|
Srpanj 2012 (7)
Lipanj 2012 (28)
Svibanj 2012 (39)
Travanj 2012 (10)
Ožujak 2012 (13)
Veljača 2012 (22)
Siječanj 2012 (46)
Prosinac 2011 (44)
Studeni 2011 (105)
Listopad 2011 (67)
Rujan 2011 (57)
Kolovoz 2011 (10)
Srpanj 2011 (98)
Lipanj 2011 (57)
Svibanj 2011 (235)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
|
31.10.2011., ponedjeljak
od Snježe-31.10.2011
Veruj, jer si od srca stvorena!
Smej se, učinićeš život lepšim!
.. Ne puzi, jer si stvorena da letiš!
Živi, jer život zato služi i uvek budi to što jesi !!!:) e
_________________________
I added cool smileys to this message... if you don't see them go to: http://e.exps.me
|
JOVANOVA RAČUNICA
Jovan je već dugo sjedio za kuhinjskim stolom i pisao. Domaći zadatak je odavno završio.
"Šta pišeš tako marljivo?", upita ga majka.
... ...
"Nešto za tebe", odgovori Jovan, prikrivajući list na kojem je pisao.
"Da znaš da sam radoznala", uzvrati majka.
Jovan ubrzo završi i uzdahnu: "Konačno!"
Ono što je pisao, triput je prepisivao. Svaki bi put nešto dodavao. Onda brižno savi papirić, stavi ga u koverat i ostavi na maminom radnom stolu. Tog dana je majka uzela pismo i otvorila ga.
Evo što je u njemu pisalo:
Račun majčinih dugova Jovanu:
1. Šest puta odnio smeće............60 dinara
2. Tri puta donio hljeb...............15 dinara
3. Četiri puta obrisao sudove............20 dinara
4. Jedanaest puta donio drva iz podruma...55 dinara
5. Prašina, cvijeće i druge sitnice.........50 dinara
_______________________________________________
Svega..........................200 dinara
Majka je klimnula glavom, uzela novčanik i rekla:
"Da, u pravu si sine, odmah ću ti to isplatiti. Zaista si mi mnogo pomagao."
Jovan se obradovao zasluženom novcu. Odmah požuri u park. Tamo je za jednu kružnu vožnju električnim autićem trebalo platiti 5 dinara. S novcem što ga je upravo dobio od majke mogao se provozati nekoliko puta i još malo povećati svoj imetak u štednoj kasici.
Kad se vratio kući, na krevetu ga je čekalo pismo.
Brzo ga otvori i pročita:
Račun Jovanovih dugova majci:
1. Devet godina za njega kuvala..........0,00 dinara
2. Devet godina za njega prala...........0,00 dinara
3. Preko 3000 puta ga okupala i očešljala.......0,00 dinara
4. Preko 300 puta okrpila košulje i pantalone.........0,00 dinara
5. Preko 100 noći probdjela kad je bio bolestan......0,00 dinara
_______________________________________________
Svega ............................0,00 dinara
Još iste večeri majka je na svom radnom stolu našla tačno 200 dinara. Jovanova štedna kasica ostala je prazna.
|
30.10.2011., nedjelja
NA PUTU PREMA UNUTARNJOJ SLOBODI
Neki siromasni seljak trčeći dođe svetom čovjeku koji se odmarao pod drvetom.
- Kamen! Kamen! Daj mi dragi kamen!
- Kakav kamen? - upita sveti čovjek.
- Noćas sam sanjao da ću pronaći čovjeka koji će mi dati dragi kamen koji će me učiniti bogatim zauvijek - odgovori seljak.
Sveti čovjek posegne za svojom torbom, poče kopati po njoj te nakon nekog vremena izvadi kamen.
- Mislis ovaj - reče on i dade ga seljaku.
- Pronasao sam ga na putu prije par godina. Naravno da ću ti ga dati.
Seljak pogleda kamen u čudu. Bio je to dijamant, vjerojatno najveći na cijelom svijetu, uze ga i ode.
Tu ju noć seljak probdjeo u krevetu ne mogavsi zaspati.
Sljedećeg dana oko podneva otiđe on ponovno svetom čovjeku.
- Daj mi to sto ti je omogučilo da se odreknes dijamanta tako lako! - uzviknu seljak.
|
OČE NAŠ SA BOŽIJIM ODGOVORIMA
Blagoslovljen ti dan, dragi prijatelju! Jednostavno ne mogu, a da ne podijelim ovo s tobom!
Čovjek neki poče moliti: "Oče naš, koji jesi na nebesima..." odjednom se u njegovu molitvu uplete Bog.
Bog: "Da?"
Čovjek: "Ne smetaj me! Vidiš da molim."
Bog: "Ali zvao si Me."
Čovjek: "Zvao? Nikog ja nisam zvao. Samo molim: "Oče naš koji jesi na nebesima..."
Bog: "Evo opet!"
Čovjek: "Opet što?"
Bog: "Pa zvao si Me. Rekao si: "Oče naš koji jesi na nebesima..." Evo Me. Što hoćeš?"
Čovjek: "Ali ja nisam ništa time mislio. To je samo svakodnevna molitva, shvaćaš? Ja redovito molim "Oče naš". Od toga se bolje osjećam. To je kao kad obaviš neku dužnost pa se bolje osjećaš."
Bog: "No dobro. Nastavi."
Čovjek: "Sveti se ime Tvoje..."
Bog: "Čekaj! Stani! Što si time mislio?"
Čovjek: "Mislio čime?"
Bog: "Pa s tim "Sveti se ime Tvoje..."
Čovjek: "Pa to znači... to znači... O Bože, ja pojma nemam što to znači. Otkud bih ja to znao? Pa to je samo dio molitve. Nego, kad smo već kod toga - a što to zapravo znači?"
Bog: "Znači - budi štovan, svet, uzvišen..."
Čovjek: "Čuj, pa to ima smisla. Zapravo nikad prije nisam razmišljao što znači 'Sveti se ime Tvoje'."
Bog: "Dobro, nastavi."
Čovjek: "Dođi kraljevstvo Tvoje. Budi volja Tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji..."
Bog: "Ti to stvarno misliš?"
Čovjek: "Naravno, zašto ne?"
Bog: "A što poduzimaš u tom pogledu?"
Čovjek: "Poduzimam? Pa... ništa, valjda. Ja sam mislio da bi bilo lijepo da imaš sve pod kontrolom tu dolje kao što imaš tamo gore."
Bog: "A da li imam pod kontrolom tebe?"
Čovjek: "Pa, ja idem u crkvu."
Bog: "Ne pitam te to, nego što ćemo s tvojim pljuvanjem po bližnjima? To ti je ozbiljan problem, znaš. Pa onda, način na koji trošiš novac - samo na sebe?! A da ne govorim o filmovima koje gledaš..."
Čovjek: "Čekaj! Stani malo! Što si se okomio na mene? Nisam ja ni bolji ni gori od drugih koji idu u crkvu."
Bog: "Oprosti. Mislio sam da hoćeš da 'bude volja Moja'. A ako je to cilj, onda treba početi od onih koji to mole. Kao na primjer - od tebe."
Čovjek: "Slušaj, Bože, moram završiti s ovim. Ovo već traje mnogo dulje nego obično."
Bog: "No dobro, hajde."
Čovjek: "Kruh naš svagdanji daj nam danas..."
Bog: "Trebao bi malo popustiti s tim 'kruhom'. Predebeo si."
Čovjek: "Ma čekaj malo, što je ovo? Dan za kritiku? Ja lijepo krenem obaviti svoje svakodnevne vjerske dužnosti, a Ti iz čistog mira ovako baneš i počneš me podsjećati na moje manjkavosti."
Bog: "Molitva je opasna stvar. Mogao bi se zbilja promijeniti. To ti cijelo vrijeme pokušavam objasniti. Zvao si Me i evo Me. Tu sam. Nastavi moliti. Da čujem sljedeći dio tvoje molitve."
Čovjek: "Strah me je."
Bog: "Strah!? Čega!"
Čovjek: "Znam što ćeš reći."
Bog: "Hajde, provjeri me!"
Čovjek: "Oprosti nam duge naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim..."
Bog: "A što je bilo s Ivanom?"
Čovjek: "Evo, vidiš! Znao sam! Znao sam da ćeš i njega odnekud izvući! Bože, zašto govori laži o meni? Zašto širi priče o mojoj obitelji? Nikad mi nije vratio dug. Zakleo sam se da ću s njim izravnati račune!"
Bog: "A tvoja molitva? Što ćemo s tvojom molitvom?"
Čovjek: "Pa, nisam mislio ozbiljno."
Bog: "No, bar priznaješ. Ali nije ti baš neki štos vući okolo taj gorki teret u sebi, zar ne?"
Čovjek: "Ne, ali osjećat ću se puno bolje kad izravnam račune s tim susjedom."
Bog: "Nećeš se osjećati bolje, nego gore. Osveta nije slatka. Pomisli samo kako si već nesretan. No, Ja to mogu promijeniti."
Čovjek: "Možeš? Kako?"
Bog: "Ti oprosti njemu, a Ja ću onda oprostiti tebi. Tada će mržnja i grijeh biti njegov problem, a ne tvoj. Ti ćeš naći mir u srcu."
Čovjek: "Ma da, u pravu si. A i više nego što se želim osvetiti njemu, želim biti OK s tobom... (uzdah). No dobro, opraštam mu. Kad malo bolje razmislim, njemu je naprosto suđeno da bude bijedan i odvratan. Svakome tko ide naokolo i čini ljudima svinjarije koje on radi, treba pomoći da se izvuče iz toga. Pokaži mu nekako pravi put."
Bog: "Evo vidiš! Super! I kako se sad osjećaš?"
Čovjek: "Hmm... Pa, nije loše, nije uopće loše. Zapravo - super! Vidiš, možda danas prvi put što znam neću morati opet ići sav napet u krevet? Možda od sada neću biti tako umoran jer se nisam uspio dovoljno odmoriti?"
Bog: "Nisi još gotov sa svojom molitvom. Nastavi."
Čovjek: "I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla."
Bog: "Dobro, dobro. Učinit ću to. Samo se ne dovodi u situacije u kojima možeš pasti u napast."
Čovjek: "Što pod time misliš?"
Bog: "Pa, recimo, ne pali televiziju kad znaš da trebaš obaviti još neke druge stvari. Isto tako, što se tiče vremena koje provodiš s prijateljima u kafiću, ako ne možeš utjecati na razgovor da ide u pozitivnom smjeru, možda bi trebao još jednom razmisliti o vrijednosti takvog prijateljstva...Također, ne bi se trebao 'natjecati' i uspoređivati sa susjedima i prijateljima. I, molim te, nemoj Me koristiti kao izlaz za nuždu."
Čovjek: "Ne razumijem ovo zadnje?!"
Bog: "O, znaš ti, znaš. Učinio si to već sto puta. Uvališ se u neprilike i onda dotrčiš k meni vičući: 'O Bože, pomozi mi da se izvučem iz ove frke i obećavam Ti da to više nikad neću učiniti!' Sjećaš se nekih takvih nagodbi koje si pokušao napraviti sa Mnom?"
Čovjek: "Da, Bože, sjećam se. Zbilja se sramim."
Bog: "No, hajde, završi svoju molitvu."
Čovjek: "Amen."
Bog: "Da li znaš što to znači?"
Čovjek: "Ne, ali volio bih znati. Želio bih Ti ugoditi. Vidim kakvu sam zbrku napravio od svog života. I vidim kako bi bilo super da postanem jedan od Tvojih sljedbenika."
Bog: "Upravo si odgovorio na svoje pitanje."
Čovjek: "Da?"
Bog: "E pa sad, kad su neki od starih grijeha izvučeni na površinu i uklonjeni, teško je naći riječi da se opiše što sve možemo zajedno."
Čovjek: "Bože, hajde da vidimo što možemo načiniti od mene, važi?"
Amen
|
TITANIC
Svi smo mi putnici Titanica, a da to ne znamo. Ono što se dogodilo na palubi tog broda odražava čovjekovu sklonost da ne prihvaća stvarnost.
Govorili su:"Ovaj brod ne može potonuti." U stvarnosti su mislili:"Mi nikada nećemo umrijeti."
10.04.1912. krenuo je iz Southhamptona tada najveći brod na svijetu s ciljem da što je moguće brže stigne u New York i time sruši vremenski rekord prelaska Atlantika.
Na ovom 269 metara dugačkom oceanskom divu poput jedanaesterokatnice nalazilo se 2200 ljudi. Među njima su bili i mnogobrojni iseljenici, koji su rezervirali mjesta u trećem razredu u želji da u Americi započnu novi život.
