< srpanj, 2012  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2012 (7)
Lipanj 2012 (28)
Svibanj 2012 (39)
Travanj 2012 (10)
Ožujak 2012 (13)
Veljača 2012 (22)
Siječanj 2012 (46)
Prosinac 2011 (44)
Studeni 2011 (105)
Listopad 2011 (67)
Rujan 2011 (57)
Kolovoz 2011 (10)
Srpanj 2011 (98)
Lipanj 2011 (57)
Svibanj 2011 (235)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga Poučne priče

poučne misli,pričice i slično

Linkovi

02.07.2012., ponedjeljak

" Srce je u pitanju "





Jedna mlada devojka osecala se slomljeno, usamljeno, i reslila je da to svoje stanje promeni i otisla je kod lekada po imenu Zakon.

- “ Srce je u pitnaju ! “ – procenio je doctor Zakon cim ju je ugledao.

“SRCE ???” … “ Niko u mojoj porodici nije bolovao , niti boluje od srcanih smetnji. Uostalom, bar me pogledajte “ – iznenadjeno je odgovorila devojka.

- “ Nema potrebe, kazem Vam da je srce u pitanju “ – odgovorio je dr. Zakon,

“ Doktore , sa srcem nikada nisam imala problema. Ali pregledajte moje noge. Mislim da je tu problem. One su me nosile u diskoteke, kafice.. “

-"Srce je u pitanju ! “ – prekinuo ju je doctor.

“ Doktore, pogledajte onda moje ruke. Ove prljave, besposlene ruke drzale su cigarete i spriceve, kartale se. One su problem! “

- “Ne, devojko, nisam rekao das u ruke u pitanju, vec SRCE! “

“ Moje usi su problem! Te usi, slusale su prljave viceve, ogovaranja, psovke, roken rol “

- “ SRCE ! “ – odgovorio je doctor.

Devojka se naljutila, i izasla. Sledecih nekoliko meseci isla je po lekarima. Isla je kod doktorke Religije koja joj je savetovala krstenje, redovno dolazenje u crkvu, druzenje sa vernicima..
Ali to joj nije pomoglo. Zatim je otisla kod doktora zvano Dijeta, on je pronasao krivca u njenoj ishrani i odredio joj je jelovnika : tofu, soju, voce i povrce.
Ali i dalje nista,

Zatim je otisla kod doktora Spoljasnjost, koji joj je naredio skidanje prstenja, lancica, narukvica i apsolutnu zabranu odlaska u bioskop.
Ali , i dalje se nista nije promenilo u njenom zivotu. I zato je opet otisla kod doktora Zakon.

“ Srce je u pitanju ! “ rekao je doctor.

“ Dobro, prihvatam. Ali, sta sada ? “ upitala je devojka.

“ Sta sta sada ? Pa presadjivanje srca,naravno. “

“ Moooolimmm ? “

“Nema tu “ Moooolimmm “ , transplatacija srca ili smrt “

Nakon nekoliko trenutaka razmisljanja, rekla je : “ Slazem se doktore da me operisete”

“ O, ne . Ja ne vrsim takve operacije, to radi moj kolega, doctor Milost. Podjite za mnom.”

Kada su usli u ordinaciju, doctor je ljubazno upitao : “ Da li ste spremni za operaciju ? “

“ Paaa….jaaaa…. ovaaaajj.. “

“Ne bojte se, opustite se. jos nikada mi se nije desilo da izgubim pacijenta “

Preznojavala se dok se spremala za operaciju, legla je na sto i doctor je nekoliko put kucnuo po mestu gde se nalazio srce. Odjednom je neki neugodan miris ispunio ordinaciju.

“ Fuuuj, kakav je to smrad ?” – upitao sam prigusenim glasom.

“Vase srce “

“ MOJE SRCE ? “ Molim ?

Sada mozete da osetite sve sto se nalazi u vasem srcu : psovke, ruzne i proste reci, prljavi vicevi …
“ Uh, izgleda da mi je stvarno potrebno novo srce. Kad smo vec tu, da vas pitam.. Koliko danas uopste i kosta novo srce.

“ O, ne opterecujte se tim pitanjem. Vi ne morate da ga platite. Jedan Vas prijatelj je to vecc uradio za vas” –rekao je dr, Milost.

“ Kazete jedan moj prijatelj? To je vrlo lepo od njega,ali mogu li bar da ga upoznam ?

“Svakako. Ali, dobro se pripremite za susret s njim. Da biste vi dobili novo, zdravo srce on je morao da strada. Zato nemojte da se zacudite dubokim, ruznim oziljcima na njegovom telu “



Ljudi ulaze u tvoj život sa razlogom






Ljudi ulaze u tvoj život s razlogom – nakratko ili za cijeli život.

