutio jedno vrijeme misleći se, ali nije želio odgovoriti bez argumenata.
Brijač je završio svoj posao, i čovjek je izašao iz brijačnice. Ubrzo nakon što je izašao iz brijačnice ugledao je čovjeka sa dugom kosom i zapuštenom bradom (izgledao je sav neuredan).
Onda je čovjek ponovo ušao u brijačnicu i rekao je brijaču: "Znaš što? Brijači ne postoje: "Kako ne postoje?" - upitao je brijač. "Ne!" - čovjek je uzvikuo. "Oni ne postoje, jer da postoje ne bi bilo ljudi nesređenih, kao što je onaj na ulici: "Ah, brijači postoje samo što ljudi ne dolaze nama." "Točno!"- potvrdio je čovjek.
|
KARAVANA U PUSTINJI
Neki moćni vladar putovao je pustinjom u pratnji duge karavane koje je prenosila njegovo nadaleko poznato blago: zlato i dragulje.
Na polovici puta, iscrpljena bliještanjem užarena pjeska, jedna deva iz karavane pade i više se ne diže. Škrinja koju bijaše nosila skliznu niz sipinu, raspade se, a dragulji se rasuše po pjesku.
Kralj ne htjede usporavati karavanu, nije imao drugih škrinja, a deve su već bile preopterećene. S negodovanjem, ali i velikodušnošću, pozvao je svoje paževe i štitonoše da za sebe zadrže dragulje koje uspiju pokupiti. Mladići se pohlepno baciše na škrinju i njezino blago, bez daha pretražujući pjesak, a kralj nastavi putovati kroz pustinju.
Ubrzo osjeti da je još netko iza njega. Okrenu se i vidje da je to jedan od paževa, zadihan i sav u znoju.
“A ti“, upita kralj, „zar nisi ostao da nešto pokupiš?“ Mladić dostojanstveno i ponosno odgovori: „ Ja slijedim svoga kralja“.
„Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: 'Da možda i vi ne kanite otići?' Odgovori mu Šimun Petar: 'Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“ Iv 6,66-68
Bruno Ferrero
|
DOPIS OD BOGA
Za: TEBE
Datum: DANAS
Od: Gospodina
Naslov: TI
Preporuka: ŽIVOT
Ja sam Bog.
Danas ću biti rješenje svih tvojih problema.
Molim te zapamti da ja ne trebam tvoju pomoć.
Ako te život dovede u situaciju koju ne možeš podnijeti,
ne pokušavaj odlučiti ju. Jednostavno ju stavi u NZBDU (nešto za Boga da učini) kutiju. Sve situacije će biti odlučene, ali u Moje vrijeme, ne tvoje.
Kada se jednom stvar stavi u kutiju, ne moraš više brinuti za nju.
Naprotiv, usredotoči se na sve prekrasne stvari koje su ti darovane u tvom životu, sada.
Ako se nađeš zaglavljen u prometu;
ne očajavaj. Postoje ljudi na svijetu kojima je vožnja nezapamćeno prvenstvo.
Ako imaš loš dan na poslu;
pomisli na ljude koji su godinama nezaposleni.
Ako žališ za prolaznošću ovog tjedna;
pomisli na žene u strašnim potrebama, rade 12 sati na dan, 7 dana u tjednu kako bi prehranile djecu.
Ako ti se auto pokvario, našavši se kilometrima daleko od pomoći; pomisli na invalide koji bi voljeli imati priliku šetati.
Ako ti veza počne slabiti;
pomisli na ljude koji nikada nisu znali što je to voljeti i biti voljen.
Ako si se našao u gubitku i utonuo u misli što je život, zapitaj se koja je moja namjera?
Budi zahvalan. Postoje oni koji nisu živjeli dovoljno dugo da dobiju priliku.
Ako primjetiš nove sijede kose u ogledalu;
pomisli na pacijente oboljele od raka na kemoterapijama koji bi željeli imati kosu.
Ako nastradaš od ljudskih gorčina, neznanja, malenkosti ili nesigurnosti;
zapamti, stvari mogu biti i gore. Tebe može zahvatiti jedna od njih!
|
07.05.2011., subota
KONAČNO
Konačno jedan reče: "Blago siromasima!" a ne: Tko ima blaga ima i sreću!
Konačno jedan reče: "Ljubi svoga neprijatelja!" a ne: Dolje sa suparnicima!
Konačno jedan reče: "Blaženi progonjeni!" a ne: prilagodi se svakoj prilici!
Konačno jedan reče: "Prvi mora biti sluga svima!" a ne: Pokaži tko si!
Konačno jedan reče: "Što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije?!" a ne: Glavno je probijati se naprijed!
Konačno jedan reče: "Tko vjeruje živjet će uvijeke!" a ne: Što je umrlo-mrtvo je!
|
OPRAŠTANJE
Opraštanje znači svjetost Božju vidjeti u svakom čovjeku.
Ne oprostiti znači odlučiti se za patnju.
Da bi bili sretni samo se treba odreći svojih prosudbi. Naši bi odnosi bili smireniji kad bismo prestali drugima govoriti kako treba živjeti i umjesto toga ...početi pružati LJUBAV i OPRAŠTANJE.
Moć ljubavi i opraštanja u našim životima može stvarati čudesa. Opraštanje drugima prvi je korak prema opraštanju samome sebi.
Uvijek imamo izbor: slušati glas ega ili glas ljubavi i opraštanja.
Da biste oprostili budite spremni sav svoj bijes i patnju predati Bogu. Nikad nije prerano ni prekasno za opraštanje.
Opraštanje je trajan proces, a ne nešto što ćemo učiniti jednom ili dvaput.
Jeste li spremni krenuti putem ljubavi , mira i opraštanja?
Ja jesam!
Krenimo zajedno u novi dan
|
MOĆ ŽIVOTA
Njemački pisac Matthias Claudius (15.8.1740 - 21.1.1815) priča jednu parabolu o ljudima koji su se prije dugih stoljeća morali hraniti onime što im je nudilo žbunje i drveće . Još nisu poznavali zemljoradnju. A onda jednoga dana dođe k njima čovjek i pokaže im kakao se zemlja ore i gnoji, kako se sjeme sije. I na kraju im reče:“To sve morate napraviti vi, a ostalo je pod utjecajem neba.“ Ovi su ljudi bili iznenađeni kako iz sitnoga sjemena, kojeg su stavili u zemlju, izrasta slamka i klas. Imali su bogatu žetvu.
Jednoga dana rekoše oni:“Preteško nam je raditi pod otvorenim nebom izloženi vjetru i kiši. Hajdemo uzidati zidove, podići lijepi krov pa će mo raditi na suhom.“ No neki su govorili:“Ali ne zaboravite što nam je rekao glasnik:ostalo je utjecaj neba!“ „Ah“, rekoše ovi, „utjecaji neba nisu toliko važni. Njih dosada nismo ni vidjeli. A ako je nekima od nas to toliko važno, onda će mo na stropu naslikati nebo.“ I sagrade oni veliku halu preko čitavoga polja,naslikaju na stropu nebo, izoru polje, posiju i pognoje, ali izniklo nije ništa. Unatoč naslikanoga neba ništa nije raslo, jer su izostali utjecaji neba.
