I
Brod, onaj veliki prekooceanski, ali i onaj manji, ima svoju svrhu, svoje određenje. Njemu je ploviti, razvoziti ljude i teret, preploviti mora i oceane i uplovljavati u luke. Brod nije građen da miruje nego da plovi na daleke linije.
Ali s vremena na vrijeme uzme mu se to njegovo određenje i on miruje u doku. O tome bi nam najbolje mogli govoriti stručnjaci koji to rade, recimo naš Panonsky. Tu ga se pregleda, boji i popravlja kako bi opet bio potpuno sposoban za dugu plovidbu.
Tako je i s našim životom. I on je pun pokreta i dinamike. Tu i tamo Bog nas jednostavno uzima iz pogona. Bog sebi uzme a nama daje vremena za obnovu i popravak, za mirovanje i odmaranje. I poslije toga brod našega život opet dođe u vodu. Vožnja se nastavlja. Brodom se možemo služiti samo ako može zaploviti i stići na svoje odredište. Ali vremena u doku su nužna kako bi naš život bio što duže sposoban na putovanje. Bog na nama stalno želi popravljati štete, uzeti nam brige, savladati strahove, ublažiti usamljenost, oprostiti grijehe i s nas sprati otrove koji nas ugrožavaju. Taj nam “servis” ne smeta, dopustimo ga!
Nije važna veličina
Jedan pružni radnik radi na popravku tračnica. Staru tračnicu mora izvaditi i zemijeniti je novom. Ali tračnica je dobro učvršćena. Zato ovaj radnik, a bio je prilično jak, uzme teški čekić i počne udarati. Više puta mu je uspjelo udariti u isto mjesto. Ali tračnica se neda. I zato ovaj vrijedni radnik nastavi i dalje, ali još snažnije udarati po tračnici. Umorio se pa je napravio stanku, ali ne predugu. I opet se čulo odzvanjanje njegovog teškog čekića i tračnice. Tračnica se i dalje neda. Ali kod 39. udarca tračnica iskoči iz svoga čvrstog ležišta. Zadovoljan je radnik zajedno s jednim kolegom uhvati i odnese. Koliko je puta ovaj vrijedni radnik badava udario? 38? Ne! Svih 39 udaraca bili su potrebni da bi oslobodio tračnicu! Svaki je udarac napravio svoj dio posla i doprinjeo tome, da tračnica popusti i iskoči. Svaki je pojedini udarac bio važan za rješenje cijele zadaće.
Mnogo malih stvari čine veliko djelo. I svaki je mali dio važan. Svi smo bar nekada vidjeli velike crkvene orgulje. Ja sam imao sreću dvadeset godina ih svirati. Najveće orgulje na svijetu nalaze se u njemačkom gradu Passau, a imaju 17.774 cijevi (svirala) i pet manuala. Da bi orguljaš odsvirao jedan Bachov preludij, ili recimo poznatu tokatu u d-molu, moraju svirati sve cijevi, pa i one najmanje a ne samo veliki, debeli basovi. Samo sve one zajedno njihovim prelijepim glasovima stvaraju oko nas posebnan rajski ugođaj.
Mnogo različitih dana sačinjavaju naš život. I svaki je dan važan za tu cjelinu – život. Mnogo različitih ljudi zajedno sačinjavaju skupštinu. I svaki od tih ljudi važan je Bogu.
Nije važna veličina nego vjernost Onoj velikoj Cjelini.
Zato: ne trudimo se činiti velike stvari, nego puno malih! Bog će iz toga naći rješenje za cjelinu. Bog je vjeran u velikim stvarima, a mi budimo u malim, nama ljudima primjerenim i za nas sitne, slabe ljudi realističnim stvarima.
Post je objavljen 06.05.2011. u 22:23 sati.