Premda nekome može izgledati dinamično,
pomicati se gore dolje po istoj plohi
nije odveć zabavan život,
a upravo to je zapalo njega.
U borbi protiv jednoličnosti,
neminovno se zaželi promjene,
ali ne samo promjene boje u paleti,
već promjena dubine, visine i prodornosti,
i putovanja u neki drugi svijet.
Kadgod se tako upuštao u maštanja
o životu izvan slikarskog pribora,
svaki put bi doživio kao hladan tuš
uranjanje u novu smjesnu boje.
Pokoran, ipak, autorovoj ruci
otriježnjen od sanjarenja
nastavljao je svoj posao
kojem nije nazirao smisla.
Tek kad je iz prikrajka,
po završenom poslu,
slušao udivljene kritike posjetitelja
bi ponosan da je bio dionik te priče.
Najmaštovitije što je napravio u životu
bilo je pokoriti se umjetnikovoj ruci
dopuštajući da se njime služi
kako bi unutar zadanih okivra
izrazio dubinu, visinu i prodornost onostranosti
vrhunskim umjetničkim djelom.
Post je objavljen 09.05.2011. u 11:41 sati.