Parabola o ljudskom životu. Moć Božja, snaga uskrslog Krista, utjecaji Duha Svetoga nemogu biti toliko važni, ta konačno ni nevidimo ih. I poneki od nas naslikaju na stropu svoje kuće života: Isus živi! Ali vjerska dekoracija egoističnog života nije dovoljna. Trebamo moć Božju, trebamo životnu snagu Isusa Krista, upućeni smo na utjecaje Duha Božjega. Za naš ispunjeni život na zemlji trebamo otvoreno nebo. U svemu smo upućeni na Boga!
|
IMATI VREMENA...
Vrijeme pripada Bogu. On vrijeme drži u svojim rukama i dijeli ga nama. Kada bi se zapitali: od kuda ja zapravo imam moje vrijeme, sate, dane godine moga života? Onda je odgovor: To mi je jednostavno darovano. Bog nam daruje vrijeme našega života. I Bog će jednom upitati nas, što smo učinili s tim skupocijenim darom, da li smo ga ispravno koristili?
Bog želi da je naš život ispunjeno vrijeme, nađeno vrijeme, smisaono vrijeme. Svaki dan bez ljubavi i prisutnosti Božje izgubljeno je vrijeme, pa makar mi dobili neznam što. Svaki dan u osobnom susretu s Isusom, skrovit u njegovom milosrđu, ispunjeni je dan. Svaki dan kojeg smo dobili od Boga, svaki dan u kojem možemo računati na Njegovu dobrotu, svaki dan koji počnemo u Njegovo ime, svaki dan kojeg na kraju vratimo u Božje ruke, ispunjeno je vrijeme. Kao nekakvo strašilo stoji iznad puno toga što započnemo samo jedna riječ: uzalud!
Zbog toga bi trebali koristiti vrijeme kako bi ga živjeli s Bogom. Pa i kad negdje zakažemo, tu je Njegova ljubav.
Tko ljubi, ima vremena! Imati vremena nije pitanje satova i zvanja, kalendara i zadaća. Imati vremena je pitanje ljubavi i skrovitosti. Tko je zahvaćen ljubavlju prema Bogu, ljubavlju prema bratu čovjeku, ljubavlju prema nekoj zadaći, isplativoj budućnosti, imati će uvijek puno vremena.
|
LJUBAV NAS ČUVA
Jedan tibetanski misionar pripovjeda, kako je s jednim Tibetancem posao na planinarenje po Himalajima. Dospjeli su u jaku snježnu oluju. Teren nisu poznavali. Tako su se njih dvojica s mukom probijala kroz snijeg koji je bivao sve debljim. Odjednom ugledaju čovjeka kako nepomičan leži na obronku stijene. Misionar mu je htio pomoći, no njegov pratioc je to energicno odbijao:“Ta mi smo sami u životnoj opasnosti, nemožemo se još brinuti za ovoga čovjeka jer bi na kraju sva trojica otišli u smrt. Ja želim spasiti moj život!“ I ode.
Misionar je prišao unesrećenom čovjeku, stavio ga na svoja ledja i polako krenuo. Pod težinom ovoga čovjeka ali i zbog dubokog snijega postalo mu je toplo, počeo se znojiti. Njegova se tjelesna toplina prenosila na čovjeka kojeg je nosio pa je ovaj došao k sebi. Sada su se njih dvojica zajedno borila protiv snijega i došli su do kuće. Ali prije toga su vidjeli misionarevog prvoga pratioca kako leži u snijegu. Bio je umoran pa je pao na snijeg i smrznuo se.
Misionar ovu istinitu priču završava riječima: “Htio sam spasiti čovjeka a pri tom sam spasio vlastiti život!”
|
ZAŠTO BOG DOPUŠTA??
Zašto Bog dopušta,
da sunce svoje svjetlo rasipa pa ljudima, da kiša natapa zemlju, da rastu bilje i cvijeta cvijeće, da stabla žive i donose plodove, da ptice i insekti lete po zraku, da ribe plivaju po vodi a ljudi i životinje napučuju zemlju?
Zašto Bog dopušta,
da se muž i žena ljube, da se rađaju djeca i narastu velika, a oči vide, uši čuju, ruke dodiruju i ljudi međusobno razgovaraju?
Zašto Bog dopušta,
da ljudi misle i rade, odmaraju se i igraju, vole i smiju se, hodaju i žive, da slikaju slike, skladaju glazbu, pjevaju i slušaju, pišu knjige i čitaju, kuće grade i u njima stanuju?
Zašto Bog dopušta,
da ima vrijeme, sjetva i žetva, nebo i zemlja, kopno i more, brda i doline, rijeke i oceani, putevi i ciljevi?
Zašto Bog dupušta,
da dišemo i jedemo, pjevamo i plešemo, uzimamo i dajemo, držimo i puštamo, istražujemo i spoznajemo, planiramo i gradimo?
Zašto Bog dopušta,
da je zemlja tako udaljena od sunca, da ono grije život ali ga ne spaljuje, da se zemlja sama okreće oko sebe, da nastaje dan i noć, svjetlo i mrak, da je zemljina osovina ukošena 23 stupnja, da imamo četiri godišnja doba?
da mu ljudi dolaze, s njim govore, pod njegovim okriljem nalaze zaštitu i za svoje grijehe dobiju oprst?
Zašto Bog dopušta,
da njegov sin Isus Krist živi za nas, pati, umire i uskrisuje i da opet dolazi kako bi mi nakon ispunjenoga života na zemlji mogli imati udjela u vječnom životu kod Boga?
Zašto Bog sve to dopušta?
Zato što nam želi dobro!
„U Jahvu se uzdaj i čini dobro, da smiješ stanovati u zemlji i živjeti u miru. 4 Sva radost tvoja neka bude Jahve: on će ispuniti želje tvoga srca!“ Psalam 37, 4-5
|
I ŠTA OSTANE NA KRAJU?
U svojoj noveli „Starac i more“ Hemingway opisuje starca koji svaki dan svojim čamcem isplovljava na more nebili mu uspio veliki ulov. Nakon što je puno puta uzaludno pecao, jednoga mu dana ipak uspije ulov života. Ogromna je riba zagrizla njegovu udicu. Starac se s ovim čudovištem dugo borio dok mu to zadnjim snagama ipak nije uspjelo. Ponosan i zahvalan pričvrstio je ovu golemu ribu za svoj čamac i zaveslao prema obali. Već se počeo radovati dolasku, lučici u kojoj je mjesto njegovu čamcu, i ljudima koji će se čuditi njegovu ulovu a njega hvaliti. Ali kada je stigao i privezao čamac skoro je pao u nesvijest: morski psi su njegovu ribu požderali i samo ostavili kosti.
