Vruće poslijepodne, nemam što raditi, jako je dosadno i vidim u kutu najljepše dječje priče. Tu ima svega, princeza, patuljaka, zmajeva, zamišljenih zemalja, jednostavno je sve prekrasno. A kako nemam što raditi odlučujem se baciti na čitanje. Prvo uzimam Petra Pana i krećem sa čitanjem, ni ne razmišljam o tome što čitam sve dok nisam došao do dijela gdje se govori o krokodilu što je pojeo ruku gusaru i tu sam zastao i malo razmislio. Kakve su to najljepše bajke i priče za laku noć kad možeš imati noćne more od njih?
Petar Pan – krokodil pojeo ruku i nogu kapetanu Kuki
Crvenkapica – vuk pojeo baku i crvenkapicu, nakon toga lovac ubija vuka i režu mu trbuh te vadi živu baku i crvenkapicu
Snjeguljica – zla maćeha se pretvara u vješticu i daje joj otrovnu jabuku, koju snjeguljica jede u umire
Pepeljuga – opet zla maćeha koja sa svoje dvije kćeri iskorištava pepeljugu
Vuk i sedam kozlića – vuk pojeo 6 kozlića (ili kako tamo ponekad piše, djece), ali ih na kraju majka spašava tako što reže vuku trbuh i ubacuje mu kamenje te ga bacaju u bunar...
Takvih priča ima još, s takvi sadržajem o ubijanju, samohranim roditeljima, zlim maćehama... prave priče pred spavanje.
Žao mi onog djeteta koje mora slušati ove najljepše bajke za laku noć. Bolje da im čitaju neke s normalnim sadržajem gdje će djeca lakše zaspati, a ne da se po cijelu noć prevrću u krevetu, jer vide pred očima prizor gdje vuk jede baku.
Post je objavljen 23.05.2011. u 15:20 sati.