Zanimljiva je pojava jeke u prirodi
kad se svaka izgovorena riječ
odbija u daljini od tvrdih prepreka,
vraćajući se na razne načine,
pa čak šireći i dalje na sve strane,
noseći odjek glasa koji je progovorio.
Ali kao što postoji zemaljska jeka,
tako ima i ona nebeska,
u kojoj ne odjekuje ljudski,
nego neizrecivi božanski glas,
glas nadprirode u prirodi.
Kao što se jeka svojim zakonima
poigrava s prirodom
koja postavlja zapreke ljudskom glasu,
tako se i nebeska jeka poigrava
s tvrdoćom ljudskog neobrezanog uha
koje odbija njezinu riječ.
Kad čovjek odbija čuti Božji glas
iz prvog pokušaja da mu se približi,
kad nije spreman upamtiti
sve što mu je Božji glas poručio,
Bog se onda, šaljući svoju riječ,
služi prokušanom pojavom jeke
koja onda odjekuje posvuda
odbijajući se od tvrdih ljudskih ušiju,
više puta i na više načina,
pa i kao glas onoga koji viče u pustinji,
dok napokon ne prodre do cilja,
nepredvidiva i nezaustavljiva,
nadvladavajući ljudsku gluhoću
na putanji vječnog spasenja.
Post je objavljen 09.05.2011. u 11:09 sati.