Divno se kada nas u jutro probude zrake sunca. Pa kako onda ne reći «Hvala ti Bože za ovaj dan» za dan koji počinje takvom ljepotom. Puno će i danas problema pokucati na naša vrata, ali sam sigurna da će ih sunčeva svjetlost umanjiti. Mnogi će danas sjediti na suncu sreće, a da se neće zapitati: « Da li sam... ja nekome sjena, da li sjedim ili činim nešto što drugima zagorčava dan, pa tako ne mogu doživjeti ljepotu sunca?» Svaki čovjek ima pravo na malo sunca, na malo radosti i sreću.
Svim ljudima pripada ovaj svijet, svim ljudima pripada mjesto sreće na svijetu, zato ne bi smjeli nikada bacati kamenje na put drugima, niti klipove pod noge, jer to ne želimo da drugi čine nama.
Zar nije divno biti donositelj sunca i radosti u vlastitu obitelj, u svoju ulicu, u svoj grad. Biti donositelj sunca slabima, bolesnima i siromasima, svima koji žive u sjeni života. Lijepo je biti donositelj, donositelj ljubavi, a to se može samo ako u našim srcima izlazi sunce, sunce ljubavi, bez ljubavi ono zalazi i oko nas nastaje mrak. Mrak u srcu i duši najveća je boli, a tako malo treba da se ne pojavi.
Post je objavljen 16.05.2011. u 15:10 sati.