28.07.2011., četvrtak

Meni jako drage pjesme..... Al Dino Kopriva Da se nisi meni nadala ne bi sada pusta ostala kao zemlja kise zedna kao majka djece zeljna cekajuc' ti dusa presahla Iz mog srca raste kopriva koja te je davno opekla kad si moju ljubav brala ti si meni vjerovala da ja nisam tugom otrovan Ref. Da, to sam ja, prazna postelja u kojoj nikog ne sanjam meni je mrak i kad je dan ja sam ti, bona, nesretan Iz mog srca raste kopriva koja te je davno opekla kad si moju ljubav brala ti si meni vjerovala da ja nisam tugom otrovan ------------------------------ Dženan Lončarević Avlija Opet cu nocas sanjati staru kucu i avliju, opet ce dusa sletjeti pravo pred njenu kapiju. Sanjacu dan da se ostvari san necu se buditi i pasce kamen sa srca mog jer cu se vratiti Lijepo je doc’ u svoju carsiju, lijepo je imat svoju avliju, malu ali ipak dragu i majku na kucnom pragu da te doceka. Lijepo je doc’ u svoju carsiju, ko pobjednik se vratiti,s ljudima znati kafu popiti i bol i radost podjeliti Ne mozes sam umrijeti. Ovdje su djedovi mi stari sjeme posadili. Amanet najljepsi mi dali Da ovdje ostarim U Bosni. Lijepo je doc’ u svoju carsiju, lijepo je imat svoju avliju, malu ali ipak dragu i majku na kucnom pragu da te doceka. Lijepo je doc’ u svoju carsiju, ko pobjednik se vratiti,s ljudima znati kafu popiti i bol i radost podjeliti Ne mozes sam umrijeti ------------------------ Al Dino I sad me po tebi poznaju Donesite mi pramen njene kose u postelju ja nista nemam osim tu zelju posljednju Da osjetim miris njen na jastuku ost'o sam je zeljan u zivotu 2x Ref. I sad me po tebi poznaju i sad me za tebe pitaju na dlanu mi tvoje ime citaju zbog tebe zivog me sahranjuju Sad idem tamo gdje ne zivi se od nadanja umorila se ova dusa od prastanja Moja zvijezda nije dugo trajala ti si dosla kad se vec ugasila ------------- Al Dino Stariji Nekad sam bio Sunce oko kojeg cijeli svijet se okrece a danas sam samo Mjesec koji vec do jutra nestace Svaki dan k'o da novi je pocetak shvatam da vise nisam izuzetak svaki dan sve je blizi kraj Moje je srce kuca u koju ljudi ulaze i izlaze nadju sto im treba i bez pozdrava nekud odlaze Dusa zna kome stvarno pripada tijelo zna da polako propada sam Bog zna, kol'ko jos ima vremena Ref. Sto sam stariji sve vise dijete postajem malim stvarima se opet radujem ucim se kajati, ucim se prastati ucim se zivjeti, jer moram umrijeti -----------------------------

- 10:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

OPROSTI SVIJETE...kao da je pisana za mene.... Uvijek sam bio čovjek od sna Zbog drugih često padao do dna Al znam da nisam čovjek sa greškom Ne mrzim zato padam sa smješkom Ma kakva bila ta nočna mora Znam da istina pobjediti mora Ako zbog istine pred svijetom se sklanjam Zašto onda takvom svijetu se klanjam Ako treba sam ću protiv svih Neka život bude kratak mi ko stih Ma kolko taj stih i glup bio To je moj život i tako sam htio Razloga nemam i stidit se čega Niti svog oca ,niti svog djeda Ako sam smješan što Boga molim Ako sam kriv što majku volim OPROSTI SVIJETE što sam te uvrijedio OPROSTI SVIJETE nisam te zavrijedio

- 10:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.07.2011., srijeda

DJEČJE PISMO UPUĆENO BOGU Dragi Bože pišem Ti pismo... jer bi htio da mi se javiš... Neki ljudi misle da ne postojiš. Zato, ako postojiš, bolje ti je da na brzinu nešto učiniš. Molim Te, pošalji mi ponija. Do sada te nisam ništa tražio - možeš provjeriti! Molim Te, da mi odgovoriš koja je korist od toga što sam dobar, ako to nitko ne zna? Volio bih živjeti 900 godina kao onaj tip iz Biblije! Ljudi iz susjednog stana se stalno svađaju. Trebao bi dopustiti da se samo dobri prijatelji žene! Želio bih znati kud to ljudi nestaju? Nadam se da ćeš mi to bolje objasniti od moga tate. Želio bih da mi odgovoriš tko je bolji: dječaci ili djevojčice? Znam da si ti dječak, ali budi pravedan. Želio bih znati jesi li bogat ili samo poznat. Da Te upitam: Možeš li napisati još koju priču? Stalno čitamo iste. Biblija je dobra knjiga, jesi li napisao još neku drugu? Zašto uopće moramo umrijeti kad ćemo živjeti i nakon smrti? Znaš, nisam znao da narančasta boja može postati purpurna sve dok to nisi učinio sa zalaskom sunca u srijedu. Bilo je stvarno cool!

- 15:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Baka djeliteljica "Dragi moj unučiću", govorila je baka, "ti me smatraš automatom. Dobro funkcioniram, ne koštam te ništa a dajem ti mnogo. Sad je dosta! Želim zaustaviti taj mehanizam kako bi ti shvatio da ja postojim. Ja darujem iz ljubavi, a ti? Mislim da se isto tako ponašaš sa svima. I svog oca, majku, učitelje, prijatelje pa i samog Boga uzimaš kao automat. Vjerujem da bismo se sada trebali udružiti u sindikat i pregovarati o svojim pravima s obzirom na tebe. Ako svi mi budemo prosvjedovali, vidjet ćeš da nećeš dugo izdržati. Svi koji te okružuju žele ti dati do znanja da i oni postoje. Morao bi prestati smatrati sebe prekrasnim središtem onih koji te okružuju. Mi nismo u tvojoj službi niti smo automatski djelatnici. Ti pak nas niti ne primjećuješ, a govoriš da nas uvažavaš. Dosta mi je, moj dječače. Ni Bog nije onaj koji automatski dijeli. Sretan si da i On ne prosvjeduje, da te je uvijek spreman strpljivo prihvatiti, jer si vrijedan u njegovim očima. Dječače moj, Bog i mi očitujemo ti našu ljubav. Jesi li sposoban odgovoriti na nju?"

- 15:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

DJECA UČE ONO ŠTO DOŽIVLJAVAJU Dijete koje doživljava neprijateljsko ponašanje, uči se svađati. Dijete koje doživljava ravnodušnost, uči se biti osamljeno. Dijete koje doživljava kritiziranje, uči osuđivati. Dijete kojemu se često prigovara ne primjećuje da ga okolina voli. Ako se dijete ismijava, ono uči biti povučeno. Dijete koje doživljava osramoćivanje, uči se stidjeti samoga sebe. Dijete koje nema braću i sestre, ne zna što je bratska i sestrinska ljubav. Dijete koje doživljava toleranciju, uči biti strpljivo. Ako se dijete ohrabruje, ono se uči samopouzdanju i sigurnosti. Ako dijete doživljava pohvalu, ono uči primjećivati i cijeniti dobro. Dijete koje doživljava poštenje, uči se biti pravedno. Ako dijete živi sa sigurnošću, ono se uči povjerenju. Ako dijete doživljava odobravanje, ono se uči biti zadovoljno sa sobom. Dijete s kojim se razgovara uči razmišljati. Dijete koje doživljava da se roditelji vole uči da je obitelj zajednica ljubavi. AKO DIJETE ŽIVI SA PRIHVAĆANJEM I PRIJATELJSTVOM, ONO UČI PRONALAZITI LJUBAV U SVIJETU.

- 15:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kakva jabuka Svakog jutra, u malom Kraljevstvu Blagostanja, neki je prosjak bez riječi donosio kralju jednu jabuku, a onda bi otišao. Kralj, koji je bio navikao primati mnogo skupocjenije darove od tog voća što je jutrom stizalo, volio se narugati na račun prosjaka, kad bi ovaj otišao. Svi su na dvoru oponašali kralja: jer zaista ne bi bilo prikladno ne postupati ili ne misliti kao kralj. Prosjak se nije obeshrabrio i svakog je jutra dolazio i predavao kralju u ruke svoj dar. Iako mu je to bilo već dosadilo, kralj je ipak primao dar, uz hinjeni smješak i odlagao ga u jednu košaru. Bila je već krcata i jedva je u nju stalo sve voće koje je prosjak s ljubavlju, pažnjom i strpljivošću donosio. Jednog dana najdraži kraljev majmun uzeo je jedan komad tog voća i zagrizao ga, a onda ga je odmah bacio pred kralja. Kralj je, sav u čudu, ugledao usred jabuke dijamant. Istog trena je dao otvoriti sve voće koje je bilo nagomilano u košari i u svakom je našao dijamant. Sav u čudu, kralj je dozvao neobičnog posjetitelja i zatražio objašnjenje. Ovaj je odgovorio: "Donosio sam ti ove darove da shvatiš da ti život svakoga jutra nudi poseban dar na koji ti zaboravljaš radi silnog ovog bogatstva kojim si okružen. Taj dar je novi dan koji započinje." Mnoge stvari izgledaju prevažne, ali postoji jedno dobro koje sve nadilazi i koje je kao dijamant skriven u našem srcu - to je osmijeh što ga darujemo onome kome je potreban. Nosim li svakoga jutra nekome svoj dar?

- 15:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

PRIJATELJ I NEPRIJATELJ Prepelicu zadesila strašna nesreća - zapalila joj se kuća. Doletjela sjenica vidjeti što se dogodilo. - Tako ti i treba kad ne paziš - reče, i u vatru baci suhu travku. Odnekud doleti i lastavica. U kljunu je donijela kap vode pa je ispustila u vatru. Od suhe travke, što ju je u vatru bacila sjenica, požar nije postao veći. Niti je od kapljice vode, što je u vatru spustila lastavica, požar postao manji. Ali zato je prepelica znala tko joj je prijatelj, a tko neprijatelj.

- 12:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Iskreni ljudi - Starče, zar nije obeshrabrujuće što na svijetu ima toliko malo iskrenih ljudi? - Pogledaj, sinko, oranice oko nas. Nisu li one malobrojne u usporedbi sa svim pustim i divljim predjelima na Zemlji? Pa ipak iz plodnih polja crpi svoju hranu sav ljudski rod. Tako je i s pravim i iskrenim ljudima. Iako su u manjini, cijelo čovječanstvo upravo na njima osniva svoju nadu, a ne na divljima i silovitima koje pokreće laž.

- 12:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

IZABRANI Dječak koji je živio sa svojim roditeljima dobio je "brata". Kako njegovi roditelji više nisu mogli imati djece odlučili su otići u dom za napuštenu djecu i usvojiti jedno dijete čime bi i sebi i njemu uljepšali život. Tako su i učinili. Jednog su dana sjeli u automobil i krenuli u dom. Od mnoge djece izabrali su dječaka izrazito lijepog lica kratke crne kose. Bio je to dječačić star tek nekoliko mjeseci. Njihov sin je dobio brata i brinuo se za njega, igrao se s njim, dijelio sve s njim... Dani su prolazili. I godine su prolazile... Jednog dana dva brata su se upustila u ozbiljnu raspravu. Stariji sin je rekao svome posvojenu bratu: "Znaš, mene moji roditelji ipak više vole od tebe, ja sam doista njihov pravi sin, mene je moja mama rodila i zato me sigurno više voli nego tebe. Tko zna čiji si ti sin, čije si ti dijete?!" Njegov brat ga je pogledao i nakon kraće stanke rekao: "Znaš kada su tvoji roditelji došli u dom za napuštenu djecu, od svih klinaca koji su tamo bili oni su baš izabrali mene. Tebe dragi moj brate oni nisu mogli izabrati, ti si se jednostavno rodio i takvog su te morali prihvatiti. Mene su izabrali. Mogli su uzeti bilo koje dijete koje je ležalo u krevetiću pored mene, ali ne, oni su izabrali baš mene". Time je njihov razgovor završio. A Bog je od mnogih ljudi na ovoj zemlji izabrao tebe i mene, izabrao je nas da mu služimo i da radimo za njega. Sviđalo mu se i tvoje i moje lice, dopala mu se naša kosa... Bog je izabrao tebe i mene i upravo zbog toga nas toliko voli i ima strpljenja s nama. Bog je izabrao tebe, Bog je izabrao mene... BOG NAS JE IZABRAO!!!

- 12:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

GREŠKA JEDNA OD MNOGIH PRIČA IZVEDENIH IZ SVETIH SPISA. BOG NE ULAZI U TVOJ ŽIVOT BEZ TVOJE DOZVOLE... STOJI NA VRATIMA I KUCA... Postoji jedna čuvena slika koja predstavlja Isusa u jednom tamnom vrtu. Lijevom rukom pridiže svjetiljku koja osvjetljava scenu, desnom kuca na čvrsta i masivna vrata. Kada je slika prvi put predstavljena na jednoj izložbi, jedan se posjetilac obratio slikaru (William Hunt) sa primjedbom. “Na vašoj je slici jedna greška. Vrata su bez brave i ručki.” “Nije to greška,” odgovori slikar. “To su vrata ljudskog srca. Otvaraju se samo iznutra.”

- 12:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Filipove palačinke U subotnje jutro šestogodišnji Filip odlučio je ispeći palačinke za svoje roditelje. Pronašao je u kuhinji najveću posudu za miješanje i kuhaču, popeo se na stolac i otvorio ormarić te izvadio posudu s brašnom i malo prosuo po podu. Svojim je ručicama pokušao staviti brašno u posudu za miješanje, dodavao je mlijeko, malo šećera, ostavljajući brašnasti trag za sobom koji je već sada imao i otiske šapa kućnog mačka. Filip je bio sav posut brašnom i postajao sve uzrujaniji. Želio je da ovo bude nešto dobro za mamu i tatu, ali postajalo je sve gore. Nije znao što napraviti nakon toga, da li sve to staviti u pećnicu ili na štednjak, (i nije znao kako upaliti štednjak!). Vidjevši vlastitog mačka kako liže smjesu iz posude i pokušavajući ga odgurnuti prevrnuo je karton s jajima na pod. Očajnički je pokušavao počistiti veliki nered koji je nastao, ali se poskliznuo na jaja i uprljao svoju bijelu pidžamu. Tada je uočio tatu kako stoji na vratima. Krokodilske suze potekle su iz njegovih očiju. Sve što je on želio je napraviti nešto dobro, ali nastao je grozan nered. Bio je uvjeren da sada slijedi kazna, možda čak i packe. No tata ga je samo gledao. Krenuo je prema njemu kroz sav nered u kuhinji, primio ga u svoje ruke, zagrlio ga, čak zaprljao i vlastitu pidžamu. Takav je i Bog s nama. Mi pokušamo napraviti nešto dobro u životu, ali nastane opći nered. Brak nam postane klizav, povrijedimo prijatelja ili nas vlastiti posao izluđuje, ili nas, jednostavno, zdravlje napusti. Ponekad samo ostanemo uplakani jer ne možemo napraviti ništa drugo. Tada nas Bog podiže u svoje ruke i voli nas i oprašta nam. No, samo zato što smo mi u stanju napraviti veliki nered, to ne znači da trebamo prestati "peći palačinke", za Boga ili za ostale. Prije ili kasnije već ćemo uspjeti ... Nastavi voljeti... Nemoj prestati peći plačinke

- 12:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Suncokret Taj je cvijet ismijavalo i omalovažavalo ostalo ljetno poljsko cvijeće. Smatrali su ga ružnim. Stoga ga nijedan cvijet nije želio u svojoj blizini zbog nelagode od njegove "ružnoće" i od bojazni da ne umanji njihovu ljepotu. Čak su mu se i životinje s obližnje farme znale narugati. Jadan je cvijet strašno patio ali se nikada nije požalio niti je ikada pokušao odgovoriti istim tonom kakvim su mu se drugi obraćali. Živio je tako usamljen i jedina utjeha bilo mu je svaki dan gledati u sjajno, zlatno sunce kojemu se silno divio. Gledajući u izvor svoga života zaboravljao je na sva poniženja, svijet oko sebe i najgore mu je bilo u suton dana kada bi sunce odlazilo na počinak. Odlazila je s njim i njegova volja za životom sve do slijedećeg jutra kada bi se u zoru opet počele nazirati prve zrake njegovog jedinog prijatelja. Veliko je sunce primijetilo što se dešava njegovom obožavatelju i odlučilo je pomoći jadnom i odbačenom biću. Obavilo je cvijet svojim najtoplijim i najsjanijim zrakama okružujući ga zlatnim sjajem i tako je cvijet dobio posebnu krunu čarobne zlatne boje koja ga je od toga dana krasila. Više mu se nitko nije rugao već su ga svi gledali s poštovanjem i pitali se kakvo se to čudo dogodilo tom "ružnom" cvijetu koji je odjednom postao tako lijep. Cvijet je od toga dana još više volio i gledao u sunce. Od sreće i neprestanog gledanja u sunce protezao se svojom visinom i elegancijom i tako nadvisio ostalo cvijeće koje mu se dotada rugalo. Vidjelo je sunce koliko mu se cvijet i dalje divi i voli ga, pa mu je, da bi mu pokazalo svoju naklonost i prijateljstvo, dalo ime koje još i danas s ponosom nosi – suncokret.

- 11:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Opraštanje - najveći dar! (poučna priča) Dr Arun Gandhi, unuk Mahatma Gandhija i osnivač M.K.Gandhi instituta za nenasilje, u svom predavanju 9. lipnja na sveučilištu u Puerto Ricu, podijelio je slijedeću priču kao primjer 'nenasilja kod roditeljstva': „Imao sa 16 godina i živio sam sa roditeljima na institutu kojeg je osnovao moj otac u Južnoj Africi oko 18 milja izvan Durbana, u središtu šećerne plantaže. Živjeli smo duboko u unutražnjosti zemlje i nismo imali susjeda, tako da smo se dvije sestre i ja uvijek radovali odlascima u grad i posjetama prijateljima ili odlascima u kina. Jednoga dana me je moj otac upitao da ga odvezem u grad gdje se održavala jednodnevna konferencija na što sam sa radošću poskočio. Budući da sam ionako odlazio u grad gdje bih bio cijeli dan majka mi je dala listu namirnica koju je trebalo nabaviti, a otac me zamolio da se pobrinem za neke tekuće poslove kao na primjer odvesti auto na redovni servis. Kada sam odvezao oca tog jutra rekao mi je, 'Nađimo se ovdje u 17 sati, i ići ćemo kući zajedno.' Nakon što sam na brzinu poobavljao sve zadatke otišao sam direktno u nabliže kino. Toliko sam bio zaokupljen dvostrukom filmskom programu u kojemu je glavnu ulogu igrao John Wayne da sam zaboravio na vrijeme. Bilo je već 17:30 kada sam se sjetio. Dok sam otišao u servis i preuzeo auto te odjurio do mjesta gdje smo se otac i ja trebali naći bilo je već 18:00 sati. Zabrinuto me je priupitao, 'Gdje si do sada?' Bilo me je sram reći da sam gledao vestern film Johna Wayna te sam odgovorio, 'Auto nije bilo gotovo, zato sam trebao čekati.' Nisam znao da je on već zvao servis. Kada me je uhvatio u laži rekao mi je, 'Nešto nije bilo ispravno u mojem odgoju prema tebi što ti nije dalo dovoljno samopouzdanja da mi kažeš istinu. Kako bih vidio o čemu se radi, tj. gdje sam pogriješio, umjesto autom propješačiti ću 18 milja (29 km) do kuće te putem razmišljati o tome.' Tako se je on odjenuo i obukao cipele te počeo šetati u smijeru kuće. Već se bilo smrklo, ceste su bile neosvjetljene a put uglavnom nepopločan. Nisam ga mogao napustiti te sam tako pet sati i trideset minuta vozio iza njega promatrajući oca kako prolazi ovu agoniju zbog glupe laži koju sam izrekao. Tada sam čvrsto odlučio da nikada više neću lagati. Često se sjetim te zgode i pitam se u čudu da me kojim slučajem kaznio na način kako mi kažnjavamo svoju djecu bili uopće bio naučio svoju lekciju. Ne vjerujem da bih. Bio bih kažnjen i malo bih patio te bih ponovo napravio istu stvar. Ali ova jedna lekcija o nenasilju bila je toliko snažna da je ostala svježa u mom sjećanju kao da se dogodila jučer. To je snaga nenasilja.“ „Opraštanje je napuštanje mog prava da te mrzim zbog toga što si me povrijedio.“

