ISKONSKI PAG

petak, 20.04.2018.

101. PAŽANIN - 22.BLAŽ KARAVANIĆ – (Pag, 11. siječnja 1872. – Pag, 27. veljače 1954.)





Posljednje počivalište don Blaža Karavanića je na gradskom groblju u Pagu u zajedničkoj grobnici bratovštine " od Čistilišta" sagrađene 1908. godine koju Pažani nazivaju "Brašćina".
Bratovština ili bratstvo (lat. fraternitas, confraternitas), stariji arhaični nazivi brašćine su laičke vjerske udruge, katkad utemeljene na staleškoj ili profesionalnoj osnovi koju bratovština pomaže u vjerskom i društvenom korisnom radu. Bratovštinu potvrđuje lokalni biskup, a svaka bratovština ima svoj statut (kapitul ili konstituciju) i svog sveca zaštinika.
Tko su bili članovi paške bratovštine "od Čistilišta" za sada je nepoznanica, međutim činjenica je da su kasnije mnoge duše, koje nisu imale nikoga od rodbine, završile upravo u grobnicu spomenute bratovštine.
Da li je to bila želja pokojnika i kojim povodom, teško će biti otkriti, ali je sigurno da don Blaž Karavanić sa mnogim zaboravljenima počiva u miru Božjem u paškoj brašćini. Jedino nas ploča sa njegovim podacima podsjeća da don Blaž tu počiva.





Blaž Karavanić rođen je 11. siječnja 1872. godine u Caski na zapadnom dijelu Paške uvale. U svom ranom djetinjstvu paška vala mu je bila pogled prema svijetu. Jedno je kada pašku valu promatraš iz Caske, a drugo iz Grada Paga, sa paškog mosta. To su dva različita pogleda na svijet.


Caska je potonuli grad sa još više legendi, koje su Blaža sigurno vodile ka svojem pozivu. Tako je Blaž Gimnaziju i bogoslovne nauke završio u Zadru. Svećenički red primio je 4. listopada 1896. godine.
Čudni su putevi Gospodnji. Tim putevima i željom mjesnog biskupa, Blaž je krenuo u prostranstva svog poziva vršeći svoju službu u mnoga mjesta svoje nadbiskupije. Rodaljice i Medviđa, Poljica i Dračevac Ninski (1900. – 1910.), Bokanjac, Privlaka (1910. – 1920.), Predošćica na otoku Cresu i na svom rodnom otoku u selima koji se zbirnim imenom zovu Barbati, tako blizu svojeg rodnog mjesta.

Don Blaž Karavanić izvodi da je taj toponim došao od sv. Barbata, biskupa benediktinca.
Osim navedenih župa u kojima je djelovao, don Blaž Karavanić obnašao je i neke druge, vrlo odgovorne dužnosti unutar zadarske nadbiskupije.
Bio je kancelar u Nadbiskupskom ordinarijatu, profesor i kapelan bolnice, te je vršio službu arhivara.
Po navodima zadarske nadbiskupije, arhiv Prvostolnog kaptola čuvao se zasebno u sakristiji prvostolne crkve sv. Stošije. Don Blaž Karavanić izradio je inventar na talijanskom jeziku 30-ih godina prošlog stoljeća. Navodi se da u tom inventaru nije popisano sedam svežnjeva spisa. Daljnjim istraživanjima i pregledom starog inventara utvrđeno je da u potpunosti nedostaju neki spisi koji su bili u inventaru kojeg je izradio don Blaž Karavanić. On je spise obradio i podijelio na manje svežnjiće koji su opet ili spojeni u veće svežnjeve i kutije. Danas fond ima 5 knjiga, 28 kutija 9 svežnjeva spisa. Koje je to sačuvano bogastvo zadarske nadbiskupije zaslugom don Blaža Karavanića, ne treba posebno naglašavati.

Don Blaž Karavanić je i kanonik Stolnog kaptola Sv. Stošije u Zadru, te njegov prepozit. Biti predstojnikom kanoničkog zbora, je veliko povjerenje mjesnog biskupa, koje je bilo povjereno don Blažu.

Don Blaž Karavanić nosio je i počasni naslov monsinjora. Monsinjorat dodjeluje papa crkvenim dužnosnicima zbog posebnih zasluga koje su stekli svojim radom u crkvenoj zajednici ili pak rade u biskupijskim kurijama. Postojalo je nepisano pravilo da se najčešće među monsinjorima tražio kandidat za biskupa. Svi monsinjori nisu biskupi, ali su biskupi najčešće i monsinjori.
Ono što se don Blažu Karavaniću ne može osporiti je ljubav prema svome otoku, na kojem je rođen i gradu Pagu. Od pisanih dokumenata, dvije knjige posvetio je povijesti svojeg otoka. Knjiga "Povijest grada i otoka Paga" nije nikada izdana, a rukopis se čuva u Pagu, u Župnom uredu.
Druga knjiga "Povjest paškog otoka u osmercu i desetercu od postanka pak sve do početka petnaestog vijeka", izdana je 2004. godine trudom Zadarske nadbiskupije.

Mons.dr. Pavao Kero u predgovoru knjige je zapisao: "Objavljujući ovu njegovu knjigu "Povijest paškog otoka u osmercu i desetercu od postanka pak sve do početka petnaestog vijeka" Stolni kaptol želi pokazati, kako don Blažov trud doista nije bio uzaludan. Cijeneći sav taj trud, znanje i vrijeme koje je don Blaž uložio u ovu knjigu, pokazavši se tako zaslužnim članom Stolnog kaptola, on mu želi tiskanjem knjige iskazati svoju duboku zahvalnost: njemu i njegovu praujaku, komu je don Blaž posvetio ove svoje stihove. Obojica su bili časni svećenici Zadrske nadbiskupije."

Don Blaž je u Privlaci 15. kolovoza 1918. u svom predgovoru knjige zapisao:
"Potaknut sa više strana da obijelodanim povjest otoka Paga, kojom se od više godina bavim, latih se tog veoma teškog predmeta jedino namjerom da štogod i ja doprinesem na oltar mog rodnog mjesta. Predmet sam crpio iz opće povjesti, a većim djelom iz povjesti slavnog i dičnog našeg gradjanina plemića Lovre Ruića, te nešto, ali jako malo, iz Predaje. Držao sam se strogo obiektivnosti, kako to i treba kada se piše o povjesti, pa makar me koji i obiedio zbog političkih razloga. Prikazujem ovo djelo pučkim prostim stihom, jer kao takvo od puka radje se čita nego proza što no je mrtvo slovo.
Ako bi tko ipak našao u ovoj pučkoj povjesnoj pjesmi netočnosti ili manjkavosti, bio bi mu u velike zahvalan kada bi me na to upozorio.
Ovo moje djelo posvećujem mom praujcu Don Šimi Meštroviću, bivšem profesoru u bogoslovnom sjemeništu u Zadru, a kašnje nadžupniku i opatu Paškom."

U knjizi zapisuje kako je 23. srpnja 1913. prigodom obilježavanja 500. obljetnice čuda sv. Križa, jedva sačuvao živu glavu: "Prije nego nastavim dalju povjest Pašku, ne mogu a da ne opišem petu stoljetnicu Presvete Krvi, koja se slavila izvanrednom svečanošću u Pagu dne 23. srpnja 1913, kojoj sam i ja prisustvovao, te moj kamičak za tu svečanost doprinio. Amo te vodi predmet. Sutradan iza lijepe svečanosti, vraćajući se u svoju župu u Privlaci, zateče me strašna oluja, kakva je bila nazad pet sto godina, a ja bio u malenoj brodici sa jednim dječakom. Pet časa prije te oluje, stigosmo u zaljev Povljanski. Ako sam spasio svoju glavu imam zahvaliti Presvetom Križu."