Ova novela podesna je i za opis našega života. Mi isplovljavamo na more vremena. Nadamo se uspjehu i konačno nam uspije „ulov života“. Svim smo snagama uspjeli do nečega doći, nešto smoći. Što sve ljudi ne pričvršćuju za čamac svoga života! Ali kad dođemo na obalu ne ostane ništa. Zub vremena i proždrljivost života sve nam unište. Starac je na kraju rekao:“Predaleko sam isplovio!“
Da, mi smo ljudi predaleko odplovili od Boga i njegovih savjeta. Predaleko smo se udaljili od ljubavi Božje, od života Isusa Krista i snage Duha Božjega. Na kraju ne ostaje ništa. Materija nestaje, snaga nas napušta, uvjerenja postaju nesigurna, čovjek umire. Što nam ostane na kraju? Od nas neće ostati ništa. Jedino ako se udružimo s Onim koji vječno ostaje, Živim, Budućim. Našim vezanjem na Isusa, uskrsloga i onoga koći će opet doći, ostat će mo vječno.
Ako ne budemo vjerovali, neće od nas ništa ostati!
|
BOŽANSKO OPRAŠTANJE
Jednog dana, vlasnik i direktor velike softver kompanije je sazvao neplanirani sastanak svog rukovodećeg tima: svi podpredsjednici i šefovi odjeljenja su bili tu. Znali su da je nešto krupno u pitanju, kad je sastanak sazvan u tri sata popodne.
Vlasnik kompanije, vidljivo uznemiren, izvještava ih da je otkriveno da jedan od podpredsjednika firme u kojeg je imao neograničeno povjerenje, već godinama planski pronevjeravao novac firme. Sada on duguje firmi nekoliko stotina milijardi maraka. Kad je Isus ispričao priču on je uzeo najveću moguću cifru da bi nam dočarao veličinu duga. To je više novca nego što ćemo mi svi zajedno ikada vidjeti.
Nema mogućnosti da podpredsjednik ikada plati svoj dug. Novac je potrošen, on nema račun u švajcarskoj banci. Oko njegovog vrata visi omča dugogodišnjeg zatvora.
Došao je dan da se svedu računi. Vlasnik poziva podpredsjednika da ustane i da dođe pred njega. Svi prisutni netremice posmatraju šta će se dogoditi. Svi znaju koliko je imao povjerenja u njega. „Ne bih volio da budem u njegovoj koži“, čuju se šapati. Ovo će biti krvavo.
On ustaje i u potpunom poniženju polako korača prema direktoru. Njegovo srce lupa, dlanovi su mu vlažni. Sve je gotovo. Nema više zavaravanja. Nema šanse za popravak, nema skrivenog novca, nema bogatog ujaka koji će ga spasiti, nema loto listića. On je gotov. Biće bačen u zatvor ili prodat u ropstvo – ne samo on već i cijela njegova porodica. Ne samo porodica već i generacije koje će doći. Rob je u Isusovo vrijeme bio vrijedan 2 000 maraka. Cijela njegova porodica ne vrijedi više od jedne desetine jednog procenta njegovog duga. To znači ropstvo za generacije njegovih potomaka.
Podpredsednik stoji pred svojim kolegama, dioničarima i šefom. Kazna je pročitana: “Prodajte sve što ima, prodajte ga u ropstvo, njegovu ženu i djecu, i djecu njegove djece, sve dok neotplativi dug ne bude isplaćen. Slučaj je završen. Vodite ga. Sljedeća tačka dnevnog reda.”
Niko nije iznenađen. Standardna procedura. Sve je urađeno po pravilima zakona.
Ali nešto se dogodilo u ovom čovjeku koji je pronevjerio novac. „Šta ako padnem na svoja koljena i ponizim se i molim za milost? Znam da to ništa neće promijeniti, ali vrijedi pokušati. Nemam šta da izgubim.”
I tako ovaj podpredsjednik pada na koljena i moli za milost. “Znam da sam kriv, znam koliko dugujem, ali imajte malo milosti. Vratiću nazad ono što dugujem. Dajte mi samo malo vremena.“
Isusovi slušaoci su znali da se tako nešto nikad ne bi dogodilo. Kad se radi o dugu, svaka ekonomija koja je ikad postojala je bila bazirana na jednom jednostavnom pravilu: ti duguješ - ti plaćaš.
Zamislite scenu u direktorovoj kancelariji. Svi su spustili glave i gledaju u pod. Svi misle isto: „Ovo je tako ponižavajuće. Sad je dotakao dno. On dobro zna pravila; ukrao si i ne možeš da vratiš - presuda je pravedna. O kakvoj milosti on govori? Mora da se šali. Čak i kad bi imao 1000 godina, ne bi mogao da vrati dug. Hej, barem umri dostojanstveno.“
Ali onda oni gledaju u direktora i ne mogu da vjeruju. On ne može da govori, izgleda potreseno. Oni govore među sobom: „Neće valjda nasjesti. Nije toliko naivan.“
Ali dok direktor misli o čovjeku koji kleči ispred njega, nešto se dešava u njegovom srcu. On osjeća sažaljenje prema ovom čovjeku. Njegove oči su pune suza. Njegove usne podrhtavaju. On ustaje i prilazi pronevjeriocu, podiže ga na njegove noge i kaže: “U redu. Ukidam presudu.”
Čovjek neće ići u zatvor. On neće biti rob. Neće izgubiti svoju porodicu. Može da zadrži sve što posjeduje.
Ali direktor se ne zaustavlja na tome. On oprašta ovom čovjeku čitav dug. Nenaplativi dug ne mora da bude vraćen. To je više milosti nego što je pronevjerilac i sanjao. To je više milosti nego što je bilo ko mogao da zamisli da uopšte postoji.
Ali ovdje je suštinski važno da shvatimo šta Isus želi da kaže o Bogu. Kada direktor oprosti dug, dug nije nestao. Još uvijek postoji ogroman gubitak u računima. Ko će to da nadoknadi? Odgovor je naravno, vlasnik, direktor. Kada on oprašta pronevjeriocu, to nije nešto jeftino, bezbolno. Oproštenje dolazi sa cijenom koju niko osim vlasnika ne može da razumije. Direktor je smislio novi sistem za plaćanje nenaplativog duga: ti duguješ – ja plaćam.
Ovdje trebamo da zastanemo i da za trenutak ostavimo ovu priču. Direktor u Isusovoj priči je, naravno, Bog. Pronevjerilac predstavlja mene i tebe. Isus kaže da smo mi nakupili ogroman moralni dug pred pravednim i svetim Bogom i taj dug raste iz godine u godinu. Svaki put kad sam nepošten, kad slažem, kad zakinem na porezu, kad ogovaram, kad kažem neslanu šalu, kad su moje misli nečiste – svako ovo djelo dodaje na moju planinu moralnog duga. Svako ljudsko biće duguje taj ogroman dug.
I u takvoj bezizlaznoj situaciji Bog dolazi sa novim ekonomskim pravilom: ti duguješ – ja plaćam.
On oprašta. Ali to oproštenje nije jeftino.
