ISKONSKI PAG

srijeda, 18.07.2018.

DA SE NE ZABORAVI - CIVERA





Sa koliko suhozida je opasan otok Pag? Da li je to ikada ki prova izracunat. To su kilometri suhozida. I sve se to lavralo na ruke. Koliko kamenja triba za ugradit jedan takav suhozid? Paški coban je između dvi mužnji, jutarnje i vecernje zna gradit ili popravjat suhozid. Za ugradit suhozid tribalo je i više ruk za pomoć.


Za prenit i parićat kamenja, coviku je tribala pomoć i kakvoga alata. Za ovaj posal tribala su «Civera».

Kako sam doša do te besede? Prije nego ca objasnim ca su to Civera, moram reć i kako san doša do te besede.
U novajskon Gradskom muzeju postavjena je foto izložba «Ćutin otok svoj…», a kako su tamo bile izložene i moje tri slike, red je bi da pojden vidit izložbu. Prvi put san u ton muzeju u kome je postavjena etno zbirka i tamo san naleti na civera. Koliko god san se trudi da najden kako je nastala ta beseda, nisan uspi nać.


Sada Van moran objasnit ca su to civera.
Civera su nacinjena od derva, ke imaju dvi stranice, dva duga debja šćapa do dva i pol metra i na njih se, prema credini ka se malo zaobli, sa sverdlon ucini se pet-šest buž u ke se zabiju poprečni šćapi ki su duži malo više od pol metra.

Pri kraju stranice su malo debje da ne skližeju kad ih dva covika, svaki sa svoje strane, nosiju. Na civera se nosi sve ca jedan covik sam ne more: velika kamenja, manju bacvu, maštel i svake druge stvari. Judi su se znali snać na svakakavi način. Kad bi se težak muci, judi su znali reć: - ca se muciš, stavimo to na civera i jedan tren će sve bit liberano.
Ali isto tako kada bi se covik zipi da ne bi zna zasebe i užali bi reć: - bi je toliko pijan da su ga na civera morali donit doma.

Dok san iska tumačenja besede civera naleti san na jedan članak u časopisu «Hrvatska pčela» di autor Rešid Selimović govori kako mu je jedan iskusni paško-riječki celar posudi civera za prijenos košnica. Ni se za cudit da su ta stara civera poslužile paškom celaru kao ideja za ucint civera za prenosit košnice. Sa tin civerima celari su više sigurniji da ih cele nećeju napast.


Izvor foto: Hrvatska pčela

Sada znamo zac su sve ta naša civera služila. U Pag ni sam ne znan kada sam i di vidi civera. Novajci su ih sacuvali za naraštaje ke dolaziju i to je lipo od njih.



18.07.2018. u 09:17 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 15.07.2018.

SIR I ČIPKA, JEDAN PAŠKI GRAD, JEDNO MISTO, VIŠE SELA, I KOLUMNE IVANA GLIGORE





Nisam mogao ni sanjati da je moj vjerni čitatelj bloga Iskonski Pag i gospodin Ivan Gligora. Kako da ne zahvalim gospodinu Gligori što je moj blog dobio dimenziju više time što je jedan ugledni dnevni list, svojem piscu kolumne dozvolio da napiše jedan osvrt na blog koji se očigledno čita i koji ima svoju težinu. Htio sam regairati na pojedine tekstove koje je gospodin Gligora napisao, ali sam shvatio da je to njegov pogled na otočna zbivanja, poglavito ona iz njegovog Kolana, samo što je razlika u tome, što on ima kolumnu u dnevnom listu, a ja se trudim svojim blogom iskazati drugačije viđenje, ponekad i istih stvari.


Bez obzira što mi gospodin Gligora imputira da ne živim u Gradu Pagu, ja mu svojom osobnom iskaznicom i «krštenicom», mogu dokazati da sam rođen u Gradu, da sam živio u Gradu do svojeg odlaska na školovanje i da se trudim da svojim pisanjem mogu promovirati svoj rodni Grad. I to mi nitko ne može zabraniti niti će me u tome spriječiti, pa ni gospodin Gligora sa svojim «poučcima».

Gospodine Gligora, oni koji Vas loše izvještavaju o mom pisanju morali su Vam priopćiti da ja niti jednom rečenicom nisam vrijeđao Vas, niti Vašu osobnost, niti posao kojim se baviti. Štoviše, moje je bilo da najveći znamen Paga zaštitim na način kako autori glazbenog, likovnog ili bilo kojeg drugog djela štite svoj intelektualni rad. Kud sreće da mjerodavni u Gradu Pagu to isto tako štite. Vi ne radite Pašku čipku, nego Paški sir, a odgovor na Vaše insinuacije oko zaštite Paške čipke, dobili ste javno od Predsjednice Udruge paških čipkarica, gospođe Nede Oros. Očito da niste pročitali još jedan bitan post na blogu koji govori o tome.