U nekim napisima pronalzim da je don Blaž upao u nevrijeme za vrijeme dolaska na svečanost. Ovom svojom izjavom don. Blaž je demantirao sve one koji pišu drugačije.
Don Blaž je posebno štovao čudo sv. Križa iz kojeg je potekla krv. Navodi da se isprava koja potvrđuje istinitost nalazi u volumenu Kapitolarskih Paških sjednica, vol. 11, strana1, od god. 1647-1810.

Don Blaž je tragao za pliticom u kojoj je bila sačuvana krv koja je kapala sa križa. Glas o čudesnom događaju brzo se razglasio po gradu, i od tada se ovaj križ, kao čudotovoran, počeo više častiti. Put ga je odveo do Venecije. Po nekim crkvenim zapisiama don Blaž je došao do toga da se plitica sa krvlju nalazi u crkvi od Frara u Veneciji, što bi govorilo istini i tvrdnji koju je don Blaž pronašao kod Ruića u knjigama: "Sulle riflessioni storiche, e Constitutiones et indulta etc.". Međutim don Blaž je došao do toga da se ta plitica nalazi u drugoj venecijanskoj crkvi sv. Tome, o čemu don Blaž piše: "Mi smo se potrudili poći do Mletaka da ustanovimo istinitost predaje, i zbilja smo našli moćnik krasan sa Krvi, ali povjesničke crtice o moćniku neznadu nam reći okle su te moći došle: si ignora la provenienza. O ovom pitanju tako važnom pisali smo na dugo u našoj radnji "Uomini illustri di Pago", (op.a. slavni muškarci iz Paga) koja je u rukopisu."

Ne znam da li je ovaj rukopis sačuvan i gdje se eventualno nalazi. Pronalaskom ovog djela dobili bi odgovore koje je to Pažane don Blaž uvrstio u slavne.
Kako nema spisa koji potvrđuju istinost predmeta i njegove autentičnosti, možemo samo predpostvaljati kako se don Blaž osjećao nakon što su mu pokazali pliticu koju su dominikanci uz tvrdnju kako je donešena "negdje iz Dalmacije", osjećao.

Zarumeni tada čudom c'jelo
Obiljeno svetog križa t'jelo:
Krv se toči, lije, curi pada
Eto puku stalna sviće nada.

Svak Krv motri, gleda, te se čudi,
Nema jednog, koji čudo kudi.
Čudo! Čudo! kliču sto srdaca,
To zan'jekat nitko se ne žaca;




Osim po svojem javnom djelovanju, don Blaža Karavanića pamtit ćemo i po njegovom zaljubljeništvu prema poeziji.
Zbog svoje ustrajnosti i ljubavi koju je obilatao pružao svojem rodnom otoku, štovanju baštine koju je imao na svojem otoku i vrednovanju kulturnog naslijeđa, zahvaljujući takvom stavu, po upornosti i beskompromisnosti u mnogočemu je uspio. Najviše ga trebamo pamtiti po strasti kojom je volio svoj otok i grad Pag.

(op.a. Nakon što je objavljen post upozoren sam da je prva spomenuta knjiga ipak štampana pod naslovom: "Građa za povijest grada i otoka Paga", izdao ju je Stolni kaptol Sv. Stošije u Zadru, 2006. godine, navodno u 12. primjeraka.)

20.04.2018. u 14:41 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 15.04.2018.

IVO REDIĆ - ŽGORIĆ





Ovih dana dobio sam poruku od svojeg brata Valtera koja glasi: Zaustavi me je rojak Ivo Žgorić i pita me: ca se tvoj brat mene ne dinja? Zac? Ja vas oba dva pratin i volim vas čitat, ali me je najuti jer je napisa da nema nikoga po Redićima u rodu. Ja ode provjerit i stvarno si napisa da ti nemaš sa te bande roda.

Morao sam provjeriti Valterove navode gdje i u kojem postu sam to napisao. U postu od 28.11.2017. uistinu sam napisao tu tvrdnju i odmah se moram ispričati rođaku Ivu Rediću-Žgoriću.



Već duže vrijeme se spremam napisati jedan post koji bi bio namjenjen Ivu, jer on to i zaslužuje, svojim učešćem u najvećem paškom vjerskom blagdanu, Veloj Gospi.
Nije prošlo puno vremena proslavljajući najveći kršćanski blagdan – Uskrs. UNESCO je procesiju "Za Križen" na Hvaru prepoznao kao jedinstveni obred koji se u neprekinutom nizu odvija pet stoljeća. Na čelo procesije je križonoša, koji ne može biti svatko, nego samo član bratovštine koji ima sve sakramente. Biti križonoša – zavjetno nositi križ, velika je čast i obveza, na koju se čeka i do dvadeset godina. Po službenim podacima za križonošu u Jelsi su zabilježeni križonoše do 2044.godine.

izvor:internet

Vela Gospe je vjersko-pučki blagdan kojeg Pažani posebno štuju. Pažani 162. godine čudotvorni kip Majke Božje u zavjetnoj procesiji iz Starog grada, prenose u grad Pag.

Uoči samog blagdana Vele Gospe, nosači sudjeluju u pripremi kipa, skidanja sa oltara u Starom gradu, do postavljanja na postolje, na kojem se ona prenosi u Zbornu crkvu u Gradu Pagu.


Po dolasku u Zbornu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gradu Pagu, taj se kip postavlja na posebno postolje, gdje ostaje do blagdana Male Gospe, kada ga se u procesiji vrati u Stari grad.

U Pagu nema popisa onih koji nose kip, ali duži niz godina u Pagu se ustalio red tko će nositi kip Majke Božje. Jedan od revnih nosača kipa je i moj rođak Ivo Redić – Žgorić.

Primjećujem da se zadnjih godina uvodi red kod nosača kipa Majke Božje. Postavljaju se pravila koja bi tebalo trajno vrijediti. Remena na kojima nose kip na svom postolju, su novo izrađena sa kopčama na kojima je ugraviran lik Majke Božje.


Nosači su u narodnoj nošnji što daje dimenziju više cjeloj svečanosti, za razliku kada su nosači bili obučeni u obredne (alba) halje.

Biti u zbor odabranih koji nose kip Majke Božje iznimna je čast, kako za Iva, tako i za njegovu obitelj.

Osjećam se članom šire obitelji u kojoj vlada međusobno poštovanje i dobra suradnja, jer Ivovo djelovanje diže ponos.

Na kraju molim Boga da njegov sin bude taj koji će nastaviti obiteljsku lozu-Redić, kojih u Gradu Pagu zovu Žgorićevi, jer je on jedini koji to može odraditi. Ne bi to bilo bogastvo samo za obitelj, nego i za cijeli Grad Pag, jer sudbina prezimena Redić isključivo ovisi o njegovom sinu.

izvor:nova zadar


Na spomen 6. godina postojanja ovog bloga napisao sam da ću javno priznati svoju grešku, ako do nje dođe. Ovo je isprika mojem rođaku Ivu i poštovanje obitelji moje pokojne nane Marije Redić - Žgorike, na koju sam osobito ponosan.

