Stariji građevinar se spremao otići u mirovinu.
Svom poslodavcu je rekao da želi napustiti posao i živjeti miran život sa svojom ženom i obitelji.
Nedostajat će mu prijatelji, suradnici i dobra plača, ipak potreban mu je miran život.
Poslodavcu je bilo žao kad je saznao za tu vijest. Poduzeće napušta dobar i pouzdan radnik.
Poslodavac je zamolio radnika da izgradi sa timom samo još jednu kuću, više kao osobnu uslugu.
Građevinar je pristao iako preko volje. Skupio je ekipu, opremu i materijal.
U mislima i u srcu radnik nije bio zadovoljan i radio je preko volje.
Kad je kuća bila gotova poslodavac je došao provjeriti posao.
Prišao je radniku i u ruke mu ugurao ključeve od ulaznih vrata kuće govoreći:
To je tvoja kuća, moj poklon tebi!
Kakav šok! Neugodna situacija!
Da je znao da kuću gradi sebi, napravio bi je bolje, puno bolje!
Sada će morati živjeti u kući, koja nije bila najbolje sagrađena niti je izgrađena sa srcem.
* Slično je s nama. * Naše živote gradimo odsutno, idemo linijom manjeg otpora, odupiremo se promjenama ako od nas traže zalaganje. * U ključnim trenucima našeg osobnog i profesionalnog života ne pokažemo ono najbolje što nosimo u sebi. * Zatim se zgrozimo nad spoznajom da živimo u kući u kojoj ne želimo živjeti a moramo, jer smo ju sami izgradili. * Da smo prije znali… gradili bismo potpuno drukčije!
* Svakog dana gradimo svoju životnu kuću,
zabijamo čavle, postavljamo podove, dižemo zidove.
* Mudar graditelj svakom opekom, svakim trenutkom zida svoj dom radosti i ljubavi.
* Život je projekt koji gradimo po načelu “sam svoj majstor”! * Naš današnji život je rezultat naših odnosa in izbora iz prošlosti. * Naš sutrašnji život biti će rezultat naših sadašnjih odnosa in današnjih izbora.
* Svaki dan je izgubljen ako nismo uputili osmjeh, pružili potporu, pokazali suosjećanje, podijelili radost, voljeli…
Post je objavljen 01.07.2011. u 12:32 sati.