- 11:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nevjerojatni psi i njihove priče Kao i ljudi, i psi mogu biti heroji. Slijedi niz najboljih čovjekovih prijatelja koji su se iskazali na razne načine – od korištenja mobitela do herojskih djela u ratu i borbi protiv terorizma Dozer - pas maratonac Vojni pas Cairo Cairo je vojni pas koji je bio uzgojen za svoj posao. Belgijski (malinois) ovčar prošao je posebnu vojnu obuku za pse dok je bio vrlo mlad. Nastavio svoju obuku u jedinici za specijalne operacije američke mornarice, čuvenom SEAL-u, i bio je jedini pas koji je ušao u pakistansko skrovište Bin Ladena. Tijekom operacije 'Neptunovo koplje' nosio je posebni oklop za pse, a iz helikoptera se spustio vezan za svojeg trenera. Cairo je jedini član tima koji je ušao u kuću u Abbottabadu čije je ime poznato javnosti. Dozer – pas maratonac Mješanac zlatnog retrivera i pudla Dozer tipični je zaigrani pas i kad je ugledao mnoštvo koje trči pokraj njegove kuće u Fultonu u Marylandu, preskočio je ogradu i dao se u trk. Dozerova potjera trajala je deset kilometara, a završila je na cilju Marylandskog maratona koji je bio održan u dobrotvorne svrhe. Ostali trkači nisu znali da je Dozer sudjelovao u maratonu bez svog gospodara, pa nitko nije potražio vlasnika da ga obavijesti gdje mu je pas. Dozer se iscrpljen vratio kući sljedećeg dana, a zabrinuti vlasnici su ga odmah odveli veterinaru. Briljantni Chaser Nakon što je netko prepoznao Dozera na televiziji, čak su i njegovi gospodari uskoro saznali da je sudjelovao u maratonu, a organizatori događaja u međuvremenu dodijelili su mu posebnu nagradu. Dozer sada ima svoju Facebook stranicu na kojoj je već skupio 21.000 dolara za Greenbaumov centar za rak u sklopu Maryladnskog sveučilišta. Vjerna babysitterica Lada Neodgovorna dvadesetdvogodišnja majka Olga iz Saratova u Rusiji zaboravila je svog sina Vladima u parku s rotvajlerom Ladom jer je otišla na piće s prijateljima, a poslije toga kući. Sljedećeg jutra shvatila je da joj sina nema i pretpostavila da ga je netko oteo. Otac je umjesto da paničari otišao u park, gdje je našao malog Vladima u svojim kolicima, a pokraj njega je stajala od kiše mokra i iscrpljena kuja Lada koja je provela cijelu noć čuvajući svog malog gospodara. Telefonistica Belle Kevin Weaver ima dvije stvari koje imaju velik utjecaj na njegov život – dijabetes i bigla po imenu Belle. Belle je specijalan pas treniran da podsjeća svog vlasnika da mora provjeriti na kojoj mu je razini šećer, a navodno može i osjetiti kad Kevinu pada šećer u krvi jednim lizom po gospodarevu nosu. No Belline specijalne sposobnosti ne staju na medicini. Ovaj specijalan pas prošao je i obuku što treba napraviti u slučaju da mu vlasnik naglo izgubi svijest. Kevin Weaver pretrpio je lagani napad i onesvijestio se 2006. i nevjerojatna Belle napravila je upravo ono za što je bila trenirana. Okrenula je njegov mobitel i otipkala 911 (broj za hitne slučajeve u SAD-u). Ratni heroj Dexter Srećom su i ljudi koji se javljaju na pozive na broj 911 trenirani, pa umjesto da pomisli da mu neki manijak dahće s druge strane telefonske linije, na Kevinova vrata ubrzo je zakucao djelatnik hitne službe. Belle je kasnije dobila nagradu za bežične samaritance VITA za one koji koriste mobitele kako bi spasili nečiji život. Naravno, Belle je prvi pas koji je dobio tu nagradu. Hrabri vodič Dorado Omar Eduardo Rivera je slijepi tehničar za računala koji koristi psa vodiča. Rivera vrlo vjerojatno može zahvaliti što je danas živ svom labradoru Doradu. Na dan napada na World Trade Center, 11. rujna 2001, Rivera ja kao i svi ostali radio na svom radnom mjestu u jednom od dva nebodera. Bio je na 71. katu kad je prvi avion udario zgradu iznad njega. Riverin pas bio je s njim ispod stola i čim mu je gospodar nanjušio dim i čuo metež na stepeništu, pustio je Dorada s uzice kako bi pas mogao pobjeći. No labrador nije krenuo prema prizemlju čak ni kad mu je gospodar to naredio. Dorado se spustio uz Riveru niz svih 70 katova. Čak i kad ih je gomila na trenutak razdvojila, pas se uvijek vraćao po svog gospodara. Oboje su našli svoj put iz nestabilnog nebodera za oko sat vremena – nekoliko minuta prije nego što se srušio. Briljantni Chaser Graničarski škotski ovčari poznati su po svojoj inteligenciji. Profesor psihologije John W. Pilley Chaserov je vlasnik i učitelj. Kad je Chaser stigao u profesorove ruke, već je znao 200 njemačkih riječi za razne stvari. Profesor Pilley odlučio je pokušati naučiti Chasera što više riječi što može. Danas je osamdesetdvogodišnji Pilley ponosni vlasnik psa koji razumije značenje više od 1.000 riječi, a u međuvremenu je počeo podučavati Chasera glagole i gramatiku. Ratni heroj Dexter Dexterovo puno ime je Vojni radni pas Dexter C067, no nakon šest godina u Afganistanu simpatični pas je u penziji. Naime, zbog problema s povrijeđenim kukom trebao je biti uspavan jer je skoro nemoguće udomiti vojnog psa zbog agresivnosti, no njegova trenerica Kathleen Ellison to nije dozvolila. Kathleen je uspjela naći Dexteru dom kod ratnog veterana Dannyja Scheurera koji je imao iskustva s psima tijekom svoje vojne karijere. Činjenica da će udomiti ratnog heroja sigurnu mu nije smetala. Dexter je u Afghanistanu jednom našao smetlarski kamion pun eksploziva i tako spasio vjerojatno stotine života. Danas Dexter živi s Dannyjem u Spring Groveu u Illinoisu.

- 10:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Moja mama... Dijete od četiri godine : "Moja mama može sve." Osmogodišnjak: "Moja mama zna jako puno!" Dvanaestogodišnjak: "Moja mama možda ipak nešto ne zna!" Četrnaestogodišnjak: "Naravno, moja mama ne zna niti ovo." Šesnaest godina: "Mama? Ona nema pojma ni o čemu!" Osamnaest godina : "Stara je bez veze!" Dvadeset i pet godina: "Mama bi možda nešto mogla znati o tome." Trideset i pet: "Prije nego odlučim pitati ću mamu za mišljenje." Sa 45 godina većina misli : "Voljela bih znati što bi mama o tome rekla ." A sa 65 sve bi dali samo kada bi još jednom s mamom mogli razgovarati.

- 10:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pilići To: "jadranka Porcic" U jednoj kutiji srednjih dimenzija držala je starica poveću vojsku pilića. Budući da su svi, mahom, nalikovali jedni na druge, teško je bilo poverovati da su iz različitih nasada. Međutim, vreme i izdašna ruka domaćice ubrzo obelodaniše istinu: bilo je golim okom vidljivo kako je jedno leglo naprednije od drugog. A takve promene nisu mogle da prođu neprimetno. Zbog sve učestalijih koškanja, kao i nesnosne galame koja ih je pratila, starica je bila primorana da brigu o njima prebaci na teret travnatom dvorištu. U početku se postiglo ono što se i želelo; sloga je zavladala, a red i mir ispuniše zajednicu. Samo, nažalost, to je trajalo prekratko! Već onog dana kada naprednije le-glo postade duplo veće spram svoje slabije sabraće, u dvorištu počeše da se sprovode nova pravila. Njih su, neumitno, nametali interesi jačih. Kao prvi znak da je, uistinu, došlo do sukoba unutar zajednice, moglo se videti na primeru razgraničenja. Tako je, od celokupnog dvorišta, zakržljalim pilićima dopao tek jedan ćošak, i to onaj u kome je nekakva grana zauzimala poveći komad prostora. Sve ostalo je potpalo pod vlasništvo naprednijeg soja. No njima ni to nije bilo dovoljno! Jer, iako su se, nesmetano, mogli i kočoperiti i šepuriti po svojoj prisilno stvorenoj teritoriji, oni su, da bi dokazali potpunu nadmoć, postavili jednog od najratobornijih petlića na zamišljenu graničnu liniju kako bi sprečavao moguće prelete niže rase. I zaista: kad god bi neko od sirotih mališana samo zapeo za crtu, dotični petlić, koji je ispod oka vrebao svaki njihov korak, iskakao bi kao oparen, a odmah za njim i nekolicina njemu privrženih vojnika, da spreče takav ispad. Pri tom bi im se u pogledu naslućivala spremnost i za najsurovije razračunavanje. I dok su ovi robovali svom vojničkom režimu, slabije je leglo slobodno, i bez ikakvih sputavajućih normi, uživalo u svim onim pogodnostima koje im je zatečeno drvo pružalo. Po vas dan se tu trčkaralo, skrivalo, a sve u veselom raspoloženju. Istovremeno se dosta polagalo na međusobno ispomaganje i uvažavanje. Pa ipak, njihova bratska ljubav nije tu prestajala; oni su goreli od želje da ponovo ožive zajednički život sa onima koji su ih tako nepravedno odbacili i prezreli. Međutim, svaki njihov pokušaj ka tom cilju, ostajao je bez rezultata. Umišljena kokoš nije u ovome videla drugo do očajničku potrebu da se, vidno slabiji, besplatno okoriste. Uviđajući da takvog sporazuma neće biti u dogledno vreme, kržljavci odlučiše da se ovo pitanje odgodi do daljnjeg. A to "daljne" zbi se ubrzo. Jednog jutra, dok su dva pileta, zaneta igrom, odmeravala snage, dogodi se da se jedno od njih naleže na tobožnju granicu. Naravno, to istog trena izazva revolt i skok zaduženog petla redara. Ostajući da bespomoćno leži na zemlji, pogleda uprtog u svirepog napadača, pile umalo da premre od straha. A onda se desi nešto što mu posve odvuče misli na drugu stranu: crna senka, koja, iznenada i naglo, poče da se širi po tlu, učini da ono zaboravi na svoj nezavidan položaj, te stade da opominje ugnjetača na opasnost! Ratoborni petlić je, uz ciničan osmeh, prezrivo odbio njegove reči, nazvavši ih - kukavičkom podvalom. Ali, na nesreću, kada je krenuo da prestupnika smrvi kljunom, u njegova se leđa zabiše oštre kandže kopca. I dok se ptica pobedonosno uznosila u visinu, očajnički krici mladog petlića rasparaše sluh spavača. Nevolja im je donela ono što razum nije; konačno su se svi pilići, okupljeni pod brižnom zaštitom ogromne grane, prepoznali kao braća. A bilo je, eh, mudrosti, potrebno tako malo da se nesreća izbegne! Jer, tamo gde postoje sličnosti, sa lakoćom se prevazilaze sve razlike. O tome svedoče oni koji imaju uši da čuju i oči da vide.

- 09:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.07.2011., utorak

ZAŠTO MORAMO BITI LIJEPE Bitka protiv vremena je bitka koja je unaprijed izgubljena. To međutim ne znači da vam savjetujem da sjednete i plačete. Starenje donosi neku drugu ljepotu koja može jednako očaravati kao i ljepota mladosti. I to nisu puke priče. Najbitnije od svega je na vrijeme pronaći ljepotu u sebi. Zanimljiva i lijepa duša ne stari nikada. Ne tugujte što svaki novi dan urezuje nove bore na vašem licu. Svaki osmijeh vrijedan je toga, zar ne? Zapravo, razmislite: ne čini li vam se da su zanimljiviji ljudi koji imaju puno bora? Kao da nam imaju puno toga za ispričati. A vanjska ljepota? Je prolazna. Ona je ionako u oku promatrača. Promjenjiva, subjektivna, relativna i prije svega - prolazna

- 22:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

.....smijeh.... Pijanac Stoji pijanac u gostioni dođe mu konobar i kaže mu: 'Znate li vi da alkohol ubije 2000 Hrvata na dan?' Pijanac: 'Baš me briga, ja sam Slovenac'. --------------------------------------- Na sahrani Tri Crnogorca na lokalnoj sahrani pitaju jedan drugoga: - A što bi ti volio da tvoji prijatelji kažu nad tvojim odrom kad umreš? - Ja bih volio da kažu "bio je dobar prijatelj, suprug i otac" reče prvi. - Ja bih da kažu "bio je vjeran Božji sluga i učinio je nešto po čemu će ga ljudi pamtiti" - reče drugi. - Ja bih volio da kažu "Vidi ga, mrda se", reče treći. ----------------------------- Bagerist Pitali Muju na zavodu za zapošljavanje što je po zanimanju, a on odgovori: - Pomoćni bagerista. - A što vam je to? - Pa ono što bager ne može, ja to lopatom... --------------------------------- Mujo vs. Ronaldinho Igrala BiH protiv Brazila. Mujo glavni igrač BiH, a Ronaldinho Brazila. U tijeku utakmice Mujo skrši Ronaldinha pred šesnaestercom i sudac svira faul. Golman Hasagić postavi živi zid i svi okrenuti prema Ronaldinhu samo Mujo prema Hasagiću. Pita ga Hasagić: - Mujo što si se prema meni okren'o? - Ma ne bi ovaj gol propustio ni za milion maraka! ----------------------------------- Dvije bake Razgovaraju dvije bakice koje se nisu vidjele godinama: - Oooo, draga, kako si? - Pa, dobro, ne mogu se žaliti... - A kako ti je muž? - On je mrtav. - Stvarno?! Pa kako se to dogodilo? - Jednog dana, sjećam se, bilo to prije dvije godine, moj čovek je tražio da mu za ručak spremim grašak. Ja pogledam u špajz, nema, imam samo pasulj. Ja ga pitam, 'hočeš pasulj?, al' jok, neće on, 'hoće grašak i bok. - A, sjećam se, bio je tvrdoglav. - Nego što! Ja mu kažem, nemam grašak, može samo pasulj. Ma ne, hoće on grašak i ništa drugo. I krene on tako do prodavnice da ga kupi, al' kako je otvorio vrata, strefi ga infarkt i on se sruši mrtav. - Ijuuu... I što si uradila? - Pa što sam mogla, spremila sam pasulj ---------------------------------- Policajci Polagali kandidati ispit za prijem u policiju. Profesor upita prvog kandidata: - Koliko je tri put sedam? - Dvadeset pet. Iza leđa mu jedan šapne - smanji malo. Ovaj tako smanjuje dok ne dođe do rezultata i profesor mu kaže da je primljen. Opet će ti profesor pitati jednoga: - Tri puta sedam? - a ovaj: - Petnaest! - a jedan mu šapne - Povećaj! I ovaj tako povećavao dok nije stigao do ispravnog broja. Pita profesor opet: - Koliko je tri puta sedam? - i pokaže na jednog, a on kao iz topa: - Dvadeset i jedan! - a profesor će oduševljeno: - Odlično, imamo novog zapovjednika policije ---------------------------------- Zagrijavanje Kako se zagrijavaju slovenski nogometaši??? Krugom oko Slovenije ----------------------------- Kemo Stoji Ciganka na semaforu i u naručju drži malca. Prilazi jednom vozilu i govori vozaču: "Daj 5 maraka za Kemu, živ i zdrav bio." Vozač je se pokuša riješiti, ali Ciganka je bila dosadna, pa on izvadi iz novčanika 5 maraka I dade joj. Nato će Ciganka: "De otvori još malo prozor." Vozač bijesan, upita: "Pa šta sad hočeš, dao sam ti 5 maraka?" "Pa evo ti Kemo,bolan!!!"

- 21:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ULOGE, I KAKO IH IGRAMO Jamie Scott je pokušavao ući u školsku momčad. Njegova mi je majka kazala da on to želi od sveg srca, ali da se ona boji da ga neće izabrati. Onoga dana kad je objavljen izbor članova, otišla sam s njom u školu po Jamija. Jamie je dotrčao do nje, a oči su mu sjajile od ponosa i uzbuđenja. ''Mama, znaš što,'' zavikao je, i izrekao one riječi koje su meni bile prava pouka: ''Izabran sam da plješćem i navijam.'' Marie Curling

- 21:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

...obuci me u crveno! Na mom dvostrukom poslu odgojitelja i zdravstvenog radnika radila sam s mnogo djece zaražene virusom koji uzrokuje AIDS. Odnos koji sam uspostavila s tom osobitom djecom, meni je predstavljao pravi dar u životu. Naučila su me tako mnogo toga, ali naročito sam naučila kako se velika hrabrost može naći u najmanjim paketićima. Dopustite mi da vam ispričam priču o Tyleru. Tyler je rođen zaražen virusom HIV-a; i majka mu je bila zaražena. Od samog početka njegova života ovisio je o lijekovima kako bi mogao preživjeti. S pet godina operativnim putem ugrađena mu je cjevčica u žilu na prsima. Ta je cjevčica bila povezana sa sisaljkom koju je nosio na leđima u maloj kutiji. Na sisaljku su bili obješeni lijekovi koji su mu kroz cjevčicu neprestano stizali u krvotok. Povremeno je također trebao dodatne količine kisika kako bi lakše disao. Tyler se nije htio odreći ni jednog trenutka djetinjstva zbog te smrtonosne bolesti. Nije bilo neobično vidjeti ga kako se igra i trči po dvorištu noseći na leđima svoje lijekove i vukući za sobom mala kolica s bocom kisika. Svi mi koji smo poznavali Tylera, divili smo se njegovoj životnoj radosti i snazi koju mu je ona davala. Tylerova mama često ga je zadirkivala da tako brzo juri da bi ga morala obući u crveno. Tako bi ga mogla brzo uočiti, kad pogleda kroz prozor da vidi kako se igra u dvorištu. Ta strašna bolest konačno je istrošila i mali stroj kakav je bio Tyler. Ozbiljno je obolio, a nažalost, i njegova HIV-om zaražena majka također. Kada je postalo očito da neće preživjeti, majka mu je počela govoriti o smrti. Tješila je Tylera time da će i ona umrijeti i da će se uskoro opet naći na nebu. Nekoliko dana pred smrt Tyler me pozvao do svog bolničkog kreveta i prošaptao: '' Uskoro bih mogao umrijeti. Ne bojim se. Kad umrem, molim te, obuci me u crveno. Mama je obećala da će i ona doći u nebo. Kada stigne, ja ću se igrati pa hoću biti siguran da će me naći.'' Cindy Dee Holms

- 21:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zao dječak .. Jedan maleni dječak svakog je dana slušao kako se svađaju mama i tata. Gledao je kako im oči sijevaju, kako ruke govore... Tko bi sve psovke na pamet znao... Tko bi im na kraj stao? I, jednoga dana, maleni dječak je postao zao. Božidar Prosenjak (iz knjige "Sijač sreće")

- 21:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pakao i raj-prava razlika "Ono što činiš viče tako glasno da ne čujem što mi govoriš!" (Emerson) ------------ Pakao i raj-prava razlika Čovjek razgovara s Bogom o Raju i Paklu. Bog kaže čovjeku: ''Dođi, pokazat ću ti Pakao.'' Ušli su u sobu u kojoj je velika skupina ljudi sjedila oko zdjele u kojoj je bila hrana. Svi su bili iscrpljeni, očajni i izgladnjeli. Svatko je imao žlicu kojom je mogao dosegnuti do zdjele, ali je žlica imala dršku mnogo dužu od njihovih ruku, pa je nisu mogli prinijeti ustima. Patnja je bila velika. ''Dođi, sada ću ti pokazati Raj'', reče nakon nekog vremena Bog. Ušli su u drugu sobu, u svemu jednaku prethodnoj: i u ovoj je bila zdjela hrane, ljudi oko nje i iste žlice s dugim drškama. No, ovdje su svi bili sretni i siti. ''Ne razumijem,'' reče čovjek.''Zašto su ovi sretni, a oni u prethodnoj nesretni, kad je sve jednako?'' Bog se nasmijao : ''To je bar jednostavno. Ovdje u Raju naučili su hraniti jedni druge.'' Ann Landers

- 20:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Olovka piše srcem OLOVKA PIŠE SRCEM (neko davno izdanje knjige u Beogradu) Sa instituta za psihologiju kada su radili na statističkoj obradi podataka jednog testa dječje inteligencije Vanja Rupnik i Budimir Nešic naišli su na čitavo blago dječjih odgovora. Tako je nastala knjiga "Olovka piše srcem". Evo samo nekoliko odgovora za danas: Vuk i lisica • vuk je sav dlakav, a lisica kao crvena • vuk mijenja dlaku a lisica kokoške • vuk ima strašne oči a lisica lisičje • vuk se sanja a lisica ne mora Glava • sve što ima kapu to je glava • glava od stoke je jedna izdužina na životinji, ona je korisna jer se jede • glava od čovjeka je jedna okruglina na čovjeku ona nije korisna • ima glava od lava ona je jako opasna • bez glave si gotov • glava je jedna glavna stvar, iz nje pamet dobijamo • sa glavom sve zapamtiš, da ne moraš da pitaš poslije • kad si na moru pliva ti glava na vodi, a ako hoćeš da je naljepšaš veže se mašnom • glava je sprava za mislenje, ona nam služi za govor tu se reci pretvaraju u rečenice Čemu služi glava? • da je peremo • da se klima • da pričamo s njom • da je okrećeš na sve strane • da se u nju stavljaju lijekovi • da se metne na jastuk kad spavaš

- 20:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Iz dječjih usta progovara istina Što je pubertet? To je kad prestaneš biti djevojčica i slobodno se možeš šminkati. Kako se prave bebe? Prave se noću i zato žmire kad se rode. Tko je papa? On je predsjednik muškim i ženskim svećenicima. Što je droga? Moj djed se drogira. On je dijaboličar i svaki dan daje sebi drogu iz šprice. Što je aerobik? Kad trčiš uz muziku, a nisi balerina. Gdje je Amerika? Tamo su živjeli kauboji i indijanci, ali su se poubijali pa sad žive samo glumci. Za što služi kompjutor? On služi da mama i tata ne spavaju više zajedno. Što najradije jedeš? Volim sve, a najviše grah s dokoljenicom. Što je karakter? To je sport. Moj brat je karakterist.