Kad budeš znao o kome se radi, znaćeš šta učiniti za tu osobu.

Kad neko uđe u tvoj život s razlogom, obično je to stoga da ti pomogne ispuniti želju.

Došli su ti pomoći kroz teškoće, pružiti ti ruku i biti ti podrška.

Pomoći ti fizički, emocionalno ili duhovno.

Mogu ti se činiti kao da su poslani od Boga, i jesu.

Tu su s razlogom jer ih ti tu trebaš.

Ponekad umru. Ponekad odu.

Ponekad te prisile da zauzmeš novi stav.

Ono što moramo shvatiti je da su naše potrebe spoznate, naše želje zadovoljene, njihov posao učinjen.

Molitva koju si poslao je uslišena, a sad je vrijeme da kreneš dalje.

Neki ljudi ulaze u tvoj život nakratko, jer je na tebe došlo vrijeme da daješ, rasteš i učiš.

Donose ti iskustvo mira ili da te samo nasmiju.

Mogu te naučiti nešto što još nikada nisi učinio.

Obično ti pruže nevjerovatnu količinu radosti.

Vjeruj, stvarno je. Ali samo nakratko.

Odnosi za cijeli život uče te životnim lekcijama, stvarima koje moraš izgraditi da bi imao čvrstu emocionalnu osnovu.

Tvoj je zadatak da prihvatiš lekciju, voliš osobu i primijeniš sve što si naučio u svim drugim odnosima i poljima svog života.

Rečeno je da je ljubav slijepa, a prijateljstvo da je vidovito.

Kaže se da anđeli postoje, samo što nemaju uvijek krila…mi ih zovemo – PRIJATELJI.

Ističite ono što možete postići, a ne ono što možete izgubiti

. Gordon Metju Samner bio je nastavnik. To je bio dobar posao kojim je mogao da prehrani svoju porodicu. Međutim, duboko u svom srcu želeo je da bude zabavljač. Zato je dao otkaz i preselio se u London gde je planirao da radi kao muzičar s punim radnim vremenom. „To su bili zastrašujući trenuci,“ priseća se Gordon. „Imao sam ženu i dete, a nisam imao novca. Ali alternativa je bila još više zastrašujuća... ostati u školi i postati direktor nakon deset godina.“ Umesto toga, on je postao bogata i poznata rok zvezda, Sting.

Unesi kreativnost u upornost.

Ako istu stvar radite na isti način, dan za danom, obično dobijate iste rezultate. Unesite neku promenu. Autor i novinar Harvi Makej priča o šefu neke kompanije koji je primetio da je jedan od njegovih predstavnika prodaje pokušavao da zakaže sastanak sa potencijalnim klijentom gotovo godinu dana. Nedelju za nedeljom je zvao, ali nikako nije mogao da dođe do direktora. Zato se šef kompanije jednog dana pojavio u kancelariji ovog potencijalnog klijenta sa tortom i upaljenim svećicama. Došao je do njegove sekretarice i zamolio je da obavesti direktora da je on tu „povodom godišnjice.“ Direktor je izašao iz kancelarije potpuno zbunjen. Šef kompanije mu je kazao da danas proslavlja prvu godišnjicu otkako pokušava da dođe do njega. Ovaj pristup je nasmejao čoveka i naterao ga da obavi neophodan telefonski razgovor. Kompanija je na kraju dobila posao do kojeg je toliko pokušavala da dođe.

Ne gajite crne misli.

Pomislite na 11-ogodišnjeg Džoi Džounsa. On je sa svojom majkom živeo u domu za beskućnike. Jednoga dana, na televiziji je video takmičenje u klizanju na ledu. Što je više gledao, sve je bio zainteresovaniji. Iako nikada nije ni video sličuge, počeo je da se kliže na popločanom podu doma, oponašajući klizače koje je gledao na televiziji. Njegova majka – siromašna beskućnica – videla je ogromnu želju kod svog sina i odlučila da pronađe način da mu omogući ostvarenje sna. Kada je uštedela nešto malo novca, odvela ga je na klizalište, iznajmila sličuge i pustila ga da se oproba. Četiri godine kasnije, Džoi Džouns osvojio je 24 medalje u klizanju na ledu, uključujući zlatnu medalju na saveznom takmičenju u klizanju u Americi.

01.07.2012., nedjelja

Usredsredite se na svoju moć, a ne na problem.

