UN TEMPO

28.08.2006., ponedjeljak

AKO SE PO JUTRU DAN POZNAJE !!!

večeras, 27.kolovoza 06. d

- 00:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

večeras, 27.kolovoza 06. d

- 00:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

večeras, 27.kolovoza 06. d

- 00:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

jutros, 27.kolovoza 06. d

- 00:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

jutros, 27.kolovoza 06. d

- 00:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.08.2006., subota

SUBOTA, 26. kolovoza 2006.

barem će ponijet halu

- 22:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

a nije tako strašno, ali nije za kupanje na stijenama d

- 22:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

"na južnom jadranu umjereno do jako jugo. mogući su lokalni pljuskovi" d

- 22:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

sreća što je opalio po noći, tu se igraju djeca d

- 22:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

varijacije na temu "grom u bor" d

- 22:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

park u gružu jutros d

- 22:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

veliki i manji d

- 22:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

brodoviiiiiiiiiiiiiiii i ... d

- 22:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

mala venecija

- 22:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

vila eliza d

- 22:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

skroviti vrt

pupoljak d

- 22:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

sjaj d

- 22:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

verđinela d

- 22:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ljubav d

- 22:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

đelozija d.

- 22:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

rosulice d.

- 22:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

koralji d.

- 22:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

hibiskus d.

- 22:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

mali šareni vjenčići d.

- 22:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

turski garoful d.

- 22:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

d.

- 22:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

varijacije d.

- 22:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

d.

- 22:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.08.2006., petak

REFLEKSI, svijetlo i sjena

25.08.2006. u 8.30 (d)

- 22:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.08.2006. u 8.00 (d.)

- 22:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NA BONINOVU

(d) 25.08.2006. u 18.00

- 22:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NA PILAMA 25. kolovoza 2006.

igre sa satirom / rendićeva fontana detalj bijeli anđeli žudioska fontana 25.08.2006. (d)

- 22:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.08. 2006. (d)

- 22:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

(d.)

- 22:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

oriana u gružu, 25. kolovoza 2006. (d)

- 22:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.08.2006., četvrtak

JUTARNJI INTERMEZZO

24.08.2006. (d.)

- 22:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.08.2006. (d.) 24.08.2006. (d.)

- 22:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.08.2006. (d.) 24.08.2006. (d.) 24.08.2006. (d.)

- 22:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.08.2006. (d.) 24.08.2006. (d.) 24.08.2006. (d.)

- 22:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.08.2006. (d.) 24.08.2006. (d.) 24.08.2006. (d.)

- 22:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.08.2006. (d.)

- 22:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.08.2006. (d.) 24.08.2006. (d.) 24.08.2006. (d.)

- 22:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.08.2006. (d.) 24.08.2006. (d.) 24.08.2006. (d.)

- 22:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

tirena, 24.08.2006. (d.) karaka (snimljeno u vožnji, 24.08.2006.) (d.)

- 22:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.08.2006. (d.)

- 22:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.08.2006. (d.)

- 22:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.08.2006. (d.)

- 22:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

CVIJETNI INTERMEZZO

- 22:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 22:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 22:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 22:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 22:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 22:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 22:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 22:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 21:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 20:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

- 20:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 20:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 20:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 20:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 20:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.08.2006., srijeda

MARIN KABOGA, izgubljeni sin crkve

- 23:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

- 23:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 23:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 22:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

DUBROVAČKO JUTRO U MOM OKU

danas, 23. kolovoza 2006. snimila d.

- 19:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

VELIKI MANOVAR plovećeg hotela 'grand voyage' jutros, malo je falilo da dohvati 'tuđmana' 9.

- 19:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

abrivo se prema rijeci 8.

- 19:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

je li lud? (7)

- 19:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

tuđman iz mravlje ... 5.

- 19:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

most (6)

- 19:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

opasno blizu (4)

- 19:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

je, prošo ga je, vidi se 3)

- 19:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

rikverc! šijaj! nase! (2)

- 19:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1. zamalo bum u jadroliniju

- 19:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

što ovaj čini na turističkom gatu?

- 19:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

dobro jutro more! (3)

- 19:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

dobro jutro more! (2)

- 19:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

dobro jutro more! (1)

- 19:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

to je ili će biti LIBERTAS pod turcima

- 19:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ispod jednog bivšeg hotela, koji je drugo veliko dubrovačko gradilište

- 19:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

mrkan i bobara, cavtat, vapori, dominikanci, bokar me pozvo na kavu, spava. ništa od kave, idemo dalje ...

- 19:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 19:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 19:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

s kapelice

- 19:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

veliko gradilište, buduća garaža na katove (kad bude) ilijina glavica

- 19:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.08.2006., ponedjeljak

FRIZ - BROD SA SEDAM PALUBA, PARTENCA

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. snimak (d.) 21. kolovoza 2006.