- 20:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

IvoAndrić Najteže je čovjeku kad sam nad sobom osjeti samilost. ----- Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo. -----

- 20:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.7.2011-od Snježe Dve zvezde. Svaka na svom delicu neba, na svojoj zivotnoj stazi zivele su mirno ne znajuci jedna za drugu.Sijale su svaka svojim sjajem vere, ljubavi, nade, dobrote i prastanja. Svaka svojim sjajem u mnostvu ostalih, stvarale su nebeski hram mira i svetlosti. Jednog dana nad nebeski hram mira svetla nadvilo se zlo tame koje je... gusilo njiovo svetlo ostavljajuci za sobom beskrajno ledeno hladni mrak i pustos. U hladnoci i pustosi nasla se jedna, izvan svoje zivotne staze. Vlastita svetlost vise nije bila dovoljna za sigurnost i spas. Bez sjaja svetla drugih ostajala je u nemilosti ledenoga zla, nesretna i napustena. Njen vapaj nije dopirao do mase. Tonula je sve vise u hladnocu tame.Ipak,imala je jedan jedini slabasni zrak svetlosti. Ispustila ga je kao poslednji vapaj, ostavsi bez mrvice snage...........................JEDNE NOCI gotovo neverujuci ugledala je jedan ispruzeni zrak kojeg je dodirnula,... Osetila je ponovo dah zivota u sebi. Zracila je beskrajnom zahvalnoscu za razumevanje, pozrtvovanje. Bezbroj reci hvala, u znak zahvalnosti. Kako se jos vise, jace zahvaliti? - Gledaj i slusaj – i najtoplije i najjasnije zvezde bez svoje volje mogu biti zarobljene mrakom, kad vidis da neka gubi sjaj ispruzi prema njoj zrak topline i svetlosti. Ne cekaj! - Kako je prepoznati , kako znati? - Zna ces! Osetices! Sada nosim u sebi tvoj zrak. A ti nosis moj I nismo same... Ocinska topla ruka stiti nas i bdije nad nama.... I daje mir i svijetlost i snagu!

- 19:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.07.2011., ponedjeljak

Od neodgojenih ljudi drži se na hladnoj, mada ne i oholoj udaljenosti; jer, kao što kaže jedna istočnjačka poslovica, samo hladnoća sprečava blato da ti ne ukalja noge. -------------------------------

- 20:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Borbe pasa-STRAŠNO!!!! Ljudi koji se time bave tvrde da samo koriste pseću ljubavi i nagon prema borbi, a to naravno nije točno.Oni ih zlostvljaju, izgladnjivaju i drogama potiču na agresivnost. Borbe pasa su nezakonite i teško im je ući u trag . Znači tu se radi o kaznenom djelu mučenja životinja i to o težem obliku za koji je propisana nešto viša kazna budući da se djelo vriši iz koristoljublja. Zabranjeno je: 1. uzgajati životinje na način da trpe bol, patnju i strah te ih namjerno ozljeđivati, protivno pravilima struke odnosno najnovijim znanstvenim dostignućima, 2. uvoziti i prodavati životinje koje potječu iz uzgoja iz točke 1. ovoga stavka, 3. povećavati agresivnost životinja selekcijom ili drugim metodama, 4. huškati životinje na druge životinje ili čovjeka ili ih dresirati na agresivnost, osim pri dresuri službenih i lovačkih pasa pod vodstvom osposobljenih osoba, 5. obučavati životinje za borbe, organizirati borbe životinja, osim tradicionalnih natjecanja bikova, ili sudjelovati u njima, posjećivati ih i oglašavati te u vezi s tim organizirati klađenje i sudjelovati u klađenju, 6. davati žive životinje kao nagrade u igrama na sreću, 7. koristiti tehničke uređaje, pomoćna sredstva ili naprave kojima se u obliku kazne utječe na ponašanje životinja, uključujući bod­ljikave ogrlice ili sredstva za dresuru koja uključuju upotrebu elek­trič­ne struje ili kemijskih tvari, osim pri dresuri službenih pasa, 8. organizirati utrke pasa na tvrdim podlogama, 9. davati stimulanse ili druge nedopuštene tvari životinjama kako bi se poboljšao njihov nastup na sportskim natjecanjima i na predstavama, 10. koristiti nedopuštene stimulanse i tvari u svrhu bržeg rasta i prirasta životinja, Pas koji izgubi borbu obično je mrtav ili ga vlasnik dovrši ako teško strada, no ako je uložio puno novaca u njega a pas bi se mogao i izvući onda ga sačuva, a to mi zvuči bezveze jer se moraju poubijati do smrti a pa pas nebi smio odustati, mora biti pun borbenog duha., pa predpostavljam ako nije takav ni gazda ga neće htjet takvoga. Dali mogu razumjeti strast ljudi koji pretvaraju psa u borca? Kao prvo pravi i jedini razlog je kockanje, lova i strast za pobjedom. Ljudi se masovno klade na pse, ulog za okladu krece se od 1.5-3 tisuce eura. Borbe pasa održavaju se u pomno odabranim, napuštenim prostorima daleko od očiju javnosti, zatvorenom prostoru. npr. velikim garazama, na sredini garaza nalazi se ring 4x4m. Dva psa sučeljavaju se u ringu, boreći se sve dok jedan od njih ne posustane ili ne podlegne ozljedama. Pročitala sam jedan post na forumu ; “Zakonom je zabranjeno nanošenje ozljeda životinjama, pa time i borbe. Oni koji znaju za borbe pasa bi trebali to prijavit, mislim meni to nalaže zdrava logika. Nema mi ništa privlačno u tome. Nedavno je u Zg nađen ozljeđen, iskidan mužjak pitta. Predivan pas, pun ožiljaka, rana i prijeloma. Sad je na liječenju i oporavljanju. sva sreća pa je on imao "vlasnika" koji ga nije likvidirao već ga je ostavio negdje kraj puta da crkne. A vi svi koji hipotetski tooooliko znate o borbama pasa, a iste ne odobravate, mislim koga zavaravate. Znam da osuda javnosti vama ništa ne znači, pogotovo zato što možete živo biće svjesno staviti u ring da se kolje. ono što međusobno radimo jedni sa drugima, to nastojimo i nametnuti životinjama. Krasno. i na kraju se pitam, tko je tu životinja....” by-Golden Drop Odg. na ovaj post; "Ako mislimo na istoga, taj pas i je "crko". Vlasnik ga je prethodno nafilao otrovom za stakore i pas je lagano umirao 5 dana. Nisu skuzili jer su mislili da pas kunja zbog ozljeda.” - Smartie E sad da se ja izrazim, onako iz duše: To mi je jedna od najodvratnijih i najbolesnijih stvari koje čovjek može napraviti jednoj maloj sirotoj životinji koja pametna iako toliko glupa slijedi svog vođu, gazdu bez obzira što joj ovaj sve servira. Kako može netko tako nehuman svog psa dovesti na borilište i gledati ga i još navijati za njega. Ovdje se radi o životu i patnji tih jadnih životinja koje umiru da bi neki bolesnici imali zabavu! To je bolestan ljudski um! Dno dna, prostačine i seljačine!! Nemam drugih riječi kojima bi iskazala mržnju prema takvim sugrađanima kojima želim patnju kroz čitav jebeni život.. Problem nije u psima, nego u ljudima!

- 13:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Od moje Snježe 25.7.2011 Zamisli jednu ogromnu slagalicu i da u toj slagalici fali nekoliko puzli. I iako vidiš celu sliku, ima nešto što ti muti oko. Nešto što sliku čini nepotpunom. Zamisli sad jednu posudu. A odmah i zamisli njeno dno sa nekoliko rupica, jedva vidljivih ljudskom oku. Šta bi se desilo ako naspemo vodu unutra? Posuda neće moći da zadrži tečnost, a nedugo zatim ta tečnost će i iscuriti. Zamisli pak sada jedan moćan automobil. I zamisli da mu na motoru nedostaje par malih šarafa. Ako automobil krene, a ti šarafi fale.to može da prouzrokuje smrt ljudi u njemu, zar ne! A sada zamisli svoj život, svakoga dana isprepleten raznoraznim stvarima. Neke od njih su od tako velikog značaja da su u stanju da ti izmijene život za 180 stepeni. A na druge si već toliko navikao da ih doživljavaš kao nešto svakodnevno i potpuno prirodno - ustajanje, posao ili škola, komp, večera, televizija i spavanje. A drugog dana sve se ponavlja iznova. Ali postoje i one male stvari koje ne primećuješ baš uvek i ne ceniš baš uvek. To su te male stvari, nešto kao sastojci za spravljanje nekog jela - može i bez njih, ali ako ih ne staviš u jelo.ukus će biti loš. Takve stvari možda i neće promijeniti pravac tvog života, ali će sigurno tvoj dan načiniti smislenijim i ispunjenijim. Nažalost, često propuštamo te male stvari - jedan ozareni osmijeh koji razigrano viri iza gustih tamnih oblaka; nežni cvrkut ptica koje se raduju nadolazećem proljeću; veseli smeh dece koja se igraju u dvorištu.Ima još mnogo takvih sitnica, koje primećujemo jako teško. Možda i zbog toga što smo navikli da su dio našeg okruženja da ni ne možemo više da ih razlikujemo od velikih stvari. A prava istina je ustvari da čim naučimo da ih razaznajemo i da im se radujemo, tek tada ćemo početi da se naslađujemo punoćom naših sopstvenih života. I tek kada započnemo dan zahvalni tim "sitnicama", tek tada ćemo i doživeti istinsko zadovoljstvo u životu. A ti?!Kako ti gledaš na te male stvari? Uspevaš li da ih prepoznaš u svome danu? Ceniš li ih dovoljno?Jer jedino ti znaš odgovor, i jedino si ti taj koji odlučuje koje sastojke treba staviti u to Životno Jelo.Napravi ga tako, da ti bude i ukusno i prijatno, i da ti pričini i nasladu i zadovoljstvo.... U ovakvim trenucima, ti si jedini razlog zašto se ne predajem Boze. Jedini... Jer, znam da si tu, iako te nema da ti pričam šta se dešava. Kao zvezda, ne vidim te, ali, znam da si tu.Znam... Jer, ti si takav, ti me nećeš napustiti kad mi krene najgore, jel' tako? Jer, ti si jedino što me još drži da ne padnem... Ti si jedini što će moći da me spasi... Da me izvuče iz ove tame koja me zagrlila da jedva dišem... Tama, koja mi ne da mira i koja me pritisce... I, nemoj da me daš... Ne dozvoli da tonem, molim te! Ne daj me zlim ljudima i lažnim prijateljima. Ne daj me, jer, jedino ti umeš da me spasiš. Ne dozvoli da drugi razmute bistrinu mojih očiju. Nemoj dopustiti da se mešaju u moj život i da mi kvare snove. Ne daj, da mi kradu želje. Da izvlače potrebu za životom iz mene. Ne dozvoli, jer znaš da je svaki moj dah za tebe izdisan, udisan. Svaki.... Ne daj, da mi se nad život spuste oblaci kiše.. Kupi mi žuti kišobran da mi zameni Sunce. Ne dopuštaj da me spuštaju na dno, da me pritiskaju sa svih strana, već stani ispred mene, zaštiti me rečima, pesnicama, zubima. Zaštiti moju Dušu, zagrli dete u meni. Ne dozvoli da me unište. Reci im, da me jedino ti činiš srećnom.... Reci im, I ne daj me Boze, ne daj me.... .... i ovo nije moje ali su komadici mog zivota i zelja utkani u ovo.... ljubi te Koko svakog dana vise!

- 13:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.07.2011., nedjelja

Gorka riječ Kako ljudi lako povrijede... jednom riječju... bez razmišljanja... kakve osjećaje izaziva ta riječ... bol... tugu... ali NE DAM DA ME SLOME

- 22:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Nosit ću te u naručju sve dok nas smrt ne rastavi Ova poučna priča je je za svakog od nas tj. za mušku i žensku osobu,za odrasle i one koji razmišljaju i vole pouke da izvlače. Ovo je priča za nas, da bih nam malo probudila naša osjećanja, prema našem cijenjenom životnom partneru, jer naš životni partner zaista to i zaslužuje. Pa zato je preporuka za svakog od nas (bilo mušku i žensku osobu) koji imaju volje ,vremena i intesovanja da pročitaju ovaj jako dirljiv i nadsve, poučan tekst. Kada sam stigao kući, večera je već bila na stolu. Svojoj supruzi sam rekao da za nju imam važnu vijest. Sjela je da me, kao i uvijek, sasluša. Gledala je u mene i očekivala tu važnu vijest koju ću joj saopćiti. Bože, kakvu ću joj samo bol sada nanijeti. Hoće li to ona moći podnijeti? Jezik se sapliće. Osjećam da neću moći izgovoriti ono što želim, a moram. Sakupljam snagu i uspijevam izgovoriti: "Želim da se razvedemo"... Pređoše te teške riječi preko moga jezika i raniše ovu slabašnu ženu. Vidim da joj je teško. Bol koja se jasno vidi u njenim izmorenim očima je veća od nje. Tako je velika da se ne može opisati. Samo je uspjela upitati: "A zašto?" Njeno pitanje sam zanemario, kao da ništa nije ni rekla. Više nije bilo riječi. Njih je zamijenio njen plač. Iz ruke joj ispade kašika, a ona poluglasno reče: "Pa ti nisi čovjek!" Cijelu noć je plakala i vjerovatno razmišljala zašto joj to činim. Stvarni razlog nisam mogao iznijeti. Kako da kažem da među nama više nema ljubavi i da sada volim drugu ženu!? Tačno je da među nama više nije bilo one stare ljubavi. Ujutro sam joj dao papire da potpiše sporazumni razvod braka, prema kome joj ostavljam stan, auto i 30 posto dionica koje posjedujem u jednoj velikoj kompaniji. Samo ih je pogledala i pocijepala. U braku smo već deset godina, a sada smo samo dva stranca pod istim krovom. Među nama više nema bliskosti. Udaljili smo se jedno od drugoga. Njeno cijepanje papira sam prihvatio kao nepotrebno odugovlačenje, ali od moje namjere ne može me ništa odvratiti. Volim Dženu, i tu činjenicu ne može ništa promijeniti. Njen plač je za mene bio pokazatelj da je moja odluka ispravna. Ono što sam sedmicama planirao, počinje se ostvarivati. Navečer sam se kući vratio kasno. Zatekao sam svoju suprugu kako nešto piše. Večeru nisam očekivao niti želio, pa sam odmah otišao na spavanje. Čitav dan sam proveo sa Dženom i umorio sam se. U ponoć se budim i vidim da ona još uvijek nešto piše. Tome nisam pridavao nikakav značaj, te sam ponovo zaspao. Ujutro su na mom stolu bili papiri koje je ona u noći pisala. Napisala je uvjete pod kojima će potpisati ugovor o sporazumnom razvodu braka. Bili su to čudni zahtjevi. Nije za sebe tražila ništa, osim jednog mjeseca koji bi još trebalo da provedemo zajedno. Tražila je da u tom periodu, pred drugima, postupamo onako kako se ponaša svaki normalan bračni par. Obrazložila je to činjenicom da naš sin ima ispite u školi, a ona ne želi da naš razvod loše utječe na njegov uspjeh. Bez razmišljanja sam pristao na taj njen uvjet. Ali, ona ima još jedan uvjet. Želi da svako jutro uradim ono što sam uradio prvo jutro u našem bračnom životu. Traži da je svako jutro na rukama iznesem iz spavaće sobe. Pomislio sam da već gubi razum. Međutim, ako je to njena posljednja želja i to ću ispoštovati. Ta, mjesec će brzo proći i ja ću biti slobodan. O tim čudnim uvjetima sam obavijestio Dženu, a ona je podrugljivo primijetila da je to njen posljednji bezuspješni pokušaj da izbjegne razvod braka. Sa suprugom već dugo vremena nisam dijelio postelju, ali kada sam je prvo jutro uzeo u naručje, moja osjećanja prema njoj se probudiše. Sjećanja su navirala. Bila su živa i snažna. Nisam ih se mogao osloboditi. Moj prvi dan braka sa ovom ženom je izašao na površinu. Naš sin je vidio kako sam njegovu mamu uzeo u naručje, i počeo vikati: "Babo nosi mamu!" Osjetio sam nekakvu gorčinu u grlu. Šta bi moj sin rekao da zna šta ja činim njegovoj mami!? Ne zna on koliku joj bol nanosim. Pronio sam je kroz dnevni boravak do kućnog praga, onako kako sam to učinio prije deset godina. A ona je zatvorila oči i prošaputala: "Molim te, nemoj još govoriti djetetu o našem razvodu". Klimnuo sam glavom, potvdivši da neću. Kada sam krenuo na posao, ona je stajala na autobuskoj stanici. Idemo u istom pravcu, ja sam sam u autu a ona čeka autobus. Pored nje sam prošao kao da je ne poznajem. To nikada ne mogu zaboraviti. Sljedećeg dana, dok sam je nosio, njen miris me podsjetio na sretne dane našeg bračnog života. Uvidio sam da sam je potpuno zapostavio. Vrijeme je ispisalo blage crte po njenom licu. Više nije mlada i lijepa kao nekada. I njena kosa se promijenila. Jedno pitanje me mučilo: Kakav sam ja to čovjek i da li joj činim nepravdu!? Četvrti dan, dok sam je nosio na svojim rukama, vratila se ona nekadašnja bliskost prema toj ženi. Bio je to jaki osjećaj koji me potpuno nadvladao. Darovala mi je deset naljepših godina svoga života. Bila je prema meni dobra i poslušna. Takva žena je pravo blago. Svaki naredni dan je jačao ta osjećanja prema njoj. Dženi o tome nisam ništa govorio. Iz dana u dan moja supruga je bila sve lakša. Nije je bilo teško nositi. Mislio sam da gubi težinu zbog briga i nešeg skorog rastanka. Za ženu nema većeg udarca od razvoda braka. Jednog dana sam posmatrao kako traži odjeću da se obuče. Sva odjeća joj je bila velika. Tada sam znao da mi je lahko nositi zato što je izmršavila. Jednog dana, dok sam pored nje sjedio, spontano sam pružio ruku prema njoj i nježno je spustio na njenu glavu. Tada je naš sin ušao i povikao: "Babo, vrijeme je da nosiš mamu!" Njemu je bilo drago gledati kako je nosim i to je postalo sastavni dio njegovog svakodnevnog života. Taj trenutak je isčekivao i radovao mu se. Ona ga je pozvala i zagrlila s toliko topline, kao da je to posljednji zagrljaj. Uzeo sam je i ponio iz sobe. Nježno je savila svoje slabašne ruke oko moga vrata... Osjetih prema njoj ono što sam osjetio kada sam je prvi puta u naručje uzeo. Taj lijepi osjećaj je narušavalo samo to što je ona sada mnogo slabija. Kada sam je u naručje uzeo posljednje jutro, nisam mogao ni jednog koraka krenuti naprijed. Naš sin je već bio u školi. Ostali smo sami u kući. Nisam vjerovao da se tako nešto može desiti. Bez nje više nisam mogao. Mome kajanju nije bilo kraja. Spustio sam je na krevet, zagrlio i zaplakao. Molio sam je da mi oprosti i govorio: "Sve do sada nisam znao koliko si dobra i šta mi značiš!" Zatim sam istrčao iz kuće, sjeo u auto i otišao do Džene. Pred njenom kućom sam istrčao iz auta ne zatvorivši vrata. Bojao sam se zadržavanja pred njenom kućom, da se ne bih predomislio i ponovo promijenio svoju odluku. Džena me čekala pred svojim vratima sa osmijehom na licu. Rekao sam: "Džena, žao mi je, ali ja se nikada neću razvesti od svoje supruge!" Moje riječi su je izbezumile. Bila je nepomična. Kroz suze je izustila: "Jesi li ti normalan!?" Ponovo sam se izvinuo a ona me ošamari i zalupi kućna vrata. Monotoniju u moj brak su donijele sitnice. Nismo se jedno od drugoga udaljili zato što se ne volimo. Nedostajali su nam samo poneka lijepa riječ i lijep postupak. Nosio sam je na svojim rukama samo mjesec dana i sreća se vratila u našu kuću. Vraćajući se od Džene, donio sam čvrstu odluku da ću od sada svako jutro nositi svoju suprugu u naručju, sve dok nas smrt ne rastavi. Svratio sam u cvjećaru da kupim supruzi najljepši buket cvijeća. Trgovkinja me upita: "Šta ćemo napisati na podsjetnici?" Sav sretan sam rekao: "Nosit ću te u naručju sve dok nas smrt ne rastavi". Požurio sam kući da je obradujem, a moje lice je krasio osmijeh, koji nisam mogao skinuti sa lica. Ušao sam u njenu sobu, ali... Moja draga supruga je ležala nepomično. Napustila je ovaj svijet. Saznanje da se moja plemenita supruga mjesecima borila s tumorom a da mene o tome nije ni obavijestila, pogodilo me kao grom iz vedra neba. Zato je ona onako naglo oslabila. Poštedila me brige i tuge, a ja sam je povrijedio na najgori mogući način. Okrenuo sam joj leđa kada joj je bilo najteže. Bio sam potpuno zaslijepljen i zaveden. Možda će ona meni i oprostiti, ali ja to sebi nikada neću oprostiti. Znala je ona da na ovom svijetu neće dugo ostati, pa je željela da poštedi našeg sina trauma kojima bi bio izložen da smo se rastali. Željela je da se naš sin mene sjeća kao čovjeka koji je iskreno volio njegovu mamu. Udoban stan, luksuzni automobil, dionice i velika ušteđevina nisu garant sreće u braku. Sitnice život čine i ljude usrećuju. Nađite vremena za svog životnog saputnika.

