Svako jutro idući na posao sretnem jednoga veselog dječaka. Raznosi novine. Jednoga sam dana imao malo više vremena i upustim se s njime u razgovor. „Raznoseći novine“ ponosno i sa smiješkom reče dječak „ja već zarađujem novac. Moj otac radi u stolariji i naravno zaradi puno više.“
“A što tvoja majka radi cijeli dan?“ upitam ga. “Mama”, reče dječak,”ona svakoga jutra prva ustane i probudi najprije mene kako nebih zakasnio na moj posao. Onda probudi dva moja mlađa brata koji moraju u školu, i spremi im doručak. Čim oni odu sprema tatinu torbu i servira mu doručak. U međuvremenu se probudila moja mala sestra Ana kojoj su tek dvije godine. Majka je najprije mora umiti, počešljati i odjenuti. Onda joj dade doručak. Čim je s njom gotova mama sprema krevete, sprema stan, pere rublje i počima kuhati ručak. I tako svaki dan.
“A koliko ti zaradiš?” upitam ga.
“Pa - tako oko pedeset Eura.”
“A koliko zaradi tvoj tata?”
“On zaradi sigurno tisuću, možda i više.”
“A koliko tvoja mama dobije za svoj posao?” pitam ga na kraju.
Dječak me pogleda velikim očima i počne se smijati. “Mama”, reče, “pa ona ne radi za novac. Ona radi samo za nas i to svaki dan. A taj se posao ne plaća!”
Post je objavljen 13.05.2011. u 13:25 sati.