Po mom sudu Vi očigledno ne razumijete ili ne želite razumjeti osnovnu stvar: jedan se otočki brend (kao ni inače bilo koji drugi) ne može reklamno obilježavati drugim (o tome također imate jedan post), tim više što su materijalno posve različiti, po načinu na koji nastaju, po tome koga predstavljaju (sirari, čipkarice). To je kao da na automobil jedne poznate marke stoji amblem neke druge marke i drugog proizvođača. To je kao da američki predsjednik Trump na zastavi njegove zemlje, uz one zvjezdice, doda i karakterističan znak Triglava, samo zato jer mu je gospođa supruga Slovenka. Ali to ne razumiju ni u Paškoj sirani, niti u Komunalijama. Nemam ništa protiv da na svoje kvalitetne i na svjetskoj razini nagrađivane sireve stavite sve svoje i ženine do devetog koljena, ali ČIPKA NA SIR NE IDE! I ni s čim me nećete u to razuvjeriti.

I prije nego me posvađate sa svim mojim dragim Kolanjcima, morati ću Vas razočarati u jednoj od mnogih Vaših insinuacija. Ja sam u rodnoj kući sestre Rozarije Gligora u Kolanu, kod njenoga brata barba Ivana bio kao kod svoje kuće. Njegov sin Vitomir bio je oženjen za pokojnu Biserku Paladina kćerku od našeg kuma Marka i njene matere Marije Likovice. Vitomir me je potaknuo da pomognem u osnivanju prvog VIS-a u Kolanu i skoro cijelo jedno ljeto sam boravio u Kolanu pomažući da ostvare svoj naum. Sa sestrom Zorkom od sestre Rozarije sam radio u sklopu riječke bolnice. Nije prošlo da me teta Zorka ne bi zvala da dođem na bolničku juhu. Znala je ona koliko je obožavam, a ujedno je bila i moja pacijentica, dolazila je na fizikalnu terapiju na odjelu na kojem radim.

Što se sestre Rozarije tiće, da su Vam savjetnici proučili i pročitali blog naišli bi na post: »In memoriam – sestra Rozarija Gligora», pročitajte ga gospodine koji nosite isto prezima kao ta časna sestra, pa da ste je još i štovali, tu jednu u nizu redovnica paškog benediktinskog samostana, kao Kolanjac i lokal patriota posvetili biste je jednu kolumnu. Ovako, Vi imate samo jednu sveticu kojoj vjerujete, a zove se sveta Kuna.
12.srpnja na otvaranju izložbe naše Jelice Batić u Pagu, neki nadobudni Pažani su mi skrenuli pozornost da bi se ja trebao kloniti Vas, jer Vi navodno radite dobro ovom otoku. Ja sam za to vrijeme razgovarao sa rođakom moje majke Šimom Fabijanićom-Telerom koji mi je pričao o svojoj sestri Branki, o njenom zdravlju. Siguran sam da znate da je ona kolanjska nevista. Gospodine Gligora dio obitelji moje majke živi u Kolanu.


Foto:Valter Maričević

I za kraj gospodine Gligora ne razumijem što to znači: «mašala», niti su meni Srbi braća, pa tako ne znam niti želim znati značenje riječi «sitnosopstvenik». Pročitajte pomno ovaj post, vidjeti ćete da sam još u toj Vašoj jednoj od prvih kolumni primjetio gdje naginjete. I hvala Vam što ste mi dodjeli pridjev malograđanin, tu riječ razumijem. Vi nažalost niste ni šejanin, i neću se poslužiti nekim drugim epitetom da ne poništim svoju «infantilnost» i svoje dostojanstvo. Moje 37. godina služenja ljudima mi to ne dopušta. Volio bih da mi skrente pozornost u kojem sam ja to postu ikome prijetio. Život je predragocijen da bi ga se potrošilo mrzeći druge. Nije to moj stil. U konačnici imam pravo po Zakonu o informiranju i na demanti Vaših objeda. Ali, čemu to kada se ovaj blog čita više od te Vaše kolumne. Molim svoje cijenjene pratioce da prije nego pročitaju moj odgovor na kolumnu gospodina Gligore, pročitaju u Zadarskom listu tekst: »Dva paška grada i dva mista» kako bi mogli donijeti svoj sud o napisanom.


Ovo je bila moja reakcija na jednu Vašu kolumnu, a ja ću spremljeni odgovor kojeg sam napisao 29. listopada 2017. objaviti sada nakon što ste me javno prozvali, pa neka naši dragi otočani i svi oni koji rado čitaju moj blog, procjene tko kako prilazi određenoj tematici, obzirom da se Iskonski Pag čita više od kolumni u Zadarskom Listu.

U Zadarskom Listu od rujna mjeseca 2017. g. čitam kolumnu gospodina Gligore koja se i naziva "Gligorin poučak". Kolumna (poučak) me potaklo na mnoga razmišljanja, jedno od tih je da se na tekst kolumne (poučka) može iskazati i drugačije mišljenje. Zato me na ovaj post potaknuo jedan od poučka Ivana Gligore u spomenutoj kolumni: "Dva paška grada i dva mista" od 19.10.2017.