- 15:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.07.2011., petak

Laži i istine o svjetskom problemu gladi 1. Ljudi gladuju, jer nema dovoljno hrane. Netočno. Zemlja već sada proizvodi više negoli je potrebno da bi svaki njezin stanovnik dobio koliko mu treba. Čak i one zemlje u kojima ljudi trpe glad proizvele su dovoljno hrane. U Indiji ima krajeva gdje ljudi gladuju, jer je država uskladištila 16 milijuna tona žitarica za vojsku. U Meksiku, gdje je 80% seoske djece neishranjeno, na plodnim se ravnicama uzgaja stoka za izvoz u SAD, a ona popase žitarica više negoli je potrebno za prehranu sveukupnog stanovništva. Trećina žitarica u svijetu prerađuje se u stočnu krmu kako bi bogati mogli svakodnevno uživati u svježim mesnim obrocima. U Bangladešu se proizvede žita da svaki stanovnik dobije minimalnih 2.600 kalorija na dan, ali ljudi gladuju zato što trgovci i bogati posjednici špekuliraju hranom. 2. Gladujemo, jer nas je previše. Ne odgovara istini. Kina ima upola manje obradivih površina od Indije, pa ipak, iako ima brojnije pučanstvo svakome osigura barem zdjelu riže, a u Indiji ljudi gladuju. U Brazilu na stanovnika dođe više obradive površine nego u Sjedinjenim Državama, pa ipak se postotak neishranjenih popeo s 45% na 72%. Sahara, najkritičnije područje svijeta, nudi malo manje od hektra obradive površine svakom stanovniku, a to je šest puta više nego u Kini. Sve ovo hoće reći da uzrok gladi nije u oskudici plodnih oranica ili prenapučenosti nego u problemima socijalne i političke prirode. Za glad i neimaštinu krive su manipulacije nekolicine bogataša koji posjeduju i stječu nova bogatstva. 3. Glad se može svladati jedino većom proizvodnjom hrane. Pogrešno. U Indiji je na jugu (pokrajina Thanjavur) novim tehnologijama povećana proizvodnja hrane tako da je bila tri puta veća od sveukupnoga državnog prosjeka, pa ipak radnici na rižinim poljima i dalje žive bijedno. Nekolicina bogatih otkupila je polja, ostavivši dvije trećine seljaka bez zemlje. Polovica uroda u pokrajini uskladištava se i prodaje onima koji mogu više platiti. Dok se ti ne nađu, goleme zalihe obilato hrane miševe umjesto ljude. Prema jednoj američkoj studiji iz 1983, oko 3% veleposjednika upravlja s 88% obradivih površina. Kada se melioracijom, navodnjavanjima, novim tehnologijama i visokosortnim sjemenom uveća urod i za nekoliko puta, zarada ide prije svega vlasnicima; oni postaju bogatiji, utjecajniji i dolaze do političke moći. Ostali od svega toga imaju samo štetu, jer su otkupima ostali i bez zemlje i bez posla zato što su mnogo učinkovitiji strojevi zamijenili ljudsku radnu snagu.

- 21:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Metode Božijeg protivnika... Negde na moru živi jedna velika crna ptica. Hrani se isključivo sa školjkama. To je za nju najlepši slatkiš. Ali jako joj je teško izvući hranu iz školjke. I šta onda radi? Uzima školjku u svoj kljun i penje se visoko iznad stena. Zatim pušta školjku da padne na stene i da se razbije. Jedino tako može pojesti unutrašnjost školjke. Sličan metod upotrebljava i Bozji protivnik. Kad izgubi bitku prsa u prsa, počinje da pomaže čoveku da se uspne visoko. Plješće mu, poje hvalospeve, divi mu se. A kad opije čoveka svetskom slavom i gordošću, tad ga pušta da padne sa stene života, tako da udarac bude što je moguće jači, da istovremeno nastupi i duhovna smrt.

- 21:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.07.2011., četvrtak

Istiniti navodi za obične ljude Dušan Radović (1922-1984) Danas će biti lijepo svima onima koji ne traže mnogo. *** Prije nego krenete tražiti sreću, provjerite - možda ste već sretni. Sreća je mala, obična i neupadljiva i mnogi je ne prepoznaju. *** Jako volimo imati, ali ne znamo živjeti od onog što imamo. Ništa što imamo ne može nas toliko usrećiti kolko nas može učiniti nesretnima ono što nemamo. *** Roditelji se zaprepaste kad čuju da im se djeca drogiraju. Ne mogu vjerovati. Kad su ih posljednji puta vidjeli, nisu se drogirala. *** Kad čujemo da netko nije ostvario ono što je želio, uvijek prvo pomislimo da je želio ono što nije mogao ostvariti. Početak svake sreće je u sretnom izboru želja. *** NEMA VIŠE NORMALNIH. SVI SMO MANJE-VIŠE LUDI. nEKI KRADU KAO LUDI, NEKI ŽDERU KAO LUDI, NEKI PIJU KAO LUDI, A NEKI RADE KAO LUDI I ONI SU NAJLUĐI OD SVIH. *** Malo novaca kvari tijelo a puno kvari dušu. Čovjek je na velikoj muci: što da čuva u zdravom tijelu ako ostane bez duše ? *** Tko nema u glavi ima u nogama, tko nema u nogama ima u banci, tko nema u banci ima nešto na selu, tko nema na selu - naći će mu se nešto u mokraći .... Nitko baš nije da nema nigdje i ništa *** DOŠLA SU DRUGA VREMENA. dJECE JE SVE MANJE, A PASA SVE VIŠE. PSI SU UGLAVNOM RASNI, A DJECA SU NAŠA, DOMAĆA I DIVLJA.

- 17:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.07.2011., srijeda

Naučena vještina Dok je slon još vrlo malen, lancem se veže za metalnu kuglu ili nešto drugo što je dovoljno teško da ga zaustavi pri daljnjem kretanju. Slon ima potpunu slobodu kretanja unutar dopuštenog radijusa, no želi li ići nešto dalje, lanci ga zaustavljaju. U početku on stalno pokušava osloboditi se „nametnutog ograničenja“. U tu svrhu ulaže maksimalni napor i svu svoju energiju. On silno želi slobodu kretanja, no što vrijeme dalje teče, on sve više gubi nadu i sve manje vjeruje u svoju sposobnost i snagu (u psihologiji se ovakav fenomen naziva “naučena bespomoćnost”). Kasnije kad naraste on i ne pokušava kretati se izvan nametnutog radijusa. Iako više nema lanaca koji ga u tome koče – a čak da ih i ima, zbog njegove snage, više ga ne bi mogli zaustaviti – ti isti lanci i dalje postoje u njegovom sjećanju i ograničavaju njegovo kretanje. Iako se u navedenom primjeru radi o dresuri slonova, nažalost, slično se događa i s mnogim ljudskim sudbinama; dopuštaju da ih davno nametnuta ograničenja, drže “zatočenima” u stvarnosti kakvu ne žele!

- 17:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Darivanje Ulicom je prolazila mama s djetetom. Dječačić je u ruci držao kolač. Došli su do prosjakinje pored koje je sjedio ...prljavi dječak u prevelikoj odjeći. Dječak s kolačem pogleda majku i ona je u njegovom pogledu pročitala da onom drugom želi dati svoj kolač. Kimnuvši glavom, dopustila mu je to. Dječačić pruži kolač svom odrpanom vršnjaku i nastavi cupkati za mamom. Neki je prolaznik sve to promatrao, pa je ženi dobacio: "Sad ćete mu kupiti još veći kolač, zar ne?" "Ne", odgovori ona mirno. "Zašto ne?" "Zato što se onaj koji daruje odriče."

- 16:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zlo Velika je to muka kad se zlo useli u čoveka... Sve više srećem osoba koje su opsednute zlom... Prilike učiniše da se ljudi promeniše.... ...Svega tu ima po malo... Ovi nesrećni ratovi iznedriše sirotinju, bedu, nemaštinu, samoću, zavist, ljubomoru... Nakotilo se toga mnogo i što je najgore teško se izboriti sa tom nesrećom... Tu pošast zvanu zlo, srećem na svakom koraku... Evo, kad uključim televizor neko zlo mi odmah uskoči u kuću,iz komšijskog stana izlazi zlo,na ulici sve zlo do zla, na fudbalskoj utakmici zlo, u autobusu opet zlo, u samousluzi, sačuvaj Bože od zlih cena, odeš na odmor a kad se vratiš zlo ti od praznih džepova, ma gde se okreneš ono nasrće... Mislim se šta da uradim da pobegnem od zla... Kad me ono ščepa za ruku, treba li da je odsečem? Neću, za početak ću kao i uvek kad mi je teško, da krenem sa pesmom... Zlo pesmu ne voli... I bežim u ovaj svet... MOJ SVET... Svet mašte, snova, sećanja na lepe trenutke, na dobre ljude, na one koje volim... Ovde zlo ne može doći...ima zabranu pristupa...s' moje strane... Ovde samo dobro vlada... Nek' tako i ostane...

- 16:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dječiji biseri... Bogatstvo -Moja mama baš voli pare.Volim i ja i nikom ih ne dam. -To je kad kupuješ sve pa ti na kraju bude dosadno. Psiholog -Ti si psiholog ako nekog hipnotišeš. -Liči mi da je jako star i jako glup. -On te pita šta je TO i ako ne znaš šta je TO onda ne možeš u školu. Kako se zovu ljudi koji rade u banci? -Pa ne znam,nisam ih pitala. Šta je benzin? -To je neka masnoća koja se sipa u kola da bi radio brže njegov organizam. Da li voliš životinje? -Volim..pile,prase.Krilce od pileta mi se najviše dopada. Prezime -Prezime služi da se ljudi ne bi zvali sa ,,ej". Šta je to problem? Problem je kad mama kaže da je to veliki problem pa ja onda dobijem batine. Gdje je ljepše živjeti?U selu ili gradu?---Ja mislim na moru. Priroda i prirodno -Priroda znači da je lijepo vrijeme,da imaš lijepu prirodu u sebi i da nešto lijepo prirodno gledaš. -Prirodan je neko ko je kulturan i ne puši. -Prirodan je onaj ko se ponaša kao da je rođen u prirodi. O fakultetu -Fakiltet je kad učiš stalno. -Na fakultetu se uče važne stvari. -Fakultet je kad učiš i nikad ne naučiš. O simpatiji -Simpatija je mlađima djevojka. -Simpatija je kad si simpatičan.

- 09:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

DAMARI U SRCU TRAGALAC JE OSETIO SNAŽNO LUPANJE U SVOM SRCU. "KO JE?" UPLAŠENO JE UPITAO. "JA SAM, ISTINA." "NE BUDI SMEŠNA", UZVRATIO JE. "ISTINA GOVORI ĆUTANJEM." I TO JE, NA NJEGOVO VELIKO OLAKŠANJE, UKLONILO ŠUM. ONO ŠTO NIJE ZNAO JE DA SU TI UDARCI, ZAPRAVO DAMARI NJEGOVOG SRCA ISPUNJENOG STRAHOM. "ISTINA KOJA NAS OSLOBAĐA GOTOVO JE UVEK ISTINA KOJU NE ŽELIMO DA ČUJEMO." ZATO, KADA TVRDIMO DA NEŠTO NIJE ISTINA, TO NAJČEŠĆE ZNAČI DA NAM SE NE DOPADA." "KADA TVOJE SRCE BUDE INSTINKTIVNO UČESTVOVALO U RADOSTIMA I PATNJI DRUGIH, TADA ĆEŠ ZNATI DA SI SE OSLOBODIO SVOGA "JA" I UŽIVAĆEŠ U ISKUSTVU "JEDINSTVA" SA LJUDSKIM RODOM I NAJZAD ĆEŠ UPOZNATI LJUBAV."

- 09:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

...malo smijeha na račun muškaraca... 11 ljudi visi na sajli helikoptera: 10 miškaraca i jedna žena. Pošto sajla nije dovoljno jaka da izdrži 11 ljudi jedna osoba mora da odustane i skoči, jer će u protivnom svi da nastradaju. Niko nije hteo da se žrtvuje, sve dok nije jedina žena održala potresan govor i dobrovoljno se prijavila, jer su žene naviknute na ćrtvu, sve za muža i dete, žrtvuju se ceo život i ne dobijaju ništa za uzvrat... Kada je završila sa govorom, svi muškarci krenu da aplaudiraju... Poenta: Nikad ne podcenjuj žensku pamet. ____________________________________________________________________________________________ Grupa žena i grupa muškaraca voze se vozom na sastanak. Svaki muškarac ima kartu ali cela grupa žena ima samo jednu kartu. Muškarci klimaju nezadovoljno glavama, priželjkujući da arogantne žene budu uhvaćene u prevari. Odjednom jedna od žena uzvike: "Dolazi kondukter!" Sve žene ustanu i naguraju se u WC. Kondukter prekotroliše karte muškarcima a kad je video da je WC zauzet, pokuca na vrata i zamoli za katru na pregled. Jedna od žena gurne kartu ispod vrata WC-a i kondukter zadovoljno ode. U povratku muškarci se odluče za isti štos. Kupe jednu kartu za celu grupu i ostanu začuđeni kada su videli da ovaj put žene nemaju nijednu kartu. U jednom trenutku jedna od žena vikne: "Dolazi kondukter!" Tada se svi muškarci sjure u jedan od WC-a i zatvore vrata. Žene ostanu malo zatečena na putu ka drugom WC-u. Pre nego što zadnja od njih uđe u WC, pokuca na vrata WC-a gde su bili muškarci i vikne: "Karte molim!" Poenta: Muškarci rado koriste ženske metode ali ih ne razumeju.

- 08:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

R A D O Z N A L A P I T A N J A M A J C I ........ šta je najlepše na svetu ? Ti dok spavaš. Zašto ? Zato što si ti jedina moja istina o kojoj ne razmišljam i dok te gledam kako spavaš , znam , da je to jedina slika na svetu koja oslikava mir .... koji mi treba da bih bila srecna ! Šta je najvece na svetu ? Tvoje oko !!! Što stane u njega .... ne može se smestiti ni u šta drugo. Nemoj se nikada bojati onoga , što možeš da vidiš pa, da ideš okolo .... poluzatvorenih ociju ! Šta je najslade na svetu ? San !!... Ništa ne može biti lepo, šareno i slatko ... kao što ti to u snovima možeš da napraviš. Nemoj nikad zaboraviti da sanjaš !"!"!" Šta je najteže na svetu ? Najteže je kad cuvaš nešto a ne vidiš da nigde nema onoga što cuvaš !!! Šta je najveca prevara ? Najveca prevara je kad ....dvoje potuno razjedinjenih ljudi sede za istim stolom , ušuškani u istom stanu , isto prezime , jedu zajedno i tako pokazuju pripadnost jedno - drugom !? NAJVECA PREVARA je , kada izmedu dvoje ljudi jedino topao tanjir supe ... bude jedina toplota koja postoji !!!! Šta najviše boli ? USAMLJENOST !!! Kad neko odluci da živi sam, da sedi samo prema samom sebi.U tu samocu može smestiti bilo šta i iz sebe može izvuci ono najbolje. Ali ako živiš pored nekoga a osecaš se usamljeno, to je samoca... koja blokira citav život !!! Sve što radiš .... protkano je tom strašnom notom usamljenosti i grcevitom borbom da se iz toga išcupaš. Usamljenost pored nekoga ....najgora je samoca...koja može da se coveku desi ..... Plašiš me, ne pominješ ljubav ?! Postoji li ljubav ? Postoji, naravno, zato ti ovo i pricam. Da bi pronašla pravu ljubav ... moraš napustiti svaku ljubav - iluziju jer .... ona ce te samo ciniti nesrecnom. Ljubav postoji ali ja o tome imam tako malo da ti kažem. Pronadji je. Ne mogu tome da te naucim. Nemoj me to pitati. Ja sam ti majka i sigurno cu uvek misliti da te neko, ko je sa tobom, ne voli jer te ne voli onako ... kako ja mislim da te treba voleti i onoliko ... koliko ja mislim da te treba voleti.... !!! Zašto me niko ne može voleti kao ti ? Ni to ne umem da ti objasnim. Jednog dana ceš razumeti. Kad budeš imala dete , videceš da je to jedina bezuslovna ljubav na svetu !!!...ljubav sama po sebi .... koja ne traži, ne pita, ne nalazi opravdanja, ne moli i ne uslovljava. To je najvrca i najjednostavnija ljubav na svetu !!! Stvarno me plašiš !?! Ne treba da se plašiš. Samo se cuvaj pogreršnih ljudi , pogrešnih ljubavi i nemoj da ti citav život izgleda pogrešno .... a i ti sama sebi ... kad se pogledaš u ogledalo ! Cega se najviše treba cuvati ? L J U D I !!!!!!!!!! BICE PUNO ONIH , KOJI CE TE OPIPAVATI ...DOK NE VIDE GDE SI NAJOSETLJIVIJA A ONDA ... NAPRAVITI JEDAN , HIRUŠKI OŠTAR REZ ......I MIRNO GLEDATI KAKO KRVARIŠ !...POJEDINI LJUDI VIŠE VOLE DA RANJAVAJU DRUGE ....NEGO DA LECE SVOJE RANE !!,,...MOGU DA ŽIVE SAMO AKO VIDE .... DA DRUGI PATE...VIŠE NEGO ONI ?! >> TOGA SE , DETE MOJE.... NAJVIŠE CUVAJ >>

- 08:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Za svu decu koja su rodjena i prezivela 1950-te, 60-te , 70-te & 80-te !! Prvo, preziveli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je bolela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes U to vreme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od domasaja dece" na bocicama sa lekovima, vratima i ormarima. Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisali se u krevet. Kao deca, vozili smo se u autima bez pojasa i vazdusnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rosulama. Pili smo vodu iz creva za zalivanje baste a ne iz flasica kupljenih u supermarketu. Delili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i NIKO nije umro zbog toga Jeli smo mlecne sladolede, beli hleb i pravi puter, pili kole koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli zato sto smo se STALNO IGRALI NAPOLJU Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se celi dan, sve dok se ne upale svetla na ulici, zmurke, planova, klisa, klikera, Partizana i Nemaca, kauboja i Indijanaca, zaloga i svega ostalog sto je samo decija masta bila u stanju da smisli, Neretko, niko nije mogao da nas nadje po celi dan. I nikad nije bilo problema... Provodili smo cele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naucili smo kako da resimo problem Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u skoli. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole. Nama nisu prodavali drogu ispred skole... Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (vec samo dva), nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms....... MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO ISLI NAPOLJE DA SE DRUZIMO S NJIMA ! Padali smo sa drveca, znali se poseci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga Igrali smo se lukovima i strelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to preziveli bez posledica! Isli smo biciklom ili peske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno! Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon! Mi nismo provodili jedan vikend sa mamom a jedan sa tatom. Mi smo imali jednu kucu i jednu porodicu. Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji covecanstva Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje i naucnike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greske, uspeh i odgovornost. I naucili smo da zivimo s tim ! I ti pripadas toj generaciji?