Drugi razred su zauzeli trgovci, a u prvom su noćili neki istaknuti ljudi koji su se ubrajali u najbogatije ljude na svijetu. Nevjerovatno luksuzan i dobro opremljen i opskrbljen, plovio je ovaj moderan brod za koji se vjerovalo da ne može potonuti. Na brodu nije bilo raketa za signalizaciju opasnosti jer se smatralo da su suvišne, a isto tako manjkalo je brodova za spašavanje.
Sigurnost broda i poznati iskusni kapetan Smith bili su garancija bezbrižnog putovanja. Drugi brodovi upozoravali su radio vezom na ledenjake kad je Titanic od Newfoundlanda bio udaljen 400 morskih milja, međutim ova su upozoravanja ignorirana.
Posljednje upozorenje je došlo s broda udaljenog samo 19 milja sjeverno i nasukanog među ledenjacima, a s tog broda je stiglo tako glasno upozorenje da je radiotelegrafist sa Titanica ljutito odgovorio: "Daj čovječe zašuti. Imam posla!"
Nekoliko sati kasnije, u 23:40, dogodilo se nešto, sa čime nitko nije računao: ledenjak se zabio u Titanic i proparao ga. Dok se u salonima i dalje sviralo i plesalo, kapetan i arhitekt su nakon inspekcije broda prvi naslutili dolazeću katastrofu. Radiotelegrafisti su u 00:15 sati počeli grozničavo odašiljati pozive upomoć brodu koji se nalazio u blizini, međutim telegrafist je noću isključio radio i otišao na spavanje. Tako je kapetan Smith zapovijedio da se odašalje internacionalni signal za poziv u opasnosti SOS (save our souls).
Putnicima je rečeno da obuku prsluke za spasavanje. Na malobrojne brodove za spasavanje ukrcani su djeca i žene i spušteni su u more, dok su mornari s napunjenim pištoljima, brinuli za to da na brodu ne izbije panika i da se neovlašteni muškarci ne ukrcaju na brodove za spašavanje. Milijuneri su nudili milijun dolara, drugi svoje imanje na mjesto na brodu, na što su putnici trećeg razreda odgovarali podrugljivim osmjehom.
Dok se Titanic već poprilično naginjao, svirači su još uvijek izvodili Boogie-Woogie. Zborovođa tad međutim uze dirigentski štapić po posljednji put u ruke i naredi sviračima da zasviraju koral: "Sve smo bliže tebi, moj Bože..."
Mnogi su bili potreseni i u zanosu zapjevali s njima, neki su molili, drugi bježali ili zbijali sarkastične šale. Neki engleski lord se pojavio u svom najboljem fraku u pratnji svog butlera; htjeli su se rastati od života na dostojanstven, plemićki način. Neka žena nije htjela ući u bord za spašavanje jer je htjela umrijeti pored svog muža.
Neki su provaljivali u kantinu i opijali se, a drugi su se pripremali na samoubojstvo. Malobrojni koji su mislili da se radi o bezazlenoj vježbi, shvatili su da se varaju kad je kapetan preko mikrofona jasno rekao: "Brod tone! Posado i oficiri Titanica, niste više u službi!
Izvršili ste svoju dužnost, pokazali ste se Britancima! Nek se spašava ko može! Neka Bog bude s vama!".
Oko 02:00 sati podigla se još jednom, na nekoliko minuta, krma broda, da bi onda brod konačno zauvijek potonuo. "Carpathia" je žurno pristigla i uspjela spasiti 706 ljudi, dok je 1503 čovjeka umrlo u ledenom moru.
Naš život sliči posljednjem putovanju Titanica. Mi putujemo kroz život samopouzdani, bezbrižni, ponosni i puni planova. Brinemo se za zabavu, potiskujemo pomisao na opasnost, jer sebe smatramo nepobjedivim "titanima". Ne osvrćemo se na upozorenja, dapače ona izazivaju ljutite reakcije, kad neki postanu previše uporni sa svojim i nerviraju nas svojim propovijedima.
Bog nam preko "radija" šalje signale da bi nas upozorio na "ledenjak" na horizontu. Ali mi reagiramo razdraženo poput radiotelegrafista Titanica: Začepi! Imam posla! A onda se odjednom nađemo u bezizlaznoj situaciji.
Najprije pokušavamo potisnuti zloslutne misli, dok nismo prisiljeni pogledati činjenicu u oči: Beznadežno smo izgubljeni i nesposobni da pomognemo sami sebi. Trebamo pomoć. Uzaludno je pitanje: Kako Bog sve to može dopustiti? Stojimo pred odlukom, jer se više ne radi o filozofiranju, već o životu i smrti. Možemo na sve načine bježati od stvarnosti.
Možemo sami sebi dokrajčiti život.
Možemo dostojanstveno u odijelu i kravati krenuti u susret neizbježnom...
ili možemo, možda po prvi put, razmišljati o Bogu i vječnosti i zapomagati: Save our sols (spasi naše duše).
Kao što ovaj poziv upomoć nije ostao neuslišan, već je pomoć pristigla, tako se ni molitva Bogu neće odbiti o strop. Bog već dugo čeka vaše zapomaganje. Bog nam je odavno stavio na raspolaganje brod za spašavanje.
Za njega nema razlike među ljudima. Pred njim je svaki ljudski život jednako vrijedan i svatko ima iste šanse biti spašen. Ali u brod za spašavanje morate ući osobno i zato što ste to vi odlučili.
|
Šta reći,a šta ne reći....
Postoji 27 stvari koje ne smijete reći onima koje volite:
"Jesam li ti rekao?; Ista si kao tvoja majka; Uvijek si mrzovoljan; Bulazniš; Ti si kriv; Što se to s tobom događa?; Znaš samo kukati; Ništa ti ne polazi za rukom; Tako ti i treba; Zašto me ne slušaš?; Budi malo odgovorniji; Zašto ne misliš svojom glavom?; Nemoguća si!; S tobom samo gubim vrijeme; Tebi je uzalud govoriti jer uporno tjeraš po svome; Učinit ću kako ja budem htio; Akoo ti se ne sviđa odlazi; Sve krivo radiš; Radiš g..posti!; Misliš samo na sebe; Da me stvarno voliš, učinila bi to; Ti si veliko dijete; Nemaš svoga stava; Trebaš sredstva za smirenje; To je tvoj problem!; Ja tebe ne razumijem; Moraš li uvijek biti u pravu?
***
Postoji 37 stvari koje trebate reći onima koje volite:
"Učinio si pravu stvar; Divna si; Bilo je izvrsno; Danas si prekrasna; Silno mi nedostaješ; Hvala ti za sve što si učinila za mene ovih godina; Ti si mi važnija od sviju: od djece, od karijere, od prijatelja, od svega na svijetu; Sretna sam što sam se udala za tebe; Ti si moj najbolji prijatelj; Da se još jednom rodim, tobom bih se oženio; Danas uživam u tvojoj blizini; Nedostajala si mi; Cijeli dan mislim samo na tebe; Tako je lijepo probuditi se u tvom zagrljaju; Uvijek ću te voljeti; Uživam u sjaju tvojih očiju dok se smiješ; Danas si prekrasna, kao i obično; Uzdam se u tebe; Na tebe mogu uvijek računati; Odmaraš me; Ponosan sam kad sam u tvome društvu; Žao mi je; Pogriješio sam; Što bi ti radije?; Što planiraš?; Samo da te malo čujem; Ti si posebna; Ne mogu zamisliti život bez tebe; Htio bih biti bolji prema tebi; U čemu ti mogu pomoći; Pomoli se za mene; Danas sam molio za tebe; Kad smo zajedno, svaki je tenutak dragocjen; Hvala ti za tvoju ljubav; Hvala ti što me prihvaćaš takvog kakav jesam; Hvala što si uz mene; Svaki dan proveden s tobom je lijep."
|
Brodovi su bezbedni u luci, ali to nije svrha brodova
“Brodovi su bezbedni u luci, ali to nije ono čemu brodovi služe .”
William Shedd
Kako trenutno živite svoj život? Da li provodite vreme u bezbednoj vodi u luci, čekajući odgovarajuće vreme i pogodno mesto kada ćete konačno moći da isplovite na otvoreni okean ili ste već odavno shvatili da život treba da se živi i da je jedini nažin za to da plovite ka otvorenim morima, da se krećete ka svojim snovima i ciljevima.
Ukoliko shvatate da život predstavlja avanturu, onda ne možete više gubiti vreme skrivajući se u lažnoj sigurnosti i zatvorenosti prema mogućnostima i izazovima. Treba shvatiti da postoji razlika između dva moguća iskustva: prvo je kada na kraju dana i na kraju celog života gledate unazad sa ponosom, a drugo je kada na svoju prošlost gledate sa žaljenjem i samoousuđivanjem. Koji pogled od ova dva moguća ćete imati vi?
Zato, postavite sebi pitanje: „Da li se skrivam u sigurnoj vodi jedne od luka ili sam otvoren prema životu, plovidbama na morima i okeanima, birajući da sledim svoje snove i vredne ciljeve?
|
od Koka 30.10.2011
-Ima mnogo rasparenih ljudi i mnogo neparnih kombinacija.To je česta životna priča.Ili ste sami ili ste suvišni. D.Radović
|
...pjesma pisana u 19 stoljeću...
Što smo mi navikli to dalje činimo,
Napolju s' koljemo, u crkvi s' krstimo.
Nedavno na crkvi jabuka s' zlatila,
... Mnoge je hiljade opština platila;
Sirotici mnogoj postelja prodana,
Dok je ta jabuka zlatom okovana;
Za Hristovu crkvu to se od njih uze;
Al' da vidi Hristos prolio bi suze.
Čudnovato stoje na tom svetu stvari;
Osim sebe niko ni za kog ne mari.
Mudrost ljudska raste i do neba stiže,
Al' sebičnost njina još se dalje diže.
Idemo u crkvu, Hrišćani s' zovemo,
Al' Hristove reči ništa ne volemo,
Ta jednu haljinu ko na sebi ima,
I tu bi mu svukli, neka mu je zima.
Između suseda velika je jama;
Što bližnjem želimo ne dao Bog nama.
Podižemo crkve gore u oblake,
A gledamo mirno kraj crkve prosjake.
Varamo, krademo, čudesa činimo,
Bojimo s' žandara, Boga s' ne bojimo!
Zavidimo drugom, ljubimo osvete,
Na bližnjega svoga dižemo klevete.
Svađamo s' za ništa, koljemo s' za svašta;
Jedan drugom neće uvrede da prašta,
Pa kakvi su ljudi takve i države,
Takvi su ministri, takve nam uprave;
Iznesu vam neke idole pred oči,
Pa hajde na vojsku i krv bližnjeg loči.
Svade se, pobiju, svo krvavo polje,
A posle ratova ništa nije bolje.
Na barjaku stoje sveci i krstovi,
Pod barjakom kolju s' k'o pravi zverovi.
|
30.10.2011
Bez kajanja gledaj u prošlost,
bez straha u budućnost,
ne očajavaj nikada u životu
i znaj da more
posle najveće bure
izbacuje najlepše bisere.
|
27.10.2011., četvrtak
Dvije žabe
Bile jednom dvije žabe koje su upale u posudu s vrhnjem (pavlaka).
Odmah su shvatile da tonu: bilo je nemoguće dugo plivati i plutati u smjesi gustoj popput živoga blata. U početku su žabe lamatale nogama u vrhnju kako bi dosegnule rub posude. Ali bilo je uzalud; samo su se praćakale na istome mjestu i tonule. Osjećale su da je sve teže izaći na površinu i disati.
Jedna od njih ...glasno je rekla:"Ne mogu više. Nemoguće je izići odavde. U ovome se ne može plivati. Budući da ću umrijeti, ne vidim razloga da produljujem ovu patnju. Ne razumijem kakva smisla ima umrijeti od iscrpljenosti zbog uzaludnog napora."
Rekavši to, prestane lupati nogama i brzo potone, doslovno ju je progutala bijela gusta tekućina.
Druga žaba, ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi: "Ne postoji način! Ništa se ne može učiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do posjednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne moj čas."
Nastavila je lupati nogama ii praćakati se satima stalno na istome mjestu, a da se nije pomaknula ni centimetra.
Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacma, udaranja i batrganja, vrhnje se pretvorilo u maslac.
Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekećući."
|
25.10.2011., utorak
26.10.2011-od Koka
Neću da prestajem da se nadam...
I neću da stajem i padam...Biću jaka.. ustaću
i od svega jača postaću....
Obrisaću suze..obrisati prašinu sa koljena..
Jer nije važno koliko smo puta ostali bez daha
Važnije je koliko smo puta udahnuli dah...
|
24.10.2011., ponedjeljak
...humor...
Može i bez vode
Pere Mujo noge u velikom loncu.
Priđe mu Haso i upita ga:
- Bolan, što to radiš?