Na mučenićkom stupu , sva težina nenaplativog duga cijelog grešnog čovječanstva bila je stavljena na Isusa. I on je platio dug u potpunosti. Zato je Krist suština hrišćanstva. On nam pokazuje Božje srce. Bog osjeća sažaljenje. Njegove oči su pune suza. Njegove usne podrhtavaju zbog ljubavi koju osjeća prema svojoj djeci. On odlučuje da plati dug koji ti i ja nikad ne bismo mogli. On čezne da oprosti.
I on poziva nas da opraštamo
|
ŽIVI MOST
Tri su čovjeka radila na neboderu u Brooklynu. U središtu nebodera iznenada je izbio požar, koji se odmah jako brzo proširio prema samom vrhu. Kada su ova trojica opazila požar, već su im svi izlazi bili zahvaćeni požarom i zapriječeni. Izvan sebe su vikali i borili se za život. Došli su vatrogasci i postavili cijevi za vodu i najviše ljeste koje su imali. Jedan se vatrogasni kapetan brzo popeo do kraja ljestava i morao ustanoviti da su prekratke, da ne sežu do ruba krova. Iznad sebe je gledao izbezumljena lica ljudi koje treba spasiti, a ispod sebe duboku prazninu. Ugroženi su posljednjom snagom vikali i zvali upomoć. A onda se kapetan ispruži koliko je god mogao i posljednjom se snagom baci prema krovu i uhvati za oluk, dok su mu noge bile na samom vrhu ljestava. Ovi su ljudi to odmah shvatili i pustili se preko njegovog tijela na ljestve koje su im spasile život. Samo što je i posljednji stao na ljestve kapetana izda snaga i padne u dubinu. Njegovi su ga kolege pokupili ali mrtvog. No ova tri radnika njegovoj žrtvi zahvaljuju svoj život.
I Isus se kao živi most pružio iznad ponora koji je zjapio između Boga i čovjeka, života i smrti. Preko njegove ljubavi i predanosti mi se ljudi možemo spasiti od požara izgubljenosti. Isusova je ljubav most preko kojega se i mi sa svom našom nuždom i svim teretima, brigama i pogreškama, strahovima i očajem, možemo spasiti. Most je tu i čvrsto stoji. Da li smo preko toga mosta došli u život?
|
SKUPOCJENI BISER
Izvana je školja, koja u sebi krije biser, neizgledna, gruba. Ali kad je otvorimo njena unutrašnjost zablista. I onda se može dogoditi da ona u sebi krije dragocijenost, biser. U principu je svaki biser obrambena reakcija školjke na neku smetnju. Bilo kakvo strano tijelo dospije u školjku, recimo zrno pijeska. Kada se školja ne može riješiti nepoželjnoga gosta, počima oko njega nanositi sloj po sloj poput kamena tvrde mase, dok ga potpuno ne zatvori i na taj način zarobi da joj više ne može smetati. Tako nastaju biseri, inpresivno djelo lijepih boja, sjaja i oblika, pa je kao nakit jako tražen. Zbog zaštite svoga života školjka je preobukla zlo i kao nuzprodukt stvorila dragocijenost.
Ovo nam može biti slika kako se sa zlom može izaći na kraj. No da li smo mi sposobni obući tugu koja nas želi uništiti i iz te nužde napraviti biser utjehe i nade?
Iskustvo, da bol i patnja čovjeka jačaju i čiste, pogled na Isusa koji je za nas sve nosio i sve podnosio, sigurnost koja raste upravu u teškim vremenima, su perle koje tada nastaju.
Ako u patnji tražimo značenje koje ima za naš duhovni život, onda će se gorčima naših boli pretvoriti u biser!
|
RT DOBRE NADE
Nekad je Rt dobre nade bio strah i trepet samoga juga Afrike. Nijedan brod, kojeg je tamo odnijela oluja ili morska struja, nikada se nije vratio. Zbog toga je dobio naziv „Rt oluja“.
A onda se jedan mornar odvažio i oplovio ovaj rt. Otkrio je morski put prema Indiji i svom blagu istočnog svijeta. Kada je ovo čuo kralj reče:“Neka se više ne zove „Rt oluja“, nego „Rt dobre nade!“
Mi u našem životu također nailazimo na opasnu stijenu rta. To je smrt. Nitko se još nije vratio. I svi se bojimo crne moći smrti. Koliki su na tom „Rtu oluja“ doživjeli svoj brodolom i propast. Ali otkada je Isus savladao smrt i time se izborio za put u život, taj je crni rt za nas postao “Rtom dobre nade”.
Uzmimo zato Isusa u brod našega života, dajmo mu kormilo u ruke, prepustimo plovidbu našega života Njemu, i On će nas uz ovaj rt dovesti u novi život, i otvoriti će nam se svo blago nebeskoga kraljevstva. Predajmo naš život Isusu pa će mo time biti na sigurnom pred svim olujama i vjerovima vremena i vječnosti!
|
ŠTA SVE LJUBAV MOŽE
U jednom je selu živio jedan pošteni ali priprosti čovjek, pobožni kršćanin. Budući da je bio jako dobar i skroman, svi su s njim zbijali kojekakve šale i nepodobštine. Ovoga su „pobožnjakovića“ htjeli naljutiti i ispitati njegovu dobrotu. Jednoga se dana dogovore momci iz sela da mu naprave doista veliku spaćku i dođu na ideju da mu otkriju krov od kuće i da vide hoće li biti veseo kada u jutro vidi da mu je nestao krov. Rečeno – učinjeno. Preko noći su momci, pazeći da domaćin ništa ne čuje, skidali crijep po crijep. Ali domaćin je to čuo, ustao, vidio što mu rade i kratko razmislio: da li da zove policiju i da sve počinitelje pohapse? Ne, rekao je on sebi, kršćanin drugačije odlučuje. Kada su momci završili posao i htjeli pobjeći, domaćin im se ispriječio i mirnim glasom i reče:“Cijelu ste noć teško radili. Zato sada trebate dobar doručak. Uđite u kuću, ja sam već sve priredio!“
Naravno da su momci poslije doručka opet svaki crijep vratili na svoje mjesto. Domaćinova je kuća opet imala krov. Njihov odnos s domaćinom nije bio otrovan mržnjom ili osvetom. A poneki od ovih mladića je, poučen primjerom ovoga pobožnog čovjeka, postao boljim vjernikom. Što sve ljubav može!
|
DJEČIJI BISERI
Ne znam koliko imam godina. To se stalno mijenja.
Tata je odrastao na selu. On je kravu vidio uživo.
Jako sam se uplašio kad se mama razboljela. Pomislio sam da će nam tata kuhati.
Ja se ne svađam s roditeljima. Nisu moj nivo.
Kad se mama posvađala s tatom, prvi put sam vidio leteće tanjure.
Životno osiguranje je novac koji dobije onaj tko preživi smrtni slučaj.
Usvajanje je bolja mogućnost. Tako roditelji mogu sami izabrati svoje dijete i ne moraju prihvatiti baš ono koje su dobili.