- 23:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.08.2006., nedjelja

ANDRIJA PAULI

- 23:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.08.2006., subota

OMBLA, NAJMANJA RIJEKA HRVATSKE

umjesto da odgovaram na pp-e, ovdje ću napisati nešto više o dubrovačkoj rijeci, najmanjoj rijeci u hrvatskoj, a službeno proglašenoj i najmanjom rijekom u svijetu. neka me netko slobodno nadopuni o njezinoj dužini, ali ja mislim da je od izvora do umjetnog slapa njezina dužina negdje oko 100 m. panorama od izvora prema ušću

- 23:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

pa po čemu je onda ona rijeka? ovo pitanje opravdano postavljaju osobe kojima je nepoznata činjenica stvarne dužine omble, tj. njezinog podzemnog tijeka od popova polja do izvora ispod golubova kamena u dubrovačkoj rijeci. ombla je nastavak rijeke trebišnjice, rijeke koja ponire u popovom polju i odatle teče sve do mora. nitko nije odgovorio na pitanje zove li se ona ombla samo na izvoru ili cijelim svojim tijekom do izvora. ali upravo zbog toga što je njezin podzemni tijek dug, a nadzemni vrlo kratak ona jest rijeka. izvor

- 23:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

spomenula sam umjetni slap preko kojega se ombla, osobito za jesenskih kišnih vremena hukom sunovraća u more. sagradili su ga još stari dubrovčani, a veliku ulogu je tu imao dubrovački graditelj paskoje miličević. umjetni slap

- 23:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

čitavo područje kanjona je od oko 5 km dužine sve do gruškog zaljeva – kantafig, tj. tuđmanova mosta. tuđmanov most panorama ušća rijeke dubrovačke s mostom dr. franja tuđmana

- 23:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

i širine između 170 i 300 m zove se rijeka dubrovačka. no to područje nije rijeka u doslovnom smislu, nego ušće omble. njezine vode su izmiješane s morem, skoro već pri padu, a definitivno kod komolca, mjesta na njezinoj jugoistočnoj obali. voda omble koristi se za piće, što su znali i stari dubrovčani kad je sagrađen vodovod od omble do grada 1436 (1438 ), odnosno dvije onofrijeve fontane. uz obale komolca, onaj dio koji još nije devastiran acy-marinom, acy-marina, komolac možemo vidjeti šaš što je karakteristično riječno raslinje. šaš uz obale rijeke dubrovačke

- 23:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 23:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

veća mjesta ( mnoga sela i zaseoke, te nova naselja, koja su već grad s 10 tisuća žitelja), kao mokošica, nova mokošica, rožat još komolac (acy.marina) i sustjepan.

- 23:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

naziv rijeka susreće se već u 12 stoljeću (1169.), stariji naziv je umbla. smatra se da je naziv potekao od rimskih naziva: arion, vimbula, umbla, ombla i da je ime dobila po vinu. kako piše t. gović: "uz izvor joj, naslućuju povjesničari, bili su rimski palaci, pa mlinovi". rijeka dubrovačka

- 23:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.08.2006., petak

UROTE I UROTNICI - VELIKA ZAVJERA

raskol plemstva (jp) tema je o dubrovačkom patricijatu, plemstvu, vlasteli, uglavnom muškoj populaciji, koja se je bavila pitanjima države, diplomacije, vlasti, gospodarstva, znanosti, kulture i umjetnosti, općenito, cjelinom života republike. tema nije ni klasična nit' obična priča koja plemstvo idealizira, jer obuhvaća neke od razloga koji su bili uzrokom njihovog unutrašnjeg raslojavanja od početka nesuglasica do posvemašnjeg raskola. kao u ostalim temama kojima se bavim, naglasiti ću kako je ovo o čemu pišem temeljeno na mišljenjima znanstvenika, koji su svoje teze postavili ili ih uobličili na rezultatima osobnih znanstvenih i stručnih istraživanja, ali i radova mnogih autora koji su izučavanju dubrovačkog patricijata dali veliki doprinos. osvijetlili su iz različitih uglova mnoge javne, ali i skrivene razloge njihove dugovječnosti, istovremeno: njihova propadanja i kraha. osobito su se osvrnuli na pojedine obitelji (rodove), zakone koji su ih štitili, ali i one kojima se država štitila od njihove samovolje, pobuna, težnje za promjenama … za razliku od literature koju koristim, u kojoj se istraživački detaljiziraju neke situacije, ulazi u različite kombinacije, procjene i ocjene valjanosti teza drugih autora, načelno ću se osvrnuti tek na neke konkretne i pojasniti ono što je po mojoj prosudbi važno, da bi se mogla pratiti tema, njezini likovi, velika urota, opredjeljenje na konzervativce i liberale, i razlog izumiranja dubrovačke vlastele. ovim se istovremeno ograđujem od svake promisli da je napisano na bilo koji način, osim iz literature drugih autora, osobno istraženo. moj doprinos je u sažimanju rasutih dijelova i simplificiranju priče, isključivo sa svrhom da populistički predstavim i taj segment dubrovačke povijesti, zapravo vlastodršce ili vladajuću klasu dubrovačke republike. u nastavku bi se, naslanjajući se na ovaj općenitiji dio, moguće pozabavila i pojedinačnim likovima (nekima već spomenutim kroz moje teme), koji su u svoje doba i do danas smatrani urotnicima, istovremeno i osobama koje su zadužile republiku mudrošću, junaštvom, diplomacojom ili perom.