Prije nego sam uopće krenuo sa pisanjem ovog posta, duboko sam promislio da li vrijedi reagirati na navedeni tekst, jer nisam mogao razaznati da li je on napisan kao provokacija ili kao podilaženje ili je napisan sa razlogom kako bi nas gospodin Gligora upozorio da su ljudi na otoku u zavisti jedni prema drugima, od demokratskih promjena u Hrvatskoj, kada su se otvorila vrata svima na otoku prema napredku, kao da žali za nekim drugim vremenima, pa nas treba svesti na jedno, da svi jednako mislimo i da svi pušemo u isti rog, (kolanjski) - "Gligorin" rog, klasično jednoumlje. Kolanjske, novaljske i povljanske secesionističke ambicije kako navodi gospodin Gligora u svom tekstu, trebalo bi držati pod kontrolom, a Pažane i stanovnike Grada Paga svrstava u drugi ešalon stanovnika otoka Paga. Gospodin Gligora time je došao do spoznaje da između otočkih mjesta postoji zavist, to bi onda značilo, da nadijevanje nadimka "šejani" kojeg Pažanima podmeće gospodin Gligora, proizilazi iz ruganja i vrijeđanja zbog vidljivog napredka, poglavito gospodarskih, te u turizmu, pojedinih sela ili mista, kojima navodno Pažani i stanovnici Grada Paga, ostale ljude na otoku drže za manje vrijedne.
Selo je jedno od tri vrste ljudskih naselja. Pripada osnovnom obliku teritorijalne, socijalne i gospodarske organizacije stanovništva koje se bavi poljoprivredom, tako nam govori definicija.
Selo je naziv za svako naselje s manjim brojem stanovnika. Pored grada, selo se može označiti kao naselje u kojem je zastupljeno samo jedno zanimanje, jedna gospodarska grana i to prvenstveno poljoprivreda. Tradicionalno, selo je zajednica zemljoradničkih, stočarskih i mješovitih domaćinstava na određenom području, pri čemu su ta domaćinstva povezana radnim, socijalnim i gospodarskim vezama.
Stanovnici sela se nazivaju seljacima ili seljanima. Riječ seljak ipak najčešće označava osobu koja se bavi poljoprivrednom proizvodnjom.
Stoga u svojim gramatičkim nepravilnostima i nepismenosti, u svom paškom idiomu, Pažani za seljaka upotrebljavaju izraz "šejani" bez namjere da se nekoga uvrijedi.

Profesor Nikola Crnković povjesničar iz Novalje, je u svom intervjuu u Novom Listu od 1. ožujka 1993. novinaru Ivi Palčiću, vezano o novom teritorijalnom ustroju koji se odnosi na grad kao jedinicu lokalne samouprave i uprave, kada je Gradu Pagu oduzet status grada, na postavljeno pitanje: "Pojasnite pobliže slučaj grada Paga", odgovorio sljedeće:
"Nema nikakve dvojbe da je Pag zaista grad. Mogli bismo pače reći onoj gospodi koja ne znaju što je grad, a što selo, neka dođu na ovaj otok pa će naučiti to razlikovati. Pag je građen kao grad, kao jedinstven urbani organizam koga su skladno ukomponirani svi sastojci potrebiti cjelini srednjovjekovnoga municipija. Ravno prije 550 godina počela je njegova planska izgradnja po nacrtu Jurja Dalmatinca. Od svih gradova na našoj obali koji su imali svoju općinsku samoupravu, jedino je on projektiran i izgrađen kao jedinstven urbani ansambl sa svim sadržajima koji su naselju takvoga ranga i takve vrsti potrebni."

Pašku zatvorenost i podcjenjivanje koju navodi gospodin Gligora, dokazujem činjenicom da u Gradu Pagu izumiru neka paška vjekovna prezimena. U Gradu Pagu je trenutno nekoliko prezimena koji su na izdisaju.
Mnoga nova prezimena u Gradu Pagu su zamijenila stara paška prezimena i time postala sastavni dio Grada Paga: Barbir, Dobrijević, Dunđer, Galić, Gubić, Herceg, Holubec, Ivančin, Jajić, Majić, Omazić, Orešković, Oros, Persola, Prtenjača, Pedišić, Peko, Rako, Skakelja, Smolčić, Uljančić, Ušljebrka, Vukojević, Vragović, Vukadin, Želehovski.
Ovdje sigurno nisu nabrojena sva prezimena koja su u međuvremenu upotpunila demografsku sliku Grada. Namjerno sam izostavio otočka prezimena, samo iz razloga da priupitam gospodina Gligoru, da li bi mogao nabrojati koliko je to novih prezimena u njegovom Kolanu koji je za razliku od Grada Paga otvoren za svaki vid napredka.
Postavši paški zet, tim činom gospodin Gligora je uzeo sebi za pravo svojatati sve što je iz Grada Paga. Sve što je paško-gradsko. Pa bez suglasnosti Udruge paških čipkarica koristiti pašku čipku kao obilježje na svojim sirevima, samo zato što mu supruga zna šiti pašku čipku.
Kako bi bilo lijepo da za vrijeme trajanja Festivala čipke u Gradu Pagu kada Pažani ne znaju raditi sir, gospodin Gligora kao «mišćanski» tajkun nazoči istom sa svojim sirevima, pa bi se barem tom gestom odužio čipkaricama, a tako ujedno reklamirao svoje sireve na kojima lijepi to znamenje. Ipak je to Međunarodni festival čipke i nematerijalna kulturna baština koju je zaštitio UNESC-o.