- Perem noge.
- Pa kako kad nema vode?
-------------------------------------
Prepoznatljivost
Kako prepoznati novorođenče mafijaša?
Ima zatamnjena stakla na inkubatoru.
-----------------------------------
Posljednji potres u Crnoj Gori
Kad je bio posljednji potres u Crnoj Gori?
Kad su se Crnogorci primili lopate, a zemlja je pukla od smijeha.
----------------------------------
Mujo i konji
Kupio Mujo 2 konja, i zove on Hasu da ih vidi.
I pita ga Mujo: – Haso, jel imaš neku ideju kako da ih razlikujem?
- Pa odreži jednom uho, kaže Haso.
Po noći se konji poutuku i i ovaj konj odgrize drugom uho.
Drugi dan Mujo i Haso razmišljaju kako da ih razlikuju, i kaže Mujo: – Haso, meni se čini da je ovaj bijeli malo višlji od ovog crnog!
-----------------------------------------
Bračanin na pumpi
Došao Bračanin na benzinsku stanicu i kaže:
- Dajte mi kap ulja i kap benzina.
I kad je platio pita ga prodavač:
- A da vam i kihnem u gume?
---------------------------------------
Njemac, Talijan i Bosanac i njihove žene
U restoranu za stolom sjede, Njemac, Talijan i Bosanac sa svojim ženama. Kaže Njemac svojoj ženi: – “Daj mi šećera, šećeru.”
Kaže Talijan svojoj: – “Daj mi meda, medena.”
Kaže Bosanac svojoj: – “Daj mi mlijeka, kravo.”
-------------------------------------------
Glad
Podebela žena kaže premršavom mužu: – Kad se tebe gleda, može se pomisliti da na svijetu vlada glad.
Muž: – A kad se tebe gleda, može se pomisliti da si ti tome kriva.
-----------------------------
Vegetarijanac
Kaže Haso Muji: “Mujo brate, ja sam postao vegetarijanac”.
Na to će Mujo: “Haso ja sam vegetarijanac od rođenja, ali druga ruka”.
“Pa kakav je to vegetarijanac”, kaže Haso.
Mujo će na to: “Pa ja pojedem kravu, a krava travu”.
--------------------------------------
|
24.10.2011
Volim te
Ne samo zbog toga sto ti jesi
Nego i zbog toga sto sam ja
Kad sam s tobom.
... Volim te
Ne samo zbog onog
Sto si ucinila od sebe,
Nego i zbog toga
Sto cinis od mene.
Volim te
Zbog onog dijela mene
Koji ti iznosis na vidjelo;
Volim te
Jer stavljas ruku
Na moje, brigama pretrpano srce,
I prelazis preko
Svih ludosti i slabosti
Kojima ne mozes pomoci,
A came ondje u magli,
Pa ih izvodis
Na svjetlo.
Sva ta moja predivna imovina
U koju se nitko prije nije
Bio dovoljno daleko zagledao
Da je pronadje.
Volim te
Jer mi pomazes
Da iz nabacane hrpe svojeg zivota
Izgradim
Ne krcmu,
Vec hram;
Da u djelima svakodnevnim
Ne slusam prijekor
Vec pjesmu.
Volim te
Volim te
Jer si ucinila vise
No sto bi me ikoji credo
Ikada mogao
Uciniti dobrim,
Vise, nego sto bi me ma koji usud
Mogao usreciti.
Bez rijeci,
Bez dodira,
Bez znaka.
Ucinila si sve
Naprosto,
Bivajuci onim sto jesi.
Mozda to, na koncu,
I jest ono
Sto znaci - biti prijatelj.
Roy Croft ˙(1907 - 1973)
|
23.10.2011., nedjelja
KLEMENT STOUN: SEME USPEHA
Klement Stoun (W. Clement Stone) je imao samo 3 godine kada mu je otac umro, ostavivši iza sebe kockarske dugove, a udovicu i sina siromašne. Kada je imao 6 godina, prodavao je novine na ulici kako bi pomogao svojoj porodici. Razmišljao je o sebi kao o „samograditelju“, i na kraju je postao pionir u ličnom razvoju objavljujući Neograničeni uspeh 1954. godine.
Stoun je dokumentovao svoju filozofiju u knjizi koja je klasik ličnog razvoja, a koju je napisao zajedno sa Napoleonom Hilom, 1960. godine: Uspeh kroz pozitivni mentalni stav. Evo nekih od njegovih osnovnih principa:
Tragaj za jasnoćom svoje svrhe.
„Sva lična dostignuća započinju u umu pojedinca. Vaš lični uspeh počinje u vašem umu. Prvi korak je da tačno znate šta su vaši problem, ciljevi i želje.“
Razvijte pozitivan stav.
„Postoji mala razlika u ljudima, ali ta mala razlika čini veliku razliku. Mala razlika je stav. Velika razlika je da li je on pozitivan ili negativan.“
Prigrlite neuspeh.
„Uz pozitivan mentalni stav, neuspeh je iskustvo učenja, prečka na lestvici, visoravan na kojoj svoje misli vodite u cilju pripreme za ponovni pokušaj.“
Tražite mogućnosti.
„Svaki veliki čovek, svaki uspešan čovek, bez obzira na oblast poduhvata, znao je magiju koja se krije u ovim rečima: svaka nevolja sadrži seme ekvivalentne ili veće dobiti.“
Znajte tajnu sreće.
„Da biste bili srećni, učinite druge ljude srećnim.“
|
22.10.2011., subota
Osmijeh
Hodam ovim svijetom tražeći osmijeh. Tražim ga svakog dana, osmijeh prijatelja. Osmijeh nastaje tamo gdje nestaje mržnja, netrpeljivost, neprihvaćanje. Tamo gdje mogu staviti svoje srce da slobodno poskakuje. Osmijeh nastaje na licu Boga kada ga ujutro pozdravimo. Osmijeh nastaje tamo gdje ljudima pristupamo jednostavno, kao ljudi, kao braća. Nemojmo uskraćivati ljudima svoj osmijeh, on je dokaz sreće. Kada bi ljudi razmišljali srcem ovaj svijet bio bi bajka. A vjerujem da svi mi volimo bajke. Živjeti sretno do kraja života! Nije nemoguće, sreća se nalazi u nama! Često padnemo, udaljimo se od stada Božjega. A Isus uvijek dolazi po nas. Samoća je teška i kad se udaljimo od našeg ''stada'' postajemo nesretni. Lutamo bez cilja. Ali tada se vraćamo kući nošeni pravom ljubavi, ljubavi koja se otkriva oko nas. Tu ljubav zatim mi moramo nositi okolo. Na sasvim jednostavan način, prihvaćanjem i osmijehom.
Gospodine, znam da sam stvoren za sreću, i uvijek je nađem u tebi. Ti mi je daruješ na najljepši mogući način, time što me dotičeš svakog dana zrakama svoje ljubavi, što mi dopuštaš da živim u ovom svijetu kojeg si stvorio iz ljubavi. Raj nastaje ondje gdje ljudi imaju srca jedni za druge, gdje žive u ljubavi kao braća, hodajući hrabro u život jedni s drugima. Svi smo mi jedna obitelj, i djeca smo jednog stvaranja, stvaranja koje ima svoje počelo u Ljubavi.
|
Glazba nije samo glazba
 Glazba je neodvojiva od ljudskog života. Njome čovjek izražava svoje najdublje osjećaje i raspoloženja, od najtužnijih do najradosnijih.
Ona međutim nije samo "rezultat" određenih emocija, nego može utjecati na čovjeka odnosno u njemu "proizvoditi" određene emocije. Ona se dakle usmjerava na naše osjećaje te može utjecati na naše tjelesne i psihosomatske procese. Danas, u gotovo orwelovski organiziranom načinu života u svjetskom "globalnom selu", jedva je moguće akustički izbjeći glazbu kojoj smo izloženi sa svih strana iz raznih medija. Glazba je danas postala gotovo sveprisutan čimbenik sredine u kojoj živimo, ponekad do te mjere da postaje nepodnošljiv teror koji ne možemoG izbjeći. Pojedinac dakle u raznim prigodama može biti (npr. u nekim ugostiteljskim objektima) prisiljen na neprestanu potrošnju glazbe tako da više nema slobodu odlučivanja kada i gdje će slušati (određenu) glazbu.
Osim što u suvremenom mentalitetu, naviknutu na trošenje gotovih proizvoda pa i nekreativno konzumiranje duhovnih sadržaja, najveća većina "potrošača" glazbu doživaljava tek kao zabavu, danas je mnogi, u tržištem opsjednutom i "zagađenom" okruženju, također tretiraju kao najobičniju - robu. Glazba je dakle općenito (ne samo ona tzv. popularna) postala biznis. Međutim ona je još nešto (a toga većina nije svjesna!) - sredstvo utjecaja i oblik manipulacije!
Svjestan kršćanin bi danas kao svoj svjedočki zadatak trebao uzeti to da se kritički odnosi prema suvremenoj glazbenoj potrošnji, vlastitoj i onoj u koju smo svi uronjeni, te da određene fenomene posvješćuje drugima i potiče ih na razlikovanje duhova. Na to nas ozbiljno upozorava Sveto Pismo:
"Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno" (Rim 12,2).
Važno je dakle pokušati temeljito prosuditi koji duh nadahnjuje određenu glazbu, utječe na životne stavove glazbenika, ali i na dizajnera omota ploča, koji također može slati određene poruke. Nije svejedno ni kako se pojedine grupe nazivaju (jer "ime je znak"!): "Prljavo kazalište", ili "Nebeski grad", "Sex Pistols", ili "Believer", "Nered", ili "Sunce", itd. Golema razlika među izvođačima uočljiva je i po naslovima njihovih albuma i pjesama. Primjera je bezbroj.
Premda većina ljubitelja glazbe izjavljuje da ih zanima samo melodija, valja posebnu pozornost obratiti na tekstove pjesama, jer oni sadrže obavijesti, apele i poruke. Navest ću, za kraj, što o tome vrlo poučno kaže kršćanski glazbenik M. Siebald:
"Tekstovi pjesama govore mi, htio ja to ili ne. Moram slušati kritički, kako bih mogao bolje razumjeti i u sebe prenijeti dobre, sadržajno bogate tekstove, a uočiti loše i razorne te se naoružati protiv njih. Ono što u tekstovima cilja ispod pojasa, ono čime nas želi zadojiti ideologija bemisla i neodgovornosti ili potajice poduprijeti naš bijeg od stvarnosti, prečesto je zapakirano u lakopamtljive melodije."
Na kraju nas potiče da nikad ne šaljemo "mozak na pašu", jer bismo mogli primijetiti da nas je izmanipuliralo upravo nešto tako divno kao glazba.
Nije dakle slučajno i bez razloga već stari grčki mudrac rekao da se glazbom može i država srušiti!
|
Da Isus dođe danas ...
Bi li se presvukao prije nego Ga pustiš unutra?
Ili bi sakrio neke časopise i postavio Bibliju na njihovo mjesto?
Bi li sklonio svoju svjetovnu glazbu, a izvadio crkvenu pjesmaricu?
Bi li mu mogao dopustiti da uđe odmah ili bi ga zavlačio naokolo?
Razmišljam … kada bi Spasitelj bio s tobom dan-dva,
bi li ti nastavio raditi stvari koje redovito radiš?
Bi li nastavio govorio ono što uvijek govoriš?
Bi li se tvoj život nastavio kao što živiš svih drugih dana?
Bi li poveo Isusa sa sobom svugdje gdje ideš?
Ili bi možda promijenio svoje planove tih dana?
Bi li ti bilo drago upoznati ga sa svim svojim prijateljima?
Ili bi se ponadao da neki neće navraćati dok On ne završi posjet?
Bi li ti bilo drago da On ostane s tobom za stalno?
Ili bi odahnuo kada konačno ode?
Možda bi bilo zanimljivo znati što bi ti stvarno radio,
da Isus dođe kao osoba biti neko vrijeme s tobom ...
Da Isus dođe danas ...
Bi li se presvukao prije nego Ga pustiš unutra?
Ili bi sakrio neke časopise i postavio Bibliju na njihovo mjesto?
Bi li sklonio svoju svjetovnu glazbu, a izvadio crkvenu pjesmaricu?
Bi li mu mogao dopustiti da uđe odmah ili bi ga zavlačio naokolo?
Razmišljam … kada bi Spasitelj bio s tobom dan-dva,
bi li ti nastavio raditi stvari koje redovito radiš?
Bi li nastavio govorio ono što uvijek govoriš?
Bi li se tvoj život nastavio kao što živiš svih drugih dana?
Bi li poveo Isusa sa sobom svugdje gdje ideš?
Ili bi možda promijenio svoje planove tih dana?