15.04.2018. u 18:00 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 05.04.2018.

"RUŽARIJ NANE JERKE" – ROMAN IVA FABIJANIĆA





Odmah po promociji romana "Ružarij nane Jerke" autora Iva Fabijanića, 10. siječnja 2018. u Kneževom dvoru u Pagu, pohitao sam da dođem do rukopisa kako bih se mogao upustiti u čitanje istog.



Nakon mjesec dana isprekidanog čitanja došao sam do kraja romana za kojeg autor navodi da je prvi paški povijesni roman. Ako bi se držali definicije što je povijesni roman, onda bih mogao prihvatiti autorovu tvrdnju da je to prvi povijesni roman Grada Paga. Definicija govori da je povijesni roman onaj kojem je radnja smještena u prošlosti, u kojem likove i radnju povijesnih osoba autor uključuje u svoj uradak, ali da se oni ne nameću kao glavna tema.

Kako se ne bi stekao utisak da ću odmah pokušati demantirati autorovu izjavu i da ću negativno govoriti o romanu, štoviše, autora ću samo podsjetiti da sam davne 1975. godine dobio knjigu Ante Zemljara "Mozaik" i to baš u Rijeci na promociji romana u Sindikalnom domu, gdje je KUD "Družina" nastupao sa Robinjom koje sam bio akter. Ako "Mozaik" nije povijesni roman, prihvatiti ću tvrdnju autora Fabijanića da je njegov roman prvi povijesni paški roman.


1995. godine boravio sam u SAD-u u državi koja se zove Iowa, u gradu Cedar Rapids gdje su moji košarkaši KK "Kantrida-Rijeka ceste" odigrali svoju utakmicu protiv istoimenog sveučilišnog kluba. Znao sam da sam u neposrednoj blizini opjevanog grada Waterlooa, ali nisam znao da sam blizu rodnog grada Roberta Jamesa Wallera, glazbenika i fotografa poznatijeg kao pisca romana "The Bridge of Madison County" ili "Mostovi okruga Madison" po kojem je sniman i film, baš te 1995. godine za vrijeme mog boravka u Iowi. Film je režirao Clint Eastwood koji je i glavni glumac istoimenog filma a s njim igra i slavna Meryl Streep, što je jedna od njenih značajnijih uloga.

Nakon što sam prvi puta pogledao ovaj film, posegnuo sam i za knjigom koju sam pročitao baš kao i "Ružarij nane Jerke".
Ako je ovaj uradak Ivu bio inspiracija da napiše svoj roman, onda nije pogriješio i sutra "Ružarij nane Jerke" može biti podloga dobrom scenaristu za film koji će nas voditi u tajne skrovitog Dnevnika jednako onako kao u filmu na kojeg su usmjereni kći i sin, oporukom svoje majke, neposredno prije nego će je ispratiti na posljednji počinak. Ti "bauli" su svetinja u kućama po raznim tavanima, pa tako i paškim. Ivo je naletio na baul nane Jerke i odveo me u prostranstva koji su bili obuzeti i smijehom i suzama.

Da bih mogao formirati svoj sud o romanu uvijek bilježim najbolje i važne pasuse i duboke misli koje je autor napisao. Autor navodi da roman nije autobiografski a još manje biografski, ali da je ideološki obojen svakako je, što se kroz mnoge komentare može osjetiti. Autor sam navodi da je u sadržaj utkao svoja uvjerenja i shvaćanja svijeta.
Predstavljajući svoja zapažanja za jedan drugi roman, za jednog drugog paškog autora sam zapisao: poštujući i uvažavajući svačije pravo na vlastito mišljenje, slobodu govora, stav, ukus i životne preference, iznjeti ću ono što prema ponuđenom tekstu osjećam.
Blaise Pascal, francuski filozof je ustvrdio da su prošlost i sadašnjost naša sredstva, a budućnost da nam je svrha.
Na predstavljanju romana autor je naglasio da je želio zaobići stereotipna tumačenja pojedinih razdoblja, obojena ideološkim bojama, i besmislenosti ideoloških zavada, da bi se na samom početku romana jasno odredio prema svom političkom pripadanju i jasno govori koje će političke stavove braniti.
str. 23. "Gotovo da nije bilo razgovora koji se nije doticao politike, niti društva koje nije pretresalo politička pitanja. Budući da sam sa svojim socjaldemokratima bio uključen u ta društvena previranja, nisam mogao izbjeći pripetavanja i beskonačne rasprave."

str.26. "Ugledao sam prijatelje iz stranke koji su nosili cvijeće i svijeće na spomen grobove poginulih partizana, ali i naših Pažana poginulih u Velikom ratu kao pripadnici drugih vojski, te na središnji križ u Domovinskom ratu."

Osobno bi mi bilo daleko draže da nema onog "ali", tada bi Pascalova misao došla do svog punog značenja. Ovako su oni od "ali" naprijed na jedan način stigmatizirani.

str.87. "Uz blagoslov HDZ-ovih političara, Pag je na prijevaru pripojen Zadarskoj županiji. Političko okružje sa Zadrom, nikada nije ništa dobro donijelo Pagu. "Stoljećima su se Zadrani borili protiv paške samostalnosti i samouprave, a grad su razarali u simboličnom i materijalnom smislu", grmio je Bepo. Ni danas, bez obzira na to kojoj političkoj stranci pripadali, zadarski političari ne mogu se osloboditi navike da rade na štetu ugleda i prosperiteta Paga. Nedavno je izišla monografija "Zlato i srebro Zadarske županije" u kojoj se Pag i paška kulturna baština ne spominju ni jednom jedinom riječi. Ništa nije bolji odnos crkvenih vlasti."

Možda bi se moglo postaviti pitanje svim paškim gradonačelnicima među kojima je i pisac romana, zašto su se oglušavali na vapaje paških koludrica Benediktinki za pomoć kako bi se na primjeru njihovih kolegica iz Zadra uredio stalni postav "Zlato i srebro Grada Paga". Možda bi se došlo do odgovora na činjenicu zašto se zadarski političari tako odnose prema paškoj politici.

Da je crkva jedina Ustanova koja se kroz sva stoljeća paške povijesti jedina borila za očuvanje kulturnih dobara Grada Paga podsjeća nas i sam autor romana, demantirajući samog sebe, pa me malo čudi da se autor nije osvrtao na prije napisani tekst romana, napadajući neke strukture Grada Paga, kojima je i sam pripadao.

str.66. "Vraćajući se doma sreli smo don Srećka. Taj korpulentni, dobrodušni svećenik svojom je jednostavnošću, brigom za crkvenu ostavštinu grada i druželjubivošću, bio iznimno omiljen većini građana. U nekoliko godina svoje svećeničke službe, pokrenuo je mnoge akcije na revitalizaciji crkava i starih običaja. Obnovljena je fasada stolne crkve Marijina Uznesenja u Pagu i Starom gradu. Uređen je interijer, a obnovljene su crkvene orgulje. Don Srećka nije smetalo što su u mnogim akcijama sudjelovali i članovi SDP-a, iako su mu neke "nadobudne Hrvatine" zamjerale.


