Jedna stara žena dospjela je poslije svoje smrti pred Božji sud. Kopajući po registru, Sudac nije mogao pronaći niti jedno djelo milosrđa osim jedne mrkve koju je udijelila nekom prosjaku. Ipak, moć jednog jedinog čina ljubavi bila je dovoljna da je pošalje u raj. Mrkva je donešena na sud i uručena je ženi. Kako ju je uzela, počela se dizati uvis, kao da ju vuče nevidljivi konopac.
U tom trenutku, neki sirotan okačio se za skut njene haljine, za njegovu nogu okačio se netko treći, i ubrzo se formirao čitav niz ljudi koji su se penjali ka raju, okačeni o mrkvu. Žena nije osjećala nikakav teret, a pošto nije gledala dolje, nije ni primijetila što se događa.
Penjali su se sve više i više, dok nisu stigli do samih vrata raja. U tom trenutku, žena se okrenula uputiti posljednji pogled ka Zemlji i ugledala ispod sebe čitav niz ljudi, okačenih o nju.
Kako je pobjesnjela! Priprijetila im je rukom i viknula: “Marš! Dalje od mene! Mrkva je moja!”
Dok je tako mahala rukom, mrkva joj je ispala i ona se strovalila sa čitavom svojom pratnjom.
Samo jedan je uzrok sveg zla na Zemlji: “Ovo je moje!”
Post je objavljen 24.05.2011. u 10:22 sati.