Bi li ti bilo drago upoznati ga sa svim svojim prijateljima?
Ili bi se ponadao da neki neće navraćati dok On ne završi posjet?
Bi li ti bilo drago da On ostane s tobom za stalno?
Ili bi odahnuo kada konačno ode?
Možda bi bilo zanimljivo znati što bi ti stvarno radio,
da Isus dođe kao osoba biti neko vrijeme s tobom ...
|
Bog mijenja tvoj život
Bog može promijeniti tvoj i moj život u trenutku.
Mnogi ljudi se boje poraza i ismijavanja i zbog toga ne iskoračuju hrabro
da preuzmu neki izazov.
Sjeti se, Bog se nikada neće smijati tebi zato što si iskoračio i imao
povjerenje u Njega. On je zapravo suprotno od toga - On te nagrađuje što
se uzdaš u Njega. Bog svaki izazov gleda kao pobjedu. Kada iskoračiš u vjeri,
Bog otvara vrata.
ŠTO GOD DA SU RAZOČARENJA PROŠLOSTI ILI PREPREKE NA TVOM PUTU,
JA TE ŽELIM OHRABRITI DA IDEŠ NAPRIJED!
NASTAVI KORAČATI U VJERI, NASTAVI RADITI ONO ŠTO ZNAŠ
DA BOG ŽELI DA RADIŠ.
Ako padneš, nemoj ostati dolje. Ustani sa još većom sigurnošću.
Nemoj usmjeravati svoj pogled na greške i promašaje.
Naš Bog je Bog oproštene prošlosti, iznenadnih pojava i novih početaka.
Ne dozvoli da neprijatelj ukrade tvoju nadu.
Jedan dodir Gospodnje sile može iscijeliti tvoje tijelo.
Jedan dodir Njegove naklonosti može poboljšati tvoje odnose, obnoviti tvoje
financije...promijeniti tvoj život....samo jedan Njegov dodir.
Napravi put kojim će čudo doći...kada čekaš sa ispravnim stavom srca onda
pripremaš put za čuda. Kada čekaš sa iščekivanjem u svom srcu, ti pripremaš
put da se Bog iznenada pojavi.
Ako se pitaš: "Koliko dugo moram čekati?" - to ja ne znam, samo Bog zna.
Ali ono što znam je da ako čekaš sa vjerom i iščekivanjem, Bog će to ostvariti
u savršeno vrijeme.
Nauči biti "zarobljenik nade" -svako jutro ustani znajući da danas može
biti dan kada će se Gospodin iznenada pojaviti i sve okrenuti u tvoju korist.
Ako napraviš tu odluku, onda bez obzira što dolazi protiv tebe, ti ćeš se kretati
naprijed u vjeri, pouzdajući se u pobjedu Gospodnju u svakom području tvoga života.
Tvoji neprijatelji su možda jaki, ali Bog je svemoćan. On je Bog "iznenađenja".
On je to učinio za svoje apostole u Gornjoj sobi,
On je to učinio za Pavla na putu za Damask,
On je to učinio za Pavla i Silu u zatvorskoj ćeliji.
Bog će to učiniti i za tebe!
Neka te Bog obilno blagoslovi dok se pouzdaješ u Njega.
Vjerujem da Bog ima najbolje za tebe!
|
Ponekad nas treba podsjetiti...
Poznati predavač započeo je svoj seminar pokazujući novčanicu od 20 dolara.
Zapitao je 200 ljudi koji su bili u dvorani: „Želi li tko ovih 20 dolara?“
Ljudi su počeli dizati ruke.Tada im je rekao: „Jedan od vas dobit će ovih 20 dolara ali prvo mi dopustite da nešto učinim.“
Počeo je gužvati novčanicu.
Potom je upitao: „Tko ju i dalje želi?“
Ruke su i dalje bile u zraku.
On je nastavio: „A što ako učinim ovo?“ Ispustio ju je na tlo i počeo ju je cipelom otirati po podu.
Podigao ju je svu zgužvanu i prljavu.
I tko ju još uvijek želi?
Ruke su i dalje bile u zraku.
Prijatelji, trebali bi smo ovdje naučiti vrlo važnu lekciju.
Ma što učinio novčanici vi ju i dalje želite jer nije izgubila na svojoj vrijednosti.
Ona i dalje vrijedi 20 dolara.
Puno puta u našim životima bili smo bačeni i uprljani zbog naših krivih odluka i životnih okolnosti.
Zbog toga smo se osjećali kao da smo bezvrijedni.
Ali bez obzira što se dogodilo ili što će se dogoditi, nikad nećeš izgubiti svoju vrijednost.
Prljav ili čist, zgužvan ili ispeglan uvijek ćeš biti neprocjenjiv onomu tko te voli.
Vrijednost našeg života ne proizlazi iz onoga što jesmo ili što radimo nego iz onoga čiji smo i kome pripadamo.
Poseban si - nikada to ne zaboravi!
Računaj na blagoslove koje imaš a ne na probleme. I ne zaboravi: amateri su izgradili Noinu arku – profesionalci Titanik.
Ako te je Bog doveo do toga – On će te i provesti kroz to.
|
Imati vs. Nemati
Uglavnom misliš na ono čega nema. Nedostaje ti mnogo.. Od odjeće u ormaru do ocjena u indeksu. Od veće plaće do dobrog prijatelja. Nedostaje ti podrška, voljena osoba ili netko ko bi tebe volio. Nisi dobar u nečem što bi htio, ili ti neke okolnosti ne idu na ruku. Htio bi putovati ali nemaš vremena ni sredstava. Nemaš se s kim igrati ili nema mjesta ne kojem bi se osjećao kao svoj na svome. Nemaš odmora. A nemaš ga jer previše misliš na sve ono čega nema. Puno toga vidiš čega zapravo nema, a premalo gledaš u ono čega ima.
Živimo svakodnevicu upirući prstom u ono što nam još nedostaje i što još trebamo napraviti, nabaviti, osvojiti, imati…
Međutim, oči su nam dane da vidimo ono što jest.
Kad bi barem naša srca progledala!
Da gledaju što jest. Da ne čeznu za onim što nije. Gubimo sposobnost da se radujemo svemu što postoji. A to što postoji daleko je više doli sve ono što nam još nedostaje. Postoji život koji nam je povjeren bar još danas. Postoji Bog koji nas bezuvjetno ljubi. Postoje ljudi u našem životu koji su nam dani kako bismo i mi naučili ljubiti, sudjelovati aktivno u Njegovoj ljubavi. Postoje ljudi koje ni ne primjećujemo a čekaju da nam se daju. Postoje prilike za uspjehe i neuspjehe. Postoji vjera koja nam omogućuje da te uspjehe i neuspjehe doživljavamo kao Put do cilja. Cilj je vječni život u Ljubavi. Cilj postoji. Zato ne kloni u besmislenim sitnicama, i pusti nadi da diše. Jer jedina besmislica jest sve to što misliš da nije u tvom životu a trebalo bi biti. A jedini smisao je sam Cilj do kojeg te vjera vodi a nada bodri. Ne guši ih racionalizacijama, očekivanjima, uspoređivanjem i proračunima. Probudi se! Predaj brige koje imaš Onom koji ih može nositi. Predaj želje Onom koji ih može ostvariti… Nastavi svojim putem.. Otvorena srca… Gledaj što jest i postoji… I zahvali…
Jer imao si oči a vidio si ono čega nema. A sada gledaš srcem, i vjeruješ u Onog kojeg ima, koji je tu i mnogo ti daje... Radujmo se!
Život je lijep
|
URED ZA IZGUBLJENE STVARI
 Na svakom se željezničkom ili autobusnom kolodvoru nalaze različiti uredi i agencije. Postoji i jedan zanimljiv ured, naime, ured za izgubljene stvari. U njemu se mogu vidjeti različite stvari koje su nijemi svjedoci čovjekove zaboravljivosti. Ima ne stotine kišobrana, šešira, rukavica, torbica različitih veličina... No, sve to i nije neki posebni problem jer one se ovdje u uredu mogu potražiti i dobiti natrag.
No ima mnogo stvari koje gubimo i ne možemo ih više naći. Najdragocjenija je vrijednost, dakako, izgubljeno vrijeme i za nj nema ureda za izgubljene stvari.
Kako je silno vrijedan kapital od 24 sata koji mi je darovao Bog za svaki dan, pa i danas. Što mogu započeti s ta 24 sata o kojima ću jednom morati položiti račun? 24 sata podijeljena su na radne sate, sate odmora, na mir, na daljnju izobrazbu u pozivu, na slobodno vrijeme koje može biti ispunjeno korisnim ili beskorisnim zanimanjem.
Apostol Pavao piše Efežanima: "Prema tome, pomno pazite kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri; iskorišćujte vrijeme, jer su ovi dani zli" (Ef 5, 15s)
Ovaj se dan sastoji od 24 sata, to je 1440 minuta ili 86400 sekundi. Svaka je sekunda biser ili može to postati, ako je dobro iskorištena. Vrijeme je ono što napravimo iz njega, jer samo po sebi ono nije ništa. Nemojmo gubiti nijedan trenutak u neradu, lijenosti, u nedjelima, nego učinimo od svakog trenutka nešto trajno, nešto vječno.
Jednom je netko kazao: "Koristi se vremenom!" Svatko može postati velik, samo ako to želi, ali malo ljudi to želi. Većina njih ne treba snagu koju ima, ne koristi se prilikom koja im se pruža, trenutkom koji im je dan, nego uvijek čekaju na neke veće snage, na bolje prilike i povoljnije trenutke i u tome pustom i besposlenom čekanju na bolje prilike u nepovrat nestaju i snaga i prilika i vrijeme.
Kreni u ovaj dan sa geslom: ne postoji ured za izgubljeno vrijeme!
|
POUKA OD PČELE
PRIJE nekoliko godina postavio sam košnice u koje sam htio
posebnom hranom privući pčele koje su napravile gnijezdo
nedaleko moje kuće. Za početak sam uhvatio jednu pčelu u
čašu, postavio je nad košnicom i čekao da otkrije hranu. Kad se
nasitila, odletjela je u svoje gnijezdo. Nakon nekoliko trenutaka
vratila se s mnoštvom drugih pčela. A ove su opet privukle još
mnoge koje su lutale za hranom. I konačno je košnica bila pre
puna mnoštvom marljivim pčelama, koje su počele proizvoditi
med u košnicama.
Kakve li pouke svima nama! Govorimo li drugima o Isusu kojeg smo našli? Isus Krist nam je naložio da navijestimo »Radosnu vijest«. Hoćemo li mi, koji smo pronašli 'med' u Stijeni spasenja, u Isusu Kristu, biti manje zabrinuti za druge od pčela?
Kad su četvorica gubavaca koji su boravili izvan vratiju grada Samarije, pronašli obilje hrane u šatorima sirijske vojske koja se razbježala tijekom noći, prenijeli su te radosne vijesti građanima Samarije. Rekli su: »Ne smijemo tako raditi. Današnji je dan pun dobrih vijesti... Zato pođimo ! Javimo dvoru novost!« (2 Kr 7,9)
Vjernik kao sljedbenik Isusa Krista, koji poznaje dobre vijesti Evanđelja, ako ih ne prenosi drugima ne čini dobro. Važno je gladnim dušama, koje još ne poznaju Isusa Krista, reći o spasenju koje nudi Spasitelj.
Kad si jednom okusio slast Kruha života, poželjet ćeš to podijeliti sa svima koji su gladni.
|
Neka vaše težnje nadmaše vaše sposobnosti
Motivacija je neophodna kako bi promijenila odoru sna u radno odijelo stvarnosti utemeljene na ciljevima koje je potaknuo san.
Na jednom sveučilišta profesor gospodarstva je svojim učenicima dao test. Test se sastojao od nekoliko nizova pitanja, od kojih je svaki bio podjeljen na tri kategorije pitanja.
Prva kategorija u svakom nizu bila je najteža i vrijedila je 50 bodova.
Druga kategorija nije bila toliko teška i vrijedila je 40 bodova.
Treća je kategorija bila najlakša i vrijedila je samo 30 bodova.
Kada su studenti završili s testom i predali svoje radove, oni koji su odabrali najteža pitanja ocijenjeni su peticom. Studenti koji su odabrali pitanja vrijedna 40 bodova dobili su četvorke, a studenti koji su odabrali najlakša pitanja dobili su trojke.
Točnost njihova odgovora nije imala nikakvu ulogu kod ocjenjivanja. Učenici su opravdano bili zbunjeni i upitali su profesora kako je ocijenivao testove.
Profesor se naslonio i uz osmijeh objasnio: "Nisam ocijenjivao vaše znanje. Ocijenjivao sam vaše ciljeve."
Netko je rekao:"Vaše težnje moraju nadmašiti vaše sposobnosti jer čemu inače služi nebo?"