Na stranama 139. i 140. možemo pročitati na koji način stranačko društvo polemizira o zaštiti kulturnog dobra Grada Paga, konkretno o narodnoj nošnji i njenoj zaštiti, znajući da imamo Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, na osnovu kojeg je autor mogao pokrenuti zaštitu istih dok je bio gradonačelnik. Uvijek je najlakše kritizirati kada nisi na vlasti. Još je jednostavnije ljude dijeliti na ove i na one, na njih i na nas, teško ih je ujediniti oko istog, bez ideologije, misleći isključivo na očuvanje kulturnih dobara Grada Paga.


Na samom kraju romana autor nam daje model kako se treba živjeti za ideale i što je to ideal, premda u romanu više puta (u rukavice) prikazuje one koji su izabrali "krive" ideologije.

str.125. "Bez stava i ideala čovjek živi poput biljke, koja usađena u komadiću zemlje, nikad ne može sagledati bujnost, šarolikost i ljepotu cijelog polja. Ako ne može utjecati na život, čovjek je lišen ushićenja, radosti i boli, zadovoljstva i tuge."

str.130. "Vrijede li ideje, ideologije tolike žrtve? Zar je moguće da pokretačke silnice promjene i izgradnje novog društva u sebi sadrže klicu razdora i razaranja. Putevi prema sreći kao da idu tragom tuge, čemera i jada."

Autor nam predstavlja Pažane koji su život dali za ideale, ali posebno izdvaja Juru Grašu, Antonija Danielli i Antu Festinija.

str.101. "27. svibnja 1924. Zorka i Vitorio dobili su sina. Jučer oko deset sati rodio se Antonio Danielli, i to u kući Vidolinovih."

str.197. "9. siječnja 1945. Tužna vijest stigla je iz Trevisa. Antonio Danielli, sin naše Zorke i Vitorija, zvjerski je ubijen 15. studenog prošle godine, od strane talijanskih fašista i njemačkih nacista."

Mnogo godina kasnije Pag se odužio svojem Pažaninu, imenovanjem ulice Antonio Danielli, premda mnogi nisu znali da je on Pažanin. Naša pokojna teta Marica Herenda rođ. Festini neposredno prije svoje smrti, kada je čula da se u Pagu jednoj ulici dalo ima po Antoniju Danielliju, odala mi je svoju tajnu: "Branimir, ja sam jako dobro znala njegovu mater i toga maloga, zajedno smo služile u Zadaru. Imam dvije slike na kojima je i taj mali, da nebi propale ja ću ih dat Tebi pa ih sačuvaj." I danas su u mojem posjedu te dvije fotografije, a moja je najveća greška što nisam zapisao tko se sve nalazi na tim fotografijama. Možda autora romana zaintegrira ova primjedba pa mi on u tome pomogne, jer nas je roman doveo do istog čovjeka.


str.198. "18. siječnja 1945. Jučer su na Belvederu streljani Marica Rumora, Jure Grašo i Jakov Meštrović. Nasumce izabrani taoci ubijeni su zbog pogibije jednog njemačkog vojnika. Smrt je tako počela uzimati i one koji su se klonili svih politika i svih vojski. Nije bila milostiva prema onima koji su u tišini i miru samo željeli živjeti svoj život."

str.222./223. "Mora se saznati koliku je žrtvu podnio pokojni Jure dodajući svoj život za drugog čovjeka koji je, za razliku od njega, imao zasnovanu vlastitu obitelj, a kojeg su zlotvori kao prvog taoca izabrali za streljanje."

Na strani 225. autor donosi pregledan opis nakon što se u Pagu doista desio vandalizam kada je oskvrnut spomenik tim palim Pažanima. Dobro je što je prozvao sve odgovorne za ovaj nemili događaj.


str.221. "U Solani, koja je dobila ime po poginulom partizanskom borcu Anti Festiniju, također su trljali ruke jer očekuju obilnu berbu soli."


Dužnost mi je kao članu obitelji, a riječ je o stricu (barbi) moje majke Marice, kazati nekoliko rečenica o Anti Festiniju jer se u mnogim pisanim dokumentima za Grad Pag tog čovjeka veže za partizanski pokret, kojeg on nije ni dočekao. Ante Festini jedan je od zatvorenika u Lepoglavskoj kaznioni, 1931. godine podlegao pod torturama u poznatom "štrajku glađu". Njegovoj smrti svjedočili su, zašto postoje i pisani dokumenti, kolege zatvorenici u Lepoglavskoj kaznioni: Moša Pijade, Đuro Pucar-Stari i Josip Broz-Tito. Jednako onako kako je autor romana opisao smrt Jure Graša, tako je i Ante Zemljar u svom romanu "Mozaik" opisao smrt Ante Festinija.


Sve ovo ne bi imalo nekog kontinuiteta u romanu, da autor nije spomenuo svoje suborce iz Domovinskog rata, poglavito one koji su svoje živote dali na Oltar domovine.

str.200. "Oko podneva pronijela se vijest da je na Vujatovu brdu kod sela Marića poginuo Mate Šavar, jedan od hrabrih zapovjednika paških domobrana. Čovjek vesele naravi i neobuzdane hrabrosti. Nešto kasnije smrtno je strado Milivoj Pogorilić iz Povljane, a teško je ranjen Dobrijević kojeg je nagazna mina zamalo stajala života. Petog kolovoza još su trajale borbe na Ljubovu i ostalim crtama bojišnice, a šestog kolovoza 118. domobranska pukovnija, u čijem je sastavu bilo oko 200 branitelja s otoka Paga, izbila je na Ljubovo.
Povratak u Pag bio je veličanstven. Gotovo da nije bilo Pažanina koji nije nazočio posljednjem postrojavanju paške bojne na rivi. Miješale su se emocije: radost zbog pobjede i prestanka ratne agonije, a tuge za poginulim koji su svoje živote utkali u slobodnu Hrvatsku."


Davor Velnić u svojoj knjizi "Čitajući Krležu" citira dijelove Krležinih djela, o ideologiji govori sljedeće: "Svaka ideologija potiče obožavanje i prije svega ona je laž i obmana: otpadak morala, okrajak suprotan ljudskoj naravi i svakoj duhovnosti. Sve one započinju vrućim besjedništvom o pravednosti, boljoj budućnosti, a završavaju cenzurom i hladnom sobicom za batinjanje. Ideologija je bolest i posljedica bolesti i svi su smjerovi njeni, jer ona je metastaza."

Kako se odmičemo od politike, dolazim do toga da će se autor jednim velikim dijelom svojeg romana baviti paškim karnevalom i da će on u mnogim opisima biti središnji događaj u Gradu Pagu.

str.35. "Tri su četvrtka do Pepelinice. Večeras naša udruga orgnizira prvi ričavac ovog karnevala. Tradicija naših Pažana snažan je iskaz prkosa i samosvojnosti."

izvor:Facebook

str.117. "Srpanjsko sunce naprosto je žarilo maškaranu povorku na njenom putu od trajektnog pristaništa do Pijace. Znatiželjni Pažani i malobrojni gosti veselo su pozdravljali maškarane i natankane karnevaliste. Gradska glazba izmjenjivala se s grajom raspoloženog naroda, pjevom paških pivaca i bukom motora čamaca koji su vraćali turiste s kupanja po razbacanim plažama i plažicama pjeskovita Paškog zaljeva."


str.226. "Mladost poludjela u karnevalu. U netom izgrađenom zadružnom domu, održavaju se svake subote tanci pod maskama. Marko svira s glazbarima, a Ruža sa svojim drugaricama luduje u maškarama. Neka se omladina zabavlja."