Nije nimalo lijepo Pažanima govoriti o nepismenosti kada je Grad Pag kako i sam navodi gospodin Gligora, podario hrvatskom narodu tvorca prve gramatike hrvatskog jezika, Bartola Kašića. Gospodin Gligora nam poručuje da nismo pravi sljedbenici oca hrvatskog jezika, nego eto pričamo nekim svojim jezikom u kojem čak ni padaže ne poznajemo.
Svim ostalim žiteljima mjesta na otoku koje gospodin Gligora navodi želim svako dobro u nastojanju boljeg življenja. Veselim se svakom njihovom napredku, njihovom blagostanju, bez obzira na govorne razlike.
Svakako da i Kolanjcima želim svako dobro. Pa u Kolanu sam kod kuma Marka Paladine dolazio kao u svoju kuću. Nikada u toj kući nisam čuo priče koje sada prepričava gospodin Gligora, niti sam osjetio bilo koji prezir, zato što sam ja iz grada, a oni sa sela.

Branko Barbir je u intervjuu Radio Dalmaciji 12. kolovoza 2014. prilikom izlaska albuma klape "Sol" koji se zove "Dota" poručio: "Kad spomenemo riječ dota uvijek mislimo na čipke, koltre, rakamane lancune i antimele koje i danas usnulo leže u starim škrinjama i po ladicama izlizanih komoda, a koje su naše bake i prabake nosile u kuću u koju bi se udale. Naša dota govori o jednoj drugoj vrsti dote, one koju su nam kao najvrijedniji dar ostavili naši stari – o ljubavi prema rodnome kraju i ljepoti u kojoj živimo, o življenju koji se temelji na poštenju, čuvanju čistog obraza i na kršćanskin kripostima."
Povijest ne počinje od nas, niti završava sa nama ali ničim nismo ovlašteni da mijenjamo i krojimo povijest po svojoj želji.
Ako je gospodin Gligora na ženinoj doti gradio stav o šejanima zasigurno je naišao na poruku Branka Barbira, o čuvanju čistog obraza.

Novinarka Novog Lista Jagoda Vukušić u svojoj reportaži o Gradu Pagu 1.rujna 1992. godine je zapisala: "U gradu Pagu žive majušne lastavice imenom chiope. Žive još samo u Hvaru i Dubrovniku. Njihova je domovina Grad. Pa ma što ljudi o njima i gradovima mislili."

15.07.2018. u 14:35 • 0 KomentaraPrint#

petak, 13.07.2018.

U SKLOPU PAŠKOG KULTURNOG LJETA - OTVORENA 10. SAMOSTALNA IZLOŽBA JELICE BATIĆ rođ. PARO-VIDOLIN





I ovo je ljeto u Kneževom dvoru u Gradu Pagu, svoju izložbu slika kao dio Paškog kulturnog ljeta, postavila Jelica Batić rođ. Paro-Vidolin.


Pažani selekcioniraju kome dati podršku, kao da nam naši nogometaši ne mogu poslužiti kao primjer, da bez podrške navijača i naroda, ni njihov uspjeh ne bi bio ovako velik. Da je otvaranju izložbe nazočilo onoliko ljudi koliko je bilo na promociji knjige barba Šime Goleše, Pažani bi dokazali da moja tvrdnja o selekcioniranju, nema uporište.

Jelica je sigurno zaslužila da bude više ljudi na otvaranju njene izložbe.
Ovaj postav je pokazao da jedina paška likovna umjetnica ima snage prkositi svim vremenima prezentirajući svoj rodni Grad, kako je i sama naglasila u svojem obraćanju nazočnim ljubiteljima likovne umjetnosti.

Za kraj moj doživljaj postavljenih eksponata. Kada boje i kistove iskoristite kako bi svakodnevnicu i život svojega Grada zabilježili na platno, osjeti se autoričin izričaj prema iskonu, prema onome što jesmo, vjekovima.

Koloritom se autorica služi kako bi formi zadanog projekta dala dojam realnosti. Osjećam da autorica iz godine u godinu postaje čvršća upravo u tom segmentu svojeg stvaralaštva.

Cjelina postavljene izložbe daje koloristički najrealniji osvrt na ambijent i atmosferu Grada Paga. Udubivši se u postavljeni opus, shvatio sam da mi je taj svijet blizak iz nekoliko bitnih razloga od kojih je jedan moja pripadnost prostoru koji je uvijek na mene uticao, prostor u kojem sam rođen, i sve ono što nosim u sebi iz tog prostora.

Jelica slikajući taj prostor poručuje da ovaj život ne prolazi tek tako.
Umjetnici su temeljni dio društva i posao kojim se oni bave, sa sigurnošću mijenja društvo k boljem. Jelica je pokazala da je prostor i slikarstvo omogućuju da preko njih spozna i uči o blagodatima života, što zorno pokazuje na svojim slikama.



Preporučam svima onima koji prođu pijacom neka odvoje pet minuta od svoje svakodnevnice i podare ih postavljenoj izložbi uživajući tih pet minuta u stvaralaštvu naše Jelice. Ne ćete žaliti za izgubljenim vremenom.


13.07.2018. u 14:18 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 09.07.2018.

PERUŽINKE UŠLE U FINALE 52. FESTIVALA DALMATINSKIH KLAPA OMIŠ 2018.