- 08:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

pozivajući se na autohtono podrijetlo (a neki autori u tom smislu spominju i antički epidaurus), vlastodršci dubrovačke komune su već u 12. stoljeću formirali svoj aristokratski krug, kojim su oblikovali i obilježili jednako njezin tadašnji i budući politički ustroj, jednu državnu uspješnicu, koja će se održati kroz nekoliko stoljeća. 1) u aristokratskom ustroju vlasti, dubrovnik nije bio nikakva iznimka. zapravo funkcionirao je na sličan način poput većine talijanskih gradova-republika, posebno do 17. stoljeća, ali različito od ostalih dalmatinskih gradova. na cijelom području dalmatinske obale do 19. stoljeća, dubrovnik je u tom smislu, ostao usamljenom pojavom. 2) širenjem grada-republike na teritorij mljeta, lastova, pelješca, njegova zaleđa, konavala, tijekom 14. i 15. stoljeća, aristokracija i aristokratski administrativni aparat se potpuno oblikovao i ustoličio kao posvemašnja vlast u državi. štoviše stjecanjem, ili bolje rečeno razdiobom posjeda na novim teritorijima, poprimio je i svojevrsne obrise feudalnog plemstva. to je i procesno ozakonilo postojeći staleški model uz sve pripadajuće beneficije, prvenstveno i osnovno vlast. 1) čvrsto zatvaranje aristokratskog kruga iz reda domaćih obitelji zaključeno je formalno 1336. kako sam prije pisala. ono se je tu još tu i tamo dopunjavalo ženidbama, dakle uvezenim plemstvom. 2) društveno-politička uloga vlastele u dubrovniku nalik je onoj u veneciji, genovi, firenzi, ali različita je od dalmatinskih gradova, ponajprije zbog dominacije venecije u tim područjima i njezinog nametanja vlasti i ovlasti, što je prouzročilo gubitak vladajuće pozicije domaće aristokracije.

- 08:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 08:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

baš tako, stoglavi vladar od oko 180-190 obitelji s početka 14. stoljeća, na početku 19. stoljeća sveo se na nekih dvadesetak, uključujući i prinove. strogi zakoni republike, koji su se odnosili na čistu krv, tj. nedopušteni brak s neplemenitima; ženidbu i udaju tek u četvrtom koljenu rodstva; nasljeđivanje redom prvenstva po muškoj liniji, uspješno su, do jedne granice očuvali dugovjeku plemićku homogenost pa time i proklamirani društveni poredak i državnu dugovječnost. (d) ustaljeni model odlučivanja konsezusom u važnim političkim pitanjima ili natpolovičnom većinom u drugim slučajevima, uspijevali su političke prijepore pa i pojedinačne otvorene unutrašnje sukobe uspješno amortizirati pa i eliminirati. o nekom ozbiljnijem narušavanju ustaljenog modela vladanja ili poretka do 17. stoljeća ne može za uprav niti govoriti. početkom raskola drži se kraj 16. ili sam početak 17. stoljeća. raskol je eskalirao nakon velike trešnje 1667. godine i ostao sveprisutnim kroz daljnja dva stoljeća, tj. do konačne svrhe ili propasti države. ta posljednja dva stoljeća republike obilježena definitivnim raskolom vlastele, nazvana su (u literatiri) krvnim raskolom. uzrok je bio kombinacija političko-rodovskih sukoba i borba za vlast. podijeljena vlastela u dva oporbena rodovska tabora, vodila su međusobni rat oko prevlasti. između njih je ostao (naročito u prvim godinama otvorenog sukoba), tek mali broj neutralnih (siva zona). oni su pri donošenju odluka bili onaj jezičac na vagi, koji je u političkom smislu odlučivao pro ili contra. tako su donesene odluke u tim stoljećima bile nategnute, izglasane tek minimalnom razlikom glasova. više nije bilo govora o poslovično jedinstvenom stavu. najporaznija činjenica bila je, što je manju ulogu igrao opći interes države od onog osobnog. manje-više banalni razlozi protivnih struja su krizne situacije nekad produbljavali do apsurda. stara napomena o državi na prvom, a svim ostalim poslovima potom, ostala je samo jedan kameni dovratak ili epitaf prošlim vremenima, koja su obilježila zlatno doba dubrovačke republike. obliti privatorum publica curate (d.) prije nego što malo približim povijesne činjenice o velikoj zavjeri, vratit ću se samo na kratko unazad u pokušaju objašnjenja njezine podloge.

- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.08.2006., četvrtak

- 23:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

no sukob o kojemu je u nastavku riječ, velika zavjera, dogodila se 1611. i 1612., prouzročivši krizu vlasti, dovodeći u pitanje cjelokupno funkcioniranje države. 5) navodi se kako je krizu izazvala polarizacija vladajuće klase podijeljena na proosmansku i protuosmansku struju, što je protumačeno kao svojevrsni dubrovački odjek na onodobna europska politička gibanja. 6) (d.) 5) o velikoj zavjeri postoje uistinu brojni pisani izvori i različite znanstvene obrade u domaćoj i stranoj literaturi. dijelom je pobrojana u temi raskol dubrovačkog patricijata gdje su navedeni autori dali svoje viđenje i znanstvenu obradu u spomenutom prilogu, objavljenom 2001. 6) oslabljeno osmanlijsko carstvom krajem 16. stoljeća (a osobito porazom u poljskoj), dalo je naslutiti mogućnost oslobađanja dijela poražene europe od turske dominacije, kojom bi se postigla višestruka korist: - povratak katoličanstvu svih zemalja pod turskom okupacijom; - oslobađanje poraženih zemalja; - teritorijalna korist za nove zapadne osvajače. samo jedan podatak kojim će se ilustrirati dubrovački odnos prema porti i odnos porte prema dubrovniku: turski harač (čitaj: danak ili cijena slobode) izlazio je iz grada s velikom pompom, što sam već negdje opisala, jer spada u ceremonijal ili rituale. nosila su ga dvojica vlastele. ono što će se teško naći zabilježeno, jest razlog ili makar jedan od razloga zbog čega su bili svečano ispraćeni u toj zgodi napuštanja republike. taj jedan razlog je u činjenici što su oni kao i dubrovačka vlada bili svjesni da se mogu najranije nakon godinu dana vratiti republici. to je onaj optimistički rok, a moglo je završiti i puno gore. naime, porta je do sljedeće isporuke zlata, zadržavala u tamnici dvojicu teklića i mijenjala ih slijedećim novim donositeljima.

