16.05.2011., ponedjeljak

SEMAFOR ŽIVOTA U svakodnevnoj životnoj vožnji nailazimo na semafore. Zato i ne možemo u životu voziti natraške. Ne možemo dane proživljavati unatrag i tako si vratiti najljepše dane. Moramo naprijed. Iz dana u dan. Iz godine u godinu. Nema zadržavanja, nema zaustavljanja. Kroz kolika križanja prolazima. Nailazimo na različite ljude ...i stvari. Doživljavamo nezgode, a katkada i pravi prasak. Koliko li samo sukoba s ljudima. Zakrče nam put i jako nas razljute. Malo razmišljamo o semaforu života, o njegovoj najjačoj boji. Zaboravljamo na što nas upozorava. Crveno, to su životna svjetla za kočenje. Iza njih se ne može dalje.: neuredna pohlepa, utjelovljeni egoizam, bolesna zavit. Iza crvenog svjetla prestaju putovi, a započinju ponori. Srdačnost, želja za pomirenjem, spremnost pomoći, spremnost oprostiti, blagost, samo su oni semafori našeg života koji se prebacuju na zeleno i naš se put može nastaviti. Teško nam je svaki dan biti srdačan i ljubazan u svakodnevnom ophođenju s našim bližnjima i ljudima koje susrećemo, ali kada ih izgubimo, žalimo za svakom izgubljenom životnom vožnjom. Vožnjom u kojoj nismo raspoznavali svjetlost semafora. Motor našeg srca ne smije se nikada ohladiti, jer ako izgubimo ključ za paljenje, a to je ljubav životnom cestom nećemo sretno voziti.Opširnije

- 15:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.