- 08:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

MONETA BEZ VREDNOSTI Jedan stari sufu prodavao je sve i svasta da bi zaradio za zivot. Ostavljao je utisak priglupog coveka, jer su mu ljudi cesto placali laznim novcem, ili su mu govorili da su vec platili, iako to nije bila istina, ali on je uvek verovao ljudima na rec. Kada mu je kucnuo sudnji cas, pogledao je ka nebu i rekao: "Gospode, toliko sam laznih para primio od ljudi, ali ih nikada nisam osudio zbog toga; ogranicio sam se na misao da ne znaju sta cine. I ja sam moneta bez vrednosti, zato, molim te, nemoj me osudjivati" Tada je zacuo glas: "Kako je moguce osuditi nekog ko nije osudjivao druge?" Lako je naci nekog ko dela s ljubavlju; teze je pronaci onog ko misli s ljubavlju Antoni de Melo – Damari

- 08:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

-------------- "-Ljudi sa tvoje planete- rece tada maliPrinc- gaje pet hiljada ruza u jednom jedinom vrtu...i ne nalaze tamo ono sto traze... -Ne nalaze- odgovorih... -A ipak, ono sto traze moglo bi se pronaci u jednoj jedinoj ruzi ili u malo vode... -Naravno- odgovorih. I maliPrinc dodade: - ALI OCI SU SLEPE, TREBA TRAZITI SRCEM."

- 08:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.07.2011., utorak

NESAVLADIVE PREPREKE Priča se da je jednom davno, jedan čovek odlučio sam da osvoji jednu tvrđavu. Umesto da se osloni na diplomatiju i politiku, odlučio se da primeni 'jači način'. Napravio je džinovskog bika i počeo kao lud da nasrće na vrata grada, ne bi li ih razvalio. Odmah ga je okružila grupa ljudi, koja je urlala oko njega, ali on to, gotovo da nije uopšte čuo, jer je bio zaokupljen žestinom i zaglušenošću jačine udaraca. Na kraju, iscrpljen i iznemogao, pao je na zemlju maksimalno očajan. U tom momentu počeo je da razaznaje glasove oko sebe. Naročito ga je privukao glas jednog dečaka, koji mu se približio i rekao: 'Zašto si zapeo da upropastiš ova vrata? Bilo je dovoljno da pitaš nekog od nas: svako bi ti rekao da je grad napušten i da se može veoma lako ući okrenuvši, samo, ključ u bravi'! Sa nevericom, čovek se približio, okrenuo ključ i velika vrata su se istog momenta otvorila. Tada je zamucao: 'Ali, ovde nema ništa što se može osvojiti i uzeti, sve je napušteno. Ah, samo da sam se osvrnuo oko sebe i poslušao šta mi ovi ljudi govore'! Odagnajte lake iluzije i nagle i nepromišljene odluke... Najvažnije je, najpre, dobro razmisliti, pa tek onda reagovati. Jedino tako će, naizgled, nesavladive prepreke biti prevaziđene sa najmanje napora!

- 18:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Gitara * Ja sam jedna stara, jako stara gitara * Prazna stara kutija… * Već godinama, stotinama godina nisam bila u pravoj formi, nisam bila dobro naštimana * Već dugo, jako dugo nemam sve žice, * A i one koje imam nisu dovoljno napregnute… * Bez žica moj život nema smisla… * mnogi me zbog toga ismijavaju * moj Gospodar me želi svirati i voli moj zvuk, ali On voli i svaku pojedinu žicu * On svakoj žici daje slobodu i niti jednu ne želi napregnuti prije nego što ga sama ne zamoli. Ali žice one su šašave, * Neke žice su lijene i ne žele se naprezati, svaki napor im je težak * Neke žice su sebične i najradije ostaju omotane oko samih sebe * Neke su pak žice ohole i ne žele se družiti s debelim i neotesanim basom, niti s onom kreštavom e-žicom * Neke žice su zaljubljene u svoju prividnu slobodu ostaju smotane u ladici, jer ako se daju upregnuti, boje se da će izgubiti slobodu. * Neke žice ne vjeruju Gospodaru, boje mu se prepustiti, boje se da bi ih on toliko pretegao i da bi pukle * Neke žice nisu čule da postoji Gospodar koji ih želi staviti u službu gitare i s njima prozvoditi najljepše zvuke. * Neke žice nisu ni svjesne da su žice i nisu svjesne koji se potencijal krije u njima, koja glazba leži duboko skrivena u njihovoj nutrini. Gospodar želi svirati, * želi da zvuk Njegove gitare dipire do nakraj svijeta * želi da svi čuju radosnu pjesmu, radosni pjev gitare * želi da Njegova gitara ispunja svrhu zbog koje je načinjena * želi da Njegova gitara okupi najrazličitije žice, koje se žele naprezati i dati se voditi Gospodarovim prstima * želi svakoj labavoj labavoj žici, koja besmisleno leži negdje u ladici, podariti novi autentični život koji će biti ispunjen pjesmom i smislom. * Želi staru gitaru, tu staru kutiju obnoviti i dati joj novi život, život pun pjesme Ali Gospodar to ne može to sam napraviti, jer je svakoj žici dao slobodu izbora. * Njegov princip je da niti jednu žicu neće napregnuti prije nego što ga na za to zamoli. * On čeka da svaka žica otkrije potencijal u sebi * da se izruči u ruke Gospodara, * da se preda Njegovoj volji kako bi ju mogao postaviti u službu gitare Iziđimo iz besmisla naših ladica, * priđimo svome gospodaru i recimo: „Evo predajem se u ruke tvoje, čini samnom što želiš, spreman sam na naprezanje, spreman sam na napor, jer znam da samo tako mogu dobiti smisao i sreću. Samo tako moj život može postati pjesma. * Ne želim biti smotan, ne želim biti smotan u krug svoje sebičnosti, želim se razmotati, razviti, otkriti svoju pravu bit i smisao života… * Gospodaru moj neka me tvoje ruke vode, neka mi tvoji prsti pokazuju put i u meni probude najljepšu muziku.

- 09:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

BOG (NE) ODGOVARA NA MOLITVU !?! Jedini preživjeli brodolomac našao se na malom, nenaseljenom otoku. Žarko se molio Bogu da ga spasi i svaki dan bi gledao prema horizontu nailazi li netko da mu pomogne. Umoran i obeshrabren počeo je graditi malu kolibu kako bi se imao gdje skloniti od nevremena. Jednoga dana, kad je otišao tražiti nešto za jelo –primijeti veliki dim koji se prema nebu uzdizao iz njegove kolibe. Bio je strašno ljut i tužan. Bože, kako si mi ovo mogao učiniti?! Rano, sljedećega dana, probudio ga je zvuk brodskoga motora koji se približavao otoku. Ali... – upitao je ljude koji su ga došli spasiti – kako ste znali da sam tu?! Vidjeli smo tvoje dimne signale! NEMOJ SE OBESHRABRITI KAD TI NEŠTO POĐE PO ZLU. SJETI SE: TO BI MOGLI BITI „DIMNI SIGNALI“ I MILOST OD BOGA...

- 09:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

O vjerovanju… Prije nekoliko godina jedan grad je bio pogođen sušom koja je prilično osakatila usjeve. Kako je suša potrajala, ljudi su se počeli brinuti da neće biti u mogućnosti preživjeti tu godinu. Gradsko vijeće se sastalo i odlučilo zatražiti od obližnjeg indijanskog plemena da izvede ples za kišu. Pleme se složilo, plesalo, no suša je trajala i dalje. Vijeće se ponovno sastalo. Ovaj put su odlučili zatražiti "znanstvenog čudotvorca" da dođe u njihov grad i donese vodu koju trebaju. On je došao sa svojim čudotvornim strojem i raspršio milijune malih kapljica u zrak. Ljudi su pretraživali nebo kako bi pronašli i najmanji trag oblačku, no oblaka nije bilo. Napokon, vijeće je zatražilo ljude iz grada da se okupe zajedno i mole u najvećoj gradskoj crkvi. Nakon nekoliko sati molitve svi su napustili crkvu tražeći oblake na nebu. Niti jednog oblaka nije bilo. Jedno dijete se okrenulo ka svom ocu i upitalo: "Tata, jesu li ljudi zaista vjerovali da će nam Bog poslati kišu?" "Vjerujem da jesu sine" odgovorio je otac. "A kako to da onda nitko nije ponio kišobran?"

- 09:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ŽELIŠ LI BITI SRETAN Božjom snagom koju možeš dobiti u molitvi: Poštuj svakog čovjeka, jer u njemu živi Krist. Budi osjetljiv na drugog čovjeka, svoga brata. Misli dobro o svakome - ne misli o nikome loše. Trudi se čak u najgorem naĆI nešto dobro. Govori uvijek dobro o drugima - ne govori o drugima loše. Ispravi krivnju zbog loših riječi. Ne čini razdora među ljudima. Sa svakim razgovaraj jezikom ljubavi. Ne povisuj glas. Ne psuj. Ne žalosti drugoga. Ne navodi druge na plač. Izmiruj i budi dobar. Opraštaj sve i svima. Ne drži u srcu uvreda. Uvijek budi prvi spreman na pomirenje. Radi uvijek na korist bližnjega. Čini dobro svakome, tako kao što bi htio da se tebi čini. Ne misli na to što ti je tko skrivio, već što si ti skrivio drugima. Suosjećaj s onima koji trpe. Rado i od srca tješi, savjetuj i pomaži. Radi savjesno, jer plodovi tvog rada koriste drugima, kao što ti koristiš plodove rada drugih. Pomozi drugima u raznim potrebama. Budi otvoren za siromašne i bolesne. Dijeli svoje s bližnjima. Uočavaj potrebe drugih oko sebe. Moli za sve, čak i za neprijatelje.

- 09:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

BISERI:::::: BISER VOLIM - NE VOLIM - Volim tjelesni jer mi je gušt gledat Matu kako je smotan. - Ne volim tjelesni jer se sav opotin. - Volim matematiku jer nas poučava o stvarima koje će nam kasnije tribat u životu. - Matematiku ne volim jer nije sve u računu. - Volim vjeronauk jer nas uči o vjeri i ljubavi prema Bogu. - Ne volim vjeronauk ka ni ostale predmete. - Volim tehnički, jer pričamo o električnoj struji, računalima i naučimo ono što nismo znali. - Ne volim tehnički jer mi je tehnika dosadna. - Ja ne volim nijedan predmet. U školi jedino volim veliki i mali odmor i kad se kogo potuče. - Volim povijest jer saznajemo što se sve događalo u prošlosti i kako se povijest ponavlja. - Ne volim povijest jer me nije briga što je prije bilo i tko je kad umro i tko ga je naslijedio. - Volim biologiju, jer volim životinje i prirodu što nas okružuje. Tehnička kultura - Traktor je vozilo skime se oralo, a vozilo je po polju. - Prve perilice za rublje bile su nuklearne. - Plinski štednjak radi na drvo ili na ugljen. - Misija "Apollo 11" je bila kada se mjesec spuštao na ljude. - Prvi parobrod je bio plutajuće deblo. - Promet je vezivno sredstvo i dijelimo ga po ulicama. - Prve ceste nisu bile od betona, njih su ljudi ili životinje poravnavali. - Obletila je zemlju s ljudskom posadom kujicom Lajkom. - Nastavnice sve sam zaboravila, imam MOZGOBLOKADU. Informatika * Znate nastavnice neki učenici imaju ČIP-ove a neki BUG-ove. * Viši programski jezici su: engleski, njemački i francuski. * Prijašnji monitori bili su bez slike. Zemljopis * Ime toplinskog pojasa u kojem živi 80% stanovništva je žarki umjereni. * Rasizam je nedisciplina između rasa. * Zanimanja trećeg sektora djelatnosti su poljoprivreda graditeljstva. * Apsolutna naseljenost je sigurna naseljenost. * Rasizam su oni koji ne vjeruju u Boga. * Natalitet je iseljenje. * Ljudi bez vjerskih uvjerenja su mnogobošci. * Natalitet je skupina ljudi koji se ne sele. * Ljudi bez vjerskih uvjerenja su stranci. * UNICEF je organizacija koja pomaže odbjeglim majkama i djeci. * Najveća pustinja u Africi je SAFARI. * Ekvator je okopasač zemlje, koji se skupa s njon okriće. * Najveće jezero na svijetu je KAJKAVSKO jezero. Fizika Nastavnica: Zašto ljeti nosimo svjetliju odjeću? Ante: Da izgledamo ljepše, a i od vrućine bi izblijedila. - Tlak zraka je težina zemlje. - Čujno područje zvuka je područje oko uha. - Jeka je upijanje zvuka u vremenu. - Ton je razina i težina. Povijest Nastavnik: Što svaki car treba imati? Danijela: Ljubavnicu! Nastavnik: Što je to romanizacija? Marin: Romantični ljudi!

- 08:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.07.2011., ponedjeljak

Pozdravljam ovaj dan s ljubavlju u srcu “Kada dođem u napast da kritiziram, ugrist ću se za jezik. Kad me nešto potakne na hvaljenje, vikat ću iz petnih žila”, dvije su nam najdraže misli iz trgovačkog priručnika Oga Mandina, koji poziva nas sve, a ne samo prodavače, da pozdravimo ovaj dan s ljubavlju u srcu. Jer ovo je najveća tajna uspjeha u svim pothvatima. Tjelesnom se snagom može raskoliti štit, čak i oduzeti život, ali samo nevidljiva snaga ljubavi može otvoriti ljudska srca. Sve dok ne ovladam tim umijećem, ostat ću samo sitni kramar na tržištu. Učinit ću ljubav svojim najjačim oružjem i nitko kome se obratim neće se moći oduprijeti toj sili. Ne moraju se slagati s mojim rasuđivanjem, ne moraju vjerovati mom govoru, ne moraju odobravati moju odjeću, čak i moje cjenkanje može izazvati sumnjičavost, no moja će ljubav rastopiti sva srca poput sunčevih zraka koje omekšaju i najtvrđu zemlju. A kako ću to postići? Od sada ću se prema svemu odnositi s ljubavlju i ponovno ću biti rođen. Voljet ću sunce jer mi grije kosti; voljet ću i kišu jer mi pročišćuje duh. Voljet ću svjetlost jer mi pokazuje put, ipak ću voljeti i tamu jer mi pokazuje zvijezde. Poželjet ću dobrodošlicu sreći jer mi proširuje srce; svejedno ću prigrliti tugu jer mi otvara dušu. Primit ću nagrade jer mi pripadaju, ipak ću pozdraviti i prepreke zbog izazova koje mi donose. A kako ću govoriti? Hvalit ću svoje neprijatelje i oni će mi postati prijatelji. Ohrabrivat ću svoje prijatelje i oni će mi postati braća. Uvijek ću pronalaziti načine za odobravanje; nikada neću tražiti isprike za ogovaranje. Kada dođem u napast da kritiziram, ugrist ću se za jezik. Kad me nešto potakne na hvaljenje, vikat ću iz petnih žila. Zar nije istina da ptice, vjetar i sva priroda kuju u zvijezde svog stvoritelja? Zar se ja istom pjesmom ne mogu obraćati njegovoj djeci? Od sada ću pamtiti ovu tajnu koja će mi promijeniti život. A kako ću se ponašati? S ljubavlju prema svim ljudima jer svaki čovjek ima osobine koje valja cijeniti makar one bile skrivene. S ljubavlju ću srušiti zid sumnje i mržnje koji su podigli oko svog srca, a na njegovo ću mjesto postaviti mostove da moja ljubav može ući u njihove duše. Voljet ću ambiciozne jer me nadahnjuju! Voljet ću neuspješne jer od njih mogu učiti. Voljet ću i kraljeve jer su i oni samo ljudska bića. Voljet ću krotke jer su božanstveni. Voljet ću bogate jer su osamljeni, voljet ću siromašne jer ih ima mnogo. Voljet ću mlade zbog vjere koje nose u sebi. Voljet ću stare zbog mudrosti koju dijele. Voljet ću lijepe zbog tuge u njihovim očima. Voljet ću ružne zbog mira u njihovim dušama. Kako ću odgovarati na vladanje drugih? S ljubavlju. Baš kao što je ljubav moje oružje za otvaranje ljudskih srca, ljubav je istodobno moj štit za strijele mržnje i koplja srdžbe. Nedaće i malodušje će se razbiti o moj novi štit i pretvoriti u blago rominjanje kiše. Moj će me štit zaštititi na tržištu i poduprijeti u trenucima samoće. Dat će mi snage u trenucima očaja i pružiti mi smirenje u trenucima radovanja. S vremenom ću postajati sve čvršći i jači sve dok ga jednog dana ne odbacim i neopterećen krenem među svakojake ljude, a tada će se moje ime dizati visoko na piramidi života. A kako ću se suočiti sa svakim koga sretnem? Samo na jedan način. U tišini i u sebi obratit ću mu se i reći: “Volim te”. Iako neizgovorene na glas, te će riječi sjati u mojim očima, odagnat će bore na čelu, donijeti osmijeh na moje usne i jeku u moj glas. Njegovo će srce biti otvoreno. A tko će reći “ne” mojoj robi ako mu srce ispunjava moja ljubav? A najviše od svega voljet ću sebe jer samo tako mogu gorljivo ispitati sve što ulazi u moje tijelo, misli, dušu, u moje srce. Neću previše popuštati zahtjevima svog tijela, nego ću ga njegovati s čistoćom i umjerenošću. Neću dopustiti svojim mislima da ih privuku zlo i zdvojnost, već ću ih njegovati znanjem i višestoljetnom mudrošću. Neću dopustiti duši da postane umišljena i zadovoljna sama sobom, nego ću je hraniti meditacijom i molitvom. Neću srcu dopustiti da postane sitno i ogorčeno, nego ću ga dijeliti, te će rasti i grijati zemlju. Odsada ću voljeti sve ljude. Od ovog trenutka sva je ljutnja i mržnja uklonjena iz mojih žila jer vremena imam samo za ljubav. Od ovog trenutka činim prvi korak potreban da postanem muškarac među muškarcima. S ljubavlju ću ustostručiti prodaju i postati veliki trgovac. Ako i nemam drugih vrlina, mogu uspjeti samo s ljubavlju. Bez nje neću uspjeti, makar imao sve znanje i vještine svijeta.