Autor osobitu pozornost pridaje jednoj od najvažnijih gospodarskih grana u Gradu, što je svakako solarstvo. Solana je bila mjesto okupljanja radništva koje je uvijek bilo spremno stajati na braniku svojih prava i društvenih promjena.


str.65. "Oblizujući usne, osjećao sam okus soli, i hraniteljice i neprijateljice našeg naroda. Soleći pašnjake oplemenjivala je mlijeko i meso naših ovaca, dajući jedinstven okus paškoj janjetini i paškom siru. Ali soleći ujedno polja, uništavala je trud naših vrijednih težaka. Sol je bila i novac i roba. Solana je kroz povijest hranila mnoge obitelji, a i danas od nje živi veliki broj obitelji. Solana i solarstvo bili su blagodat i sigurnost ovoga grada."

str.101. "Završio je štrajk solanskih radnika. Njihovi su uvjeti prihvaćeni pa su se jutros vratili na posao. Jure i drugovi iz sindikata, dobar su dio noći proveli kod Donadića. Jutros o doručku samo mi je usput prozborio da je ovo tek početak bitke za humanije društvo i pošteniji odnos prema radu."

sr.132. "Diže se spomenik narodnom zlotvoru čiji su kazamati puni hrvatskih domoljuba. Desetine Pažana osjetila su na svojim plećima pendreke i kundake pobješnjelih žandara i policijskih agenata. Te podle ulizice koje vode Solanu, učinili bi sve da se dodvore svojim gospodarima koji zatiru sve što je hrvatsko. Nemaju ni stida ni srama, ni časti ni ponosa. Nemaju ni domovine. U Solani se sprema novi štrajk. Radnicima već nekoliko godina nisu povećali plaće, a cijene u trgovinama neprestanu rastu. Sve teže se sastavlja kraj s krajem. Čini se da je ipak došlo do dogovora jer najavljeni štrajk za 1. svibnja nije održan."


Na kraju moram ustvrditi da me je autor svojim opisima vraćao u više navrata mojem djetinjstvu. Opisivao je grad i sve što se dešavalo u tom gradu. Jedan od tih opisa ću ipak izdvojiti, jer mi se toliko urezao u sjećanje da ga je teško potisnuti iz sebe.

str.134. "Dok smo Vangradima ulazili u grad, kar se još treskao zbog rupa koje su djeca iskopala na zemljanom putu, a za igru frenđama, kamenim lopticama, koje su u te rupe ubacivali. Posljednjih dana ta je igra postala prava pomama. Po urušenim zidinama Staroga grada dječaci su skupljali odlomke kamenih pragova i čekićima oblikovali male kamene loptice. Zatim su ih satima brusili na gromadama brusela na rubu stare rive od sazmorca magazina."

Dečki koji su lupali te loptice (balice) na Katinama gdje sam proveo dio svojeg djetinjstva bili su moj barba Ivo Madona, Ante Rumora, braća Paulinovi, Ivo Canko, Ante Čurligo, Ante Durinić, braća Donadići, neka se ne naljute oni koje sam izostavio, ne namjerno.
Dok su oni sa malim čekićima oblikovali svoje loptice, mi mlađi smo pored njih napućeni govorili (recitirali): "Cara u bočice, pol meni, pol tebi da se maška ne oženi", i u više navrata bi se desilo da jedan krivi udarac prepolovi lopticu. Radi toga sam jednom dobio i šamar, ali i to je bio dio igre.


Toliko puta sam u svojim postovima na ovom blogu spominjao moje nane, moju nanu Katicu Lućinku i nanu Mariju Žgoriku. Tko uzme roman "Ružarij nane Jerke", potaknut i ovim postom, zasigurno će u mnogim opisima pronaći svoju nanu. Te naše nane su naša bogastva, bogastva našeg djetinjstva i možemo im zahvaljivati jednako onako kako je to uradio autor na kraju romana: " Zahvaljujem nani Jerki na poklonu koji mi je ostavila i koji ću prenjeti svojoj djeci da se ne zaboravi. Objava ovih zapisa-ružarija moj je dar jednoj običnoj, a neobično hrabroj i čestitoj ženi, životnoj junakinji, našoj nani Jerki.
Kažu da zlo pobjeđuje kad dobri ljudi šute. Zato moramo govoriti, mi dobri ljudi."

Ovaj blog bio bi prikraćen za dobro da nisam progovorio i zapisao svoje dojmove koje sam doživio tijekom čitanja ovog romana, ne kao književni kritičar, nego kao zaljubljenik u pisanu riječ, poglavito onu koja govori o mojem rodnom Gradu, njegovim ljudima i običajima.

05.04.2018. u 19:41 • 0 KomentaraPrint#

subota, 31.03.2018.

USKERS





Baš san se cudi zac se ne javja, kada jutros odma zoron, evo ga da ne zaboravi čestitat Uskers, i da me zatece:
- Komunjaro doma si, ni te voja nanka dograda doć.
- To si Ti cera ceka filu za frigane sardele na Korzo, ja sam sve parića unaprid. Di ću doć dograda kada san cera celi dan bi u balunu.


foto izvor:Goran Kovačić/PIXSELL

- Danaska ćemo vidit ki je boji u balunu, zato ja tebe zoven, a ne za Uskers, jebe se meni za Uskers.
- Znan ja de Tebe ni briga za Uskers, ali si pervi na pijatu, neće falit ni kuvanih jaja, ni škalonje i rokvice, ni janjetine. Za to je Tebi Uskers, a ca je to uopće Uskers baš Tebe briga.

- Isto kako i tebe. A ca si to cini cera, da ti je dan bi u balunu?
- Posli posla san bi na sprovod na Viškovo, od prijateja Marinka je umerla mat, onda san doša doma, pa san Matea vodi izvadit zub. Sve moguće specjaliste od zubi smo pasali, popi je litre antibiotika i zub mu je celo vrime bi natecen. Dragi moj da si to vidi, nebi verova. Mateu svaka čast. Bi je pravi heroj. Zubar ni moga doć sebi ko je to dite. Govori da ni stariji nebi ovako zdura.

- Čuhaj, a ki ti je to prijatej, je ga ja poznivan?
- Ca ja znan dali ga Ti poznivaš, on derži bravariju na Viškovo, ali mu morebit znaš ćer, to je ona mala ca piva "Potresujku", mala Ivana.
- A, ha to je ona mala Marčelja. Koga ti sve ne poznivaš da je meni znat?

- To Ti znači bit dobar covik.
- Nego da te pitan, jesi se parića za popodne? Na Poljudu će bit preko dvajset ijad judi. Satrit ćemo vas.

- Sportska zanimacija je parićana: kikiriki, slani štapići, bonboni. Živi bili pa vidili. Neka pobjedi ki bude boji.
- Pravi si političar, ovako oni odgovoriju.
- Dugo san bi u sportu, da nebi ovako odgovori.
- Sa Lokunjon si svih stresa. Pred neki dan me ugrad pita jedan Pažanin da ako je istina ono ca pišeš? Ca si nepismen mu govorin, vidi si da je svi argumenti stavi na stol. Koliko se ja sa njin družin i kada god govorimo o Lokunji, znan koliko je on unutra. Uvik mi govori da mu je ta Lokunja okrenula život napak. On je racuna nakon škule doć doma, nastavit svirat sa Ganjašon i svoj život usmjerit prema svome gradu. Ovako je mora poć živit u Vela Luku na Korčulu. Malo njih to zna di si ti sve živi.

