01.07.2011., petak

Biram hod! Tumaram bez cilja, misao tupa. Ulažem napor posljednjih snaga i kriknu duša moja: - Gospode, gdje se nalazim? U pustinji? - U pustinji! - Reci mi, molim Te, kako da ovako umorna, pronađem put k Tvome Putu? - Hodeći! - Zar i padajući? - Da, i padajući i posrćući i puzeći… - A izranjenost mojih nogu? - Važno je ići i važno je ne vraćati se natrag. Idi, hodi, jednom ćeš dostići i stići. - Ali kako da saznam, je li ovo put koji vodi k Dobru? - Hodeći, nikako drugačije. Hodeći ćeš otkrivati staze koje su ti već znane, hodeći ćeš naići na Blizinu koju slutiš, hodeći me možeš naći. Jer i ja sam u hodu. Ja, koji te tražim i koji bdijem nad tvojim korakom. - A što s mojom umornošću? Ja bih zastala (ponekad i stala), da se odmorim i čekam. - Čekajući se ne ide, stojeći se ne osvaja prostor, ne prevaljuje Put. Umornost može varati. Pokušaj ići, hod neka te odmara, opusti se. Nauči se odmarati u hodu… - A noć, divlje zvijeri, utvare?… - Ne boj se! Vjeruj! Budi hrabra! Ta svaki je tvoj korak dar, svaki napor milost. Na tebi je da prihvatiš ili ne prihvatiš; i da kreneš, da se odlučiš. To je tvoje, to sam ostavio tebi: slobodu da biraš, da izabereš stajanje ili hod… - Biram hod!!! Biram umor, biram križ i samoću. I pustinju i tmine i strah biram. Biram sve što vodi k Tebi: makar izgledalo da nikakva smisla nema makar izgledalo da put ovaj i ne vodi k Dobru makar mrklina bila tamna kao grijeh makar sve izgledalo privid… Biram hod!!! Jer Ti si u Hodu - k meni, A ja u hodu – k Tebi !!!

- 12:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.