- 12:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Šta je sreća? Sreca je poput bolesti. Siri se. ...Simon Elliot, 11 godina -------------------- Sreca znaci samo biti s nekim i s njime dijeliti sve. Cheryl O'malley 10 godina --------------------- Sreca je kad su ti svi na svijetu prijatelji. To je svjetlost kroz cijeli tvoj zivot. Daniel Dilling, 8 godina -------------------------- Sreca je osjecaj koji se obavlja oko obitelji... Osjecaj zajednistva koji se gotovo moze opipati u toplom ozracju sobe. susie Greenaway, 14 godina -------------------------- Sreca je kad trazis dusevni mir i pronadjes ga. Gillian Hughes, 11 godina ---------------------------- Sreca je debelo, gusto blato. Jane Lesley Gray, 12 godina ----------------------------- Sreca je kad vidis maciceve prve korake. Andrea White, 10 godina ---------------------------- Sreca je miris u zraku u prohladnim cistim ljetnim jutrima. Lee Walker, 8 godina ------------------------------ - Sreca je lezati u krevetu ujutro kad je vani maglovito i tmurno. Adrian Knight, 10 godina ------------------------------ ----- Sreca je kad valovi zapljuskuju obalu i ne razruse mi dvorac od pijeska. Alexandra Wells, 10 godina ------------------------------ Ja sam sreca kad sviram gitaru. Alison Cole, 6 godina ------------------------------ Sreca je kad zarezes svjez, hrskavi kruh. Clive Garland, 12 godina ------------------------------ Sreca je topao osjecaj u trbuhu. Tracey Dowson, 8 godina ----------------------------- Od srece mi srca postane meko. Harinder Purewal, 10 godina ------------------------------ Kad god nadjem vremena i odvezem se nekamo biciklom, sretan sam. Slobodno mogu ici kamo god zelim. Nitko me ne saljece pitanjima. Slobodan sam kao ptica. Ne mozes biti sretan ako nisi slobodan. Kevin Williams, 9 godina ------------------------------ - Sreca je svojevrsna ljubav. Mozda mislite da je sreca samo u dobivanju, ali doista nije. Sharon Mcneil, 11 godina ---------------------------- Nista ti ne stoji nasmijesiti se strancu. Nista ti ne stoji da budes sretan. Zato samo siri srecu oko sebe. Jeanette Achilles, 15 godina ---------------------------- Sreca je mnogo toga; snijeg, sunce, ono sto nam nosi svaki dan. Sreca je cijeli svijet, sve ono lijepo sto nas okruzuje. Emma Smith, 7 godina ------------------------------ -- Sreca je u suncu i u nebu, u trcanju plazom, u prstanju vode, u osjecaju slobode. Meghan Simmons, 11 godina ------------------------------ --- SRECA JE SUMA U KOJOJ SE NE CUJE NISTA OSIM ZVUKA ZVONCICA KOJI RASTU POSVUDA. Gaynor Challingsworth, 10 godina ------------------------------ ---- Sreca je kad nogom razbacujes suho jesenje lisce u sumi u parku. Stuart Lancey, 7 godina ------------------------------ ---- Sretna sam jer mi ptice pjevaju. Josephine, 6 godina ------------------------------ ----- Sreca je svitanje proljetnog dana. Kim Miller, 10 godina ------------------------------ ----- Ima toliko mnogo nacina da budes sretan da je smijesno kako neki ljudi moraju biti nesretni. Wendy Mckernan 12 godina ------------------------------ ----- Sretni ljudi vide samo lijepe stvari. Jeremy Latimer, 10. godina ------------------------------ -------- Sreca je kas se moja obitelj smije. Kad se ljudi smiju. Kad nas mama poljubi za laku noc. Sve je to lijepo. Emma Poland, 8 godina. ------------------------------ - Neki ljudi imaju prekrasan osmijeh, kad ga ljudi vide, osjecaju se sretni. Susannah Morris, 10 godina ------------------------------ - Kad se osjecam jako sretnim, skocim da bih dodirnuo nebo, Kad se osjecan jako sretnim, penjem se u planinu, Kad se osjecam jako sretnim, trcim oko svijeta. Andrew Moss 10 godina ------------------------------ ------ Zivot je veselje Zivot je sreca Zivot je radost Zivot je voljeti Zivot je pomagati Zivot je njeznost Zivot je smijeh Oh, zivot je prekrasan. Allison Huddart, 10 godina

- 12:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

,.,,,,,.,-,-------------- Svijet kojim smo okruženi nadmeće se za vašu pažnju. Vi odlučujete na što ćete ju usmjeriti. Reci mi na što obraćaš pažnju i reći ću ti kakav si Kako to činite doista određuje kakav će oblik poprimiti vaš život: ono na što obražate pozornost postaje vaša stvarnost. Gledate li i čitate vijesti cijelo vrijeme, postat ćete opsjednuti svakom najnovijom krizom. Pratite li što rade poznati i slavni, život će vam se vrtiti oko njih. Visite li stalno na društvenim mrežama, one će postati vašim svijetom. Ako, umjesto toga, pažnju usmjerite na ono što radite sa strašću, za što osjećate da je važno, što će vam promijeniti život i svijet na neki mali način… To će postati vašim životom. Posvetite li se prijateljima, obitelji i drugim osobama koje volite – doista im se posvetite umjesto tek napola, dok usput provjeravate SMS-ove, e-poštu i slično – život će vam na puno načina postati bogatiji. Pozivam vas da ponovno preuzmete kontrolu nad vašom pažnjom. Evo nekoliko ideja kako: 1) Ograničite broj prijatelja Ne u stvarnom životu, već onih na društvenim mrežama. Ne kažem da s njima ne možete ostvariti dobre odnose, ali imate li ih previše, situacija postaje besmislena. Svaki od njih uzet će komadić vaše pozornosti – kad god čitate njihove statuse, klikate na njihove linkove, odgovarate na poruke, gledate fotografije… Što ih je više, to će više pažnje tražiti. Ograničite broj na najvažnije. 2) Ograničite ono što pratite Mislim vijesti, blogove, newslettere, feedove… Ograničite ih na šačicu vama važnih, ostale otpustite. Što ih više imate, više ćete im pažnje morati posvetiti. 3) Ograničite vrijeme komuniciranja Otvarate e-poštu? Dajte si samo deset minuta za čitanje, odgovaranje i brisanje. Nakon toga, zatvorite ju. Otvarate Twitter? Dajte si pet minuta. Ozbiljno bam kažem – namjestite alarm. Nemojte dozvoliti da vam takve stvari pojedu vrijeme. 4) Odustanite od vijesti To je začarani krug, bez kraja i konca. Ako ste posvećivali pozornost vijestima tako dugo poput mene (bivši sam novinar), znate da su iste, godinu za godinom. Ne ovisi li vam posao o tome, vijesti su obično samo žderači pažnje. Otpustite potrebu da budete u upućeni. Čak i ako su vam bitne za posao, ipak ograničite dozu vijesti. 5) Budite kratki Pišite kratke mailove, statuse, postove za blog. Bit će iznimki, razumljivo. No, neka “kratko” bude glavni moto. 6) Posvećujte pažnju važnome Ovo je ključno: odaberite čemu i kome ćete posvetiti pozornost, i to učinite pažljivo. Što vam je važno? Vrijeme s obitelji? Planinarenje? Pisanje? Fotografija? Dizajniranje? Programiranje? Pokretanje posla kojim ćete pomoći drugima? Djeca? Shvatite o čemu se radi, pa tome posvetite većinu pažnje. 7) Osvijestite sve što vam odvlači pažnju Jednom kad ste odlučili usredotočiti se na važno, postanite svjesniji svega što vam odvlači pozornost, redom kako se pojavljuje. Zabilježite ih i, kad vas spopadne poriv da pod njima pokleknete, naučite zastati, duboko udahnuti i vratiti se bitnome. 8) Okružite se pozitivom Želite li život ispuniti pozitivnim, posvetite pažnju pozitivi. To vrijedi za sve. Ljude, projekte, inicijative, i sve ostalo.

- 12:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.07.2011., nedjelja

Budimo zahvalni – 1. dio Sretnu se dva prijatelja, od kojih jedan izgleda neraspoloženo i potišteno. “Što ti je?” – pita ga prijatelj. “Prije dva tjedna umro mi stric i ostavio mi jednu poveću sumu novca.” “Pa to i nije tako loše!” – komentirao je prijatelj. “Ali, prošli tjedan mi umre neka daljnja rođakinja i ostavi mi kuću u nasljedstvo.” “Pa ovo je sve bolje i bolje! A zašto si onda neraspoložen?” “Ne pitaj. Ovaj tjedan ništa.” Ovakvu osobu bismo slobodno mogli okarakterizirati kao nezahvalnu. I mada je ovo samo jedna šaljiva zgoda, često se možemo sresti sa nekim za koga možemo reći da je nezahvalan. Takve osobe što god da dobiju, nikada nisu zadovoljne, jer stalno hoće više.

- 18:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Na Božju sliku Mala djevojčica upita svoju majku: “Kako su ljudi nastali?” Mama odgovara: “Bog je stvorio Adama i Evu i oni su imali djecu i tako su nastali ljudi.” Dva dana kasnije, djevojčica svome ocu postavi isto pitanje: Otac daje drugačiji odgovor: “Prije mnoga godina, postojali su majmuni od kojih su nastali ljudi.” Zbunjena djevojčica odlazi do svoje majke i kaže: “Mama, kako je moguće da ti kažeš da je ljude stvorio Bog, a tata mi kaže da su ljudi postali od majmuna?” Majka odgovara: “Pa, ja sam ti rekla o mojoj obitelji kako je nastala, a tata o svojoj.”

- 18:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.07.2011., petak

Dikobraz...(jež) Mala Miranda je bila sama u vrtu. Gledao sam je preko ruba novina.. Stalno se saginjala i pomislio sam da traži gljive. Nakon nekoliko minuta čuo sam je da plače. Bio je to jak, neutješan plač. Skočio sam iz fotelje i potrčao u vrt. Mali prst joj je krvario, ali se nije činilo strašno. Oprao sam joj prst i upitao je čime je povrijedila prst . "Željela sam dodirnuti jednu životinju, ali mi se nije dala približiti...I učinila je to i pobjegla. To je tako tužno...Ja je nisam željela povrijediti..." "Koja je životinja bila?", upitah je. "Crno-bijela lopta, tamo dolje je..." rekla je pokazujući na rub vrta Otrčao sam u kuhinju i uzeo metlu. U maloj udubini u vrtu pronašao sam životinju.. Bio je to mali dikobraz . Dikobraz je usamljena životinja. Kada joj se neko približi, on ili pobjegne, ili raširi svoje iglice. One su oštre i mogu ozlijediti. Miranda nije bila opasna za njega, ali on nije znao ništa drugo, nego ozlijediti je. U njegovoj prirodi, jedina komunikacija su njegove iglice. To je jedina strategija koju on zna i niko je ne može promijeniti, pa čak ni mala djevojčica koja mu je samo željela biti prijatelj. Da li je dikobraz jedino biće koje tako funkcionira? Ne, ljudi su često dikobrazi. Samo su njihove iglice bolje skrivene..

- 20:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

jedan "Govorim samo o onima koji čine dobro drugima i zbog kojih Svevišnji ovaj svijet i održava.." Jedna pjesma može sačuvati trenutak, Jedan pogled može oživjeti san. Jedno drvo može postati šuma, Jedna ptica može navijestiti proljeće. Jednim osmijehom započinje velika ljubav, Jedan pljesak uzdiže dušu. Jedna zvijezda može voditi brod na moru, Jedna riječ može dovesti do cilja. Jedna sunčeva zraka obasjava sobu. Jedna svijeća odgoni mrak, . Jednim korakom mora započeti putovanje, Jedan dodir govori koliko ti je stalo. Jedno srce može znati što je istina.

- 20:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

da probamo.. Ponekad vam ljudi dođu u život i vi odmah znate da je njihova uloga da budu tu, da služe nekoj svrsi, uče vas lekciju ili vam pomažu otkriti ko ste ili ko želite biti. Nikad ne znate ko bi ovi ljudi mogli biti: vaš cimer, susjed, profesor, davno izgubljeni prijatelj ili potpuni stranac. Kad zaklopite oči, vidite dragocijeni trenutak u kojem su oni utjecali na vaš život na neki dubok način. Ponekad vam se događaju stvari koje u danom trenutku mogu izgledati strašne, bolne i nepoštene, ali, razmišljajući, shvatite da bez svladavanja takvih prepreka nikad ne biste otkrili svoju potencijalnu snagu želje ili srca. Sve se događa s razlogom. Ništa se ne događa slučajno. Bolest, povreda, ljubav, izgubljeni trenuci istinske radosti, sve se to zbiva da testira granice vaše duše. Bez ovih malih testova, događaja, bolesti ili odnosa, život bi bio poput glatko popločana pravaca, ravan put prema nigdje. Ljudi koje susrećete, koji utječu na vaš život, uspjesi i padovi koje iskusite, oblikuju vas onakvima kakvi jeste. Čak se i iz loših iskustava uči, takve lekcije su najteže i vjerojatno najvažnije za nas. Ako vas neko povrijedi, izda vas, ili vam slomi srce, oprostite mu, jer vam je pomogao naučiti nešto o povjerenju i važnosti opreza prema onome kome otvarate svoje srce. Ako vas netko voli, volite i vi njega bezuvjetno, ne samo zato jer vas voli nego i jer vas uči da volite i otvarate svoje srce i oči stvarima koje nikad ne biste vidjeli ili osjetili bez njega. Cijenite svaki trenutak i uzmite od njega sve što je moguće jer vam se neće pružiti druga šansa da to iskusite. Govorite ljudima kojima nikad ranije niste, i slušajte, dopustite sebi da se zaljubite, budite slobodni i gledajte visoko. Podignite glavu jer imate pravo na to. Recite sebi da ste divna osoba i vjerujte u sebe, jer ako vi sami ne vjerujete u sebe, neće ni drugi. Život može biti predivan, odvažite se i idite živjeti ga.

- 20:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

------------------- Čovjek poslije mnogih tišina, boli i blizina nauči da se ljubav ne izražava ni riječima, ni mislima, ni šutnjom, ni dodirom... samo dušom Duše se obraćaju jedne drugima i dotiču na nebrojene i neizrecive načine Jer mi smo materijal od kojeg su građeni snovi ... Jer mi smo tvar od koje su građeni snovi ...

- 20:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Štapići Jedna je djevojčica željela postati velikom pijanisticom, ali je na klaviru znala svirati samo jednostavnu malu pjesmu pod nazivom Štapići. Bez obzira koliko se trudila, to je bilo najviše što je mogla i znala odsvirati. Njezini roditelji nakon izvjesnog vremena odluče svoju malenu odvesti sjajnom maestru da je podučava sviranju klavira. Naravno, djevojčica je bila oduševljena. Kad je sa svojim roditeljima stigla u maestrovu palaču na prvu lekciju, sluga ih uvede u salon gdje ugledaše prekrasan veliki koncertni klavir. Istoga trena djevojčica se sjuri prema njemu i poče svirati Štapiće. Zbunjeni roditelji potrčaše preko sobe da joj kažu da prestane, ali dok je još svirala, maestro uđe u salon i ohrabri je da nastavi. Zatim sjede pokraj nje, slušajući njezino sviranje. Nakon malo vremena poče i sam svirati s djevojčicom, dodajući akorde koji su obogaćivali kompoziciju. Djevojčica je i dalje svirala Štapiće, ali roditelji nisu mogli vjerovati svojim ušima. Čuli su predivan duet koji su svirali njihova kći i maestro. Zapanjujuće je bilo to što središnja tema još uvijek bijaše ona ista stara pjesmica Štapići. Ponekad se možda osjećaš kao da si niko, da nikad nećeš ostvariti velike stvari. Ali razmisli. Jedino što je znala svirati ova djevojčica bila je pjesma Štapići. Nitko više nije želio slušati Štapiće. I njezinim roditeljima je bilo mučno, a smetalo je i svima drugima. Ipak, maestro ju je ohrabrio da nastavi svirati. Bog dobro zna što sve možeš. On te stvorio s darovima i talentima. Uspoređujući ih sa sposobnostima drugih ljudi, može ti se činiti da tvoji talenti izgledaju kao Štapići - ni originalni ni spektakularni. Ali Bog ti kaže: Nastavi svirati - i napravi mi mjesta na klupi za klavirom. (Izvor nepoznat)

- 15:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Lijepe misli Možda možeš davati bez ljubavi, ali ne možeš voljeti bez davanja. A. Carmichael Nije pošteno tražiti od drugih ono što sami nismo spremni učiniti. E. Roosevelt Što bi bio život kad ne bismo imali hrabrosti ništa pokušati? V. van Gogh Ne možete učiti druge ako živite na isti način kao oni. J. Brown Osjećati zahvalnost, a ne izraziti je, jednako je kao zamotati poklon, a ne pokloniti ga. W. A. Ward Vrijeme je da prestanemo čekati iznenadne darove života, sami trebamo stvarati život. L. N. Tolstoj Nikada ne dozvoli da sretneš nekoga tko nakon susreta s tobom neće biti sretniji. Majka Tereza Svaki čovjek je dijete svojih postupaka. M. de Cervantes Dan života vrijedi više od brda zlata. Y. Kenko Ne postoji osoba koja nije sposobna uraditi više od onoga što misli da može. H. Ford Dobar savjet često će se ignorirati. No, to nije razlog da se ne daje. A. Christie Miris ruže ostane i na ruci koja je daruje. H. Bejar Govoriti o starim sramotama uvijek je poučno. M. Krleža Sve je dostižno! „Nemoguće“ postoji samo kod luđaka. N. Bonaparte Prava pravda je savjest. V. Hugo Ako nemaš ono što voliš, tada voli ono što imaš. E. Zola Kada samo jedna osoba kaže „uljepšao si mi dan“, onda je moj dan nešto sasvim drugo. A. Rooney Jedna generacija sadi drveće, sljedeća dobiva hlad. Kineska izreka Vrijeme je iza nas, vrijeme je pred nama. Čim počneš duže misliti o onome što je bilo ili o onome što će biti, gubiš ono što je glavno: istinski život u sadašnjosti. L. N. Tolstoj Odgovorni smo za ono što radimo, ali i za ono što ne radimo. Voltaire Male stvari stvaraju savršenost, a savršenost nije nimalo mala stvar. Michelangelo Buonarroti Život nam vraća ono što mi drugima dajemo. I.Andrić Čovjeka koji me razumije nikada ne mogu izgubiti. A. Cesarec Postoje dvije trajne vrijednosti koje možemo ostaviti svojoj djeci.Jedna su korijeni, a druga krila. H. Carter Svi su ljudi nekad bili djeca, ali se samo neki toga sjećaju. A. de saint-Exupery Postati čovjek je ljepše nego postati kralj. A. G. Matoš Neka nas nikada ne bude sram priznati da smo pogriješili. To drugim riječima znači da smo danas mudriji nego smo bili jučer. J. Swift Dan bez smijeha je izgubljen dan. Ch. Chaplin Prednost lošeg pamćenja jest da osoba više puta u nečemu uživa kao da joj je prvi put. F. Nietzshe Ljudi su jedina bića na svijetu koja svojoj djeci dozvoljavaju povratak kući. A. Cosby

- 15:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.07.2011., utorak

.-.-.--.----- ”Sreća postoji za one koji plaču, one koji su povrijeđeni, oni koji traže i one koji se trude, jer samo oni znaju cijeniti ljude koji dotaknu njihov život”. -----------------------------------------

- 21:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.07.2011., ponedjeljak

Recept za život 1. Svakog dana šetaj barem 10 do 30 minuta. Dok hodaš, smiješi se. To je odličan lijek protiv depresije. 2. Svakog dana barem 10 minuta sjedni i uživaj u tišini. Razgovaraj s Bogom ili sam/-a sa sobom o tome što ti se trenutno događa u životu. 3. Kada se ujutro probudiš, izgovori sljedeće rečenice: "Moja svrha je ----------. Zahvalan/-na sam za ----------. 4. Jedi više hrane koja raste na biljkama i drveću nego one koja se proizvodi u tvornicama. 5. Pij mnogo zelenog čaja i obične vode. Jedi puno brokule, ribe, oraha, lješnjaka i badema. 6. Probaj izmamiti osmijeh na lica barem tri osobe dnevno. 7. Nemoj trošiti dragocjenu energiju svoga tijela i uma na tračanje, probleme iz prošlosti i stvari koje nisu u tvojoj moći. Umjesto toga investiraj svoju energiju na nešto pozitivno što se događa u sadašnjosti. 8. Doručkuj poput kralja, ručaj poput običnog čovjeka, a večeraj poput siromaha. 9. Zapamti - život nije pravedan, ali je svejedno dobar. 10. Zapamti - život je prekratak da bi ga koristio/-la za mržnju prema nekome. 11. Nemoj sam/-a sebe shvaćati preozbiljno. Nitko drugi to ne čini. 12. Nisi toliko važan/-na ni poseban/-na da bi morao/-la biti pobjednik/-ca u svakom sukobu. Nauči se ne slagati. 13. Pomiri se sa svojom prošlošću kako ti ona ne bi pokvarila sadašnjost. 14. Nemoj svoj život uspoređivati sa životima ostalih jer nemaš pojma kakvo je njihovo životno putovanje! 15. Nitko drugi ne utječe na osjećaj sreće u tebi osim tebe samog/-e. 16. Svaku stvar koja ti se čini katastrofalnom u životu razmotri s ovog stajališta: "Hoće li mi ovo biti važno za pet godina?" 17. Oprosti svima za sve. 18. Ono što drugi misle o tebi, zapravo nije tvoja stvar. 19. Bog sve liječi, samo ga trebaš zamoliti. 20. Bez obzira kako dobra ili loša situacija bila, moraš znati da će se promijeniti. 21. Kada si bolestan, za tebe će brinuti prijatelji. Zato uvijek održavaj veze s njima. 22. Zavist je samo traćenje vremena. Jer već imaš sve što ti treba! 23. Svaki dan prije odlaska u krevet izreci rečenice: "Zahvalan/-na sam za ----------. Danas sam postigao/-la ----------." 24. Sjeti se da si presretan/-na da bi bio/-la ljut/-a. 25. Kada se osjećaš potišteno, počni se prisjećati svih stvari zbog kojih si sretan/-na. Začas ćeš se nasmijati!

- 19:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Čovječanstvo te treba Kad bi nota rekla: ne stvara jedna nota glazbu... ne bi bilo simfonija. Kad bi riječ rekla: ne ispunja stranicu jedna riječ… ne bi bilo knjiga. Kad bi kamen rekao: ne čini jedan kamen zid... ne bi bilo kuća. Kad bi kapljica vode rekla: ne može kapljica vode stvoriti rijeku… ne bi bilo oceana. Kad bi zrno žita reklo: ne može se jednim zrnom zasijati polje… ne bi bilo kruha. Kad bi čovjek rekao: ne spašava čovječanstvo jedna gesta ljubavi… nikad ne bi bilo ni pravde ni mira, ni dostojanstva ni sreće na zemlji. Kao što simfonija treba svaku notu... Kao što knjiga treba svaku riječ... Kao što kući treba svaki kamen... Kao što oceanu treba svaka kapljica vode... Kao što za žetvu treba svako zrno... Tako cijelo čovječanstvo treba tebe, ovdje i sada, jedinog, jedinu, i zato nezamjenjivog i nezamjenjivu!

