Priča jedna arapska legenda kako je prije puno, puno godina čovjek u šumi ugledao lisicu, koja je izgubila sve četiri noge. Čudio se da životinja, koja više nije mogla loviti, još uopće živi. Ali tada ugleda tigra, koji je upravo jeo svoju žrtvu. Nakon što se najeo do sitosti ostavi ostatak lisici bez nogu. I tako je Bog hranio svakodnevno lisicu uz pomoć tigra. Čovjeka je začudila Božja dobrota i briga za ovu nesretnu lisicu. I onako reče sebi:”I ja ću se povući u nekakav udoban kut pa neka se Bog i za mene brine. Samo ako imam povjerenja dati će on meni već ono najnužnije!” Mnogo je dana prošlo ali se ništa nije dogodilo. I ovaj čovjek još uvijek sjedi u svome kutu. Već je skoro umirao od gladi. I tada začuje glas:“Ti si na krivom putu. Slijedi primjer tigra a ne beznoge lisice!“
Kasnije sretne on na cesti jednu malo djevojčicu, kojoj je bilo jako hladno. Sva se tresla od studeni u njenoj tankoj haljinici, a već danima nije ništa pojela. Čovjek se tada razbijesni i potuži se Bogu:“Kako samo može dopustiti? Lisicu održavaš na životu a ovo nedužno dijete ostavljaš da gladuje i da se smrzava. Zašto ne učiniš nešto?“ Bog nije odmah odgovorio. Ali kad je pala noć Bog odgovori čovjeku:“Ja sam poduzeo nešto protiv toga. Stvorio sam tebe!“
Ne umorimo se činiti dobro! Jer dobro je činiti dobro!
Post je objavljen 13.05.2011. u 19:46 sati.