Ljudi mogu biti čudni.
Oduševljeno započnu put
do velikoga cilja.
Puni nade jurišaju na životnu zadaću.
Osjećaju se jakima,
sve dok ne naiđu poteškoće,
razočaranja, nenadani udarci.
Kad se smrači i sve izgleda crno,
mnogi se uplaše i prestanu.
"Ne mogu više." - "Dodijalo mi je." -
"Zašto ja, a ne drugi?" -
"Ja tu ništa ne mogu, drugi su krivi,
roditelji, društvo, odnosi..."
Ljudima nešto nedostaje: kičma!
Kičma je stalnost, otpornost,
samosvijest, pouzdanje u sebe,
povjerenje u vlastite snage,
u vlastitu vrijednost, u bližnje.
Kičma drži glavu uspravnom,
visoko iznad svih tjeskobnih raspoloženja.
Kičma je sposobnost izdržati.
Potrebna nam je kičma za uspravan hod,
da ne objesimo glavu,
da preuzmemo odgovornost,
da ponesemo terete i brige,
da nikad ne puzimo pred novcem.
Potrebna nam je kičma da izdržimo,
da idemo ravno, svojim vlastitim putem.
Samo ćemo s kičmom stvoriti novi svijet.
Post je objavljen 31.05.2011. u 22:48 sati.