- 18:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zahvalnost Zahvalnost je najbolji antistres. U nestašici, dok mediji pritišću i povećavaju naš osjećaj da nemamo dosta i da ne možemo pribaviti sve ono što nam je potrebno, zahvalnost je čarobni štapić koji okreće naš pogled prema onim stvarima koje imamo i koje su dragocjene. Omogućavaju nam svagdašnji život. Reći „Hvala!“ najbolji je lijek protiv naše velike bolesti ogovaranja. Tako je lako uočiti u drugome nedostatke i govoriti o tome. Puno je teže, ali i puno ljepše, prepoznati ono što je dobro u njemu. Što je to u bližnjemu na čemu se mogu iskreno zahvaliti? I kad kažem „Hvala!“, već sam pobijedio napast ogovaranja. Zahvalnost je stvarateljica međuljudskih veza. Ako dobijem na dar cvijet, ili neki slatkiš, ili pak kemijsku olovku koja mi je drgaocjena u svakodnevnom poslu, velika je to stvar. Mogu si to doduše i sam pribaviti. Međutim, ako zahvalno primam dar – ma kako on neznatan bio – u njemu ću prepoznati znak ljubavi.

- 18:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Bog računa na tebe Samo Bog može stvoriti, ali ti možeš dati važnost onom stvorenom. Samo Bog može pokloniti život, ali ti ga možeš davati dalje i štovati. Samo Bog može pokloniti zdravlje, ali ti se možeš o njemu brinuti i liječiti. Samo Bog može pokloniti vjeru, ali ti možeš dati svoje svjedočanstvo. Samo Bog može usaditi nadu, ali ti možeš pokloniti svome bratu povjerenje. Samo Bog može pokloniti ljubav, ali ti možeš druge poučiti da vole. Samo Bog može pokloniti mir, ali ti možeš pokloniti osmijeh. Samo Bog može dati snagu, ali ti možeš uspraviti obeshrabrenoga. Samo Bog je put, ali ti ga možeš pokazati drugima. Samo Bog je svjetlo, ali ti možeš učiniti da ono svijetli u očima drugih. Samo Bog može učiniti čuda, ali ti možeš donijeti pet hljebova i dvije ribe. Samo Bog može činiti nemoguće, ali ti možeš činiti moguće. Samo Bog je sam sebi dovoljan, ali On ipak računa na tebe...

- 12:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Biblija kao mobitel što bi bilo kad bismo s našom biblijom postupali kao s našim mobitelom? - imali bi je uvijek u torbi ili u džepu. - više puta dnevno bi bacili pogled na nju. - brzo bi se vratili kući ili na radno mjesto kad bi je tamo zaboravili. - upotrijebili bi je da obradujemo prijatelje nekom porukom iz nje. - postupali bi s njom kao da ne možemo bez nje živjeti. - svojoj djeci bi poklonili bar po jednu - za njihovu sigurnost - a i da bismo komunicirali s njima

- 12:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10 dječjih zapovijedi roditeljima 1. Moje su ruke male; molim vas ne očekujte od mene savršenstvo kada spremam krevet, crtam crtež, bacam loptu…Moje su noge kratke; molim vas usporite kako bih mogao s vama držati korak. 2. Moje oči ne gledaju kao vaše; pustite me, molim vas da malo sam istražujem. Ne ograničavajte me bespotrebno. 3. Posao će uvijek biti tu, a ja ću biti malen još samo na kratko vrijeme; zato si uzmite vremena da mi strpljivo i s ljubavlju poučavate o svijetu koji me okružuje. 4. Moji su osjećaji nježni; molim, vas, imajte obzira prema mojim potrebama. Nemojte me cijeli dan kritizirati (ni vi ne biste željeli da vas cijeli dan kritiziraju!). Ponašajte se prema meni onako kako bi ste i vi željeli da se prema vama ponašaju. 5. Ja sam poseban dar. Molim vas cijenite me onako kako to zaslužujem. Pustite me da budem odgovoran za ono što činim. Vodite me i disciplinirajte s ljubavlju i strpljenjem. 6. Trebam vašu potporu kako bih mogao rasti i razvijati se. Pazite kako me grdite. Kudite moje pogreške, a ne mene. 7. Pustite me da sam odlučujem o sebi. Dopustite mi da pogriješim, kako bih iz svojih pogrešaka mogao učiti. Tako ću jednoga dana biti spreman donositi odluke kakve život od mene zahtijeva. 8. Molim vas nemojte raditi umjesto mene. Tada osjećam da svojim nastojanjima i zalaganjem nisam ispunio vaša očekivanja. Znam da je to teško. No, nastojite ne uspoređivati me s mojim bratom ili sestrom. 9. Ne bojte se otići vikend bez mene. Ponekad djeca trebaju slobodna vikend od svojih roditelja, jednako kao što i oni trebaju odmor od svoje djece. Osim toga, volim vidjeti kako se volite i kako je vaš brak poseban. 10. Molim vas,volite me i onda kada iznevjerim vaša očekivanja.

- 12:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ako želiš pitati o Bogu, uči pitati Ako želiš pitati o Bogu, uči pitati rukama i nogama, srcem i razumom. Kako pitaju naše ruke? Tako da traže druge ruke. Kako pitaju naše noge? Tako da trče daleko, do ljudi čiji život stoji nasuprot njihovom vlastitom. Kako pita naše srce? Tako da kuca za druge, za one koji nas trebaju, koje mi trebamo. Kako pita naša glava? Tako da skupi sva iskustva ruku i nogu, srca i razuma, te o njima dalje razmišlja.

- 12:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Biti svoj. Treba imati hrabrosti reći ponosno ono što je tvoje i ono što ti leži na srcu. Ljudi više cijene kada ponosno kažeš nešto i iza toga stojiš, nego kada se savijaš kako vjetar puše. Ne boj se, Ti si poseban i posebna. I kada ti pokažeš svoju posebnost i svoje pravo i čvrsto Ja, ljudi će dolaziti k tebi, tražit će te i pitati kako si tako čvrst i stabilan. Tada ćeš samo nasmijati – jer ti znaš da to nije tvoja zasluga, ti si se samo naslonio na nešto najčvršće i najstabilnije što postoji. Pogledat ćeš u oči Onoga koji te čvrsto drži i samo ćete se nasmijati, jer ti i On znate kako biti svoj.

- 12:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.07.2011., petak

Yumbeova oaza Dogodilo se to jednog vrućeg ljeta. Jato od tisuću plamenaca podiglo se u potrazi za vodom. Sve rijeke i jezera bili su presahli, isušila ih velika vrućina. Plamenci su tragali danima i snage im bijahu na izmaku. Ako ubrzo ne pronađu vodu, svi će uginuti od žeđi. Tragedija se dogodila dok su prelijetali pustinju. Odnekud je zapuhao jak vjetar i oduzeo im ono malo snage što im je preostalo. Popadali su na pustinjski pijesak i ostali tako ispruženi na žarkom suncu. Nitko više nije imao snage za let, a spasa nije bilo niotkud. Ljudi koji su živjeli u pustinji vidjeli su što se dogodilo, ali su mislili da im se ne može pomoći. Nije preostalo drugo nego čekati da uginu na suncu. Novost je obišla svijet. Sve televizije su prenijele sliku, svi su nad njom jadikovali, ali nitko ništa nije poduzimao. Tek se jedan dječak po imenu Yumbe dade na posao. Dva kilometra od onog mjesta nalazila se oaza bogata vodom. On uze jednog plamenca na ruke i odnese ga do oaze, vrati se po drugog te učini isto; tako je donosio jedog po jednog. Bio je uporan. Jedan čovjek ga vidje, približi mu se i reče: - Što to radiš, dječače? - Spašavam plamence - odgovori Yumbe. Čovjek ozbiljnim glasom odvrati: - Zar ne vidiš da je to nemoguće? Na tisuće ih ugiba u pijesku. Nećeš ništa postići time što spasiš njih nekoliko. Ne isplati se, idi kući i nemoj gubiti vrijeme. Dječak reče: - Pitaj onih sedam plamenaca koje sam spasio i koji piju vodu u oazi, isplati li se ili ne isplati. I nastavi on svoj posao noseći na rukama osmog plamenca. Čovjek ostade pomalo iznenađen dječakovim odgovorom, a nakon što je malo razmislio, poče i on raditi ono što je radio Yumbe. Sad su dvojica spašavali plamence. Događaj je počeo svraćati pozornost i ostalih ljudi koju su stajali uokolo i gledali. Ubrzo su bila trojica, zatim dođoše novi i na kraju je mnoštvo ljudi slijedilo primjer maloga Yumbea. Toga dana svi su plamenci bili odneseni u oazu i nijedan nije uginuo od žeđi. Zahvaljujući dječaku koji je nešto poduzeo, čitavo je jato bilo spašeno.

- 22:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sreća Okitila se jedne nedjelje Sreća jer je odlučila da posjeti ljude. Zakucala Sreća na prva vrata. - Tko je? - upita prvi čovjek. - Sreća! - odgovori Sreća. - Divno! Dođi da te pojedem! I pojede je čovjek i bi sretan. Zakucala Sreća na druga vrata. - Tko je? - upita drugi čovjek. - Sreća! - odgovori Sreća. - Divno! Dođi da te popijem! I popije je čovjek i bi sretan. Zakucala Sreća na treća vrata. - Tko je? - Sreća! - Divno! Dođi da te stavim u kasicu! I stavi je čovjek u kasicu i bi sretan. Zakucala Sreća na četvrta vrata. - Tko je? - Sreća! - Divno! Dođi da te poklonim prijatelju! I pokloni je čovjek prijatelju i bi sretan... I Sreća bi sretna....

- 22:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Reci svojoj djeci Da je oko prozor duše i da na njega puno dobra i zla može ući u čovjeka. Na oči je Bog stavio kapke da ih čuvaju od prašine, tekućine i udaraca. Nema ničeg osjetljivijeg na čovjeku od zjenice. Zato čovjek najviše čuva oči. Na oku se vidi čovjekova duša. Kad je oko tužno to je znak da duša plače, a kad se oko veseli to se srce napunilo nečim lijepim. Oko je prozor duše. Kroza nj se duša najviše hrani. PAZI ŠTO GLEDAŠ! Požuda se najlakše rodi kad čovjek nešto požudno gleda!

- 21:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Priča o proizvođaču sapuna Jedan vrlo bogat čovjek, proizvođač sapuna, susreo je na plaži jednog svećenika. Obojica su zastali i gledali jedno malo dijete, što se igralo u pijesku i koje je bilo jako prljavo. Tada se obrati bogataš svećeniku: „Znate, kršćanstvo postoji jako dugo i još se ništa u svijetu nije stvarno promijenilo. Još uvijek ima bijede i siromaha, kao ovo dijete ovdje – što je kršćanstvo uopće promijenilo?“ Svećenik ga je saslušao, te mu reče: „Pa da, ljudi poznaju sapun već tako dugo vremena i pogledajte ovo dijete ovdje – još uvijek ima tako puno prljavštine i nečistoće. Tu sapun nimalo ne pomaže.“ „Sapun se mora upotrebljavati, inače nema od njega nikakve koristi!“ odvrati glasno na to proizvođač sapuna. „Da“ – reče svećenik – „kršćanstvo također!“

- 13:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Poklon Bio jednom jedan učenik, koji je svojoj učiteljici poklonio jednu prekrasnu školjku. Ona mu reče: „Još nisam nikada vidjela jednu tako lijepu školjku! A gdje si je pronašao?“ Dječak je pripovijedao o jednom skrivenom mjestu, na drugom kraju otoka, te da tu i tamo more nanese takve školjke. „Ja ću ovu prelijepu školjku cijeli svoj život čuvati. Hvala ti od sveg srca! Ali zar si morao tako dugačak put napraviti, da bi mi nešto poklonio?“ Na to odgovori dječak: „Pa taj daleki put je dio poklona!“

- 13:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pismo djevojčice iz Kostarike U jednoj sam knjizi našao pismo djevojčice iz Kostarike. Ona piše: "U mojoj su kući dvije sobe, dva krevetića, jedan prozorčić i jedan bijeli mačak. U mojoj kući jedemo samo navečer kad se moj otac vrati s vrećicom punom kruha i suhe ribe. U mojoj smo kući svi siromašni, ali moj otac ima nebeski plave oči, moj brat isto tako. I ja imam takve oči, a i mačak. Kad zajedno sjedimo za stolom, u našoj kući izgleda da je kao na nebu." Carlo Maria Martini

- 13:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Osmi dan Sutradan dođe Bog da vidi što je stvorio. Možda bi trebalo nešto popraviti. Na obalama rijeka bilo je sivog, zelenog i šarenog kamenja. Pod zemljom je također bilo kamenja, ali ono je bilo skriveno i zatrpano. Bog je dotaknuo to kamenje, a ono se pretvorilo u dijamante, smaragde i milijune dragulja što su zasvjetlucali u dubinama zemlje. Gospodin pogleda cvijeće, jedno ljepše od drugoga. Tu nešto nedostaje, pomisli, i blago puhnu u latice: kad, gle, cvijeće se ogrne prekrasnim mirisima. Siv i tužan ptić sleti mu na ruku. Bog mu nešto zafićuka i ptić počne cvrkutati. Zatim je Bog prozborio nebu i ono se zarumenilo od radosti. Tako je nastao zalaz sunca. Ali, što je to Bog šapnuo na uho čovjeku da bi postao čovjekom? U onaj divni dan, u ono praskozorje, Bog mu je šapnuo samo dvije riječi: «VOLIM TE» Bog je Isusov i naš tata!! B.Ferrero

- 13:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Odgoj Jednom je nekog pjesnika posjetio ljubitelj njegovih pjesama. U razgovoru su se dotaknuli i djece. "Mislim", reče posjetitelj "da djeci moramo dati slobodu. Tako će se naučiti samostalno odlučivati. I jedino će tako razviti svoje sposobnosti." Pjesnik ga prekinu riječima: "Rado bih ti pokazao svoj cvjetnjak", i povede ga u vrt. Vidjevši vrt, gost uzviknu: "PA U TOM VRTU NE RASTE NIŠTA OSIM KOROVA!" "Nekoć je to bio cvjetnjak", odgovori mu pjesnik, "a ljetos sam pomislio da pustim sve u vrtu da raste kako hoće i nisam se brinuo za njega. Evo, to su plodovi."

- 13:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Negativne misli Neki mladić obratio se starome svećeniku : "Oče, u glavi mi se pojavljuju raznorazne negativne, neprihvatljive misli i pomalo sam izgubljen; ne znam kako im se suprostaviti!" Stari mu svećenik odgovori: "Pođi sa mnom sinko" - i izvede ga u vrt. "A sada raširi ruke i hvataj vjetar!" Iznenađen, mladić ga pogleda. "Oče, ali ne mogu uhvatiti vjetar!" Svećenik se nasmiješi i reče: "Jednako tako ne možeš ni spriječiti negativne misli. Ali moraš im se čvrsto suprostavljati. Zadržavati korisne misli, a odbacivati one koje ne zaslužuju tvoju pozornost!"

- 13:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Moje i Tvoje Moje i Tvoje, BožeStavljam obuću sa strane - moju čast, skidam sat s ruke - moje termine, stavljam pero na stol - moje poslove, odlažem ključeve - moju sigurnost, kako bi bio s tobom jedinim pravim Bogom. Nakon što sam bio s Tobom uzimam cipele kako bih krenuo Tvojim putovima, stavljam sat na ruku kako bih svoje vrijeme položio u Tvoje, stavljam naočale kako bih svijet vidio Tvojim očima, stavljam pero u torbu kako bih pisao i Tvoje misli, uzimam ključ u ruke kako bih otvorio Tvoja vrata.

- 13:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Moja mama Dijete od četiri godine : "Moja mama može sve." Osmogodišnjak: "Moja mama zna jako puno!" Dvanaestogodišnjak: "Moja mama možda ipak nešto ne zna!" Četrnaestogodišnjak: "Naravno, moja mama ne zna niti ovo." Šesnaest godina: "Mama? Ona nema pojma ni o čemu!" Osamnaest godina : "Stara je bezveze!" Dvadeset i pet godina: "Mama bi možda nešto mogla znati o tome." Trideset i pet: "Prije nego odlučim pitati ću mamu za mišljenje." Sa 45 godina većina misli : "Voljela bih znati što bi mama o tome rekla ." A sa 65 sve bi dali samo kada bi još jednom s mamom mogli razgovarati. --------------------------------------

- 13:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mala djela - Je li čovjek učinio nešto veliko za opću stvar ako je izlio lončić vode u more? - upita Starca domaćin u nekoj kući. - Doista, treba znati gledati svijet - uzdahne starac. - Nije li more o kojem ti govoriš zapravo čovječanstvo? - Pa, jest! - odgovori čovjek. - Lončić vode za čitavo čovječanstvo je premalo, ali za žedna čovjeka je ponekad ne samo dovoljno, nego presudno. Mnogi ljudi i ne slute kolike bi sudbine bile ukrašene osmijesima umjesto bolovima da su oni u pravo vrijeme izlili u veliko more svoj lončić vode…

- 12:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kralj i dva sina Bio jednom jedan kralj, koji je imao dva sina. Odlučio je odrediti, tko će ga od njegovih sinova naslijediti na prijestolju. Da vidi tko će mu biti bolji nasljednik, dao je svakom sinu po pet srebrenjaka i rekao: „Vaš je zadatak, napuniti dvoranu u našem dvorcu. Tko od vas dvojice dobije najviše za novac, koji sam vam dao – postat će moj nasljednik. Imate vremena do večeras!“ Prvi sin prošao pokraj polja riže, gdje je upravo bila žetva u tijeku. Odmah je odlučio do vrha napuniti dvoranu slamom te je počeo pregovarati sa seljacima, da bi dobio što više slame za svoj novac. Kupio je toliko slame, da je dvoranu napunio do svoda. Bio je jako ponosan na svoje djelo, pa je odmah pošao svom ocu. „Napunio sam našu dvoranu sa slamom sve do svoda i s time ispunio tvoj zadatak. Ne trebaš više čekati na mog brata. Učini me svojim nasljednikom“ – rekao je. „Još nije došla večer“ odgovorio je otac. Kada se već smračilo, dođe drugi sin i zapovijedi slugama da iznesu svu slamu iz dvorane. On je uzeo jednu svijeću i zapali je u sredini velike i tamne dvorane. Plamen svijeće je odmah ispunio svjetlom cijelu dvoranu. Otac je tada rekao: „Ti ćeš biti moj nasljednik, jer si napunio dvoranu onim što ljudi trebaj

- 12:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Košara vode Mladi čovjek jednog dana došao je starom, iskusnom i mudrom redovniku-pustinjaku i upita ga za savjet. Pripovjeda mu da čita redovito Sveto Pismo, kako redovito sluša i čita Božju riječ, moli psalme. Ali jedva što od toga ostaje u srcu. Većinu toga ubrzo zaboravlja, te upita straca, što mu je činiti. Stari iskusni redovnik dade mu u ruke uprljanu vrbovu košaru i zatraži od mladića : "Donesi mi, molim te, vode u ovoj košari sa onog dolje izvora!" Mladić se začudi kako će donjeti vode u vrbovoj košari, međutim, mislio je, možda se dogodi čudo te uspije donjeti vode. Došao je do izvora i dugo, dugo držao košaru u vodi. Zahvati vodu i hita k starom, žednom monahu. Međutim, čudo se ne događa. Voda je davno iscurila dok je došao natrag. Stari mu pustinjak veli :"Idi ponovno! Zagrabi i donesi vode u košari!" Deset puta ga posla na izvor, i sve je bilo uzaludno. Nije uspio donjeti nimalo vode starcu. Kaže mu pustinjak :"Sad pogledaj! Košara koja je bila uprljana, sad je posve čista! Isto se zbiva i sa riječima Svetog pisma i molitvama u tvome srcu. Nikad ti neće uspjeti zadržati ih sve u srcu, ali te riječi tijekom vremena čiste tvoje srce. Riječi te sile na pokoru, ljubav, dobra djela. Te riječi vremenom pretvaraju tvoje smetlište i prljavštinu u predivni Božji perivoj!"