Netko je napisao: "Zgrabi čvrsto svoje snove jer kada snovi umru, život je poput ptice slomljenih krila koja ne može poletjeti."
Da, potrebni su nam ti snovi ili, ako vam se više sviđa, vizije.
Solomon najmudriji čovjek koji je ikada živio, rekao je:
"Tamo gdje nema vizije, ljudi izumiru"
Postavljeno je pitanje: "Može li nešto biti gore od sljepila?"
Jedan od odgovora bio je da je mnogo gore biti slabog vida i ne posjedovati viziju, nego biti slijep i posjedovati viziju.
Doktor A Schweitzer na pitanje: "Kako ste?" Odgovorio je: "Moj vid je sve slabiji, ali je moja vizija jasnija nego ikada."
Ako ste ikada pomislili da ste premaleni da biste bili učinkoviti, tada nikada niste bili u krevetu s komarcem.
|
ŠIFRIRANI PLES PČELA
»Jedna je pčelica letjela po cvijeću. Naišla je podno šume na cvjetnu livadicu. Brzo se vratila u svoju košnicu i izvijestila ostale pčele: - Pozor! Pronašla sam mnogo slatke hrane 625 metara daleko od naše košnice i to 35 stupnjeva lijevo od smjera sunčanih zraka.«
Da to priča baka unucima rekli bismo da je to suvremena baka koja basne modernizira matematičkim podacima. Ni na pamet nam ne bi palo da to ozbiljno shvatimo. Ali upravo to tvrde - i dokazuju suvremeni prirodoslovci. Da podatak bude točniji i nevjerojatniji, saznajemo da pčela tu poruku ne izražava riječima nego se služi šifrom, koja kao da pretpostavlja znanje matematike, nacrtne geometrije i astronomije, kojim bi se mogao ponositi svaki srednjoškolac.
Njemački učenjak von Frisch i Francuz Remy Chauvin otkrili su da pčela pronašavši sočnu pašu leti natrag u svoj pčelinjak. Tu ona pred svim članovima svoga roja započinje šifrirani ples-poruka. Brzo pleše opisujući lik osmice. Brzina kojom ona opisuje osmicu sadrži podatak o udaljenosti pronađene hrane, a kut između glavne osi osmice i sunčevih zraka pokazuje smjer u kojem se hrana nalazi. Pčele odmah »shvaćaju« poruku i lete točno onamo gdje se hrana nalazi. Šifrirani ples tako je pravilan i točan da ljudski promatrač može brzo naučiti taj »jezik« i sam odrediti položaj barem preciznim kutomjerom i nekim optičkim uređajem za mjerenje brzine pčelinjeg plesa po osmici. Naprotiv, pčele iz roja dešifriraju poruku bez ikakvih instrumenata. Čak najmanji članovi roja, koje nitko o tome nije podučavao, lete u točnom smjeru.
Što iz toga treba zaključiti?
Da li je pčela pametnija od ljudi? Zar treba vjerovati da se pčele legu s urođenim znanjem matematike i nacrtne geometrije? Može li se zamisliti da se takva sposobnost razvila slučajnom igrom pčela? Ili bi bilo znanstvenije prihvatiti postojanje neke kolektivne inteligencije pčelinjeg roja, kojoj pojedine pčele svrsishodno služe kao što pojedine stanice organizma vrše svoje funkcije u interesu cjeline?
Nije li jednostavnije, racionalnije i u skladu sa sveopćim mišljenjem čovječanstva priznati da se u prirodi očituje Stvaralački Um?
|
Kad smo razočarani...
 Kad smo razočarani, onda može da se desi da i sam Bog hoda pored nas, a da ga mi ne vidimo jer smo razočarani. Razočaranje ima moć da naše oči okrene ka nama iznutra, tako da ne vidimo ništa što je spolja.
Razočaranje može da nas zaslepi za Božju prisutnost, tako da ne vidimo uopšte da je Bog prisutan. Bog može biti tu pored nas, a da ga mi ne vidimo.
Vrlo često se razočarani čovek povlači u sebe i odlučuje da više nema poverenje u ljude oko njega. Zašto? Zato što ne želi novo razočaranje. Povređeni ne želi da se poveri jer želi da se sačuva od nove povrede. Ako sam jedanput prevaren, onda je kriv onaj koji me prevario. Ali ako sam dva puta prevaren, onda sam ja kriv što sam dozvolio da drugi put budem prevaren. I ako se ide iz razočaranja u zatvaranje, onda se čak i pozitivne stvari više ne primaju.
|
21.10.2011., petak
misli...
 Probudite sebe
~ Ako želite da probudite čovečanstvo, onda probudite sebe. Ako želite da eliminišete patnju u svetu, onda eliminišite sve što je mračno i negativno u vama. Zaista, najveći poklon koji morate dati jeste vaša lična samotransformacija.
------------------------------------
Recept za večito neznanje
~ Recept za večito neznanje je: budite zadovoljni svojim mišljenjem i sadržajem svoga znanja .
----------------------
Optimizam je neophodan za zdravlje, ali on ima i lošu stranu, jer može da nas navede da potcenimo rizike.
-----------------------------------------------------------------------
Strah od letenja
Jedan stariji gospodin u avionu me upitao zašto sam bled i da li imam strah od letenja. „Da, imam strah od letenja“ odgovorio sam mu. „Ne bojte se“ , rekao mi je,“ vi nemate strah od letenja već ste uplašeni od pomisli da poletite. Zato, mladi gospodine, poletite slobodno!“
----------------------------------
Oraspoložite nekog
~ Najbolji način da oraspoložite sebe je da oraspoložite nekog drugog.
----------
Skok sa litice
~ Sve vreme moraš da skačeš sa litice i da razvijaš krila na putu prema dole.
- Ray Bradbury
|
20.10.2011., četvrtak
PHIL BOSMANS
Zadovoljstvo, sreća i radost neće ti pasti u krilo. Al' ćeš ih dobiti besplatno ako svladaš svoju umornost i sam štogod poduzmeš.
Toliko je stabala, toliko ptica i cvijeća, toliko čuda oko nas koja čekaju samo to da ozdrave čovjeka od njegove žalosti.
Da bismo bili sretni, nije važno da više posjedujem, nego da manje vapimo.
Ima dobrih i loših dana.
Dobri prolaze. To nam je žao.
Ali i loši prolaze. Zašto nas to ne tješi?
Nemojte zaboraviti da je još
MNOGO LJEPOTE NA OVOME SVIJETU
KOJA ČEKA SAMO NA VAS.
U mnogim starijim ljudima drijemaju dragocjena blaga.
Treba ih samo otkriti. Zadivit ćeš se njihovu humoru, njihovu miru, njihovoj životnoj mudrosti, miru njihova srca.
Traži sreću i nikada je nećeš naći. Sreća je poput jeke. Uzvraća ti jedino ako sama sebe daruješ.
|
PHIL BOSMANS
Zadovoljstvo, sreća i radost neće ti pasti u krilo. Al' ćeš ih dobiti besplatno ako svladaš svoju umornost i sam štogod poduzmeš.
Toliko je stabala, toliko ptica i cvijeća, toliko čuda oko nas koja čekaju samo to da ozdrave čovjeka od njegove žalosti.
Da bismo bili sretni, nije važno da više posjedujem, nego da manje vapimo.
Ima dobrih i loših dana.
Dobri prolaze. To nam je žao.
Ali i loši prolaze. Zašto nas to ne tješi?
Nemojte zaboraviti da je još
MNOGO LJEPOTE NA OVOME SVIJETU
KOJA ČEKA SAMO NA VAS.
U mnogim starijim ljudima drijemaju dragocjena blaga.
Treba ih samo otkriti. Zadivit ćeš se njihovu humoru, njihovu miru, njihovoj životnoj mudrosti, miru njihova srca.
Traži sreću i nikada je nećeš naći. Sreća je poput jeke. Uz ako sama sebe daruješ.
|
-,-,,,,-,,,,,,,,-,,,,,,,,,,,,----------
 Nezadovoljan svojim životom, jedan je mladi čovjek svake noći molio Boga da mu da vremena i snage da promijeni svijet. Vrijeme je prolazilo, čovjek se oženio i dobio djecu. Djeca su već i poodrasla a on je i dalje bio nezadovoljan svojim životom. No, shvatio je da, usprkos svom trudu, ne može promijeniti cijeli svijet.
"Kad već ne mogu promijeniti svijet", govorio je Bogu u svojim molitvama, "daj mi barem da promijenim svoju obitelj".
Ponovno je prošlo mnogo vremena i čovjek je ostario. I dalje je bio nezadovoljan svojim životom.
"Eto, proživio sam cijeli život i konačno shvatio da ja nikoga ne mogu mijenjati", jednoga se dana obrati Bogu. "Daj mi, Bože, još malo vremena da promijenim sebe".
Nažalost, više mu nije preostalo mnogo vremena.
.....Mnogo se energije troši na održavanje sličica o tome kako bi stvari trebale izgledati, umjesto da se suoči s onim što jest i s tim nešto učini. Život se provodi u iščekivanju da se "nešto desi" i izvuče nas, umjesto da ispružimo nogu i sami napravimo neki korak. Tim više što u konačnici naš život ne može promijeniti nitko osim nas samih. Čekajući "čudo izvana", možemo samo protratiti mnogo vremena.
|
Mama, volim te
Šta je najljepše na svijetu? 4
Ti dok spavaš.
Zašto?
Zato što si ti jedina moja istina o kojoj ne razmišljam i dok te gledam kako spavaš znam da je to jedina slika na svijetu koja oslikava mir koji mi treba da bih bila sretna.
Šta je najveće na svijetu?
Tvoje oko. Što stane u njega ne može se smjestiti ni u šta drugo. Nemoj se nikada bojati onoga što možeš da vidiš pa da hodaš okolo poluzatvorenih očiju.
Šta je najslađe na svijetu?
San. Ništa ne može biti lijepo, šareno i slatko kao što ti to u snovima možeš da napraviš. Nemoj nikad zaboraviti da sanjaš.
Šta je najteže na svijetu?
Najteže je kad čuvaš nešto a ne vidiš da nigdje nema onoga što čuvaš.
Šta je najveća prevara?
Najveća prevara je kad dvoje potpuno razjedinjenih ljudi sjede za istim stolom ušuškani u isti stan, isto prezime, jedu zajedno i tako pokazuju pripadnost jedno drugom. Najveća prevara je kad je između dvoje ljudi topao tanjir supe jedina toplota koja postoji.
Šta najviše boli?
Usamljenost. Kad neko odluči da živi sam, da sjedi samo prema samom sebi u tu samoću može smjestiti bilo šta i iz sebe može izvući ono najbolje. Ali ako živiš pored nekoga a osjećaš se usamljeno, to je samoća koja blokira čitav život. Sve što radiš protkano je tom strašnom notom usamljenosti i grčevitom borbom da se iz toga iščupaš. Usamljenost pored nekoga je najgora samoća koja čovjeku može da se desi.
Plašiš me, ne pominješ ljubav! Postoji li ljubav?
Postoji, naravno, zato ti ovo i pričam. Da bi pronašla pravu ljubav moraš napustiti svaku ljubav – iluziju jer će te one samo činiti nesretnom. Ljubav postoji ali ja o tome imam tako malo da ti kažem. Pronađi je. Ne mogu tome da te naučim. Nemoj me to pitati. Ja sam ti majka i možda ću uvijek misliti da te neko, ko je sa tobom, ne voli jer te ne voli onako kako ja mislim da te treba voljeti i onoliko koliko ja mislim da te treba voljeti.
Zašto misliš da me niko ne može voljeti kao ti?
Ni to ne znam da ti objasnim. Jednog dana ćeš razumjeti. Kad budeš imala dijete vidjećeš da je to jedina bezuslovna ljubav na svijetu, ljubav sama po sebi koja ne traži, ne pita, ne nalazi opravdanja, ne moli i ne uslovljava. To je najveća i najjednostavnija ljubav na svijetu.
Stvarno me plašiš.
Ne treba da se plašiš. Samo se čuvaj pogrešnih ljudi, pogrešnih ljubavi, nemoj da ti čitav život izgleda pogrešno i ti sama sebi kad se pogledaš u ogledalo.
Čega se najviše treba čuvati?
Ljudi. Biće puno onih koji će te opipavati dok ne vide gdje si najosjetljivija a onda napraviti jedan oštar rez i mirno gledati kako krvariš. Pojedini ljudi više vole da ranjavaju druge nego da liječe svoje rane. Mogu da žive samo ako vide da drugi pate više nego oni. Toga se čuvaj.
|
MAJCI - tvojoj i mojoj
U ocima majki neka radost sja
kao svijeca koja se nikad ne gasi
upaljena kresanjem zahvalnosti i ljubavi
jedne o drugu poput dragog kamenja
da svjetluca u srebru majcinog pramenja.
