Dok je slon još vrlo malen, lancem se veže za metalnu kuglu ili nešto drugo što je dovoljno teško da ga zaustavi pri daljnjem kretanju. Slon ima potpunu slobodu kretanja unutar dopuštenog radijusa, no želi li ići nešto dalje, lanci ga zaustavljaju.
U početku on stalno pokušava osloboditi se „nametnutog ograničenja“. U tu svrhu ulaže maksimalni napor i svu svoju energiju.
On silno želi slobodu kretanja, no što vrijeme dalje teče, on sve više gubi nadu i sve manje vjeruje u svoju sposobnost i snagu (u psihologiji se ovakav fenomen naziva “naučena bespomoćnost”).
Kasnije kad naraste on i ne pokušava kretati se izvan nametnutog radijusa. Iako više nema lanaca koji ga u tome koče – a čak da ih i ima, zbog njegove snage, više ga ne bi mogli zaustaviti – ti isti lanci i dalje postoje u njegovom sjećanju i ograničavaju njegovo kretanje.
Iako se u navedenom primjeru radi o dresuri slonova, nažalost, slično se događa i s mnogim ljudskim sudbinama; dopuštaju da ih davno nametnuta ograničenja, drže “zatočenima” u stvarnosti kakvu ne žele!
Post je objavljen 20.07.2011. u 17:21 sati.