Koristite svoje jake strane, a slabosti ostavite po strani. Stavljajte naglasak na ono što ostaje, ne na ono što je izgubljeno. Pre nekoliko decenija, Džen Branstrom /Jan Brunstrom/ rodila se prevremeno. Bila je teška 1 360 grama i lekari su kazali da neće preživeti. Ipak je preživela, ali joj je sa dve godine bila otkrivena cerebralna paraliza. „Čitavog života ljudi su mi govorili šta ne mogu da radim,“ kazala je. „Rekli su da nikada neću moći da hodam, a prohodala sam. Rekli su da ne mogu da idem u školu, a ja sam završila srednju školu u 16. godini kao najbolji učenik generacije.“ Nastavila je medicinu i postala pedijatar neurolog.

Danas ona radi isključivo sa decom koja imaju cerebralnu paralizu. Jednog dana dečak koga je lečila počeo je da plače i da govori: „Ne mogu to da uradim!“ Pogledala ga je pravo u oči i odgovorila: „Ne mogu nije deo mog rečnika, pa ne treba da bude ni deo tvog.“

NISMO MU REKLI...




Moj sin Joey rođen je s iskrivljenim nogama. Noge su mu bile okrenute prema gore tako da je stopalima do­dirivao trbuh. Kao neiskusna majka mislila sam da to grozno izgleda, ali zapravo nisam znala što to znači. A to je značilo da je Joey rođen s izobličenim nogama. Liječnici su nas uvjeravali da će uz liječenje moći normal­no hodati, ali da najvjerojatnije neće baš dobro trčati. Prve tri godine života Joey je proveo na operacijama, u gipsu, s remenčićima. Masirali smo mu noge, radili s nji­ma, vježbali i stvarno, kad je imao sedam ili osam godina, nitko ne bi rekao, gledajući ga kako hoda, da je ikada imao nekih problema.Kada bi dugo hodao, na primjer u zabavnom parku ili zoološkom vrtu, žalio bi se na umor i bolove u nogama. Tada bismo stali, odmorili se uz sok ili sladoled i pričali o onome što smo vidjeli i što još moramo vidjeti. Nismo mu rekli zašto ga bole noge i zašto su slabe. Nismo mu rekli da je to normalno s obzirom na deformaciju s kojom je rođen. Nismo mu rekli pa nije ni znao.
Djeca u susjedstvu jurila su okolo kao što to većina djece radi za vrijeme igre. Joey bi ih gledao kako se igraju i onda bi, naravno, skočio među njih i također se počeo igrati. Nikada mu nismo rekli da vjerojatno nikada neće moći trčati dobro kao druga djeca. Nismo mu rekli da je drukčiji. Nismo mu rekli. Pa nije ni znao.
U sedmom razredu odlučio je uključiti se u kros momčad. Svaki je dan trenirao s momčadi. Činilo se da više radi i više trči od drugih. Možda je osjetio da sposob­nosti koje su drugima nešto sasvim prirodno, njemu nisu prirođene. Nismo mu rekli da će najvjerojatnije, iako može trčati, uvijek ostati na začelju. Nismo mu rekli da se ne bi trebao nadati da će postati član >momčadi<. Momčad čini sedam najboljih trkača u školi. Iako cijela momčad trči, samo će sedmorica najboljih biti u mogućnosti osvojiti bodove za svoju školu.
Nismo mu rekli da vjerojatno nikada neće ući u >momčad< pa nije ni znao.
Nastavio je trčati deset kilometara dnevno, svaki dan. Nikada neću zaboraviti kad je imao vrućicu. Nije htio ostati kod kuće jer je imao trening. Cijeli sam dan bila zabrinuta za njega. Očekivala sam da će me nazvati iz škole i da će me moliti da dođem po njega. Nije naz­vao. Otišla sam na terene za kros poslije škole misleći da će preskočiti večernji trening kada me ugleda. Kada sam došla do škole, ugledala sam ga kako potpuno sam trči uz rub dugačke staze omeđene drvećem. Dovezla sam se do njega i polako vozila ukorak s njim. Pitala sam ga kako se osjeća. >Dobro,< - odgovorio je. Još je trebao pretrčati samo 3 kilometra. Znoj mu se cijedio niz lice, a pogled mu je bio staklen zbog vrućice. Ipak je gledao ravno pred sebe i trčao dalje. Nikada mu nismo rekli da ne može trčati s vrućicom. Nikada mu nismo rekli. Pa nije ni znao. Dva tjedna poslije, samo dan prije posljednje utrke sezone, objavljena su imena članova >momčadi<. Joey je bio šesti na listi. Postao je član >momčadi<. Išao je u sedmi razred. Svih ostalih šest članova momčadi išlo je u osmi razred. Nikada mu nismo rekli da najvjerojatnije neće ući u >momčad<. Nikada mu nismo rekli da on to ne može učiniti. pa nije ni znao. Jednostavno je to učinio.