Majci - tvojoj i mojoj buket cvijeca darivam
u poljima ubirem ivancice i makove
dodajem grancicu jorgovana i strucak karanfila
rukovet djurdjica i kiticu ljiljana
a ponajvise crvenih, crvenih ruza,
njeznost i toplinu kroz cio buket protkivam
cvrstim nitima sjecanja i uspomena.
znam da je buket cvijeca tek maleni token
kojim iskazujem malo a zelim kazati puno
nikad se majkama dovoljno nije moguce zahvaliti
za sve sto nam daju i sto su nam vec dale
Majke -- nasi svjetionici, bedemi, katedrale.
Na licima majki nek spokoj se smijesi
znak da je majcino srce zadovoljno i sretno
nista od te spoznaje u zivotu vaznije nije.
Cesto nas zivot izudara i grubo zna raniti
samo nam majke tada rane lijece i vidaju.
Zato neka su po svijetu sve majke sretne
i one koje su s nama ,i one kojih vec odavno nema.
|
18.10.2011., utorak
18.10.2011 Koko piše Roku...
 Izgubila sam mnoge borbe.... Nije mi zao...I porazi su deo zivota....Svaku pobedu znala sam da proslavim, svaki poraz suzama da ispratim.... Tako to obicno ide... Kada sve stavim na papir nisam ja nista sretnija i nista pametnija nego sto sam juce bila... Samo sam otupela... Na udarce, na uvrede... Sve lakse podnosim, sve brze prebrodim... Zivot me mucio, zivot me naucio... A ja i dalje kroz zivot idem sa osmehom.... Da nerviram neprijatelje i usrecim prijatelje...
|
17.10.2011., ponedjeljak
Zašto opraštati??
 Mnogi uništavaju svoje zdravlje i živote zadržavajući gorčinu, zamjeranje i neopraštanje.
Kome pomažeš najviše kada opraštaš osobi koja te je povrijedila? Zapravo pomažeš sebi više nego bilo kome.
a sam uvijek gledala na opraštanje ljudima koji su me povrijedili kao na nešto što je vrlo teško. Mislila sam da je vrlo nepravedno da oni prime oproštenje dok sam ja dobila povredu. Ja imam bol a oni imaju slobodu bez da plaće za bol koju su prouzročili. Sada shvaćam da pomažem sebi kada odlučim oprostiti.
Bog će se pozabaviti onima koji su nas povrijedili ako ih stavimo u Njegove ruke kroz opraštanje. Čin opraštanja je sjeme naše poslušnosti Njegovoj Riječi. Jednom ćemo vidjeti naše sjeme, On je vjeran i donijeti će žetvu blagoslova nama na ovaj ili onaj način.
Drugi način na koji mi opraštanje pomaže je da ono oslobađa Bogu prostor da radi svoj posao na meni. Ja sam sretnija i osjećam se bolje fizički kad nisam ispunjena otrovom neopraštanja. Opasne bolesti se mogu razviti kao rezultat stresa i pritiska koje gorčina, zamjeranje i neopraštanje proizvode
|
17.10.2011
 Evo ti ruka, prijatelju!
Ustani pa makar ja pala!
Evo ti poslednje pare iz mog dzepa!
Kupi i ne pricaj nikom da sam ti dala!
Ne pitaj me hocu li pomoci, samo mi ispricaj sta te muci!
Saslusacu te, zato sam tu, da zajedno stanemo na kraj tvojoj muci!
Hoću li sutra biti tu za tebe?
Ne znam i nemoj me pitati!
Ako budem ziva, ako budem zdrava, poletecu i uz tebe stati!
Pitas me kako da mi zahvalis..ne zahvaljuj i ne pitaj vise!
Ne trazim zahvalnost ni protivuslugu!
Trazim samo da vices na mene, kad posustanem i kad ne zelim dalje!
Zelim da me guras, kad mi olovne noge ostanu bez snage!
I lupi mi samar.. onaj najjaci, kad pocnem da kukam nad zivotom i kad pocnem da zalim sebe!
Pokazi mi prstom ono sto imam, pokazi mi one koji to nemaju!
Ne trazim nista, samo me podseti da disem i podseti me da ima i onih, koji ne disu vise!
|
15.10.2011., subota
Ovo je izvadak iz dnevnika jedne tek udane supruge
Evo zavrsio se medeni mesec i smestili smo se u nas novi dom. Veoma je zabavno kuvati za Toma. Danas sam napravila predivan kolac po ovom receptu:
"Umutite 12 jaja odvojeno." No kako nisam imala dovoljno posuda, morala sam pozajmiti par od suseda da bi umutila sva ta jaja. Kolac je ispao super.
Odlucila sam da danas posluzim rizu po receptu koji glasi ovako: "Potrebno je dobro pranje pre stavljanja rize u kipucu vodu." Tako sam ugrejala vodu, okupala se, pa tek onda stavila rizu da se kuva. Nije mi jasno bilo zasto sve to, jer riza nije imala nista bolji ukus.
Danas je Tom trazio salatu. Probala sam novi recept. Glasi ovako:
"Iseckajte sve sastojke i onda pospite po listovima zelene salate sat vremena pre no sto je posluzite". Morala sam otrcati skroz do maminog vrta. Posula sam salatu po listovima i cekala tu sat vremena da je pas ne pojede. Tom je navratio i pitao da li se osecam dobro. Pitam se zasto?
Danas sam nasla jednostavan recept za kolacice koji kaze ovako: "Stavite sve sastojke u zdelu i dobro izmesajte, i to je to". Kada sam to uradila otisla sam do mamine kuce. Vjerovatno nesto nije u redu sa receptom, jer kada sam se vratila kuci, smesa u zdeli je izgledala isto.
Tom je danas bio u kupovini i doneo je kokos. Zamolio me je da je sredim za nedelju. Nisam bila sigurna kako se kokosi oblace nedeljom, ali sam nasla jednu preslatku haljinicu i male cipelice. Izgledala je preslatko, ali kada ju je Tom vidio, izasao je iz kuhinje brojeci do 100?! Da mi je znati zasto?
Danas su Tomovi roditelji dosli na veceru. Htela sam napraviti pecenje, ali sve sto smo imali u zamrzivacu bio je hamburger. Tako sam ga stavila u rernu i podesila kontrole na pecenje. Mora da nesto nije u redu sa rernom, jer je na kraju pecenja opet ispao hamburger?!
Laku noc Dragi Dnevnice.
Ovo je bila uzbudljiva nedelja. Jedva cekam sutrasnji dan, tako da mogu
isprobati nove recepte na mom dragom Tomu!
|
14.10.2011., petak
MAJKA
 Obećala si jednom u detinjstvu
da ćes biti večna,
otkle god se vraćali da ćemo te zateći,
kao senku ispod kućne strehe,
kao kućni prag.
Nije bilo nijedne naše plovidbe
da je nisi, kao ribarske žene,
presedela na pučini gledajući;
nije bilo bure ni brodoloma
da nismo posle njih
pored neba ugledali i tvoje lice.
Gde god bismo se probudili,
bila si u prozoru ti i sunce;
bila si nam uvek na dohvatu ruke
kao voda,
uvek kao vazduh
prisutna i neophodna.
Obećala si nam da ćes biti večna
kao sve što nas na svetu dočekuje
i ostaje posle nas.
I kada si umirala,
činilo se da se osećas krivom
što nas napustaš.
|
11.10.2011., utorak
..metode vaspitanja...
 Jedna baka je na kasi velike samousluge na redu da plati.
Iza nje u redu stoji jedna mlađa žena sa nestašnim sinom od 9 ili 10 godina.
Sin stalno gura majčina kolica koja već 5-6 puta udaraju baku po nogama.
... ... Baka se okrene malom i zamoli ga da prestane da je udara.
Pošto mali nastavlja da je udara, baka se okreće njegovoj majci i kaže :
- Zar ne možete da kažete vašem sinu da me ne udara?
Mlada gospođa, bez uzbuđenja - hladno odgovara :
- Ne! Moja metoda vaspitanja mu dozvoljava slobodu da radi šta god želi, sve dok do njegove svesti ne dođe da to što radi drugima ne valja. Naučno je dokazano da je ta metoda daleko efikasnija!
U redu iza dame sa detetom stoji jedan momak od nekih 19-20 godina, koji sve to pažljivo sluša, a u ruci drži teglu sa pekmezom od crvenih ribizli.
Kad je dama završila svoje objašnjenje metode vaspitanja, on otvori poklopac od tegle i mirno istrese celu teglu pekmeza mladoj dami na glavu.
Sva besna, van sebe, dama se okrene mladiću, a on hladnokrvno odgovara:
- Znate, gospođo, ja sam vaspitavan slobodno, baš na isti način kao i vaš sin. I - evo vidite rezultat!
Starica se veselo okrene blagajnici i kaže :
- Molim vas, stavite ovu teglu pekmeza na moj račun!
|
Love is all around us...
 "Osvrneš li se i promotriš li
svoj život, vidjet ćeš kako
su trenuci najistinskijeg
življenja oni trenuci
u kojima si djelovao
u duhu ljubavi."
Henry Drummond
"Ne možemo činiti velika djela - samo mala djela iz velike ljubavi."
Majka Tereza
"Na kraju
ništa što u ovom
životu učinimo ili
izgovorimo neće
biti važno kao
što će biti važan
način na koji smo
voljeli jedni druge"
Daphne Rose Kingma
|
--------------
Kada bi svijet prestao postojati, za 24 sata sve telefonske linije, svi chatovi i e-mailovi bili bi zakrčeni porukama:
*Žao mi je što sam ti nanio bol.*
*Oprosti mi*
*Volim te*
*Vrlo te cijenim*
* Čuvaj se*
ili
*Oduvijek sam te volio ali ti to nikad nisam rekao*"
|
Kako da učinite same sebe jadnim
1. Zaboravite dobre stvari i usredotočite se na loše
2. Pridajte preveliku važnost novcu
3. Mislite kako ste nezamijenjivi na poslu, u društvu, među prijateljima
4. Mislite kako ste preopterećeni poslom i kako vas ljudi žele iskoristiti.
5. Mislite kako ste posebni i predodređeni za posebne povlastice
6. Mislite kako možete kontrolirati živčani sustav samo snagom volje
7. Zaboravite osjećaje i prava drugih ljudi
8. Njegujte dosljedno pesimistički izgled.
9. Nemojte nikad prijeći preko omalovažavanja i zaboraviti zamjerke
10. I ne zaboravite sažalijevati samoga sebe
Robert Hutchinson
|
Meša Selimović
O, Bože... šta ćeš još navaliti na moju glavu!
Nije ni najpametnija, ni najgluplja.
Toliki krivi i nekrivi prožive život zijevajući.
Zašto baš mene izabra da mi nikad ne bude dosadno?
I uvijek moram da rješavam nerješive zadatke, kao treći brat u priči.
A volio bih da mi malo bude i dosadno, i lako, i glatko,
i da mirno spavam ljetni dan do podne,
i da se budim bez misli i bez muke,
i da ne pomislim na sutrašnji dan sa strahom
|
Nije dovoljno reći "volim te "...
Nije dovoljno reći "volim te "
nije dovoljno samo to za mene
riječ izgovorena je prazna..
Voli se tuga samnom.,
Šetnje Dunavom i Savom
jesenje kiše,vole se samnom,
drumovima razapeti koraci..
vole se samnom ...
Vjetrovi sa mojih planina se vole
ravnice sremačkog žita...
Kada me smori umor od ljudi
poslovi kasni...to se samnom voli.
Voli se moja bitka za tebe ..
bezbrižni zimski čajevi u dvoje,
sve moje bolesti i tvoje strasti
sve se to voleti mora za mene..
Kada se vratim slomljena tugom
srećom zaboravljena,suzom okićena
bež želje za tobom i snom
voliš li me sa istim žarom.
To se voli samnom
to se voli za mene
ne nikada prazne riječi
ponovljene ...ne doživljene,
|
11.10.2011
 !Ništa na ovom svijetu ne može da zamijeni istrajnost. To neće učiniti ni talenat; svijet je prepun neuspješnih ljudi koji su talentovani. To neće učiniti ni genije; nenagrađeni genije je, gotovo, postala izreka. To neće učiniti ni obrazovanje; svijet je prepun obrazovanih ljudi koji su propali. Istrajnost i riješenost su svemoćni. Slogan ,, Istrajte do kraja, bez obzira na sve,,, će uvijek riješavati probleme."
|
10.10.2011., ponedjeljak
... život poput reke ....
"Verujem,da je život poput reke i da većina ljudi uskače u tu reku,nikad zaista ne odlučivši gde žele završiti.