- Neću više o tome govorit, niti pisat. Ispada koda ja nekoga merzin ili rušin. Meni je samo krivo ca se judima još dan danas mažeju oci. Jesi pročita ca danas piše u Novon listu?
- Ne!
- Doslovno Ti naslov piše: Na Bašaci luka, ugostiteljski sadržaji, šetnica, plaže.... Ti si covik ki je radi u privredi, pa mi reci koliko vrimena i koliko šoldov triba da se jedan ovakav projekt realizira? I kako da covik ne popizdi, to je ono ca mene muci i za Lokunja i za sve druge laži ke se plasiraju judima. To je ono ca san ja poruci. Ucinite jednu stvar, pa zovite ijadu novinara i pokažite ca ste ucinli, a ne stalno ucint ćemo ovo, ucinit ćemo ono, koda smo mi mujeni a nisu se maknuli daje od Katin.

- To imaš potpuno pravo. Stalno se falimo, a grad uvik isti. Kada vidim ca su sve ucinli u Kerk, dojde mi slabo.
- Mojoj teti nikad ni palo napamet se od Kerka tornat u Pag.
- Ka tebi teta žive u Kerk?
- Materina sestra, turlavce, u Punat i dvoje dice.

- Ja san zaboravi da Ti mat ima sestru i da je pozakonjena doli. Sekerva joj je bila Morika, vidim je brata Iva Morića na Korzo i sa njin čakulan, čak smo i Tebe spominjali.
- Vidiš kako si pametan.
- Bebiću, raščakulali smo se i mogli bimo ovako do sutra ujutro. Sti san samo provjerit dali ćeš doć dograda, ali kada ti je Mateo još tako sa tin zubon, boje da si osta doma.
- I ja mislin da je tako. Zvat ću te posli utakmice, pa ćemo nastavit sa ćakulon. Je se slažeš?
- Slažen. Bog.

31.03.2018. u 14:38 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 22.03.2018.

LOKUNJA – BUDUĆI CENTAR ZDRAVSTVENOG TURIZMA 2.





Ovim postom okončati ću svako daljnje pisanje i razuvjeravanje čitatelje paških portala kako je ideja o izgradnji Centra za zdravstveni turizam samo puko obećanje aktualne paške politike a što se krije iza toga prepuštam čitateljima ovog bloga na volju da procjene.

Naravno da me odmah nakon objavljivanja posta nazvao moj dragi prijatelj sa upitom: ca ti to triba? Ti misliš vez dobit na Katine? Znaš ca ćeš dobit? Boje da ti ne govorin. Valjda si doša do toga da političare interesiraju samo šoldi, moj Bebiću.

Ovo je samo dio našeg žestokog verbalnog obračuna, ali sam mu čvrsto obećao da ću iznjeti sve one činjenice koje govore u prilog tome, da bez sustavnog prilaza ovom problemu on nikada neće biti realiziran. Lokunja me stajala života na kojeg nisam računao, previše me to boli da bih samo tako prelazio preko toga.



Predmijevam kome profesor Ernest Meštrović, kao član Povjerenstva, podilazi iznoseći neprovjerene i netočne informacije, ali me čudi da profesor Meštrović kao akademski građanin spušta se na takav nivo (za šaku Judinih škuda) iznoseći podatke bez utemeljenja ili ih namjerno izostavlja. Profesor Meštrović tvrdi da do sada nije učinjena niti jedna sustavna analiza koja bi mogla potvrditi o ljekovitosti blata. I baš sada ova koja se provodi na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu će potvrditi predaju o ljekovitosti blata u Lokunji. Profesor Meštrović nije naveo tko plaća naručenu analizu i koliko ona košta porezne obveznike Grada Paga, što vjerujem u gradu svih jako interesira.

U daljnjem tekstu pokušati ću profesora Meštrovića upozoriti ili podsjetiti kako je topla voda odavno izmišljena i kako na tome nije trebalo trošiti novac.

Siguran sam da svi oni stručnjaci koji su govorili o ljekovitosti blata i opravdanosti izgradnje lječilišta, a to je sada skoro jedno stoljeće, nisu svoje tvrdnje temeljili bez analiza i sigurnih podataka koji su govorili u korist ljekovitosti blata u Lokunji.

Biti u medicinskoj struci zahtjeva od medicinskog djelatnika i stalna učenja, usavršavanja, pračenja noviteta u grani medicine kojom se bavi. Nisam zaostajao u tome, štoviše Komora fizioterapeuta me veže da godišnje sakupim 20 bodova kako bih mogao produžiti licencu za rad. Jedno stručno predavanje nosi 5 bodova što bi značilo da godišnje "moram" sudjelovati na četri predavanja.
Dugogodišnji sam bio preplatnik stručnog časopisa koji se zvao: "Fizikalna medicina i rehabilitacija", koji me navodi da demantiram tvrdnje profesora Meštrovića i da građanima Grada Paga pokažem i drugo lice ove priče.

Taj isti časopis je 1991. godine broj 1-2, godina VIII donio članak: "Ambulanta za primjenu limana" autora: G.Ivanišević, R.Repač i B.Ćurković sa Zavoda za reumatske bolesti i rehabilitaciju, KBC Rebro, Zagreb.
Rad je prije toga bio prikazan na Drugom balneoklimatološkom kongresu Jugoslavije, Igalo, 18-20. 10.1990.
Kao podloga njihovom radu poslužilo je predavanje kojeg su 1975. godine na 16. međunarodnom kongresu za talasoterapiju u Opatiji iznjele autorice (dr. Mira Rubčić Šoć i dr. Alma Polić Tadejević) o prvim rezultatima primjene limana na Pagu. Posebno su istakle njegovu ljekovitost i vrijednost u liječenju kroničnih bolesti i funkcijskih gubitaka.
Autori navedenog rada govore, citiram: "Prva poznata istraživanja limana na Pagu izvršio je Hrvoje Iveković 1937. Drugo ispitivanje proveo je K.E. Quentin 1959. u Balneološkom institutu Münchenu na temelju uzoraka koje je izvadio LeoTrauner. Najopsežnija ispitivanja izvršili su Renata Novak i Radovan Čepelak 1975. i 1976. u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i objavili rezultate (Mandić, Novak, Čepelak 1976). Njihovi rezultati korišteni su u ovom radu."

Jednom prigodom u razgovoru sa dr. Mirom Rubčić-Šoć o sudbini lječilišnog Centra "Lokunja" po okončanju mojeg školovanja u Rijeci, potvrdila mi je da posjeduje nalaze Balneološkog instituta u Münchenu i da joj je dr. Quentin kazao da po organoleptičkim i fizakalno-kemijskim svojstvima ovo nalazište blata, jedno je od najboljih na Jadranu.


Sva svoja znanja o ljekovitom blatu (peloidu) temeljio sam na svom radu u dvjema ustanovama koje su ljekovito blato (peloid) koristile kao osnovni agens u liječnju navedenih bolesti i nekih drugih. Bio je to Zavod za medicinsku rehabilitaciju "Kalos"-Vela Luka i Zavod za talasoterapiju "Solaris"-Šibenik.


Bilo bi neophodno da se u spomenutom povjerenstvu našao stručni zdravstveni djelatnik ili tim iz domene fizikalne medicine i rehabilitacije Kako bi se stvorila briga u domeni zdravstvene skrbi korisnika usluga u spominjanoj Lokunji, i kako bi se moglo udovoljiti zahtjevima moderne medicine kao i suvremene fizikalne medicine i rahabilitacije.