- 12:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kao u zrcalu Jednog dana kralj pozove k sebi svoga vazala poznata po pohlepi i okrutnosti zbog kojih su ga se podanici jako bojali. Kralj mu reče: "Želim da pođeš po svijetu i nađeš mi uistinu dobra čovjeka." Ovaj odgovori: "Da gospodaru!" I poslušno pođe u potragu. Susreo je puno ljudi i razgovarao s njima. Nakon dugo vremena vratio se kralju i rekao: "Gospodaru, učinio sam kako ste mi zapovjedili. Po cijelom sam svijetu tražio zaista dobra čovjeka, no takvoga nigdje nisam našao. Ljudi su sebični i zli, dobroga čovjeka jednostavno nije moguće pronaći." Kralj ga otpusti i pozove drugog vazala, poznata po dobroti i ljubaznosti, kojeg su podanici jako voljeli. Kralj mu reče: "Prijatelju moj, želim da pođeš po svijetu i pronađeš mi uistinu loša čovjeka." Ovaj također posluša i pođe na put. Susretao je mnoštvo raznih ljudi, ali kad se vratio, reče kralju: "Gospodaru, nisam uspio. Ima brzopletih i nepažljivih ljudi koji se ponašaju kao da su slijepci, no uistinu lošega čovjeka nisam susreo." Bruno Ferrero

- 12:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ISPIT SAVJESTI DVA SOKOLA – NAŠE OČI -Jesam li zavalan/na što mogu gledati? -Kamo svoj pogled rado upravljam? -Kada nastojim stvari i ljude svjesno predvidjeti? -Imam li izoštren pogled na potrebe drugih? Ili vidim samo sebe? -Što i koliko gledam na TV-u? -Koristim li svoje oči da više nepredujem i proširujem svoje sposobnosti? DVA JASTREBA – NAŠE RUKE -Jesam li zahvalan/na za svoje ruke koje mogu puno toga učiniti? -Držim li svoje ruke često besposlene u krilu? -Pokušavam li u svom životu, u kući, na poslu, u školi, u slobodnom vremenu što više sebi prigrabiti? -Je li moje ruke samo uzimaju ili i rado daju? -Zadržavam li rado ono što mi ne pripada? -Iskazujem li svojim rukama nježnost ili samo grubost? DVA ZECA – NAŠE NOGE -Jesam li spreman/na drugima prići? -Jesam li spreman/na nakon svađe učiniti prvi korak? -Jesam li nemiran/na i npet/ta? Zašto? -Pohađam li ljude koji su u nevolji? Zalažem li se za slabe i zapostavljene? ZMIJA – NAŠ JEZIK -Vrijeđam li druge ruganjem i ironijom? -Tražim li izlaz iz teških situacija laganjem? -Ogovaram li i klevećem li druge? -Znam li o drugima reći dobro ili uvijek samo sebe ističem? -Izražavam li nešto od svoje vjere i drugima ili to držim samo za sebe MAGARAC – NAŠE TIJELO -Opterećujem li previše sebe i svoje tijelo? -Pazim li na svoje zdravlje? -Jesam li sklon/a bilo kakvim ovisnostima (nikotin, alkohol, droge...)? -Prihvaćam li svoje tijelo ili se zbog prividnih nedostataka osjećam manje vrijednim/om? -Jesam li tašt/a? Držim li previše do svog vanjskog izgleda? -Živim li svoju spolnost odgovorno, kao dar Božji? LAV – NAŠE SRCE -Jesam li sposoban/na druge istinski voljeti? -Jesam li vjeran/na u prijateljskim odnosima? -Jesam li više plašljiv/a, kukavica ili se zauzimam za istinu? -Mogu li biti u tišini i sabrati se, ispitati svoj odnos prema sebi, bližnjem i Bogu? -Molim li „od srca“ ili mi je to teret?

- 12:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

I oni su gladni Veličina siromašnih je realnost. Jednog dana došao mi je jedan gospodin i rekao: "Tamo živi jedna Hindu-obitelj sa osmero djece, koji već dugo vremena gladuju." Ja sam uzela rižu i odnijela je tamo, njihove oči zasjale su od gladi. Dok sam još bila tamo majka im je podijelila rižu i sa jednom polovicom izašla vani. Kada se vratila natrag, pitala sam je što je to radila. A ona mi je odgovorila: "I oni su gladni". Znala je da su njihovi susjedi, jedna muslimanska obitelj, znala je da su i oni gladni. Ono što je mene najviše začudilo nije bila činjenica da je ona nešto dala svojim susjedima, nego da je u svojoj patnji, ipak, znala da ima i dugih koji pate. Ona je imala hrabrosti da dijeli i da podijeli ljubav.

- 12:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Građevinar Stariji građevinar se spremao otići u mirovinu. Svom poslodavcu je rekao da želi napustiti posao i živjeti miran život sa svojom ženom i obitelji. Nedostajat će mu prijatelji, suradnici i dobra plača, ipak potreban mu je miran život. Poslodavcu je bilo žao kad je saznao za tu vijest. Poduzeće napušta dobar i pouzdan radnik. Poslodavac je zamolio radnika da izgradi sa timom samo još jednu kuću, više kao osobnu uslugu. Građevinar je pristao iako preko volje. Skupio je ekipu, opremu i materijal. U mislima i u srcu radnik nije bio zadovoljan i radio je preko volje. Kad je kuća bila gotova poslodavac je došao provjeriti posao. Prišao je radniku i u ruke mu ugurao ključeve od ulaznih vrata kuće govoreći: To je tvoja kuća, moj poklon tebi! Kakav šok! Neugodna situacija! Da je znao da kuću gradi sebi, napravio bi je bolje, puno bolje! Sada će morati živjeti u kući, koja nije bila najbolje sagrađena niti je izgrađena sa srcem. * Slično je s nama. * Naše živote gradimo odsutno, idemo linijom manjeg otpora, odupiremo se promjenama ako od nas traže zalaganje. * U ključnim trenucima našeg osobnog i profesionalnog života ne pokažemo ono najbolje što nosimo u sebi. * Zatim se zgrozimo nad spoznajom da živimo u kući u kojoj ne želimo živjeti a moramo, jer smo ju sami izgradili. * Da smo prije znali… gradili bismo potpuno drukčije! * Svakog dana gradimo svoju životnu kuću, zabijamo čavle, postavljamo podove, dižemo zidove. * Mudar graditelj svakom opekom, svakim trenutkom zida svoj dom radosti i ljubavi. * Život je projekt koji gradimo po načelu “sam svoj majstor”! * Naš današnji život je rezultat naših odnosa in izbora iz prošlosti. * Naš sutrašnji život biti će rezultat naših sadašnjih odnosa in današnjih izbora. * Svaki dan je izgubljen ako nismo uputili osmjeh, pružili potporu, pokazali suosjećanje, podijelili radost, voljeli…

- 12:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dvostruka mjerila Dvije prijateljice se susrele nakon mnogo godina. "Reci mi", reče jedna, "što je s tvojim sinom?" "Moj sin? Jadan dečko!" uzdahne druga. "Kako li se nesretno oženio s djevojkom koja neće ni prstom maknuti po kući. Ona neće kuhati, neće šivati, neće prati suđe ili čistiti kuću. Ona samo spava. Ljenčari i čita u krevetu. Jadan dečko mora joj čak doručak nositi u krevet." "To je strašno. A kako ti kći, je li ona bolje prošla nego sin?" "Ah - ona je sretnica. Udala se za anđela. On joj ne dopušta da u kući bilo što radi. Posluga kuha, šiva, pere suđe i čisti kuću. A on joj svako jutro donosi doručak u krevet, zamisli! A ona spava koliko god dugo želi, a ostatak dana se odmara i čita u krevetu." Anthony de Mello

- 12:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Djela, ne samo riječi Naše je vrijeme, kao i sva dosadašnja, prepuno lijepih riječi. O djelima se to ne bi moglo reći. Lakše je govoriti nego djelovati. Ali još je lakše propuštati. Za nekoga se pobožnog čovjeka govorilo kako je prolazio gradom i susreo djevojčicu pohabane odjeće koja je tražila milostinju. Prolazeći kraj nje pomisli: "Gospodine, kako možeš dopustiti takvo nešto? Poduzmi nešto!" Uvečer za vrijeme televizijskog dnevnika opazi jezive prizore djece koja umiru od gladi. Ponovno se obrati Bogu: "Gospodine, kakva sirotinja! Daj, učini nešto!" Odjednom je čuo jasan glas: "Ja sam već nešto učinio - stvorio sam tebe!" (Moli Boga da blagoslovi tvoj rad, ali ne zahtijevaj da ti ga On i napravi. - K.H.Waggerl)

- 12:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Čaša vode ili čaša mora Neki se čovjek stalno osjećao pritisnut tegobama svagdanjeg života, pa se potužio duhovnom učitelju: "Ne mogu više! Život mi je postao nepodnošljiv!" Učitelj uze malo pepela među prste i uspe ga u čašu vode. Dok se pepeo mješao sa vodom, reče: "Ovo su tvoje tegobe. Voda je upila pepeo i brzo potamnjela." Učitelj potom ponovno uze istu mjeru pepela i kroz prozor ga saspe u obližnje more. Dok je padao, pepeo je lepršao i rasuo se, ne ostavivši u moru nikakvoga traga. "Vidiš li?" - upita učitelj svog začuđenog učenika. "Svakoga dana možeš odlučiti hoćeš li biti čaša vode ili čaša mora!"

- 12:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Božji poslovi Osmogodišnji Danny Sutton napisao je ovo kad mu je učitelj u trećoj godini učenja vjeronauka zadao zadaću da objasni što je Bog. Jedan od najvažnijih Božjih poslova je da stvori ljude. On to radi da bi popunio mjesta onih koji umiru kako bi na zemlji bilo dovoljno ljudi da se za sve pobrinu. On ne stvara odrasle već samo djecu. Mislim da je to zato jer su ona manja pa ih je lakše stvoriti. Tako ne treba trošiti svoje dragocjeno vrijeme da ih uči hodati i govoriti. To jednostavno može ostaviti majkama i očevima. Mislim da to sasvim dobro radi. Drugi najvažniji Božji posao je slušati molitve. Toga ima jako mnogo jer neki ljudi, poput svećenika i njima sličnih, ne mole samo prije spavanja, a djed i baka mole i prije jela, osim kad idu nešto malo pregristi. Zbog toga Bog nema vremena slušati radio i gledati televiziju. Bog sve čuje pa je u njegovim ušima strašna buka ukoliko nije smislio način kako da je stiša. Bog vidi i čuje sve, on je svugdje i zato je jako zaposlen. Stoga ne bi trebali tratiti njegovo vrijeme moleći ga nevažne stvari, ili zaobilaziti roditelje i moliti ga ono što su oni rekli da ne možete dobit. To vam ionako neće koristiti.

- 12:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Božji odgovor Andrea je imala jednu jedinu želju - biciklu. Jednu žutu biciklu, brzinku, koju je vidjela u izlogu u gradu. Od nje su joj rasle zazubice. Vidjela ju je u svojim snovima, u bijeloj kavi, u spomeniku Karlu Velikom koji je bio na školskoj knjizi. Ali Andreina majka je imala mnoštvo dugova, troškovi su rasli svaki dan. Nije još mogla kupiti skupu biciklu koju je sanjala Andrea. Andrea je poznavala majčine novčane poteškoće i zato je odlučila zatražiti biciklu direktno od Boga. Za Božić. Svake večeri Andrea je istom rečenicom započinjala svoje molitve: "Sjeti se učiniti da imam žutu biciklu za Božić. Amen." Svake večeri majka je slušala Andreine molitve za žutu biciklu i svake večeri žalost je više pritiskala njeno srce. Majka je znala da će Božić postati najtužniji dan za Andreu. Nije mogla nabaviti djevojčici biciklu i djevojčica će biti rastužena na smrt. Stigao Božić; i naravno Andrea nije dobila biciklu. Navečer, kao i svake večeri djevojčica je kleknula pored kreveta i izgovorila svoju molitvu. "Andrea" reče majka tužno, "mislim da ćeš biti nezadovoljna, jer nećeš dobiti biciklu za Božić. Nadam se da se ne ljutiš na Boga jer nije odgovorio na tvoje molitve." Andrea pogleda majku: "O, ne mama, nisam ljuta na Boga. Odgovorio je na moje molitve. Bog je rekao: NE!" Naučimo iskreno moliti "Budi volja Tvoja!"

- 12:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Božja prisutnost Mudrac reče svomu učeniku: -Stavi ovu sol u vodu i dođi sutra ponovno k meni. Mladić učini tako. Sljedećega dana reče mu duhovni učitelj: -Donesi mi sol, koju si jučer stavio u vodu. -Ne mogu je naći, rastvorila se, odgovori učenik. -Kušaj vodu s ove strane posude, reče mudrac. – Kakva je okusa? -Slana je, odgovori mladić. -Popij jedan gutljaj iz sredine. Kakva je okusa? -Slana je! -Prolij sada vodu! – reče mu napokon starac. Učenik posluša učitelja i vidje nakon nekoga vremena, kada je voda isparila, da se sol opet pojavljuje. Tada mu duhovni učitelj reče: -Boga ponekda ne možeš prepoznati, ali u stvarnosti – On je uvijek tu!

- 12:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

,.-,.-,.-,.- Kad na kraju dana osjetimo potrebu pobrojati nekome gdje smo sve bili, što smo sve od jutra učinili, dogodi nam se da moramo zaključiti da toga dana zapravo nismo ni živjeli: da smo samo odrađivali nešto što nazivamo svojim životom. Zaključimo da to i nije bio naš dan. Da ga nismo dospjeli na dobar način podijeliti sa svojima. Zaključimo da takav dan ne bismo poželjeli nekome koga volimo. Uistinu, dan u kojemu nismo imali vremena za ljude i Boga, i nije bio dan. Dan u kojemu se nismo potrudili čuti, u kojemu smo prečuli one s kojima živimo, one koje volimo, u kojemu im nismo dopustili da dođu do riječi, izgubljen je dan. Dan kroz koji nismo išli u Božjoj prisutnosti prosuli smo poput pijeska u vjetar. Dužni smo i sebi samima i svima kojima je mjesto u našem srcu, dužni smo životu, naći vremena za srce svoga života. Za ljubav. Ne ispunimo li taj dug, sreća koja nam je nadohvat ruke, nadohvat duše, ostat će nam nedostupna. I oskudijevat ćemo. I toliki, toliki će zbog toga oskudijevati.

- 12:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Biram hod! Tumaram bez cilja, misao tupa. Ulažem napor posljednjih snaga i kriknu duša moja: - Gospode, gdje se nalazim? U pustinji? - U pustinji! - Reci mi, molim Te, kako da ovako umorna, pronađem put k Tvome Putu? - Hodeći! - Zar i padajući? - Da, i padajući i posrćući i puzeći… - A izranjenost mojih nogu? - Važno je ići i važno je ne vraćati se natrag. Idi, hodi, jednom ćeš dostići i stići. - Ali kako da saznam, je li ovo put koji vodi k Dobru? - Hodeći, nikako drugačije. Hodeći ćeš otkrivati staze koje su ti već znane, hodeći ćeš naići na Blizinu koju slutiš, hodeći me možeš naći. Jer i ja sam u hodu. Ja, koji te tražim i koji bdijem nad tvojim korakom. - A što s mojom umornošću? Ja bih zastala (ponekad i stala), da se odmorim i čekam. - Čekajući se ne ide, stojeći se ne osvaja prostor, ne prevaljuje Put. Umornost može varati. Pokušaj ići, hod neka te odmara, opusti se. Nauči se odmarati u hodu… - A noć, divlje zvijeri, utvare?… - Ne boj se! Vjeruj! Budi hrabra! Ta svaki je tvoj korak dar, svaki napor milost. Na tebi je da prihvatiš ili ne prihvatiš; i da kreneš, da se odlučiš. To je tvoje, to sam ostavio tebi: slobodu da biraš, da izabereš stajanje ili hod… - Biram hod!!! Biram umor, biram križ i samoću. I pustinju i tmine i strah biram. Biram sve što vodi k Tebi: makar izgledalo da nikakva smisla nema makar izgledalo da put ovaj i ne vodi k Dobru makar mrklina bila tamna kao grijeh makar sve izgledalo privid… Biram hod!!! Jer Ti si u Hodu - k meni, A ja u hodu – k Tebi !!!

- 12:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Bog (ne)odgovara na molitvu? Jedini preživjeli član brodoloma našao se na malenom, nenaseljenom otoku. Žarko se molio Bogu da ga spasi i svaki dan bi gledao na horizont nailazi li netko da mu pomogne ali izgledalo je da se ništa ne događa. Umoren od očekivanja počeo je graditi malu kolibu kako bi se imao gdje skloniti od nevremena. Ali jednog dana, kad je otišao tražiti nešto za jelo – na povratku u svoju kolibu primjeti da se iz njegove kolibe uzdiže veliki dim prema nebu. Sad je opet sve izgubljeno, činilo mu se. Bio je strašno tužan i ljut. „Bože“, viknuo je, „kako si mi ovo mogao učiniti?“ Rano, sljedećeg dana, probudio ga zvuk brodskog motora koji se približavao otoku. Ljudi su došli kako bi ga spasili. „Ali...“ upita ih, „kako ste znali da sam tu?“ „Vidjeli smo tvoje dimne signale!“ – odgovore oni. lako je postati obeshrabren kada nam pođe po zlu ... a kad se tvoja koliba zapali ... sjeti se da bi to mogli biti "dimni signali" s kojima će stići i Njegova milost ...

- 12:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vrabac kod psihijatra "Sljedeći, molim!" - reče psihijatar i začudi se kad ugleda jednog vrapca kako ulazi u ordinaciju. No, on brzo dodje sebi i pozdravi vrapca tako što mu se nakloni i uze u svoju veliku ljudsku ruku desno krilo pacijenta. "Što vas dovodi k meni?" - upita doktor pokušavajući sakriti zaprepaštenje. "Gospodine doktore", reče vrabac i sleti na stolicu za pacijente. "Vjerujem da mi još samo vi možete pomoći." "Pa, vidjet ćemo," reče doktor, "recite, gospodine vrabac, zašto dolazite k meni?" Vrabac obori glavu i pogleda jednim okom u profesora. "Zovem se Franjo. Moja majka je vrlo poštovala sv. Franju Asiškog, zato mi je dala to ime. Ona je bila vrabica sa sela i ja sam na selu odrastao, ali kasnije, nakon njezine smrti, preselio sam u grad, htio sam više vidjeti, više učiti...i sad sam vrlo nesretan." "Znači gradski život vam ništa ne doprinosi?", upita profesor. "Život u gradu je dobar, u osnovi i nije ništa drugo nego život na selu. Teškoće koje ne mogu svladati su i ovdje iste kao i tamo." Zatim vrabac duboko uzdahnu i nastavi dalje:" Moja majka je bila jako vesela. Voljela je svaki dan i cijeli svoj život. Brinula se za naše dobro, imali smo uvijek dovoljno za jelo, ali ona bi imala vremena i da cvrkuće s drugim vrabicama, da leti po svijetu i da nas uči nove pjesme. Ja sam mislio da je to normalan način života, jer ona nam je često pričala o nekom čovjeku koji je rekao: Nebeski Otac nam uvijek daje dovoljno za jesti i mi se ne trebamo brinuti. I ja se nisam nikada brinuo, letio sam tamo kuda sam htio, pjevao sam kako sam htio, zastao sam tamo gdje sam želio jer sam znao da Otac brine o meni. Medjutim što sam više upoznavao druge vrapce, to sam više shvaćao da sam ja drugačiji od ostalih. To me dosad nije smetalo jer su mi svi zavidjeli na mojoj radosti. Ja živim rado i želim svima reći kako je lijepo biti na ovom svijetu. U povjerenju, ja sam poznat kao skladatelj mnogih novih vrapčijih pjesama." A onda mali Franjo utonu, pun jada i nevolje u svoju stolicu i ispriča dalje:"Sad sam upoznao jednu vrabicu koja mi se jako sviđa. Za mene je važno što ona misli, a ona misli kao i mnogi drugi - Mora se misliti na budućnost, štedjeti i skupljati crve, graditi veliko gnijezdo (po mogućnosti s terasom) za cijelu budućnost. To me je učinilo jako nesigurnim. Ona je rekla da ne spoznajem pravo znakove vremena, da se moram prilagoditi drugima, cijeli svijet se brine za budućnost, a ja nisam sasvim normalan što ovako živim. Zato i jesam ovdje kod vas, gosp. doktore, i ja bih želio postati normalan, ali nikako ne mogu zaboraviti kako sam dosad sretno živio, bez ikakvog tereta i u potrazi za novim uvijek sam bio sretan, a sad to uopće nisam. Možete li mi pomoći gosp. doktore?" Prođe duži moment šutnje. "Ne", reče profesor najblaže što je moguće da ne bi malog Franju previše iznenadio. "Ne, ja vam ne mogu pomoći zato što vam zavidim." "Zavidite?! Meni?!", upita Franjo. "Da. Vidite, u mojoj praksi razgovaram svakodnevno s ljudima koji su izabrali drugi put, koji misle kao i vaša vrabica. Većina njih je već sagradila gnijezdo za svoju budućnost. I zbog samog truda i napora su zaboravili na smijeh i pjevanje. Zaboravili su gledati dalje od ruba svog gnijezda, zaboravili su da je svijet velik i pun lijepih stvari. Oni se trude da njihovo gnijezdo bude sve veće i raskošnije, a ljute se na svoju djecu koja u velikoj radoznalosti sjede na rubu gnijezda i pokušavaju odatle odletjeti. Moram vam iskreno reći da nije za nas ljude jednostavno imati povjerenja u jednog Oca. Previše smo mi djeca svog vremena i uz to previše volimo sigurnost i udobnost. Zato vam zavidim na toj snazi da živite u vanjskoj nesigurnosti, a u unutarnjoj radosti. Ja vam mogu dati samo jedan savjet - ostanite takvi kakvi jeste, vaša vrabica će moći od vas mnogo naučiti." Profesor pogleda Franju preko ruba svojih naočala, a Franjo spusti glavu i pokuša sakriti radost u svojim okruglim očima. "Znači da sam sasvim normalan?!", morao je još jednom upitati i uz to se zacrveni. "Zavidno normalni!", potvrdi profesor i uzdahnu dok je ispraćao vrapca Franju do vrata.

- 12:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #