Izvana je školja, koja u sebi krije biser, neizgledna, gruba. Ali kad je otvorimo njena unutrašnjost zablista. I onda se može dogoditi da ona u sebi krije dragocijenost, biser. U principu je svaki biser obrambena reakcija školjke na neku smetnju. Bilo kakvo strano tijelo dospije u školjku, recimo zrno pijeska. Kada se školja ne može riješiti nepoželjnoga gosta, počima oko njega nanositi sloj po sloj poput kamena tvrde mase, dok ga potpuno ne zatvori i na taj način zarobi da joj više ne može smetati. Tako nastaju biseri, inpresivno djelo lijepih boja, sjaja i oblika, pa je kao nakit jako tražen. Zbog zaštite svoga života školjka je preobukla zlo i kao nuzprodukt stvorila dragocijenost.
Ovo nam može biti slika kako se sa zlom može izaći na kraj. No da li smo mi sposobni obući tugu koja nas želi uništiti i iz te nužde napraviti biser utjehe i nade?
Iskustvo, da bol i patnja čovjeka jačaju i čiste, pogled na Isusa koji je za nas sve nosio i sve podnosio, sigurnost koja raste upravu u teškim vremenima, su perle koje tada nastaju.
Ako u patnji tražimo značenje koje ima za naš duhovni život, onda će se gorčima naših boli pretvoriti u biser!
Post je objavljen 07.05.2011. u 20:14 sati.