Sinoć navečer je na maloj pjaci u Omišu održana treća, izborna večer klapa u kojoj je nastupilo sedam ženskih i pet muških klapa.



Izvor:fdk

U izuzetnoj konkurenciji, klapa «Peružini» je prva nastupila. To nekada može biti dobro, a koji puta u takmičarskom djelu baš i ne. Osjetila se blaga trema i glasovna neujednačenost, poglavito u prvoj pjesmi «Žilju moj pribili», dok se u drugoj pjesmi «Vrani se konji igraju» osjetila sva glasovna snaga klape «Peružini». Upravo kako sam ustvrdio u postu o nastupu klapa na 18. smotri u Pagu, da intonativnom čvrstinom i vokalnom disciplinom Peružinke ne trebaju strepiti pred omiškim Festivalom. Sinoć su to i potvrdile. Stručno ocjenjivačko povjerenstvo dodijelilo je klapi «Peružini» (43,8) bodova što je bilo dovoljno za plasman u finale.

20. srpnja na Trgu sv. Mihovila u Omišu u završnoj večeri ženskih klapa pored naših «Peružinki», nastupati će sljedeće klape: «Oršulice»; «Skontradura», «Fjoret», «Kandelora», «Ankora», «Dišpet», «Luše», «Teranke» i «Amorin».


Izvor:fdk

Želim puno sreće našoj ženskoj klapi «Peružini» u finalnoj večeri 52. Festivala dalmatinskih klapa Omiš 2018.

09.07.2018. u 20:16 • 0 KomentaraPrint#

petak, 06.07.2018.

ŠIME GOLEŠ – «GALOPERU LIPO CVIĆE MOJE»





Sinoć je u prepunoj dvorani Kneževog dvora u Pagu Šime Goleš, predstavio svoju knjigu «Galoperu lipo cviće moje».


Moderator pri predstavljanju knjige, Ivo Fabijanić ujedno i urednik, te njen grafički dizajner, Hrvoje Magaš uveli su nas u večerašnji program. Hrvoje je ustvrdio da je čipka njegov glavni motiv u oblikovanju paških motiva, pa je tako i ovaj «Galoper» stilski izrađen od paške čipke.
Knjiga je izdana u vlastitoj nakladi autora pod pokroviteljstvom Grada Paga. Ovime je Grad Pag pokazao da mu je stalo do iskona kako bi se sačuvao dio povijesti koji pomalo ide u zaborav.

Šime Goleš je na svoj osebujan način u zajedništvu sa prijeteljem Šuljićem otvorio večer pjesmom kao uvod u predstavljanju ovog skromnog djela, ali velikog za povijest paškog pjevanja i usmene predaje po starinski.

Autor Predgovora, gospodin Hrvoje Dusper je zapisao:»Na socijalno – komunikacijskom tlu Paga zarana su se pojavili narodni pripovjedači koji su svojim, talentom sačuvali dio baštine, bilježeći stvarnost mehanikom usmenog prijenosa priča s generaciju na generaciju. Oni su odigrali ulogu drevnog interneta, šireći svojim govornim sposobnostima opise događaja svog okruženja.»

Ivo Fabijanić je zamolio autora da nam izrecitira neke od svojih pjesama koje se nalaze u knjizi. Bilo je za ne vjerovati koje selektivno pamćenje u ovako visokoj životnoj dobi posjeduje barba Šime. Pismo iz vojske pisano svojoj djevojci izazvalo je ogroman aplauz.

Kroz program bilo je lijepo čuti pjevanje brata i sestre Ante Kurilića i Jelkice Tičić, te ženski par Jelkica Tičić i Dragica Fabijanić i na kraju Ante Kurilić i Dražen Crljenko.




Nakon okončanja službenog djela programa, čekalo se u redu za kupnju ovog vrijednog djela barba Šime Goleše, koji je morao nakon svega obaviti foto-seassion sa obitelji i prijateljima, podjeliti autograme i pozdravite nazočne. Vjerujem da je sve ovo za njega bila jedna velika obveza i napor na kojeg sigurno nije bio spreman.


U atriju Kneževa dvora, autor se potrudio da pripremi domjenak na kojem su se svi mogli okrijepiti i uz čakule, a bilo je mjesta za njih, zaokružiti ovu pučku-pjesničku večer.








06.07.2018. u 19:54 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 04.07.2018.

18. SMOTRA KLAPA OTOKA PAGA




U lijepoj atmosferi paške «Pijace» ili Trga Petra Krešimira IV, uz mnogobrojne ljubitelje otočne klapske pjesme uživali su u 18. Smotri klapa otoka Paga. Organizator i pokrovitelj ovog događanja je Grad Pag.



Osamnaestom Smotrom klapa otoka Paga, dominacija novih klapskih modela, je zaobiđena u tradicijskom načinu pjevanja klapa koje neformalno pjevaju, iskazujući svu svoju ljubav prema dalmatinskoj pjesmi koju nam je tradicija ostavila u nasljeđe.

Siguran sam da bi ova klapska večer bila prikračena da nas kroz program nije vodila Vlatka Vučić-Marasović, koja svojom spontanošću daje dimenziju više ovom klapskom okupljanju.


