Sutradan dođe Bog da vidi što je stvorio. Možda bi trebalo nešto popraviti.
Na obalama rijeka bilo je sivog, zelenog i šarenog kamenja. Pod zemljom je također bilo kamenja, ali ono je bilo skriveno i zatrpano. Bog je dotaknuo to kamenje, a ono se pretvorilo u dijamante, smaragde i milijune dragulja što su zasvjetlucali u dubinama zemlje.
Gospodin pogleda cvijeće, jedno ljepše od drugoga. Tu nešto nedostaje, pomisli, i blago puhnu u latice: kad, gle, cvijeće se ogrne prekrasnim mirisima.
Siv i tužan ptić sleti mu na ruku. Bog mu nešto zafićuka i ptić počne cvrkutati.
Zatim je Bog prozborio nebu i ono se zarumenilo od radosti. Tako je nastao zalaz sunca.
Ali, što je to Bog šapnuo na uho čovjeku da bi postao čovjekom?
U onaj divni dan, u ono praskozorje, Bog mu je šapnuo samo dvije riječi: «VOLIM TE»
Bog je Isusov i naš tata!!
B.Ferrero
Post je objavljen 01.07.2011. u 13:21 sati.