- 23:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 23:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 23:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

jedna druga banalna, a ne politička okolnost, pojačala je s jedne strane raskol u dubrovačkim rodovskim familijama, a s druge strane dala podršku karlu emanuelu u urotničkim planovima. (d) dva jakova: đurđević i restić dobili su dvadesetogodišnji progon iz republike. razlog je bila ljubavna igra s ženom dinka fačende, poštovanog građanina republike, bogatog i uglednog antunina. fačenda ih je tužio senatu, a oni su ga zbog toga pretukli. 8) prognanici su se brzo uklopili u planove savojskog vojvode, čije su gostoprimstvo uz dobru plaću uživali. kasnije im se pridružio i marin restić, prognan zbog očiglednog očijukanja s španjolcima. tako su bili dobrododošli kao posve pouzdan partner za skorašnje planove invazije na području juga balkanskog poluotoka. cijela akcija bila je šlampava i nepripremljena pa je karlo emanuel na kraju od nje odustao, ali ne i ostatak združenih snaga na čije se čelo postavio mantovljanin vicezo I. gonzaga. njemu su se potom pridružili i prognani dubrovčani. senat je bio dobro informiran o svim pripremama skorašnje invazije i osigurao je, uz ostale mjere opreza u koje je spadalo i ojačavanje zidina (dubrovačkih i stonskih), klopku zavjerenicima. kad se u kolovozu 1611. mantovski brod prepun oružja, približio dubrovačkom teritoriju u namjeri da se oružje preko stona i molunta prebaci zavjerenicima u zaleđu, bio je napadnut od mlečana i primoran na uzmak iz teritorijalnih voda. 9) brod je bio primoran vratiti se natrag, ali bez zavjerenika (jakova đurđevića i jakova restića), koji su se potajno iskrcali i tako ostali na kopnu. bili su uhićeni i strpani u dubrovačke tamnice. 8) iako stoji 'prebijen na smrt', smrt se dalje ne spominje, ali se zbog visine kazne opravdano se zaključuje da je ubijen. 9) dubrovčani su se za pomoć obratili mlečanima, koji su štiteći svoje interese i sami protivnici urote, napali mantovski brod i spriječili naoružavanje urotnika u zaleđu.

- 23:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

izdaja države je bila najveći zločin, koji se je u prošlosti kažnjavao smrću konsenzualnom odlukom vijeća. no ovdje i u ovom slučaju, upravo zbog krvnog raskola nije se mogla postići ni natpolovična većina. istina, senat je osudio taj čin nategnutom većinom glasova vlastele, ali smrtnu osudu nije mogao donijeti zbog izjednačenog broja njihovih glasova. agonija senata je vidljiva i u odgađanju saslušanja, u nemogućnosti da se slože oko vrste kazne, a posebno nakon torture nad protagonistima zavjere. njihova izdržljivost u tijeku mučenja, kao i tvrdnje da je sve to bilo u cilju dobrobiti republike i mogućeg teritorijalnog proširenja, mnoge je pokolebala. opasnost je još uvijek bila aktualna i iz razloga što je marin restić, kolovođa dubrovačkih urotnika još bio slobodan i izvan republike, tako da bojazan od ponovne invazije i pored ovog uhićenja, mučenja, utamničenja, nije bila posve otklonjena. kad je u smjeni kneza na tu dužnost nastupio vladislav menčetić, koji je bio branitelj okrivljenih, zatvorenici su uspjeli pobjeći iz tamnice i otplovili preko korčule i hvara za italiju.10) (t.p.) kružile su priče o njegovoj umiješanosti, iako nije bilo izravnih dokaza. epilog ovom suđenju, ne i raskolu koji se nastavio nesmanjenom žestinom, bio je u uhićenju braće i rođaka protogonista pobune, te njihovom osudom i progonstvom, kao i osudom kolovođa i bjegunaca u odsutnosti. ovaj epilog je na određeni način odgovarao objema zaraćenim strankama: - jer je za određeno vrijeme otklonio mogućnost ponovljene urote; - jer se održala prevlast konzervativne struje u senatu; - jer se povećao broj pristalica oporbi. paradoks je bio u sve izraženijim simpatijam spram glavnih protagonista urote i primjetne doze antagonizma prema konzervativcima. tako su (uvjetno) urotnici smatrani žrtvama, a vladajuća stranka, čuvar republike (ovo stranka je također uvjetno), negativcima. 10) zatvorenici restić i đurđević, probili su vrh tamnice i preko kneževih odaja odmaglili iz dvora. tamnice su se nalazile u kneževom dvoru. u to vrijeme je knez vladislav menčetić bio na jednoj pokladnoj zabavi izvan dvora.

