Tri su čovjeka radila na neboderu u Brooklynu. U središtu nebodera iznenada je izbio požar, koji se odmah jako brzo proširio prema samom vrhu. Kada su ova trojica opazila požar, već su im svi izlazi bili zahvaćeni požarom i zapriječeni. Izvan sebe su vikali i borili se za život. Došli su vatrogasci i postavili cijevi za vodu i najviše ljeste koje su imali. Jedan se vatrogasni kapetan brzo popeo do kraja ljestava i morao ustanoviti da su prekratke, da ne sežu do ruba krova. Iznad sebe je gledao izbezumljena lica ljudi koje treba spasiti, a ispod sebe duboku prazninu. Ugroženi su posljednjom snagom vikali i zvali upomoć. A onda se kapetan ispruži koliko je god mogao i posljednjom se snagom baci prema krovu i uhvati za oluk, dok su mu noge bile na samom vrhu ljestava. Ovi su ljudi to odmah shvatili i pustili se preko njegovog tijela na ljestve koje su im spasile život. Samo što je i posljednji stao na ljestve kapetana izda snaga i padne u dubinu. Njegovi su ga kolege pokupili ali mrtvog. No ova tri radnika njegovoj žrtvi zahvaljuju svoj život.
I Isus se kao živi most pružio iznad ponora koji je zjapio između Boga i čovjeka, života i smrti. Preko njegove ljubavi i predanosti mi se ljudi možemo spasiti od požara izgubljenosti. Isusova je ljubav most preko kojega se i mi sa svom našom nuždom i svim teretima, brigama i pogreškama, strahovima i očajem, možemo spasiti. Most je tu i čvrsto stoji. Da li smo preko toga mosta došli u život?
Post je objavljen 07.05.2011. u 20:15 sati.