Lisica, bježeći pred lovcima, opazi nekog drvosječu i zamoli ga da je sakrije. On joj dade savjet da uđe u njegovu kolibu i ondje se skloni. Malo zatim naiđu lovci i zapitaju drvosječu je li vidio da je tu prošla kakva lisica, a on na riječima zataji da ju je vidio, no rukom pokaza gdje se sakrila. Lovci se pak ne obazreše na njegovo domahivanje, nego povjerovaše onome što je rekao, a lisica, kada vidje da su oni otišli, izađe i bez riječi krene dalje.
Drvosječa joj stade prebacivati da mu nijednom riječju nije zahvalila što ju je spasio, a ona odvrati:
“Zahvalila bih ja tebi da su ti djela ruku i značaj jednaki riječima.”
Post je objavljen 13.05.2011. u 13:36 sati.