- 23:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

iako je velika zavjera (općenito, a kad je riječ o dubrovniku posebno) neslavno propala, nesuglasice između casata su se produbljivale, iskristaliziravši se do polovice 17. stoljeća u samo dvije frakcije podrugljivih naziva salamankezi (konzervativna struja) i sorbonezi (liberarna struja). odakle su stečeni ti nazivi nije posve razjašnjeno iako se najčešće uzima da su salamankezi prozvani po salamanskom španjolskom sveučilištu, ustanovi vjerskog i filozofskog konzervatizma, a sorbonezi, pak, prema pariškoj (sorbona), ustanovi filozofskog liberalizma. druga polovica 17. stoljeća dala je dodatni razlog sukobima i definitivno podijelila plemstvo na ove dvije skupine. ovaj put je uzrokom bilo tzv. novo plemstvo. čvrsti staleški oklop i zatvoreni krug vlastelinskih obitelji dubrovačkog patricijata počeo je popuštati pred neminovnošću potpunog izumiranja pojedinih rodova. senat je sredinom 17. stoljeća modificirao zakon po kojemu se uz ogromnu participaciju u povlašteni stalež dopuštao, na temelju natječaja i glasova većine, primitak novih iz redova bogatih uglednih obitelji (sa zakonitim nasljednicima), i to ako u međuvremenu neka vlastelinska obitelj izumre. međutim s provođenjem zakona se odugovlačilo tako da je od prvog prijedloga agregacije, 1646., do prvog prijema bogate obitelji boždari u vlastelinski krug, 5. studenog 1666., prošlo 20 godina. i slijedeći ustupci (s ciljem revitalizacije plemstva) datiraju iz tog vremena: ukidanje zabrane vjenčanja u trećem koljenu kao i zabrane ograničenja vjenčanja s plemkinjama izvan dalmatinskih gradova. --- *) participacija je iznosila 10.000 zlatnih dukata. kasnije, a nakon potresa ovaj se iznos smanjio, a dopušteno je i plaćane u ratama. (d.)

- 22:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 22:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 22:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.08.2006., utorak

odgovor gogi bjondini : svadbena svečanost

Imam za tebe dva pitanja. Prvo je vezano uz danasnju temu: zasto svatovi od mladenke nisu bili casceni, nego su odlazili gladni? Nije mi logicno. Drugo pitanje je tehnicke prirode; rado bih jos jednom procitala neke tvoje clanke, primjerice o Cvjeti Zuzoric i Mihi Pracatu. Nazalost, vec nekoliko dana pokusavam, ali ne mogu otvoriti clanke koje si napisala kroz 6. i 7. mjesec. Molim te provjeri o cemu se radi. Unaprijed puno hvala i veliki pozdrav (goga bjondina 12.08.2006. 22:34) ____________________________________________________________________________ pripremam jednu novu temu, tako da nisam otvarala blog prije sinoć kad sam našla tvoj komentar (na kojemu se zahvaljujem) i ova pitanja. pitanje 1. radi se o običajima. 1. de diversis točno navodi kako se prije uvriježena praksa dvostrukog darivanja pomeće (pomalo odbacuje), što upućuje i na uvriježenu tradicionalnost u čitavom obrednom postupku sklapanja braka. ovo je najvažnije imati na umu i za ostale protokolarne ili ceremonijalne postupke; 2. ne smijemo zaboraviti da je u pravilu djevojka šesnaestogodišnjakinja, nekad i mlađa, a mladoženja rijetko dvadesetogodišnjak, jer je uvriježeno da bude stariji 10-30 godina od nje. ona je prvi put izvan roditeljske paske, kad po svemu ulazi u posve nepoznati svijet; 3. na svečanosti ne sudjeluje ni djevojka, već čeka mladoženju u budućoj bračnoj ložnici čuvana od dvije 'babice' do momenta dok se u njoj ne pojavi muž; 4. prvi dan svečanosti je rezerviran za uzvanike mladoženje. kako de diversis ne spominje različite spolove, već ih naziva samo 'uzvanicima' a pri tom isključuje roditelje, logično je zaključiti kako je riječ o muškom društvu. proizlazi da bi taj dan bio rezerviran za jedan oblik momačke večeri ili definitivno opraštanja muškarca sa slobodom; 5. drugi dio svečanosti u domu mladoženje je rezerviran za sutradan, kad su na okupu svi uzvanici obje obitelji, s tim da je s djevojčine strane nazočna samo najuža rodbina; 6. nakon 5-8 dana (ovisno) se svadbena svečanost ponavlja u rodnoj kući djevojke, na kojoj sudjeluju svi. ona je tad već 5-8 dana žena. to bi bilo tumačenje. pitanje 2. meni se normalno, klikom u kazalu (desno), otvaraju sve teme. za svaki slučaj, evo linka. lijep pozdrav

- 17:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ovih dana kolovoza

s tarace (d.)

- 01:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

dan prije. nebo se namrštilo (d.)

- 01:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

pred zalazak (d.)

- 00:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

park gradac, gornje šetnice sve fotografije snimila thea (t.p.)

- 00:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

park gradac. n..., sram te bilo, pišaš!