U program nas je uvela ženska klapa «Peružini» sa pjesmom «Umiri se more» kako bi tim smirajem mogli uploviti u luku klapskog pjevanja koju su nam pripremile klape, čekajući svoj nastup.


Voditeljica je kao prvu klapu najavila mlade snage klape «Peružini», mješovitu klapu paške mladosti koja bi u dogledno vrijeme morali uspješno zamijeniti današnji postav klape «Peružini» ali i klape «Sol». Klapa koja je sebi nadjenula ime «Kacol», voditeljica se našalila da su to mali «kacolići». Trema se osjetila kod mladih izvođača, ali njihove dvije pjesme: «Na kušinu» i «Ribar plete mrižu svoju» nisu nikoga ostavile ravnodušnim.


Sljedeća klapa koja je nastupala bila je muška klapa «Navalia», pojačana sa Brankom Barbirom, izvodeći pjesme: «Ti si lipa moja Mare» i «Spušta se noć». Član klape «Navalia» ujedno i gradonačelnik Novalje Ante Dabo svojim temperamentnim nastupom pokazuje koliko mu je klapska pjesma prirasla srcu.


Treći po redu bio je nastup debitantske ženske klape «Mustre» iz Novalje koje postoje tek tri mjeseca kako nam je kazala voditeljica, pod vodstvom Sanje Buljanović iz ženske klape «Peružini». Trema je bila jako prisutna prilikom njihovog nastupa, ali je jako lijepo bilo vidjeti i trudnicu koja je svojom hrabrošću dala svoj obol prvom nastupu klape "Mustre". Pjesme koje su izvodile bile su: «Ja odlazim draga» i «Pere se putem falio».


Prva gostujuća klapa bila je klapa «Condura» iz Nina. Energičan nastup klape sa svoje dvije pjesme: «Ponistra je drivo» i «Murtilica lipo cviće», izmamilo je ogroman aplauz svih prisutnih.


Ženska klapa «Kandelora» bila je sljedeća gostujuća klapa. Klapa sa puno iskustva sa raznih klapskih festivala kojima je ovo klapsko druženje bilo zagrijavnje pred omiški festival klapa koje ih čeka kao i klapu «Peružini». Danas su prijateljice, u Omišu će biti suparnice. Sa svoje dvije pjesme: «Gospo ajde doma» i «Bila jesam tvoja najmilija» klapa je pokazala svu svoju umiješnost izvođenja klapske pjesme.


Za kraj ostale su dvije domaće klape, ženska klapa «Peružini» i muška klapa «Sol». Sa oduševljenjem prisutne publike dočekane su članice klape «Peružini» koje su na nedavno održanon 17. Međunarodnom festivalu klapa Perast u Crnoj Gori, odlukom stručnog žirija osvojile drugo mjesto u takmičarskom djelu i u drugoj večeri nagrađene su nagradom za najbolju klapsku obradu pjesama u konkurenciji novih skladbi.
Ovime su Peružinke bacile rukavicu svim ženskim klapama u Omišu i najavile svoj pohod na bolji rang od onog prošlogodišnjeg.
Ovogodišnje pjesme koje su izvele na paškoj «Pijaci», «Žirju moj pribili» i «Vrani konji» moći će čuti i omiška publika.
Neovisno o dilemama koje se nalaze ispred njih, intonativnom čvrstinom i vokalnom disciplinom Peružinke ne trebaju strepiti pred omiškim Festivalom klapa.
Peružinke su se već toliko poistovjetile sa svojim gradom da se bilo što desi bio bi to veliki udarac ne samo klapskom pjevanju, nego i kulturi Grada Paga. Stoga je bilo dobro da su čelnici Grada nazočili ovoj večeri, od gradonačelnika Fabijanića, do predsjednika Gradskog vijeća Vičevića i svojom nazočnošću pokazali svoju privrženost ovim vrijednim ženama.




Posljednja klapa koja je nastupala bila je muška klapa «Sol». Slobodno mogu ustvrditi, uhodani profesionalci. Sa dvije skladbe, «More snova» i «Dobar dan» zagrijali su dlanove nazočnih. Uz gitarsku pratnju, paški majstori pjevači ostavili su snažan glazbeni dojam.


Za kraj su svi učesnici 18. Smotre klapa otoka Paga otpjevali otočnu himnu, «Nima do otoka Paga», poletjevši visoko kao što stihovi pjesme govore.
Lijepo je bilo vidjeti stare paške klapaše koji su nazočili ovoj večeri posvećenoj klapskoj pjesmi.



04.07.2018. u 19:12 • 0 KomentaraPrint#

subota, 30.06.2018.

STRUČNI SKUP U PAŠKOM KNEŽEVOM DVORU «ULOGA I ZNAČAJ PAŠKE SPOJNICE U DOMOVINSKOM RATU»





Dan paških branitelja 28. lipnja 2018. započeo je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na Gradskom groblju u Pagu u znak sjećanja i zahvalnosti svim otočanima poginulim u Domovinskom ratu kao i svima koji su sudjelovali u obrani domovine.

Svečanost se nastavila Stručnim skupom u Kneževom dvoru u Pagu pod nazivom «Uloga i značaj paške spojnice u Domovinskom ratu» kojeg su organizirali Udruga hrvatskih veterana Domovinskog rata Paga zajedno sa Sveučilištem u Zadru, Odjel za povijest i zdravstvene studije i HLZ Podružnica Zadar, u suradnji sa Gradom Pagom.

