Na svakom se željezničkom ili autobusnom kolodvoru nalaze različiti uredi i agencije. Postoji i jedan zanimljiv ured, naime, ured za izgubljene stvari. U njemu se mogu vidjeti različite stvari koje su nijemi svjedoci čovjekove zaboravljivosti. Ima ne stotine kišobrana, šešira, rukavica, torbica različitih veličina... No, sve to i nije neki posebni problem jer one se ovdje u uredu mogu potražiti i dobiti natrag.
No ima mnogo stvari koje gubimo i ne možemo ih više naći. Najdragocjenija je vrijednost, dakako, izgubljeno vrijeme i za nj nema ureda za izgubljene stvari.
Kako je silno vrijedan kapital od 24 sata koji mi je darovao Bog za svaki dan, pa i danas. Što mogu započeti s ta 24 sata o kojima ću jednom morati položiti račun? 24 sata podijeljena su na radne sate, sate odmora, na mir, na daljnju izobrazbu u pozivu, na slobodno vrijeme koje može biti ispunjeno korisnim ili beskorisnim zanimanjem.
Apostol Pavao piše Efežanima: "Prema tome, pomno pazite kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri; iskorišćujte vrijeme, jer su ovi dani zli" (Ef 5, 15s)
Ovaj se dan sastoji od 24 sata, to je 1440 minuta ili 86400 sekundi. Svaka je sekunda biser ili može to postati, ako je dobro iskorištena. Vrijeme je ono što napravimo iz njega, jer samo po sebi ono nije ništa. Nemojmo gubiti nijedan trenutak u neradu, lijenosti, u nedjelima, nego učinimo od svakog trenutka nešto trajno, nešto vječno.
Jednom je netko kazao: "Koristi se vremenom!" Svatko može postati velik, samo ako to želi, ali malo ljudi to želi. Većina njih ne treba snagu koju ima, ne koristi se prilikom koja im se pruža, trenutkom koji im je dan, nego uvijek čekaju na neke veće snage, na bolje prilike i povoljnije trenutke i u tome pustom i besposlenom čekanju na bolje prilike u nepovrat nestaju i snaga i prilika i vrijeme.
Kreni u ovaj dan sa geslom: ne postoji ured za izgubljeno vrijeme!
Post je objavljen 22.10.2011. u 23:01 sati.