Optimisti su osobita bića. Ako je zemlja puna čičaka i trnja, oni ipak uvijek negdje nađu i neki cvijet.
Ako je sve sprženo i postalo pustinjom, oni su rijetke ptice koje osjete oazu.
Kad optimisti naiđu na široku rijeku pesimista, iznenada dobivaju druga imena: luđaci koji žive mimo stvarnosti;
naivčine koji nemaju blagoga pojma; sanjari koji se utječu utopijama.
Pesimisti sebe nazivaju realistima koji objema nogama stoje na čvrstom tlu činjenica,
a zapravo su duboko zagazili u prljavštinu svijeta.
Optimisti kreću na put. Na sunčanu stranu. Prema zemlji gdje se može živjeti.
Optimisti vjeruju u plodove Duha: ljubav i radost, strpljivost i vjernost, prijateljstvo i dobrotu.
Pesimisti nisu nikada kušali od ovih plodova, i umiru prije nego su uistinu mrtvi.
Preživjet će samo optimisti.
Post je objavljen 13.05.2011. u 13:16 sati.