- 00:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

puno toga i cavtat

- 00:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

panoramski snimak s bogišića (hilton)

- 00:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

grad i lokrum (kao da su jedno)

- 00:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

stijena od lovrijenca

- 00:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

između dvije stijene (u dubini je 'šulić')

- 00:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

lovrijenac u mom oku

- 00:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

karaka na pučini, na putu s andrije

- 00:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

karaka, pogled kroz alepski bor na gradcu

- 00:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

karaka

- 00:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.08.2006., četvrtak

PREDBRAČNI UGOVOR ili ZALOG SIGURNOSTI

snimila d., 2006. opis slavnoga grada dubrovnik, djela filipa de diversisa iz lucce, u rukopisnoj ostavštini, nastalog u tijeku i nakon njegova sedmogodišnjeg učiteljevanja je pohvala gradu (publicirano 2004., priredila z. janeković-romer, zagreb, d&s). kad izuzmemo sve ono laskavo i ne baš iskreno (što bode oči), ostaju zabilježena viđenja dubrovnika u očima stranca. eliminacijom ukrasnog, ali isto tako zanimljivog balasta, nalazimo faktografske opise, primjerice povijesnih spomenika, tradicije, običaja … de diversisovo djelo jedan je dokument o životu dubrovnika sredinom 15. stoljeća. u svojoj dubrovačkoj svakodnevici malo je što propustio vidjeti, opisati, površno dokumentirati. njegov reducirani opis uglavnom je usklađen sa stvarnim zbivanjima ili tradicijom. među inim zabilješkama iz života dubrovnika, kakvog je on doživio, opisani su i ženidbeni rituali, običaji i zakoni koji su se odnosili na brak, ženidbu, udaju, vjeridbu, miraz … . koristeći se njegovim opisom, uz nadopune iz arhivskih dokumenata (pacta matrimonialia), statuta, običajnog prava ili usporedbe s običajima u drugim primorskim gradovima skupljenim u ponekim pabircima i iz različite literature, malo ću otškrinuti taj dio života starog dubrovnika (ili primorskih gradova općenito ). razradila sam nekoliko teza kojih ću se držati u jednom dosta sažetom opisu vjeridbe, miraza, braka … teze: dubrovnik i bračne veze doseljenja i državljanstvo predbračni ugovori miraz - visina i vrsta miraza - o načinu preuzimanja miraza - miraz u ratama - obveza isplate miraza - neotuđivost miraza - namjensko trošenje miraza - dodatak mirazu - testamenti - zaklade - contrados mladoženje - prenošenje miraza u drugi brak brak i obitelj - starost vjerenica - tko je odlučivao o vjeridbama - vjerne djevojke su bile veoma mlade - posrednici - tijek vjeridbe - razvrgnuća i posljedice - osuda udaja - redoslijed udavanja - priprema braka - tajni brak - otmica - staleški brakovi - neravnopravni brakovi - smetnje za udaju - bigamija obred ...

- 11:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

- 11:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 10:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 10:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

(5) snimila d., 2006. za vlastelu je negdje prosječna vrijednost miraza iznosila samo u novcu oko 1100 perpera (ogledno, iako se je vrijednost mijenjala: odnos zlatnog dukata i perpera bio je 1:1,2 ili 800 dukata vrijedilo je 1000 perpera). zabilježen je najveći miraz od 4000 perpera iako je nerijetko on iznosio od 500 – 1000. u jednom razdoblju republike, negdje krajem 15. stoljeća bila je limitirana donja granica miraza s 800 zlatnih dukata. koliko je to iznosilo u stvarnoj vrijednosti poslužit će primjer: cijena kuće u najboljem dijelu grada bila je 600 perpera, ili drugi primjer iz 14. stoljeća, gdje se spominje kako je cijena dva vola, dva konja i krave bila 45 perpera. kako sam napomenula, ovo je samo novčani dio, bez drugih vrijednosti pokretne imovine (osobito haljina i nakita), tkanina, namještaja, knjiga (3) i drugih pokretnina (u ranijem razdoblju i ropkinja), te nekretnina u potpunom i djelomičnom vlasništvu, tj. suvlasništvu. miraz se ugovarao u vrijeme maloljetničkog uzrasta nevjeste. odmah spominjem da je takav način ugovaranja bio iz predostrožnosti. stjecanjem punoljetnosti takav ugovor bi se mogao sklapati isključivo uz suglasnost djevojke. ugovor u ime maloljetne kćeri je obvezivao i nju i njezin rod (doslovce). taj uzrast je varirao između 8 i 12 godina. (4) međutim, brak se mogao sklopiti već nakon spolne zrelosti žene, ali ne ranije od 16 godina (iako je bilo iznimki). mladoženja je mogao biti također maloljetan, ali vrlo su česti, zapravo preporučljivi slučajevi kad je on bio i 10-30 godina stariji. međutim mirazom je najčešće upravljao njegov otac sve do njegove poslovne samostalnosti. (4a) 3) andrija paltašić (1450-1500), najpoznatiji hrvatski tiskar renesanse, primjerice dao je kćeri u miraz dvije knjige. paltašić je najprije radio u veneciji (jedno vrijeme imao je sudruga i zemljaka lastovčanina dobrića dobričevića). kasnije u veroni u samostalnoj tiskari s vrlo širokim humanističkim znanjem, samostalno tiskao 38 knjiga od antičkih pisaca do danteove božanstvene komedije (1487.), po kojima je ušao u plejadu najpoznatijih tiskara europe. 4) mediteranski model braka srednjevjekovnog dubrovnika, podrazumijevao je ranu udaju žene i veliku dobnu razliku među bračnim partnerima. 4a) dio svote miraza davao odmah po sklapanju ugovora, kako bi se s njim moglo raditi, a ostatak je bio isplaćen nakon sklapanja braka. najčešće odjednom, ali postoji primjera kad je isplaćivan u ratama. također i primjeri kad je obveza podmire miraza prelazila na najbližu rodbinu. *) miraz je u upotrebu ušao kao turski izraz, hrvatski ekvivalent mu je (dota,) ili prćija u etnološkom smislu. turski izraz miras, je arapskog podrijetla i dolazi od izraza mirat.