Krave ne smiju brzo trčati, da ne bi izlile mlijeko.
Crvi ne grizu jer imaju rep i naprijed i nazad.
Breskva je kao jabuka s tepihom.
Proljeće je prvo godišnje doba. U proljeće kokoši nose jaja, a seljaci krumpir.
Psi obično vole vodu. Neki čak toliko, da u njoj i žive. To su morski psi.
Sve ribe nose jaja. Ruske čak kavijar.
Zoološko vrt je super. Tamo možemo vidjeti životinje koje i ne postoje.
Nisam kršten, ali sam zato cijepljen.
U Francuskoj su nekad pogubljenja kriminalaca izvodili želatinom.
Ribe se razmnožavaju tako da nose iskre.
Muslimanska Biblija se zove Kodak.
Papa živi u Vakuumu.
Čak i dječaci imaju za reći nešto zanimljivo ako ih dovoljno dugo slušaš.
Za djevojčice je bolje da se ne udaju, ali dječacima treba netko tko će čistiti.
Što moji roditelji imaju zajedničko? Paa... Oboje ne žele imati više djece.
Ti u stvari ne odlučuješ sam kad trebaš stupiti u brak. Bog to odlučuje odavno unaprijed i ti na kraju vidiš što ti se dogodilo.
Prvo moraš naći nekog tko voli iste stvari kao i ti. Ako na primjer ti voliš nogomet, onda se i njoj mora sviđati to da ti voliš nogomet i onda ti donosi čips i pivo.
|
ŽIVOT DOBITI A NE IZGUBITI
Mi smo ljudi pomalo čudne specije. Želimo živjeti a činimo sve da ga skratimo. Želimo sve i pri tom izgubimo ono najvažnije. Držimo se stvari koje će mo ionako morati pustiti, a iz ruke puštamo vrijednosti koje bi mogli sačuvati vječno.
„Moj nektar pripada meni“, reče suncokret, „ne dopuštam nijednoj pčeli da ga kupi!“ Suncokret je još kratko vrijeme cvao, usahnuo i nije imao ploda.
„Ja sam ja!“ reče pšenično zrno. Bilo je krupno i žutozlatno, zrelo i puno životne snage. “Ne dopuštam da me se baci u zemlju i posije!” I osta zdravo al sasvim samo. I tako je dočekalo smrt a da nije donijelo roda.
„Neću dopustiti da me izrežu i iscjede", reče limun. Bio je zreo, pun soka. „Želim se samoobistiniti i razviti!“ Još je neko vrijeme ležao u staklenoj zdjeli s drugim voćem, počne trunuti i smrditi, pa ga bace u kantu za smeće.
Isus kaže:Tko svoj život hoće zadržati izgubiti će ga. Tko ga izgubi dobiti će ga! Naš život dobiva smisao samo u odnosu s Bogom i bratom čovjekom. Tko svoj život brani od Božjega zahtjeva, tko ga želi sačuvati od dijeljenja s drugim, izgubiti će ga. Ali tko ga daruje u ljubavi naći će sebe i izvan sebe svu puninu života.
|
SVE U TONU
Naše kuće i stanove namještamo s puno ljubavi. Brižno vodimo računa o izgledu prostorija u kojima živimo. S puno fantazije i ukusa biramo predmete koji će naš dom učiniti lijepim i udobnim. Zavjese i tepisi harmoniraju, namještaj i tapete pašu jedno uz drugo, lampe i slike su fino raspoređene i odgovara jedna drugoj. Lijepe boje, krasni oblici, sve u tonu, u stilu, skupocijeno, lijepo i udobno.
Dosta je onih kojima ovakovo uređenje doma nije skupo, daju dosta novaca kako bi živjeli u harmoničnom prostoru. Žive li muž i žena, roditelji i djeca, brat i sestra isto tako u tonu? Koliko je važniji sklad srdaca i duša! Tek ljubav i međusobno povjerenje čine od stana dom. Ne tepisi i namještaj, ali razumijevanje i strpljivost, međusobno poštivanje ljudi čine toplinu i skorvitost doma. Koliko životne snage ljudi potroše da bi sazidali kuću, da je namjeste i održavaju! A koliko životne snage mi investiramo u najveću zadaću – međusobni sklad?
S kojom predanošću svake subote poliramo naše automobile? Svaku i najmanju mrlju otklanjamo brižno i strpljivo. Jedna ogrebotina na “svetom limu” ili pak neka ulupina ravna je nekoj nesreći. Ali ogrebotine duše i povrede srdaca naših bližnjih ostavljamo netaknutim. Doista važne vrijednosti života, srca i odnose, ljubav i obitelj, prijateljstvo i susjedstvo, ostavljamo godinama nepolirano. S našim blistavim automobilima letimo u “zaleđe” života.
Ali Bogu su ljudi važniji od stvari i srca od materijala. Radije izgrebani auto i sretna obitelj. Radije jedan tepih manje a zajedniča radost više. Sve u tonu među ljudima je važnije nego namještaj. Ili?
|
DJEČIJE ANEGDOTE
Jedno sam vrijeme radila u Domu za starije osobe. Katkad sam na posao vodila svoju kćer.
U to je vrijeme imala četiri godine i bila je opčinjena štakama i invalidskim kolicima.
Jednog sam je dana našla kako zuri u čašu s vodom u kojoj su bili umjetni zubi.
Očekujući rafal pitanja, ostala sam iznenađena kad se okrenula i ozbiljno rekla:
“Zubić vila neće vjerovati kad vidi ovo!”
U prvom razredu učiteljica je objašnjavala djeci što znači kad je netko posvojen. mala Ana reče:
“Ja znam što to znači jer sam ja posvojena.”
“Što to onda znači?”, upita učiteljica Anu.
“To znači da nisam rasla u maminom trbuhu nego u njenom srcu.”
Pošto je djecu stavila spavati, mama je odjenula prljavu staru majicu i krenula bojiti kosu.
Upravo je završila mackanje kose gustom, tamnom bojom i krenula čistiti umrljano lice,
kad je iz dječje sobe začula buku. Uletjela u dječju sobu i potrpala razigranu djecu natrag u
krevet uz strogo upozorenje. Nakon što je izišla iz sobe, začula je svoje trogodišnje dijete
kako drhtavim glasom pita stariju seku. “Tko je to bio?”
U trgovini majka s četvero djece hoda između polica. Njeno strpljenje je već polako na kraju,
jer djeca stalno govore: “mama ovo.. mama ono”. Napokon je rekla:
“Ne želim čuti riječ mama barem pet minuta!”
Nekoliko trenutaka kasnije, jedno od djece povuče mamu za hlače i tiho će: “Gospođo?”
Jeste li ikada primijetili kako je glas djeteta oko 200 puta glasniji od glasa odrasle osobe?
Jednog se dana otac vratio s puta i našao svoje dvoje djece kako spavaju u krevetu s mamom.