I tako,za vrlo kratko vreme oni bivaju uhvaćeni u struji, struji dogadjaja,struji strahova,struji izazova.
Kada stignu do mesta gde se reka račva,oni ne odlučuju svesno kamo žele poći ili koji im smer odgovara.Oni jednostavno idu,kamo ih voda nosi...
Postoji deo gomile ljudi koju usmeravaju dogadjaji mesto njihovih vlastitih vrednosti.
Zbog toga osećaju,da nemaju nadzor.
Ostaju u tom nesvesnom stanju sve dok ih jednog dana ne probudi zvuk razbesnele vode.
Tada otkrivaju,da se nalaze dva metra od slapova NIAGARE u čamcu bez vesla.
U tom trenutku kažu:"Oh , ...."
A tada je već-kasno.
Nalaze se pred padom.
Ponekad je to emocionalni pad.
Ponekad je pad telesni.
Ponekad je riječ o finansijskom padu.
Velika je verovatnoca,da je ono,što vas trenutno opterećuje u životu moglo biti izbegnuto boljom odlukom-uzvodno!"
|
Sve se dešava sa razlogom
Da li se ikad upitaš,koliko stvari nikad nije primetilo da si prošao, kraj njih i nije ih ni briga da li uopšte postojiš ...
Zaista, pored koliko stvari mi prođemo,a ne primetimo se, ni one nas, ni mi njih, a možda smo jedni drugima značajni ...
Možda smo nekakva prilika za radost, makar najobičniju,a propustimo je.
Ista stvar je i sa ljudima ...
Kraj koliko njih prođemo, a ne znamo da bi vredelo pogledati ih i videti?
I sa koliko njih podelimo neke trenutke, mnogo trenutaka i mislimo znaju nas, znamo ih ...
A nikad se nismo zagledali malo dublje da vidimo njihove najkrhkije svetove,
a često ne vidimo ni ono najosvetljenije, ubeđeni da mi to znamo odavno ...
Sve se dešava sa razlogom.......
|
Dva semena
Dva semena leže jedno pored drugog u plodnom tlu u proleće.
Prvo seme kaže:
Želim da rastem! Želim da pustim svoje korenje duboko u zemlju ispod mene, i da poguram svoje izdanke kroz zemljinu koru iznad sebe. Želim da razvijem svoje pupoljke da bi objavili dolazak proleća.Želim da na svom licu osetim toplotu sunčevih zraka i na peteljkama blagoslov jutarnje rose.
I tako je raslo.
Drugo seme kaže:
Plaim se. Ako pustim svoje korenje u zemlju ispod mene, ne znam na šta mogu da naiđem u tami. Ako se probijam kroz čvrsto tlo iznad sebe, mogu da oštetim tanane izdanke, šta ako otvorim svoje pupoljke, a puž pokuša da ih pojede? A šta ako počnem da cvetam, a dete me iščupa iz zemlje. Ne, mnogo je bolje da čekam dok sve ne bude bezbedno.
I tako je čekalo.
Jedna koka koja je čeprkala po bašti, tražeći hranu, pronašla je seme koje čeka i odmah ga pojela.
Život guta one koji se boje.
|
Moji ljudi
Ponekad ne mogu da odredim granice između sebe i ljudi koje volim:
Gde završavam ja, a gde počinju oni.
Kao da smo svi mi jedno, kao da smo isti – ista duša, želja koja traži nešto…
Zajedničko svima nama. Svi smo u istom čamcu. A opet, svi smo različiti i posebni, izrazito individualni. Postoji jedna posebna, retka vrsta ljudi koje ja zovem moji ljudi.
To su ljudi koje puštam u svoj prostor, u sebe. Svi moji ljudi su u nečemu isti:
Njihovo traženje je stvaralačko. Oni ne ruše, već nešto grade. Ne žele da vladaju, jer vladanje gubi sjaj u očima…
Moji ljudi imaju isto osećanje života.
Nije više bitno kako ćemo nazvati naše odnose i koji će oblik oni imati. Forme naših odnosa se mogu menjati, ali to osećanje povezanosti nečim iznad nas, većim od nas, što nas zove i spaja, ostaje.
Mi nekako nabasamo jedni na druge i naše se sudbine pomešaju zauvek, čak i ako nismo zajedno.
Kao da smo neke boje koje se lako mešaju međusobno, a mnogo teže sa drugom vrstom. Boje koje se rastvaraju pomoću svetla…
|
Srećan je ko ume da voli
" Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvatao gde treba tražiti prave izvore radosti i smisla.
Naučio sam da biti voljen ne znači ništa, a da je voleti sve, da je sposobnost da osećamo, ono što daje vrednost i lepotu našem postojanju.
Gde god bi se na zemlji pojavilo ono što se može nazvati srećom, bilo je satkano od emocija.
Novac nije ništa, moć nije ništa. Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesrećni.
Lepota nije ništa, video sam lepe muškarce i lepe žene koji su bili nesrećni uprkos svojoj lepoti.
Ni zdravlje nije sve, svako je zdrav ko se tako oseća, bilo je bolesnika punih volje za životom koji su je negovali do samog kraja i bilo je zdravih koji su venuli mučeni strahom od patnje.
Ali sreća je uvek bila tamo gde je neko umeo da voli i živeo za svoja osećanja, ako ih je negovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo.
|
Verujem...
Verujem … Da su naše poreklo i okolnosti možda uticali na nas, ali mi smo odgovorni za to što smo postali.
Verujem …Da bez obzira kako nam je prijatelj dobar, povremeno će nas povrediti, i mi mu to trebamo oprostiti.
Verujem … Da samo zato što nas neko ne voli na način kako mi to želimo, ne znači da nas ne voli najviše što može.
Verujem …Da iskreno prijateljstvo nastavlja rasti čak i na najvećim udaljenostima. Isto važi i za istinsku ljubav.
Verujem … Da treba vremena i upornosti da bismo postali osoba koja želimo biti.
Verujem … Da drage ljude treba uvek ostaviti s ljubaznim rečima. Možda je to posljednji put da ih vidite.
Verujem … Da trebaš nastaviti još dugo nakon što pomisliš da više ne možeš.
Verujem … Da smo odgovorni za ono što radimo bez obzira kako se osećamo.
Verujem … Da ili ti kontrolišeš svoj stav ili on kontroliše tebe.
Verujem …Da su hrabri ljudi oni koji rade ono što treba uraditi onda kad treba, bez obzira na posledice.
Verujem … Da moj najbolji prijatelj i ja možemo raditi svašta ili ništa i izvrsno se provoditi.
Verujem … Da će ponekad ljudi od kojih očekujete udarac kad ste na dnu biti upravo oni koji će vam pomoći da ustanete.
Verujem … Da ponekad kad sam ljut/a imam pravo biti ljut/a ali to mi ne daje pravo da budem okrutan/a.
Verujem … Da zrelost ima više veze s vrstom iskustava koja smo imali i što smo naučili od njih, a manje s brojem rođendana koje smo proslavili.
Verujem … Da nije uvek dovoljno da nam drugi oproste. Ponekad trebaš oprostiti sam sebi.
Verujem …Da bez obzira koliko ti je srce prepuklo, svet neće stati zbog tvoje tuge.
Verujem … Da zbog toga što se dvoje prepire na znači da se ne vole. A samo zato što se ne prepiru ne znači da se vole.
Verujem … Da ne trebaš biti uporan da otkriješ tajnu. Ona ti može zauvek promeniti život.
Verujem …Da dvoje ljudi može nešto istovremeno gledati i videti nešto potpuno drugačije.
Verujem … Da ćeš čak i onda kad misliš da nemaš više šta ponuditi prijatelju koji traži tvoju pomoć, pronaći snagu i način da mu pomogneš.
Verujem … Da diplome na zidu ne pokazuju vrednost ljudskog bića.
Verujem … Da je ljubav najmoćnije oružje.
Verujem … Da je život dragoceniji nego što to novac ikada može postati.
|
09.10.2011., nedjelja
...ogovaranje...
Svaka budala zna kritizirati, osuđivati i zamjerati – a većina budala to i čini. Treba međutim imati karaktera i smokontrole da bismo mogli shvaćati i praštati.
Kako god bilo, ljudi koji se igraju pokvarenog telefona, po meni, nemaju vlastiti život niti ništa zanimljivo u njemu, pa smišljaju načine kako ga zakomplicirati nekom drugome. Ako je itko malen u mojim očima, onda su to ti ljudi.
|
LJUDI KOJI TI ŽIVOT OKRENU NAOPAČKE
LJUDI KOJI TI ŽIVOT OKRENU NAOPAČKE
Duboko vjerujem da samo jednom u svom životu nađeš ljude koji su u stanju da cijeli tvoj svijet okrene naopačke. Reći ćeš im stvari koje nikad nisi podijelio ni sa jednom dušom i oni će upiti sve što kažeš i zapravo poželjeti da čuju još toga. Dijelićete nade u budućnost, snove koji se nikad neće ostvariti, ciljeve koji se nikad nisu ostvarili i brojna razočarenja kojima će vas život počastiti. Ne možeš izdržati da im kažeš kad se nešto divno desi, jer znaš da će s tobom podijeliti tvoje uzbuđenje. Nije ih sramota da plaču s tobom kada si povrijeđen ili da se smiju s tobom kada praviš budalu od sebe. Oni nikad ne povrijede tvoja osjećanja niti se zbog njih osjećaš manje vrijednim, već te podižu i pokazuju ti stvari o tebi koje te čine posebnim pa i čak lijepim. Kada su oni u blizini nema nikad pritiska, zavisti ili takmičenja, već samo tiha smirenost. Možeš biti ono što jesi i ne brinuti o tome šta će oni misliti o tebi jer te vole zbog onoga što jesi. Stvari koje izgledaju beznačajno većini ljudi kao što je porukica, pjesma ili šetnja postaju neprocjenjivo bogatstvo koje se čuvaju u srcima na sigurnom do kraja vijeka. Sjećanja o tvom djetinjstvu se vraćaju i osjećaš da su tako jasna da ti se čini kako ste ponovo mladi. Boje izgledaju svjetlije i sjajnije. Iako nije bio česta pojava ili ga uopšte nije bilo, smijeh postaje kao dio svakodnevnog života. Jedan ili dva telefonska poziva tokom dana pomažu ti da preguraš radni dan i uvijek ti vrate osmijeh na lice. U njihovom prisustvu ne osjećaš potrebu za neprekidnom pričom, već se osjećaš zadovoljnim što su u blizini. Stvari koje te nikad prije nisu zanimale postaju fascinantne jer znaš da su toliko važne toj osobi koja vam je posebna. Misliš o toj osobi u svakoj prilici i u svemu što radiš. Prisjećaš ih se uz proste stvari kao što su blijedo plavo nebo, nježan vjetar pa čak i olujni oblak na obzoru. Otvaraš svoje srce iako znaš da jednog dana može biti slomljeno i u otvaranju srca doživljavaš ljubav i zadovoljstvo koje nikad nisi mislio da je moguće. Uviđaš da je ranjivost jedini način da svom srcu omogućiš da osjeti pravi pritisak koji je toliko stvaran da te plaši. Pronaziš snagu u spoznaji da imaš pravog prijatelja i vjerovatno srodnu dušu koja će ti ostati vjerna do kraja. Život ti izgleda potpuno drugačiji, uzbudljiv i vrijedan življenja. Tvoja jedina nada i sigurnost je u uvjerenje da su oni dio tvog života.
|
ŽABA U VRELOJ VODI
Šta se dešava kada ubacimo jednu inteligentnu žabu u vrelu vodu?!
Ona će odmah odlučiti:”Ovdje je nepodnošljivo. Ja iskačem van.”
I iskočiće.
Ali kada bismo tu istu žabu ubacili u hladnu vodu i postepeno tu vodu zagrijavali, šta bi se onda desilo?
Žaba bi se opustila. Primjetila bi da joj postaje toplo i pomislila bi:”Malo toplote neće mi škoditi.”
I uskoro bi žaba bila kuvana.
***
|
(Phil Bosmans)
Oči imam za svjetlo,
za proljetno zelenilo, za bjelinu snijega,
za sivilo oblaka i plavetnilo neba,
za sunčev sjaj danju,
za svjetlucanje zvijezda noću
i za nevjerojatno čudo
što ima toliko divnih ljudi.
Usta imam za riječ,
za dobru riječ na koju drugi čeka.
Usne imam za poljubac,
ruke - da pomažu i budu nježne,
noge - da pođu na put k bližnjemu,
k onima koji žive u samoći i hladnoći.
A srce imam - za ljubav.
Zašto onda nisam sretan?
Jesu li mi oči zatvorene, usta puna gorčine,
ruke lijene, noge ukočene, srce hladno?
Zar ne znam da sam stvoren
za radost?