- 10:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

(6) kad je sin zatražio ženin miraz, sklapao se novi ugovor pred notarom, jer sva odgovornost s oca u tom času prelazi na sina. kako je rečeno, miraz se nije mogao trošiti. čak je i njegova zakonita vlasnica imala ograničenja glede trošenja miraza. prema jednoj klauzuli statuta, dio miraza mogao se trošiti samo namjenski. što je podrazumijevalo namjensko trošenje miraza, razvidno je iz samih ugovora ili posebnih zahtjeva podnesenih notaru. obično je to bila nabava haljina; slučaj davanja miraza kćerima; slučaj bolesti i nemoći; slučaj ekonomske propasti. to bi uglavnom bili ti opravdani razlozi. snimak d., 2006. osvrnut ću se na obvezu davanja miraza, koja se u dubrovniku odnosila podjednako raspoređena na svu žensku djecu. bilo je slučajeva kad zbog momentalnih poslovnih neprilika nije bilo gotovog novca ili nije bilo dovoljno novca za sklapanje predbračnih ugovora (poštivao se je red prvenstva prema starosti djece) u slučajevima više ženske djece, *) posezalo se za majčinim mirazom. ponajprije to je mogla biti prodaja nekretnina, ukoliko druga strana nije bila voljna primiti svojevrsnu mjenicu kao garanciju isplate gotovine u prvoj dobroj poslovnoj prilici. obveza izvršenja ugovorne obveze u slučajevima nemogućnosti izvršenja ugovora od strane ugovaratelja, prelazila je na članove istog roda, redosljedom bliskosti. ženin miraz znao je biti povećan dodatkom mirazu. ovaj dodatak, primjerice nasljeđe ili na neki drugi način oporučno ostavljeni prihodi i novac, povećavali su miraz iz predbračnog ugovora i bili tretirani na isti način. klauzula o dodatku miraza isključivala je formulaciju donacija iz prostog razloga što bi donacija bila oslobođena tereta ugovornih klauzula o neotuđivosti miraza. još jedan dodatak mirazu bio je u điru više kao običaj, manje kao obveza. u svakom slučaju do njega se držalo i o njemu se govorilo. vodio se pod nazivom contrados. contrados je bio mladoženjin dar na sam dan sklapanja braka, odnosno nakon prve bračne noći. i on je postajao neotuđivo vlasništvo žene. bogatije obitelji davale su veliki contrados, siromašnije tek simbolični. zapisano je kako je contrados znao dovesti u nezgodu mladoženju (njegovu obitelj), jer je to bilo daljnje siromašenje njegove imovine. miraz je dakle bila institucija s praktičnim ciljem. Imao je poseban značaj, bez obzira na kvalitetu odnosa među supružnicima, bio je to samo čist račun. bez obzira na povjerenje, osjećanja, djecu, supružnici su jedno drugome na taj način osobnim imutkom, garantirali ekonomsku sigurnost. odnos u braku bio je jednak odnosu poslovnih partnera. što je bio veći imutak, bila je veća obazrivost i poslovnost. čudna stvar ta bračna zajednica. ne bi bilo loše ni danas da se zna što je čije i s čim tko smije i može raspolagati. *) (statutarna klauzula o mirazu odnosila se je i na kćeri koje su ostajale u katoličkim redovima, kad je mirazni depozit davan crkvi).

- 10:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

(7) snimak d., 2006. spomenula sam česte slučajeve ženidbe dosta starijeg muškarca u odnosu na dob žene 5) iz tog razloga je nerijetko bilo više neudatih žena (osobito udovica) nego muževa, muškaraca. prosječni životni vijek je bio negdje oko 50 godina. kad je udovica sklapala drugi brak, njezin se miraz prenosio s njom skupa sa svim dodacima. naravno, bilo je tu različitih komplikacija, osobito, ako su u braku bila djeca; zatim, ako je žena svojevoljno napustila bračnu zajednicu; ako je muž počinio bigamiju. zanimljivo je čitati različite slučajeve i situacije koje su ozakonjene statutima, a proizašle su iz običajnog prava gradova, država, naroda. na kraju ovog temata o mirazu (dotakla sam ga se samo djelomično), treba spomenuti da su mnoge obitelji u svojim testamentima ostavljale dio novca za miraz određenoj, ali i nepoznatim djevojkama. problem neudane djevojke zbog nedostatka miraza bio je velik i svaka je pomoć u tom smislu bila dobrodošla. te su se svote ostavljale crkvi, ali namjenski. 5a) to je postalo gotovo pravilo krajem 15. stoljeća svuda u europi. 5) spominje se primjer kad je vođena parnica jedne udovice koja je bila u dobi od 18 godina s troje rođene djece. 5a) u rimu je bila poznata fondacija annunciata di santa maria sopra la minerva.

