Mladi čovjek jednog dana došao je starom, iskusnom i mudrom redovniku-pustinjaku i upita ga za savjet. Pripovjeda mu da čita redovito Sveto Pismo, kako redovito sluša i čita Božju riječ, moli psalme. Ali jedva što od toga ostaje u srcu. Većinu toga ubrzo zaboravlja, te upita straca, što mu je činiti.
Stari iskusni redovnik dade mu u ruke uprljanu vrbovu košaru i zatraži od mladića :
"Donesi mi, molim te, vode u ovoj košari sa onog dolje izvora!"
Mladić se začudi kako će donjeti vode u vrbovoj košari, međutim, mislio je, možda se dogodi čudo te uspije donjeti vode. Došao je do izvora i dugo, dugo držao košaru u vodi. Zahvati vodu i hita k starom, žednom monahu. Međutim, čudo se ne događa. Voda je davno iscurila dok je došao natrag.
Stari mu pustinjak veli :"Idi ponovno! Zagrabi i donesi vode u košari!"
Deset puta ga posla na izvor, i sve je bilo uzaludno. Nije uspio donjeti nimalo vode starcu.
Kaže mu pustinjak :"Sad pogledaj! Košara koja je bila uprljana, sad je posve čista! Isto se zbiva i sa riječima Svetog pisma i molitvama u tvome srcu. Nikad ti neće uspjeti zadržati ih sve u srcu, ali te riječi tijekom vremena čiste tvoje srce. Riječi te sile na pokoru, ljubav, dobra djela. Te riječi vremenom pretvaraju tvoje smetlište i prljavštinu u predivni Božji perivoj!"
Post je objavljen 01.07.2011. u 12:46 sati.