Tu noć spavao je na kauču, a ujutro nakon što su se izljubili rekao je svojoj djeci:
“Ako baš želite, spavajte s mamom dok je tata na putu, ali kad znate da će se te noći tata vratiti kući,
molim vas spavajte u svojim krevetima.”
Kad se idući put vratio s puta, supruga ga je s djecom dočekala na aerodromu.
Dok su čekali prtljagu među gomilom ljudi, jedno od djece reče: “Imamo lijepe novosti.
Dok si bio na putu nitko nije spavao s mamom!”
Sve je utihnulo, a jeka te rečenice još se neko vrijeme čula, dok su ljudi pogledima tražili tko je ta mama!
Mama peče palačinke za svoja dva sina od pet i tri godine. Dječaci se svađaju oko toga tko će pojesti prvu palačinku.
Mama im na to kaže: “Da ovdje sjedi, Isus bi sada rekao: neka moj brat pojede prvu palačinku!”
Petogodišnjak se u taj čas okrene bratu i reče: “Marko, hajde ti budi Isus!”
“Mama”, kaže mali dječak, “naši susjedi su vrlo siromašni!”
“Zašto to misliš?”
“Trebala si vidjeti kakvu su gužvu napravili kad je njihova beba progutala novčić!”
Mali Tomica se prvi put vozi vlakom. U jednom trenutku, vlak uđe u tunel, a Tomica se potpuno umiri.
Kad je vlak izašao na danje svjetlo, Tomica uzviknu: “Došlo je sutra!”.
Navikao da bude u centru pažnje, Luka je malo ljubomoran na svoju sestricu.
Roditelji ga jednog dana posjednu i objasne da im ja stan postao premalen sad kad je došla seka pa će se seliti.
“Nema koristi”, Luka će žalosno, “seka sad već zna puzati pa će doći za nama!”
|
JESI LI SPREMAN
Pored jednog malog gradića, postojalo je groblje u čijem središtu se nalazio jedan veliki, stari orah. Pored same ograde, postojalo je još jedno stablo oraha. Jednoga dana, dvojica dječaka su odlučila otići na groblje i pokupiti orahe što su pali sa stable i podijeliti ih među sobom.
Nakon nekog vremena, prema groblju se približavao i jedan starac, šepajući i oslanjajući se na svoj štap. Ubrzo je bio skoro pregažen od još jednog dječaka koji se baš vraćao, vidno uzbuđen i zadihan, sa groblja:
“Djeda, nemojte ići na groblje. Tamo Bog i Sotona baš biraju koga će koji uzeti!” jedva je dolazio dječak do daha dok je objašnjavao.
“Ajde, dijete. Pričinilo ti se. Idemo vidjeti što se događa.”
I tako su obojica pošla na groblje. Ali nisu ušli, nego su odlučili ostati izvana, kod ograde, ispod oraha i oslušnuti što se događa. Ne videći što se odvija na groblju, samo su začuli glasove:
“Ovih pet idu meni, a ovih pet tebi. Ovih pet tebi, pet meni.”
“E tako, ovo su bili zadnji. Sve smo ih podijelili.”
“Idemo sad pokupiti i one što leže kraj ograde.”
Priča se završava opisom kako se sa puta koji vodi od groblja vidjela samo prašina koju su podizali starac i dječak na biciklu, bježeći prema selu.
Iako je ovo samo jedna šaljiva ilustracija, koja, gledano teološki, nije posve točna, ipak sadrži i izazov za razmišljanje. Kada dođe do konačne odluke o tome na kojoj strani ćemo se naći prilikom Kristovog povratka, kakvi će biti naši osjećaji – strah ili radost?
|
VICEVI
Mocart
Svestrana ličnost.
Čovek koji je komponovao najpoznatiju melodiju za Nokiu.
Inače,bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle.
Pas
Čovekov najbolji prijatelj.
Ako imate bilo kakvu sumnju u ovu definiciju uradite sledeći test:
Stavite u odvojena dva gepeka vašeg najboljeg druga i vašeg psa i zaključajte ih. Dođite posle dva sata i otvorite ih. Ko vam se iskreno obradovao?Knjiga
Knjiga je svetinja, a svetinja se ne dira.
1981. godina
1. princ Charles se oženio
2. Liverpool postao prvak Evrope
3. umro Papa
2005. godina
1. princ Charles se oženio
2. Liverpool postao prvak Evrope
3.. umro Papa
Pouka1: kada princ odluči da se oženi treći put, a Liverpool zaigra u finalu Lige Šampiona, treba upozoriti Papu!
Pouka 2: kada princ odluči da se oženi treći put, a papa umre, treba se kladiti na Liverpool.
|
NEVJEROVATNA LJUBAV-A JA SE PITAM ZAŠTO
Je li Bog ljubav za mene kao kršćanina? Je li mi je On sve što je o njoj rečeno? Ako je tako, javljaju se određena pitanja.
Zašto gunđam i zašto sam nezadovoljan zbog okolnosti u koje me je Bog stavio?
Zašto sam nekad bez pouzdanja, uplašen i depresivan?
Zašto dozvoljavam sebi da se ohladim, postanem formalan i mlak u službi za Boga koji me toliko voli?
Zašto dozvoljavam sebi da mu budem napola vjeran, tako da Bog nema cijelo moje srce?
Ivan piše da je Bog ljubav kako bi ukazao na etičku činjenicu: ''Ako je Bog ljubio nas i mi smo dužni ljubiti jedan drugoga.'' (1 Iv 4,11).
Bi li promatrač mogao bilo što zaključiti o veličini Božje ljubavi prema meni na temelju ljubavi koju pokazujem prema drugima, mojoj ženi, mužu, obitelji, susjedima, ljudima u crkvi, na poslu?
Razmisli o ovim stvarima. Ispitaj sebe.
|
PONOS ILI......
Razbarušena krošnja velikog bora, na čiju je bujnost bio neizmjerno ponosan, odnedavno leži ponižena na tlu, a on prepolovljen i izvaljen iz zemlje.
Tko bi rekao da će vjetar imati toliku moć pa oboriti takvu grdosiju. Premda po sebi nevidljiva, dalmatinska bura je bila prejak izazov kojem se ovaj put nije mogao oduprijeti.
Sada je, pokajničkim jaukom priznavao da ga je samodopadnost stajala života.
Imao je čvrsto korijenje, ali je najviše pozornosti posvećivao »ponos kruni«, ogromnoj gustoj krošnji, po kojoj je već izdaleka bio vidljiv.
Takvim je rastom zanemario suglasje koje je potrebno između stasa, korijenja i krošnje. Čak se nije trudio biti savitljiv, oholo misleći kako mu ništa ne može nauditi, sve dok mu se nije jaka bura zaplela u krošnju, nemilosrdno je vukući prema tlu.
Po prvi put je zavidio svom prvom susjedu, vitkom čempresu koji je sve snage uložio u to da se protegne prema nebu, ne zanemarujući i dobru ukopanost u zemlju. Naoko krhkijeg stabla, ali boljih proporcija i vitka stasa, protegnut uvis kucao je čelom na nebeska vrata. Uspio je sačuvati svoj ponos, odupirući se i najjačoj buri.