Skup je otvorio i nazočne uzvanike, goste, predavače, i učesnike Skupa uvodnim govorom pozdravio predsjednik UHVDR-a Grada Paga, Davorin Fabijanić koji je ujedno dogradonačelnik Grada Paga.



Nakon uvodnih riječi predsjednika UHVDR-a Grada Paga gospodina Davorina Fabijanića riječ je preuzeo moderator stručnog Skupa doc. dr. sc. Petar Lozo dr.med. koji nas je na vrlo emotivan način uveo u sva buduća predavanja koja su nam zorno pokazala sliku svega onoga što se tijekom Domovinskog rata događalo na otoku i Gradu Pagu, stavljajući naglasak na najvažniji infrastrukturni objekt za cijelu Domovinu, na «Paški most».


Da li ovi današnji političari anemični na ovu napaćenu zemlju, zemlju koja izumire, koju napuštaju mladi u svojoj najboljoj životnoj dobi vide kojim nas putem vode.

A.G. Matoš nas je na to podsjetio jednom svojom pjesmom «19. svibnja 1907.»:
Ko četrdeset osme grozni su nam dani!
Slobodan je Hrvat sve teže biti,
Zato tužan lunja tuđim tlom bez puta,
Kao zvuk zvona kad kroz šumu luta.

U tom ozračju na znanstvenom-stručnom skupu govorili su:
Prof. dr. sc. Josip Faričić sa Sveučilišta u Zadru, Odjel za geografiju sa temom: «Geostrateški značaj Paškog mosta.»

Admiral Davor Domazet-Lošo, geostrateg i geopolitičar na temu: «Vojno strateški položaj Paškog mosta.»

Dr. sc. Jakša Raguž i dr. sc. Slaven Ružić s Hrvatskog instituta za povijest i Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, Zagreb na temu: «Zračni napadi na Paški most 1991. godine na temelju dostupnih izvora hrvatske i srpske provenijencije.»


Doc. dr. sc. Zlatko Begonja sa Sveučilišta u Zadru, Odjel za povijest na temu: «Napad na Paški most u svojstvu amputacije Hrvatske.»

Prof. dr. sc. emeritus Andrija Hebrang dr. med. na temu: «Uloga ratnih bolnica u obrani srpske agresije»

Doc. dr. sc. prim. Petar Lozo dr. med. sa Sveučilišta u Zadru, Odjel za zdravstvene studije, predsjednik HLZ Podružnice Zadar na temu: «Ratna bolnica Šiška»


Od navedenih predavača treba izdvojiti predavanje prof. dr. Josipa Faričića koji je u svom izlaganju spomenuo knjigu paškog novinara Ive Palčića kao izuzetno koncizno štivo iz kojeg je crpio znanja za svoje predavanje. Prof. Faričić je naglasio kako se mnogo toga može saznati iz te knjige, a posebno kako se taj velebni most gradio prije više od četiri desetljeća, u doba neusporedivo skromnijih tehničkih mogućnosti.



Zatim emotivan uvod dr. sc. Jakše Raguža koji se prisjetio svojih putovanja dok je kao student putovao iz Zagreba prema svom Dubrovniku preko Paškog mosta za vrijeme Domovinskog rata. Time je još više osjećao da mora sudjelovati na ovom Skupu.

I na kraju film doc. dr. Petra Loze koji je prvi puta prikazan na Pagu i koji je u cijelosti prikazao rad ratne bolnice «Šiška» u Pagu i sve strahote rata koje su se tada odvijale u našoj Županiji. Ujedno i naglasak kako su na početku stvaranje bolnice u pomoć bile i časne sestre benediktinke iz samostana sv. Margarite u Pagu koje su brinule da djelatnici i pacijenti ne bi bili bez hrane.

Skupu je nazočila i časna majka koja je pozorno pratila sve izlagače.


Učesnici ovog Stručnog skupa na kraju izlaganja, predavačima su mogli postavljati pitanja vezano uz teme koje su predavane.

Pored interesantnih pitanja moglo se doznati da se dio dokumentacije iz Domovinskog rata još uvijek nalazi u privatnom vlasništvu učesnika obrane Paškog mosta.

Svakako je bilo dojmljivo pitanje i izlaganje Ive Palčića, koji se predstavio kao autor spomenute knjige uz sve scile i harbide koje je prošao dok je to iznimno i vrijedno djelo paške povijesti ugledalo svjetlo dana. Spontani aplauz je odgovorio kako su učesnici doživjeli izlaganje Ive Palčića.

Moja malenkost je kao nadopunu zdravstvenim predavanjima podsjetio nazočne da je 26. lipnja 2018. u Rijeci posthumno dodijeljeno priznanje Junaka Domovinskog rata dr. Zlatku Tomašiću djetetu ovog otoka i svojem školskom kolegi iz srednjoškolskih dana u medicinskoj školi u Rijeci. Dr. Zlatko Tomašić je od prvog dana u ZNG-u, a kasnije HV sudjeluje u stvaranju saniteta sve do završetka Domovinskog rata.