29.03.2013. u Kneževom dvoru u Pagu na prezentaciji projekta "Pag – potencjali za zdravstveni turizam, aktivni i kongrasni turizam" profesor Meštrović je ustvrdio: " Ako se ljudi u Pagu ujedine u ovim projektima, oni će se i ostvariti. U Pagu postoje uvjeti za razvoj zdravstevnog, aktivnog i kongresnog turizma i na tome treba raditi jer suvremenim turistima sunce i plaže nisu dovoljni".


Ako se ovom dinamikom budu realizirale ideje paških političara i profesora Meštrovića, onda možemo biti sigurni da će i moja djeca biti umirovljenici kada se ovaj projekt bude realizirao. Sada smo tek na analizi dali je blato ljekovito, a paški političari štovani profesore Meštroviću u svim svojim predizbornim obećanjima tvrde da je blato u Lokunji ljekovito i da je ono povod radi kojeg će baš ta izabrana vlast sagraditi Centar za zdrvstveni turizam, samo Vi dajte glas našoj opciji. Vjerujem da će te i Vi nakon nalaza analize Instituta Ruđer Bošković, sa punom odgovornošću potvrditi da je blato u Lokunji, ljekovito.

Živi bili, pa analizu dočekali. Ona će biti podloga za početak realizacije ovog grandioznog projekta. Možda se do tada i ljudi u Pagu ujedine i tada neće biti bojazni da Grad Pag, konačno dobije suvremeni Centra za zdravstveni turizam, zvani "Lokunja".

22.03.2018. u 18:46 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 20.03.2018.

LOKUNJA – BUDUĆI CENTAR ZDRAVSTVENOG TURIZMA




Za mirovinu se sprema osposobljeni djelatnik Centra za zdravstveni turizam u Gradu Pagu imenom "Lokunja" a još ni kamen temeljac nakon četri desetljeća od okončanja školovanja nije postavljen. Pred neki dan smo na žalost ispratili na posljednji počinak Sonju Kurilić koja je trebala biti jedan od djetanika tog istog Centra.



To je ozbiljnost i vjerodostojnost paške politike. Sve vrijeme demokratskih promjena u Gradu Pagu imamo nasljeđe socjalističkog načina vođenja i upravljanja Gradom Pagom. Kako se u Pagu kaže: idi mi – dođi mi.

Koliko je to dobro za sveukupni gospodarski, kulturni, demografski i sve druge vidove života u Gradu Pagu svima je jasno.


Portal Radio Paga danas donosi vijest o čišćenju i izgradnji zgrade za turizam na rubnim djelovima morskog bazena u Lokunji gdje se nalazi ljekoviti mulj. Gradski oci nam govore kako je to prvi korak u projektu uređenja zgrade turističke namjene. Već ovo ljeto biti će uređna zgrada koja će biti u funkciji zdravstvenog turizma. Mali korak, za veliki početak naglašavaju gradski oci. Po koji puta?

foto izvor: Facebook

Svaki detalj koji je bio vezna za budući lječilišni Centar "Lokunja" imam sačuvan, pa između ostalog imam sačuvanu izjavu ondašnjeg i sadašnjeg gradonačelnika Paga Ante Fabijanića, iz 1.12.2010. za Zadarski list gdje navodi da će se za uređenje Lokunje utrošiti 600.000 kuna, a sredstva za izgradnju bazena i lječilišta će se osigurati iz proračuna za iduću godinu.

Molim Vas gospodo draga, da se više ne igrate ljudskim sudbinama. Ne ulijevajte lažnu nadu za ono što i sami znate da ne možete ostvariti. Četri desetljeća sve paške politike pričaju uvijek iste stvari, a nisu se pomakli dalje od istog, da je blato u Lokunji ljekovito. Ljudski životi i njihove sudbine su daleko vrijednije od Vaših tlapnji i lijepih snova. Siguran sam da bih daleko bio zadovoljniji da sam mirovinu mogao ostvariti u svom rodnom gradu.

Na moju žalost u Pagu još uvijek ima nerazumijevanja za razvoj zdravstvenog turizma, stihijnosti, pomanjkanja koordinacije, nestručnosti i neodgovornosti u pripremi i realizaciji takvih poduhvata, bilo u lječilišnom ili hotelskom sektoru.
Siguran sam da Grad Pag sam nije u mogućnosti realizirati ovako veliki zdravstveno-turistički objekt, već u suradnji sa nekim od stranih partnera iznaći rješenje koji će pratiti korištenje kako prirodnih resursa (peloid), tako i arhitektonski riješiti prostor Lokunje.

2014. godine u Opatiji je osnovan Klaster zdravstvenog turizma kao plan razvoja zdravstvenog turizma Hrvatske, na čijem čelu je postavljen dr. Vladimir Mozetić, današnji Ravnatelj Doma zdravlja-Rijeka, čiji sam djelatnik, koji je u svom inauguracijskom govoru naglasio da se ovoj udruzi mogu pridružiti i ostale fizičke i pravne osobe koje svojim djelovanjem mogu pridonjeti promociji i razvoju Kvarnera kao destinacije zdravlja.
Dali itko od paških političara, gospodarstvenika pa u konačnici i zdravstvenih djelatnika ima volje i znanja priključiti se ovom Klasteru, kako bi se na zdravi način konačno došlo do rješenja "Lokunje"?
Sve drugo je utopija i bacanje novca u ludo.

20.03.2018. u 21:57 • 0 KomentaraPrint#

petak, 16.03.2018.

FURBAĆON




Zna san da derži nos na mene, baš me briga i za to. Gren mu se javit da vidin kako diše, da ni na aparatima.
- Ca je Bebiću, još san živ, ni vrag da ti se ca dogodilo kada se ti javjaš, morebit su Titanika digli sa dna pa meni pervome javjaš.
- Ni Titanik ali ni ni boje.
- Kako more bit dobro kada vidin ca ciniš. Krivo mi je da više nećeš dizat te stare slike, a vidiš par slik ke su digli na taj Fejs sam misli da je to neki drugi letrata sve dok se nisi potpisa. Nakon ca si se potpisa, te slike su nestale sa Fejsa. Ki smo mi lupeški narod.


- Da si vidi gospođu u Bijađovu butigu kada san je reka da ova slika ca je visi na zid, da je to moja slika, samo ca ni zvala policiju. Moga san radi svoje slike sveršit na policiju na ispitivanje zbog uznemiravanja prodavačice falšog zlata.
- To si dobro reka. Ja neznan ca bi ucini da san bi na tvon mistu, ja ovako živčan verujen da bi je tu sliku izguli sa zida.

- Samo ti zajebavaj. Vidiš ki si furbaćon i kako voliš tentat.
- Nema to veze sa furbarijon, Bebiću, nego sa onin ca je moje, je moje. Pustimo te slike, imaš pravo i ne diži više nanka jednu sliku gori. Nego da te pitan:- jesi nabavi knjigu od Iva Škofunara?

- I pročita je već.
- Ma Bogati, kako si doša do knjige?
- Tea je bila kupit kod Renca.
- Vidiš, zaboravi san da je Tea doli. Pa ca ti se cini?
- Vidit ćeš ovi dani kada napišen post, pa ćeš mi se javit.
- Vidi san da si bi Sonji na sprovod, nisan nikako moga onaj dan doć. Javit ću se Štefanu kad pojden u Pag. Bilo je tužno za vidit, ali priznat ću ti pervi put da si dobro odradi taj posal.
- Osjeti san da je to moja obaveza najprije prema Sonji, jer smo celog života bili zajedno, pa onda za Damira i ćer joj, pa na koncu i za Štefana, Milku i Barbaru.