Naizgled maleno srce u slabašnom deblu protegnutom nebu, pokazalo se daleko otpornije od srca oklopljenog robusnim deblom, ali opterećenim glavom koja se ne proteže onostranosti.
Ukoliko si tako »širokogrudan«, a nemaš dovoljno stabilan struk i veliko srce da podignu tvoju glavu put neba, nego svoje horizonte širiš po prostranstvu ovozemnosti, prije ili poslije past ćeš ponižen do poda.
To je cijena oholih kojima se Bog protivi.....
|
06.05.2011., petak
PREKRIŽENI PLANOVI
Engleski slikar Thornbill dobio je narudžbu da oslika unutrašnjost kupole St.Paul Cathedral u Londonu. Nakon puno mjeseci završio je jedan dio svoje časne zadaće. Radio je na visokoj skeli. Odjednom je počeo koracati unazad da iz daljega pogledao svoje djelo, da vidi kako djeluje. Sav se predao gledanju svoje slike. I tako je već došao blizu kraja skele, a da nije ni primjetio. Još pola koraka i pao bi. Jedan od njegovih pomoćnika je ovo gledao, vidio opasnost koja samo što nije došla, uzme kist i njime preko čitave, skoro gotove slike napravi široku crtu. Slikar, sav izvan sebe od bijesa, skoči naprijed. Ali njegov se bijes pretvorio u zahvalnost kada mu je pomoćnik rekao:“Gospodine, time što sam pokvario Vašu sliku spasio sam Vam život! Da sam zvao, vi bi se možda okrenuli i pali.“
Tako i nama Bog ponekad preko naših lijepih životnih slika i predodžbi napravi crtu, kako bi nas spasio od pada i propadnja.
|
RADITI I MIROVATI
I
Brod, onaj veliki prekooceanski, ali i onaj manji, ima svoju svrhu, svoje određenje. Njemu je ploviti, razvoziti ljude i teret, preploviti mora i oceane i uplovljavati u luke. Brod nije građen da miruje nego da plovi na daleke linije.
Ali s vremena na vrijeme uzme mu se to njegovo određenje i on miruje u doku. O tome bi nam najbolje mogli govoriti stručnjaci koji to rade, recimo naš Panonsky. Tu ga se pregleda, boji i popravlja kako bi opet bio potpuno sposoban za dugu plovidbu.
Tako je i s našim životom. I on je pun pokreta i dinamike. Tu i tamo Bog nas jednostavno uzima iz pogona. Bog sebi uzme a nama daje vremena za obnovu i popravak, za mirovanje i odmaranje. I poslije toga brod našega život opet dođe u vodu. Vožnja se nastavlja. Brodom se možemo služiti samo ako može zaploviti i stići na svoje odredište. Ali vremena u doku su nužna kako bi naš život bio što duže sposoban na putovanje. Bog na nama stalno želi popravljati štete, uzeti nam brige, savladati strahove, ublažiti usamljenost, oprostiti grijehe i s nas sprati otrove koji nas ugrožavaju. Taj nam “servis” ne smeta, dopustimo ga!
Nije važna veličina
Jedan pružni radnik radi na popravku tračnica. Staru tračnicu mora izvaditi i zemijeniti je novom. Ali tračnica je dobro učvršćena. Zato ovaj radnik, a bio je prilično jak, uzme teški čekić i počne udarati. Više puta mu je uspjelo udariti u isto mjesto. Ali tračnica se neda. I zato ovaj vrijedni radnik nastavi i dalje, ali još snažnije udarati po tračnici. Umorio se pa je napravio stanku, ali ne predugu. I opet se čulo odzvanjanje njegovog teškog čekića i tračnice. Tračnica se i dalje neda. Ali kod 39. udarca tračnica iskoči iz svoga čvrstog ležišta. Zadovoljan je radnik zajedno s jednim kolegom uhvati i odnese. Koliko je puta ovaj vrijedni radnik badava udario? 38? Ne! Svih 39 udaraca bili su potrebni da bi oslobodio tračnicu! Svaki je udarac napravio svoj dio posla i doprinjeo tome, da tračnica popusti i iskoči. Svaki je pojedini udarac bio važan za rješenje cijele zadaće.
Mnogo malih stvari čine veliko djelo. I svaki je mali dio važan. Svi smo bar nekada vidjeli velike crkvene orgulje. Ja sam imao sreću dvadeset godina ih svirati. Najveće orgulje na svijetu nalaze se u njemačkom gradu Passau, a imaju 17.774 cijevi (svirala) i pet manuala. Da bi orguljaš odsvirao jedan Bachov preludij, ili recimo poznatu tokatu u d-molu, moraju svirati sve cijevi, pa i one najmanje a ne samo veliki, debeli basovi. Samo sve one zajedno njihovim prelijepim glasovima stvaraju oko nas posebnan rajski ugođaj.
Mnogo različitih dana sačinjavaju naš život. I svaki je dan važan za tu cjelinu – život. Mnogo različitih ljudi zajedno sačinjavaju skupštinu. I svaki od tih ljudi važan je Bogu.
Nije važna veličina nego vjernost Onoj velikoj Cjelini.
Zato: ne trudimo se činiti velike stvari, nego puno malih! Bog će iz toga naći rješenje za cjelinu. Bog je vjeran u velikim stvarima, a mi budimo u malim, nama ljudima primjerenim i za nas sitne, slabe ljudi realističnim stvarima.
|
UPOTREBLJIVO POSUĐE
Netko je žedan i želi popiti čašu multivitaminskoga soka. Posegne za čašom. Ali čaša je skoro do pola puna milijeka i čokolade. Čaša je prljava. Nitko u jednu takovo čašu ne bi ulio ovako zdravo piće. Čašu se najprije isprazni, opere pa onda napuni i koristi.
Bog traži upotrebljivo posuđe. Želi svoje skupocijene životne snage pružiti čovjeku. Ali neće On svoju ljubav i radost, svoje snage i mogućnosti točiti u nečiste i polupune posude. Bog nas želi isprazniti od svega drugoga, svojim nas oprostom očistiti, napuniti svojim Duhom I tek tada koristiti u Njegovom smislu. Bog traži ljude koje tako može upotrijebiti. Da li smo mi ti koji mu stojimo pri ruci?
Što Bog uzme on isprazni! Što isprazni on očisti! Što on očisti to napuni! Što on napuni to i koristi.
|
PLJESAK ŽIVOTU
 Želiš li biti u prisnom odnosu s nekim stablom,
dobro pogledaj što ti ono pokazuje.
Vidjet ćeš njegovo bogatstvo
i njegovo siromaštvo:
njegovo buđenje i cvat u proljeće,
njegove plodove u ljeto, njegovo umiranje u jesen
i njegovo mrtvilo zimi.
Želiš li biti u prisnom odnosu s nekim stablom,
nikada ne poseži za njegovim korijenjem,
inače će umrijeti za sva vremena.
