07.05.2011., subota

PONOS ILI...... Razbarušena krošnja velikog bora, na čiju je bujnost bio neizmjerno ponosan, odnedavno leži ponižena na tlu, a on prepolovljen i izvaljen iz zemlje. Tko bi rekao da će vjetar imati toliku moć pa oboriti takvu grdosiju. Premda po sebi nevidljiva, dalmatinska bura je bila prejak izazov kojem se ovaj put nije mogao oduprijeti. Sada je, pokajničkim jaukom priznavao da ga je samodopadnost stajala života. Imao je čvrsto korijenje, ali je najviše pozornosti posvećivao »ponos kruni«, ogromnoj gustoj krošnji, po kojoj je već izdaleka bio vidljiv. Takvim je rastom zanemario suglasje koje je potrebno između stasa, korijenja i krošnje. Čak se nije trudio biti savitljiv, oholo misleći kako mu ništa ne može nauditi, sve dok mu se nije jaka bura zaplela u krošnju, nemilosrdno je vukući prema tlu. Po prvi put je zavidio svom prvom susjedu, vitkom čempresu koji je sve snage uložio u to da se protegne prema nebu, ne zanemarujući i dobru ukopanost u zemlju. Naoko krhkijeg stabla, ali boljih proporcija i vitka stasa, protegnut uvis kucao je čelom na nebeska vrata. Uspio je sačuvati svoj ponos, odupirući se i najjačoj buri. Naizgled maleno srce u slabašnom deblu protegnutom nebu, pokazalo se daleko otpornije od srca oklopljenog robusnim deblom, ali opterećenim glavom koja se ne proteže onostranosti. Ukoliko si tako »širokogrudan«, a nemaš dovoljno stabilan struk i veliko srce da podignu tvoju glavu put neba, nego svoje horizonte širiš po prostranstvu ovozemnosti, prije ili poslije past ćeš ponižen do poda. To je cijena oholih kojima se Bog protivi.....

- 15:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.