31.05.2011., utorak

Ima ptica.... Ima ptica koje su zatvorene u kavezu, a ipak mogu pjevati. I ti si bio vesela ptica koja je letjela, a sada sjediš tu slomljenih krila. Sjediš prikovan, kao u zatvoru. Sve je mračno kao u crnoj noći. Ne znaš hoćeš li još uopće živjeti. Ali tvoj duh je jači od tvoga tijela. On opet pali svjetlo, možda samo jedno posve slabo svjetlo. Ali ti ipak možeš opet malo vidjeti. I tada su tu prijatelji, prijateljice koji te pomiruju sa životom. Tvoj muž, tvoja žena, tvoja djeca, tvoji ukućani: Svi oni trebaju tebe i tvoj smješak, tvoju nazočnost, tvoju naklonost. U svakoj zvijezdi je toliko svjetla a u svakoj noći je toliko zvijezda da ćemo - i kad je posve mračno - još uvijek pronaći put i da ćemo za one koji više ne vide, moći postati put. Rodit će se neko novo vrijeme. Rađanje je povezano s porođajnim bolima, ponekad s jako puno boli. Potrebni su nam ljudi koji znaju gdje su rane, ljudi koji će prepoznati uzrok boli i staviti ruku na rane, nježno i zacjeljujući.

- 22:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.