Tako je i s čovjekom.
|
Gitara
 Ja sam jedna stara, jako stara gitara. Prazna stara kutija… Već godinama, stotinama godina nisam bila u pravoj formi, nisam bila dobro naštimana. Već dugo, jako dugo nemam sve žice, a i one koje imam nisu dovoljno napregnute… Bez žica moj život nema smisla… mnogi me zbog toga ismijavaju. Moj Gospodar me želi svirati i voli moj zvuk, ali On voli i svaku pojedinu žicu. On svakoj žici daje slobodu i niti jednu ne želi napregnuti prije nego što ga sama ne zamoli.
Ali žice one su šašave
Neke žice su lijene i ne žele se naprezati, svaki napor im je težak.
Neke žice su sebične i najradije ostaju omotane oko samih sebe.
Neke su pak žice ohole i ne žele se družiti s debelim i neotesanim basom, niti s onom kreštavom e-žicom.
Neke žice su zaljubljene u svoju prividnu slobodu ostaju smotane u ladici, jer ako se daju upregnuti, boje se da će izgubiti slobodu.
Neke žice ne vjeruju Gospodaru, boje mu se prepustiti, boje se da bi ih on toliko pretegao i da bi pukle.
Neke žice nisu čule da postoji Gospodar koji ih želi staviti u službu gitare i s njima proizvoditi najljepše zvuke.
Neke žice nisu ni svjesne da su žice i nisu svjesne koji se potencijal krije u njima, koja glazba leži duboko skrivena u njihovoj nutrini.
Gospodar želi svirati
Želi da zvuk Njegove gitare dopire do nakraj svijeta,
želi da svi čuju radosnu pjesmu, radosni pjev gitare,
želi da Njegova gitara ispunja svrhu zbog koje je načinjena,
želi da Njegova gitara okupi najrazličitije žice, koje se žele naprezati i dati se voditi Gospodarovim prstima,
želi svakoj labavoj labavoj žici, koja besmisleno leži negdje u ladici, podariti novi autentični život koji će biti ispunjen pjesmom i smislom.
Želi staru gitaru, tu staru kutiju obnoviti i dati joj novi život, život pun pjesme.
Ali Gospodar to ne može to sam napraviti, jer je svakoj žici dao slobodu izbora
Njegov princip je da niti jednu žicu neće napregnuti prije nego što ga na za to zamoli.
On čeka da svaka žica otkrije potencijal u sebi,
da se izruči u ruke Gospodara,
da se preda Njegovoj volji kako bi ju mogao postaviti u službu gitare
Iziđimo iz besmisla naših ladica
Priđimo svome gospodaru i recimo: „Evo predajem se u ruke tvoje, čini sa mnom što želiš, spreman sam na naprezanje, spreman sam na napor, jer znam da samo tako mogu dobiti smisao i sreću. Samo tako moj život može postati pjesma.
Ne želim biti smotan, ne želim biti smotan u krug svoje sebičnosti, želim se razmotati, razviti, otkriti svoju pravu bit i smisao života…
Gospodaru moj neka me tvoje ruke vode, neka mi tvoji prsti pokazuju put i u meni probude najljepšu muziku.
|
Ljubavno pismo
 Jedna princeza dobije jednoga dana od svoga zaručnika za rođendan veliku, tešku pošiljku. Sva znatiželjna i uzbuđena otvori je i u njoj nađe tešku željeznu kuglu. Duboko razočarana i uvrijeđena baci ona tu tešku kuglu na kameni pod. Ali čim je kugla pala na pod otvori se njena željezna čahura i iz nje se počne kotrljati srebrena kugla. Princeza uzme u ruku srebrenu kuglu i počne je okretati sa svih strana. Odjednom se otvori srebrena kugla i iz nje zasja zlatni mala kutija. Princeza je brižno poče okretati i ugleda jedno malo dugme, pritisne ga, a mala se kutija otvori. U njoj se zablista skupocjeni prsten s prekrasnim dijamantom, a kraj njega malo pisamce s riječima:”Iz ljubavi prema tebi!”
Tako je i nama s Biblijom. Ova nam se knjižurina na prvi pogled učini stranom i teškom, čudnovatom. Ali tko je uzme u ruku, otvori, tko je počne okretati sa svih strana i onda čitati, ona mu se sve više otvara. Pred očima nam se otvaraju jedna ljepota za drugom, jedna riječ dublja od druge. I sve tako dok ne dođemo do srži – koja liči dijamantu – gdje nam zablista:”Iz ljubavi oprema tebi!”
Biblija je ljubavno pismo Boga nama ljudima. Što ga više čitamo i po njemu živimo osjećati će mo se sve sigurnijim i mirnijim.
„Od kada sam naučio čitati Bibliju svakim mi je danom prekrasna. Čitam je svaki dan. I znam da bez nje više nebih mogao živjeti!“
(Dietrich Bonhoeffer)
|
Radost
 "Doživjeti istinsku radost života znači pridonijeti onom cilju koji i sami smatramo veličanstvenim, biti snaga prirode umjesto grozničave, sebične, sitne duše."
|
PODRŠKA
Nježno mlado stablo vrtlar je vezao uz jak jasenov kolac da ga podržava i omogući mu uspravan rast. Kad je vjetar pozivao na ples, mlado mu se stablo pridržavalo sa sve obilnijom krošnjom vičući kolcu:
“Pusti me, molim te, zašto me tako čvrsto držiš? Vidiš kako drugi slobodno plešu, zašto ti mene toliko sputavaš?”
“Slomićeš se”, ponavljao je čvrst jasenov kolac.
“Ili bi se moglo nagnuti na jednu stranu i pogrbljeno nakrivo narasti!”
“Ti si stari zavidnik, pusti me kad ti kažem!”
Mlado se stablo izvijalo svom snagom, no stari ga je kolac pridržavao sve čvršće i upornije. Jedne su ljetnje večeri munje i gromovi, praćeni pljuskovima grâda, cijelom kraju najavljivali strašnu oluju. Zahvaćeno mahnitim udarima vjetra, mlado je stablo škripalo pri svakom pokretu, a krošnja se na trenutke povijala i do zemlje. Činilo se da će ga vjetar iščupati zajedno sa korijenom.
“Gotovo je”, pomisli mlado stalo.
“Ne daj se sinko!” dovikivao je stari stub prikupljajući unutrašnju čvrstinu i uspješno odolijevajući buri. Bila je to duga, mučna i iscrpljujuća borba. Mlado je stablo na kraju ipak spaseno. Stari jasenov kolac je, nažalost, pao prepolovljen. Mlado je stablo konačno shvatilo te počelo plakati.
“Nemoj me ostaviti! Još te trebam!”
No odgovora nije bilo. Komad kolca ostao je vezan uz mlado stablo kao u poslednjem zagrljaju.
Prolaznici danas s divljenjem posmatraju snažno stablo koje za vrijeme jakih bura kao da nježno podržava stari komad osušenog kolca.
Bruno Ferero
|
|
