Zašto Bog dopušta,
da sunce svoje svjetlo rasipa pa ljudima, da kiša natapa zemlju, da rastu bilje i cvijeta cvijeće, da stabla žive i donose plodove, da ptice i insekti lete po zraku, da ribe plivaju po vodi a ljudi i životinje napučuju zemlju?
Zašto Bog dopušta,
da se muž i žena ljube, da se rađaju djeca i narastu velika, a oči vide, uši čuju, ruke dodiruju i ljudi međusobno razgovaraju?
Zašto Bog dopušta,
da ljudi misle i rade, odmaraju se i igraju, vole i smiju se, hodaju i žive, da slikaju slike, skladaju glazbu, pjevaju i slušaju, pišu knjige i čitaju, kuće grade i u njima stanuju?
Zašto Bog dopušta,
da ima vrijeme, sjetva i žetva, nebo i zemlja, kopno i more, brda i doline, rijeke i oceani, putevi i ciljevi?
Zašto Bog dupušta,
da dišemo i jedemo, pjevamo i plešemo, uzimamo i dajemo, držimo i puštamo, istražujemo i spoznajemo, planiramo i gradimo?
Zašto Bog dopušta,
da je zemlja tako udaljena od sunca, da ono grije život ali ga ne spaljuje, da se zemlja sama okreće oko sebe, da nastaje dan i noć, svjetlo i mrak, da je zemljina osovina ukošena 23 stupnja, da imamo četiri godišnja doba?
da mu ljudi dolaze, s njim govore, pod njegovim okriljem nalaze zaštitu i za svoje grijehe dobiju oprst?
Zašto Bog dopušta,
da njegov sin Isus Krist živi za nas, pati, umire i uskrisuje i da opet dolazi kako bi mi nakon ispunjenoga života na zemlji mogli imati udjela u vječnom životu kod Boga?
Zašto Bog sve to dopušta?
Zato što nam želi dobro!
„U Jahvu se uzdaj i čini dobro, da smiješ stanovati u zemlji i živjeti u miru. 4 Sva radost tvoja neka bude Jahve: on će ispuniti želje tvoga srca!“ Psalam 37, 4-5
Post je objavljen 07.05.2011. u 20:17 sati.