Naše kuće i stanove namještamo s puno ljubavi. Brižno vodimo računa o izgledu prostorija u kojima živimo. S puno fantazije i ukusa biramo predmete koji će naš dom učiniti lijepim i udobnim. Zavjese i tepisi harmoniraju, namještaj i tapete pašu jedno uz drugo, lampe i slike su fino raspoređene i odgovara jedna drugoj. Lijepe boje, krasni oblici, sve u tonu, u stilu, skupocijeno, lijepo i udobno.
Dosta je onih kojima ovakovo uređenje doma nije skupo, daju dosta novaca kako bi živjeli u harmoničnom prostoru. Žive li muž i žena, roditelji i djeca, brat i sestra isto tako u tonu? Koliko je važniji sklad srdaca i duša! Tek ljubav i međusobno povjerenje čine od stana dom. Ne tepisi i namještaj, ali razumijevanje i strpljivost, međusobno poštivanje ljudi čine toplinu i skorvitost doma. Koliko životne snage ljudi potroše da bi sazidali kuću, da je namjeste i održavaju! A koliko životne snage mi investiramo u najveću zadaću – međusobni sklad?
S kojom predanošću svake subote poliramo naše automobile? Svaku i najmanju mrlju otklanjamo brižno i strpljivo. Jedna ogrebotina na “svetom limu” ili pak neka ulupina ravna je nekoj nesreći. Ali ogrebotine duše i povrede srdaca naših bližnjih ostavljamo netaknutim. Doista važne vrijednosti života, srca i odnose, ljubav i obitelj, prijateljstvo i susjedstvo, ostavljamo godinama nepolirano. S našim blistavim automobilima letimo u “zaleđe” života.
Ali Bogu su ljudi važniji od stvari i srca od materijala. Radije izgrebani auto i sretna obitelj. Radije jedan tepih manje a zajedniča radost više. Sve u tonu među ljudima je važnije nego namještaj. Ili?
Post je objavljen 07.05.2011. u 16:12 sati.