09.05.2011., ponedjeljak

SATELIT Čovjek usmjeren Bogu je poput satelita koji se sprema na pustolovinu u svemirsku orbitu. Znajući da ga čeka izniman napor i dug put, pomno se sprema za uzlet puneći zalihe pogonskog goriva i korisnih potrepština. Kad pak počne pustolovina, kad se na krilima raketa uzdigne do određene visine, mora postati samostalan odričući se svih suvišnih sadržaja. Dok se penje u još veću visinu mora odbaciti i vlastite ispražnjene, beskorisne spremnike. Oni su poslužili svojoj svrsi dižući ga do orbite, dok nije ušao u putanju Planeta kojem se usmjerio. Od tog trenutka se kreće potpuno predan i nošen isključivo silom njegove teže, a ne svoga pogona. Čovjek koji se digne kao satelit u visine prema svome Stvoritelju, u trenutku kad dosegne određenu visinu, kad uđe u točnu orbitu, od tog trenutka kruži u visinama samo njemu znanima nošen božanskom gravitacijskom silom, a ne snagom i zalihama svoje ljudskosti. Odbacujući sve što je zemaljsko, koje je poslužilo kao pogonsko gorivo da se usmjeri i uzdigne u visine put neba, ostaje ubuduće usmjeren samo na ono bitno, promatrajući svim svojim ticalima stvarnost božanskog života, te prenoseći svijetu informacije o njegovoj neizmjernoj ljepoti.

- 11:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.