Na kraju moram podsjetiti da sam postom od 20.12.2012. opširno pisao o Paškom mostu nadjenuvši mu čast Junaka Domovinskog rata.

Šteta je da ovom Skupu nije nazočilo više branitelja paškog mosta i više ljudi sa otoka kako bi se sav trud Predsjednika UVHDR Davorina Fabijanića još više valorizirao i dao mu pun značaj u ovim čudnim vremenima za našu Domovinu.







30.06.2018. u 08:35 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 27.06.2018.

PAŠKA KUPALIŠNA BAŠTINA





Nakon svih društvenih, političkih, i upravljačkih promjena, gradska plaža u Pagu ostala je najbliže i najpristupačnije gradsko kupalište.




Kupališne građevine na gradskoj plaži koje su nekada postojale kao dio turističke arhitekture, danas im više gotovo nema ni traga, osim na starim fotografijama i razglednicama.
Početkom 20. stoljeća u gradu Pagu se pojavio i turizam. 1929. godine izdan je prvi turistički prospekt Grada Paga, koji spominje prvi hotel Grand Hotel, dok u prospektu iz 1936. godine već pronalazim tri hotela. U tom prospektu zapisan je podatak da se plaćala taksa za kupališnu kabinu i ležaljku na plaži Prosika.


Gdje treba tražiti razloge zašto se stara kupališna infrastruktura na gradskoj plaži u Pagu nije sačuvala? Tu prvenstveno mislim na stare kabine i trampolin (trambulin).


Za pretpostaviti je da kupališna infrastruktura nije odgovorila potrebama koja se od nje očekivala ili je nemar društvene zajednice također doprinjeo njenom nestajanju.
Možda razlozi leže i u poteškoćama njihovog održavanja, zbog propadanja željeznih konstrukcija pod utjecajem mora. Trambulin nije na sebi imao previše željeznih elementa radi kojeg ga se moralo ukloniti. Trambolin je bio za sve odvažnije kupače (skakače) u more veliki izazov ponajviše za djecu.

Kupališne kabine bile su omiljeno mjesto okupljanja igrača picigina. Ne igra se picigin samo u Splitu. U Pagu je bio prestiž igrati picigin. To mjesto ispred kabina bilo je isključivo rezervirano za piciginaše.


U sklopu gradske plaže danas postoji druga kupališna infrastruktura koja nije izravno vezana za more i morske aktivnosti. I ta infrastruktura je u jednom djelu svojeg postojanja bila devastirana i zapuštena. Za ovo godišnje ljeto ponovno je stavljena u funkciju i to je ponuda više na gradskoj plaži što vjerujem da će pridonijeti ravnomjernijem turističkom razvoju i pokretanju ostalih gospodarskih resursa, prvenstveno ugostiteljskih.



Izvor starih fotografija: internet

27.06.2018. u 13:56 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 24.06.2018.

OTVORENA STALNA IZLOŽBA PAŠKE ČIPKE SAMOSTANA Sv. MARGARITE ČASNIH SESTARA BENEDIKTINKI U GRADU PAGU





U sklopu 9. Međunarodnog festivala čipke u Gradu Pagu, u samostanu sv. Margarite časnih sestara Benediktinki, 22.06.2018. otvorena je stalna izložba paške čipke. Izložbu je otvorila izaslanica Ministrice kulture RH, a uvodnim riječima nazočnima se obratila časna Majka.




Sedam stoljeća paške koludrice čuvarice su paške posebnosti. U njihovom samostanu započela je čarolija stvaranja paške čipke. One su Paškinje naučile šivati čipku. Iz tog razloga treba odati priznanje časnim sestrama koje su ovaj festival učinile bogatije za trajnu vrijednost Grada Paga.



Ponuda izloženih eksponata čipki zaista je iznimna, ljepota je to koju nam je prošlost ostavila i udarila žig trajne vrijednosti. Čuvajući ljepotu tog ručnog rada, paška čipka preživjela je svih sedam stoljeća samostana u borbi za svojim opstankom.



Žene, koje su ih u njihovom početku stvarale i voljele, odavno su iščezle, drugi naraštaji su se njima veselili, dorađivali, i opet iščezli, dok je čipka kao spomenik ostala nepromijenjena u vremenu, boreći se i opirući svim teškoćama koje su je na tom dugom putu čekale.



I ove će generacije nestati, a čipka će i dalje ostati lijepa u svoj svojoj ljepoti, za koju nema vremena. Čipke kao plod mukotrpnog i preciznog rada sjaj su koje svijetli u ova nova vremena. Sada i drugi mogu uživati u njenoj ljepoti na jednom mjestu. Neka osjete nešto od onog zadovoljstva, kojeg je ćutio paški čovjek, promatrajući rad davno minulih pokoljenja, gledajući da je – ljepota vječna.


Iz svega navedenog zaključujem da ova povijesno-kulturna vrijednost samostana časnih sestara benediktinki koje su tijekom svoje duge povijesti molile i radile s ljudima ovoga grada, čuvale su svetinje koje baštine i promiču hrvatsku kulturu na ponos cijeloj domovini.


24.06.2018. u 10:57 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< srpanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2018 (6)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (7)
Veljača 2018 (6)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (7)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (5)
Srpanj 2017 (9)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (7)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (4)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, dali je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