13.05.2011., petak

KAMEN.... Svatko neka uzme jedan kamen u ruku. Zatvori oči i opipaj kamen. Uzmi si vremena, dugo ga istražuj dodirom. Ja sam tek običan kamen, jedan od mnogih, ali sam ipak jedinstven po svojoj veličini, po svom izgledu, po obliku. Na nekim mjestima sam zaobljen, na drugima pak sam tako oštar, grub i ćoškast da se ljudi mogu povrijediti. Imam hrapavu površinu kojom mogu ribati sve oko sebe, ali imam i glatku i nježnu stranu. Po svemu tome sam jedinstven, imam svoj vlastiti profil: Da, to sam ja! Često moram biti tvrd, skrivati osjećaje, . gomilati se s drugim kamenjem. i ugraditi se u zid. u zid koji razdjeljuje. Zid kroz koji nitko ne može vidjeti drugu stranu. zid preko kojeg nitko ne može prijeći: Da, to sam ja! Moram li biti takav? Mogu li biti takav? Želim li biti takav? Ja mogu biti zaštita od vjetra i od sunca malim biljčicama i životinjama. Mogu im biti zaklon i zaštita. Mogu to jer sam upravo to što jesam. jer sam kamen. Mogu biti kamen koji se kotrlja. Mogu biti mekan kamen, kojeg voda nosi, ispire. mekana voda slama tvrdi kamen. Promijeniti se. naći svoj oblik. Da, to ja mogu! Želim da me dohvati ne vjetar ili voda, nego nježna ruka, koja me uzima. na jednak način miluje moje glatke kao i hrapave strane. nježna ruka koja unosi pokret u moj život. ruka koja mi jednim zamahom daje toliku snagu da mogu skakati po vodi. preskakati valove. Ruka kojom pronalazim nova mjesta. novi svijet. nove dubine. Dubine u kojima otkrivam vlastite dubine. Da ja to želim. Ja, kamen koji nosi otiske prstiju svoga Stvoritelja, želim da me ti prsti zahvate i unesu pokret u moj život. Ja to želim i hoću! Amen.

- 12:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.