- Lipo od tebe, Bebiću. Sve više te u Pag čuhaju ili čitaju kako očeš, vidiš da je Vijola dobi nagradu. Sada drukaj za Dodu.

- Reka si mi i to san napisa da ćeš in reć neka greju u fratri kada je koludrica dobila tu istu nagradu.
- Pa ca san fali?
- Bože sačuvaj. Nego nisi mi reka ca Ti se cini za lučicu "Katine"?
- Pa ca meni na celo piše da san mujen ili si mene naša. Ja ti govorin da će te opet zajebat i da nećeš dobit vez u tu lučicu. Vez će se moć samo kupit ispod banka a ti perdi i piši ca očeš. Pa ca nisi ti ucini mulić na vilu Jerku?

- Pa da i jesan, ca Tebe briga?
- Koliko Eura dobivaš za vez?
- Jušto koliko mi je rata kredita za jahtu ca je svako lito vežen na taj mulić. Vidiš kako si zlocest. Sam znaš koliko san pisa ca su mi bovicu svaku godinu ukrali ili uništili za onih misec dan ca bi veza kaić na tiramolu. Još san se skoro jedan put potuka sa Rombonićen i Dudon, jer su mi rekli da oni imaju veća prava od mene, a jednome i drugome na gliseri visi Austrijska zastava. Učesnici Domovinskih mulićov, pa imaju prednost pred drugima. Oni su sve za mulić dali i život ako triba. Pa Ti odi naprid.


- Koji si ti zajebant, umra san od smiha.
- Samo se Ti smiji, a da si bi na moje misto verujen da bi ucini isto kao i sa onon slikon u Bijađovoj butigi.
- Je u Pag još ki zna ki je bi Bijađo?
- Pa ca mene pitaš, to pitaj njih u Pag kada pojdeš. I ovako te ceka sad pred Uskers poć doli apartmani pocistit.
- Ja san se za to spoti, a ne ti.
- Reci svojoj drugarici neka se lipo odmori, jer da Vas doli ceka mlada janjetina sa kumprilima i škalonjon, posli toga lipo hladan gemišt i neka draga dimi.

- Fala dragon Bogu da si i Ti nešto pametno reka. Kako Mateo?
- Ne pitaj me ništa, jer ću škopjat. Da san zna ca me sve ceka kada ga upišen u fantinići, nebi ga nikada upisa. Kada se vidimo ću Ti sve lipo ispripovidat. Stoj mi dobro i cuvaj se, pa se cujemo.

- Kuraja Bebiću, to ti najviše triba. Bog.
- Bog.

16.03.2018. u 18:46 • 0 KomentaraPrint#

subota, 10.03.2018.

LUČICA "KATINE"




26.10.2016. Zadarski list je donio vijest da je Županijska lučka uprava dostavila Skupštini Zadarske županije Izvještaj o izvršenju godišnjeg programa rada i razvoja luka, te zamolbu za sufinanciranje troškova izrade projektne dokumentacije za izgradnju komunalnog dijela luke Pag otvorene za javni promet. Projektnu dokumentaciju čine geotehnički istraženi radovi i izrada geotehničkog elaborata te izrada Glavnog projekta iskopa dna i postavljanja pontona unutar lučkog područja luke otvorene za javni promet luke Pag. Ravnatelj Županijske lučke uprave Davor Škibola navodi da će se time lokalnom stanovništvu omogućiti siguran privez plovila u svim vremenskim uvjetima.



Ovo je dobra najava da će svi oni koji imaju prijavljene čamce i uredno plačaju pristojbe konačno doći do svojega veza. Došlo je vrijeme da se samovolji oko vezova u Pagu stane na kraj.


Na potezu od vile Jerke, do obiteljske kuće Maržić, bespravno su izgrađeni mulići za privez čamaca. Kome god je palo na pamet, mogao je izgraditi svoj mulić, prisvojiti ga i vezati čamac bez ikakve dozvole, prisvojiti pomorsko dobro i ne dozvoliti bilo kome drugome da to isto pomorsko dobro koristi. Više su se puta događale neugodne scene kada su te muliće koristili ljudi koji su smatrali da se mogu tu privremeno vezati bez da naruše nećije vlasništvo. Postoje indicije da su se mulići i iznajmljivali gostima bez ikakve kontrole.


Na službenim stranicama Grada Paga, imamo i javno očitovanje iz gradske uprave imena ljudi koji na privezališta Katine posjeduju vezove, čak i iz susjednih zemalja, i radi kojih ne mogu započeti radovi refuliranja dna, (čišćenju i iskopavanju).

foto:Elvis Šmit

09.03.2018. na portalu Radio Pag dvije godine kasnije imamo vijest da bi do ljeta Pag trebao imati novu, dobro uređenu lučicu, Katine sa 280 novih privezišta za brodice.


Gradske vlasti još se nisu očitovale na koji način i kojim redosljedom će svi oni koji uredno plačaju lučke i ostale pristojbe moći doći do svojeg veza. Nadamo se da će do početka turističke sezone to biti objavljeno.

10.03.2018. u 13:09 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 07.03.2018.

LAUREAT - ANTE TONČI KURILIĆ - VIJOLA





Lijepo je znati da se moj blog prati i od strane gradskih čelnika, ako nitko drugi ono predsjednik Gradskog vijeća Domagaj Vičević. Vrijedi koji puta prozvati javne djelatnike grada i podsjetiti ih što su u predizbornim kampanjama zborili.



Postom "Ante Tičić – Doda i Ante Kurilić – Vijola" od 8.07.2017., podsjetio sam predsjednika Gradskog vijeća kako bi obojicu ovih zaslužnih Pažana trebalo nagraditi životnim nagradama za djelovanje u kulturi Grada Paga.



Nismo dugo trebali čekati da jedan od njih dvojice nominiranih sa stranica ovog bloga i dobije ovo zaslužno priznanje.

Na portalu Radio Paga donešena je odluka sa 4. sjednice Gradskog vijeća Grada Paga da se Anti Kuriliću, članu i voditelju KUD-a Družina dodjeli javno priznanje, Nagradu za životno djelo. U obrazloženju odluke, navodi se da je svojim predanim i nesebičnim dugogodišnjim radom na očuvanju paške folklorne tradicije i njenom prenošenju na mlade naraštaje, dobio ovo najveće priznanje koje dodjeluje Grad Pag.


Ova nagrada Tonču Vijoli, biti će uručena na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Paga u prigodi Dana Grada, 30. ožujka.


Izuzetno mi je drago i ispunjava me ponosom činjenica da su se odgovorne glave ujedinile, odvagale ozbiljnost nominacije i prihvatili da se vrijednog Tonča Vijolu nagradi ovom prestižnom nagradom.


Ovim putem upućujem iskrene čestitke laureatu i neka ga dragi Bog još dugo godina poživi kako bi nas svojim glasom uveseljavao i pružao nam trenutke koje nas Pažane čini dodatno ponosnim.

07.03.2018. u 16:04 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< travanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (7)
Veljača 2018 (6)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (7)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (5)
Srpanj 2017 (9)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (7)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (8)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (6)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, dali je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se