(Phil Bosmans)
|
(Phil Bosmans)
Postani poput djeteta:
jednostavan, spontan, radostan.
Ne budi kao bačva puna problema.
Jer, kadar si i nasmijati se, zar ne?
Pokušaj svaki dan iznova
voljeti ljude
koji su tu oko tebe.
Pokušaj u tišini
liječiti rane ljudima
koji plaču i koji su očajni.
Daruj od svoje ljubavi onima
koji su premalo voljeni.
Ti si divan.
Sreća drugih
i u tvojim je rukama!
(Phil Bosmans)
|
...............
Razmišljaj o sebi i o svijetu oko sebe.
Traži sebe i vrijednosti koje te čine potpunijim.
Budi osjetljiv na pronađene odgovore cijeli život -
mnogi od njih se, kao i ti, kroz život mijenjaju...
---------------------------- [:D]
|
... svako jutro novi osmijeh
Jaka sam... Ne jaca od drugih, ali dovoljno jaka da istrpim sve....Sve poraze, sve udarce.... Svaki dan novu bol donosi... Svaka noc, novu tugu.... I uvek, pred zoru, suze obrisem, osmeh na lice stavim i kenem u novi dan... moram... jer znam, bit ce sve dobro... jos
malo... jos samo malo...
|
08.10.2011., subota
Bojno polje uma
Naš um je bojno polje. A misli – misli su borci u boju – na jednoj strani ispravne misli, na drugoj strani neispravne misli. Rezultat boja: naše riječi i naša djela bit će sluge pobjedniku
-----------
|
Zagrljaj
Zagrljaj je
sretanje dva čista bića
Koja u susret
jedno - drugom hrle,
I koja imaju -
najveću želju:
Da jedno drugo -
baš čvrsto zagrle!
Jer zagrljaj
njihov - govori priču
Rečima još
neizgovorenu,
I taj zagrljaj
samo odražava -
Ljubav pravu
ničim ne izmerenu!
Zagrljaj sa ničim
ne upoređuj,
Kad svako ti čulo
poruku daje,
I dok osetilo
poruku prima -
Želi da zagrljaj
beskrajno traje!
I zato, zagrljaj
daji od srca:
Da budeš voljen -
ti iskreno voli,
Da radosti
iskrenog zagrljaja:
Ni daljina ne
može da odoli!
|
od Koka-8.10.2011
Ako vam neko ulazkom u zivot ubrza kucanje vaseg srca,gleda vas u oci
dok sa vama prica i taj pogled vam srce greje.Kada zna da vas poslusa a
da ne prekida.Svoje recenice retko pocinje sa " Ja" i cesto zna da i
neocekivano zakuca na vrata ne iz radoznalosti vec iz interesovanja za
ono najlepse u vama. Ako vam u njegovom drustvu nije neugodno praviti
greske iako znate da se nece u svemu sa vama sloziti , jer znate da cete
ipak biti podrzani i voljeni . Znacete tada da pored sebe imate
prijatelja ili ako treba nesto vise .Razlika ce biti samo vreme i
situacija u kome se u zivotu tada nalazite oboje i... nekoliko dodatnih
ubrzanih otkucaja srca. U oba slucaja on ce na vase nebo doneti dugu i Sunce posle kise a za vreme najtamnijih noci najsjajnije zvezde. e
_________________________
I added cool smileys to this message... if you don't see them go to: http://e.exps.me
|
06.10.2011., četvrtak
Blago vama....
Blago vama dok vas gone. Gonjeni privlače poglede zvezda, a ne gonitelji.
Guraju vas? No, ne raste li lopta snega od guranja?
Ponižavaju vas? Lud metod! Time će vas dići.
Lupaju vas? Lud metod! Time će vas očvrsnuti.
Pljuju na vas? Lud metod! Time će vas očistiti.
... Siromaše vas? Lud metod! Time će vas obogatiti.
Ubijaju vas? Lud metod! Vratićete im se kao sudije.
Šta vredi, što vas zadržavaju na vašem putu? Ko zadržava reku, sprema poplavu.
~ nepoznat autor
|
05.10.2011., srijeda
ZA ŠALICU MLIJEKA -
Howard Kelly, koji je bio veoma siromašan, jednog je dana prodajući robu od vrata do vrata kako bi si platio studij, ostao s deset centi u torbi... A bio je strašno gladan! Stoga odluči kod sljedeće obitelji kod koje uđe, zamoliti nešto hrane.
Vrata mu je otvorila uglađena dama, i to ga je smelo do te mjere da nije znao drugo osim zamoliti čašu vode umjesto hrane.
Žena je primijetila da je mladić gladan, pa mu je umjesto vode donijela veliku šalicu mlijeka.
Mladić je polako pio, a zatim upitao gospođu: - Koliko dugujem? - Ne duguješ ništa - odgovori - moja majka me učila da se ne traži ništa za ono što se daje braći.
- Od srca Vam zahvaljujem ...! - rekao je zbunjeni mladić.
Kad je izlazeći prešao prag, Howard je osjetio da je u njemu poraslo povjerenje u ljude.
Puno godina kasnije ona žena je teško oboljela. Mjesni liječnici joj nisu mogli pomoći pa su je odlučili poslati u u bolnicu u glavni grad. Nazvali su i dr. Howarda Kellya, koji je tada bio cijenjen i nadaleko poznat liječnik, da ga pitaju za savjet.
Znao je ime mjesta iz kojeg pacijentica dolazi. Posjetio ju je u bolničkoj sobi i istog trena prepoznao. Srce mu je zadrhtalo od uzbuđenja. Odlučio je učiniti sve što se učiniti može kako bi spasio život ove sada već starije gospođe.
Od tog trenutka najveća briga mu je bila bolesnica, i sve svoje vrijeme posvetio je traženju lijeka za strašnu bolest koja ju je vodila kraju.
Nakon duge borbe, pacijentica je pobijedila bolest...! Kad je bila izvan životne opasnosti dr. Kelly je zamolio u računovodstvu bolnice da račun pošalju njemu na uvid prije nego ga isporuče gospođi. Kad ga je imao u rukama, potpisao ga je i odobrio, te na dnu lista dodao napomenu. Zatim je zamolio da se uruči bolesnici. Gospođa se bojala pogledati račun strahujući da nadilazi njezine mogućnosti.
Kad je konačno otvorila kuvertu vidjela je da na dnu računa piše: Plaćeno prije puno godina ... jednom šalicom mlijeka!" Dr. Howard Kelly
|
DJEČIJE PISMO UPUĆENO BOGU -
Dragi Bože pišem Ti pismo... jer bi htio da mi se javiš...
Neki ljudi misle da ne postojiš. Zato, ako postojiš, bolje ti je da na brzinu nešto učiniš.
Molim Te, pošalji mi ponija. Do sada te nisam ništa tražio - možeš provjeriti!
Molim Te, da mi odgovoriš koja je korist od toga što sam dobar, ako to nitko ne zna?
Volio bih živjeti 900 godina kao onaj tip iz Biblije!
Ljudi iz susjednog stana se stalno svađaju.
Trebao bi dopustiti da se samo dobri prijatelji žene!
Želio bih znati kud to ljudi nestaju? Nadam se da ćeš mi to bolje objasniti od moga tate.
Želio bih da mi odgovoriš tko je bolji: dječaci ili djevojčice?
Znam da si ti dječak, ali budi pravedan.
Želio bih znati jesi li bogat ili samo poznat.
Da Te upitam: Možeš li napisati još koju priču? U crkvi stalno čitamo iste.
Biblija je dobra knjiga, jesi li napisao još neku drugu?
Zašto uopće moramo umrijeti kad ćemo živjeti i nakon smrti?
Znaš, nisam znao da narančasta boja može postati purpurna sve dok to nisi učinio sa zalaskom sunca u srijedu. Bilo je stvarno cool!
|
PHIL BOSMANS -
Zadovoljstvo, sreća i radost neće ti pasti u krilo. Al' ćeš ih dobiti besplatno ako svladaš svoju umornost i sam štogod poduzmeš.
Toliko je stabala, toliko ptica i cvijeća, toliko čuda oko nas koja čekaju samo to da ozdrave čovjeka od njegove žalosti.
Da bismo bili sretni, nije važno da više posjedujem, nego da manje vapimo.
Ima dobrih i loših dana.
Dobri prolaze. To nam je žao.
Ali i loši prolaze. Zašto nas to ne tješi?
Nemojte zaboraviti da je još
MNOGO LJEPOTE NA OVOME SVIJETU
KOJA ČEKA SAMO NA VAS.
U mnogim starijim ljudima drijemaju dragocjena blaga.
Treba ih samo otkriti. Zadivit ćeš se njihovu humoru, njihovu miru, njihovoj životnoj mudrosti, miru njihova srca.
|
PAS KOJI ŠEĆE PO VODI
"Biser nastaje u ranjenim školjkama. Bol, koji ih razdire, pretvaraju one u dragulj" (Richard Shanon,
----------------------------------
Pošao lovac sa svojim novim psom u pokusni lov. Loveći, pogodio je patku koja je pala u jezero. Pas je odšetao po vodi, zgrabio patku i donio je svom gospodaru.
Čovjek je ostao bez daha. Pogodio je još jednu patku. I ponovno, dok je u nevjerici trljao oči, pas se odšetao po vodi i donio patku.
Jedva povjerovavši što je vidio, idućeg je dana pozvao svog susjeda u lov. I ponovno bi svaki put, kad bi on ili njegov susjed pogodili patku, pas išao po vodi i pticu donio pred lovce. Čovjek nije ništa rekao. Niti susjed. Napokon, ne mogavši se više uzdržati, progunđa: "Jesi li na mom psu opazio nešto neobično?"
Susjed je zamišljeno trljao bradu. "Da", rekne napokon. "Kad bolje promislim vidim da taj pasji sin ne zna plivati."
ČUDESA POSTOJE SAMO ZA ONE KOJI SE ZNAJU DIVITI.
(A. de Mello)
|
02.10.2011., nedjelja
Ne miješaj se u tuđe stvari, koje te se ne tiču!
Pročitao sam mnogo takvih sličnih priča koje su se dogodili u stvarnosti. Prepričat ću još jednu istinitu priču a radi se o tome da je jedna obitelj (otac, majka, kćerka i sin) posjetila jedan restoran (inače to se dogodilo u SAD). Za vrijeme ručka djevojci je stao komadić hrane u grlu. Vlasnik restorana je odmah zvao pomoć (njihov univerzalni broj 911). Svi su bili u panici i nisu znali što da urade. Prišao je jedan mladić i rekao je da studira medicinu i da želi pomoći djevojci koja je već izgubila svijest i prijetila je opasnost da se uguši. Mladić je izvadio mali nož, napravio mali otvor na vratu (vjerojatno na grkljanu) i postavio u otvor dio olovke koji je služio kao cjevčica preko koje je dolazio zrak. Liječnici koji su pristigli oduševljeni i puni pohvala za budućeg kolegu koji je perfektno izveo postupak spašavanja. Međutim šok je nastao kada je nakon mjesec dana dobio tužbu. Tužila ga je mlada djevojka i njena obitelj da je njoj ostao ožiljak na vratu i traži odštetu od mladog studenta, naravno u novcu. Dotična gospodična bi bila 100% mrtva da on nije izveo to što je izveo. Sada nju niti njenu obitelj nije briga što ju je on spasio nego ona tvrdi da on nije bio kvalificiran za taj zahvat i zato mora platiti veliku odštetu.
Ponekad se pitam što je to pravda, što je to zahvalnost, što je to ljudskost. Da li će doći neko ludo vrijeme kada ćemo prolaziti jedni pored drugih praveći se da ti drugi uopće nepostoje.
|
01.10.2011., subota
1.10.2011
Za moj rođendan se svake godine odigravao isti ritual. Moja mama je tog kasnog jesenjeg dana dolazila da me vidi i ja sam joj otvarala vrata. Stajala je tamo na stepeniku dok je vetar nosio lišće oko njenih nogu.
U vazduhu se osećala zima, a ona je u rukama držala rođendanski poklon za mene. To je uvek bilo nešto malo i dragoceno, nešto što mi je dugo bilo potrebno a da ja to nisam ni znala.
Sa velikom pažnjom sam otvarala poklon, a onda ga ljubomorno stavljala uz moje najdraže stvari. Kako su krhki bili ti pokloni iz ruku moje majke.
Kad bi mogla danas da dođe na moj rođendan, ja bih je uvela u toplinu moje kuhinje. Onda bi popile čaj i posmatrale kako se lišće lepi za prozorska okna.
Ne bih žurila da otvorim poklon, zato što sada znam da sam ga već otvorila onda kada sam otvorila vrata i videla je tamo, sa vetrom koji joj zapliće lišće oko nogu...
|
|
