11.05.2011., srijeda

Pastirova tajna Neki je čovjek živio neprestano s crnim oblacima na duši. Nije vjerovao u dobrotu, osobito u Božju dobrotu i ljubav. Jednoga dana dok je, zadubljen u svoje crne slutnje tumarao brdima iznad sela, susretne pastira. Pastir, dobar čovjek bistra oka, osjeti strančevo očajničko raspoloženje i upita: "Što te toliko muči, prijatelju?" "Neizmjerno sam usamljen." "Ja sam također sam, ali nisam tužan." "Možda zato što je Bog s tobom..." "Pogodio si." "Ja, naprotiv, nemam Boga, ne mogu vjerovati u njegovu ljubav. Kako Bog može voljeti ljude svakog pojedinog? Kako je moguće da mene voli?" "Vidiš li ono naše selo u dolini?", upita pastir. "Vidiš svaku kuću, zar ne? Vidiš li prozore svake kuće?" "Vidim". "Onda nemoj očajavati! Sunce je jedno, pa ipak ono obasja svaki prozor u gradu, i onaj najmanji skriveni prozor tijekom dana ono obasja. Možda si ti očajan zato što ti je prozor zatvoren?"

- 21:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.