- 10:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 10:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

(9) nekad se vjeridba oduljila. bila je u narodu poznata u uzrečici duga vjera. razlozi su mogli biti različiti, a najčešće bi to bile dugotrajne plovidbe, nesreće na moru, zarobljavanje, … te duge vjere znale su završiti i razvrgnućem zaruka. sud je donosio ocjenu opravdanosti razvrgnuća predbračnog ugovora, a o ocjeni suda ovisilo je hoće li se dio miraznog depozita vratiti obitelji djevojke ili ne. do razvrgnuća zaruka moglo je doći i u slučajevima kad bi se vjeridba protegnula, a djevojka ušla u punoljetnost. osobito, ako joj budući muž nije bio po volji, imala je pravo odstupit i po cijenu gubitka imanja (miraza). odustajanje mladoženje od braka podrazumijevalo je povrat miraza. u obiteljima kojim se ova tema najviše bavi takvo razvrgavanje zaruka nailazilo je na osudu društva i nerijetko izopćenje. izopćenje, ali gubitak prava događao se i u slučajevima kad se je plemić ženio pučankom. ovaj je gubitak bio mnogo teži, jer je povlačio gubitak plemstva za sebe i svoje potomke. ali i pored svega, takvih je slučajeva bilo. 6) službeni naziv za to bili su neravnopravni brakovi. sudska praksa republike bilježi i slučajeve otmice djevojke. rijetke su bile ozbiljne otmice, gdje jedna strana nije sudjelovala. češće, ili u pravilu, to su bile dogovorene otmice kojim se postizalo: - razvrgnuće prije dogovorenih zaruka, - povrat miraznog depozita, - iznuđen pristanak roditelja - udaja za otmičara, tj. najčešće udaja iz ljubavi. 6) običajno pravo o gubljenju plemstva ozakonjeno je 1462. zakonska osnova je smanjila prije određenu granicu o zabrani ženidbe ispod četvrtog koljena. odobrenje je davao papa. snimak d., 2006.

- 09:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 09:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

(11) ali u katoličkoj sredini se brak nije mogao raskinuti, već samo prestati smrću jednog od supružnika ili poništiti kao nevažeći. nevažećim, brak je mogao proglasiti samo papa. brak se sklapao u nazočnosti roditelja ili najuže rodbine, dva do tri svjedoka, ispred svećenika ili biskupa uz razmjenu prstenja. dok je mladoženja izgovarao glasno da, djevojka je uglavnom šutjela. pristanak je potvrđivala klimanjem glavi. meni je najsmješniji opis koji kaže kako joj je često pri takvom iskazivanju pristanka pomagao klimnuti treći svjedok ili pratilja, čija je zadaća bila da joj otraga gurne glavu. ovo je bilo uvedeno zbog mogućnosti da nevjesta kaže ne. ona je u znak djevičanstva na obredu nosila srebrenu krunu ukrašenu dragim kamenjem, oko koje je bio bijeli vijenac. o drugim detaljima odjeće ne zna se iz tih dokumenata. iz drugih izvora samo ponešto o opravi, koja je uključivala: dugi ogrtač, gvarnazon, pričvršćen srebrenom žicom za mišicu desne ruke iznad duge rukavice. lijeva ruka bila je gola, ali sakrivena ispod ogrtača. nije bila u rukavici zbog prstena. snimila d, 2006. pri izlasku iz očeve kuće obično bi primala preslicu s crnom i bijelom vunom (simbolika lijepih i ružnih dana), vreteno i srebrni naprstak. ovi predmeti joj daju do znanja kako treba raditi svoj posao, a ne gubiti vrijeme uludo. kad ulazi u muževu kuću, dočekivali su je na vratima medom i maslom (simbolizam dobra koje je čeka), a ona bi nogom trebala prevrnuti posudu s mlijekom postavljenu na ulazu, kojom ukazuje da i ona u tu kuću ne dolazi praznih ruku, već unosi obilje vremenitih dobara. svečanosti ona nije nazočila. bila bi odmah otpravljena u bračnu ložnicu, položena na postelju, gdje su je čuvale neke rođakinje (babice) poučavajući je što treba činiti do dolaska mladoženje. njihova zadaća je bila da je ujutro obiđu i vide je li sve proteklo uredu.

- 09:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 09:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

(13) snimak d 2006. Ona daje suglasnost slabim glasom ili klimanjem glave, kao što je običaj nevjesta, a katkada joj žene koje stoje uz nju polože ruku na glavu i saviju je. Potom pristupa mladoženja, pred kojim ide jedan dječačić noseći u rukama upaljenu voštanicu i vjeri je zlatnim prstenom, ali bez ikakva pozdrava, osim sasvim ispod glasa. (…) Mladoženja šalje neke momčiće, mladiće, plemenite žene i djevice, da uz svirku truba i frula dovedu mladu. (…) Jedna sluškinja lica pognuta do zemlje, u rukama nosi dugački skut njezine haljine (…) Svi mladoženjini uzvanici i uzvanice idu naprijed i časte se na svadbenoj gozbi. Uzvanici nevjeste i njezinih roditelja odjeljuju se i gladni vraćaju svojim kućama. (…) Nevjesta na gozbi ne jede, već se prije okrijepila dobrom hranom u očinskoj kući i opet će kasnije u sobi. (…) Osmoga, pak, dana nevjesta je pozvana u roditeljsku kuću, gdje joj pripravljaju ukusnu i raskošnu gozbu. (…) Ako netko dobro razmotri ovaj slijed stvari, prepoznat će u njemu poštenje, uglađenost, utješnost, radost i veselje, ali i raskoš svadbe. (…) udovac udovicu dovodi u sumrak, s time da izostaju sve pređašnje svečanosti. (filip de diversis). za udovac koji dovodi djevicu, obred je isti, ali bez zvukova trube. kad je u pitanju udovica i neoženjeni muškarac, obred je isti, samo što ona ne nosi krunu s bijelim cvijećem. napomena: fotografije su moje (privatne) i ne mogu se prenositi. korištene su samo kao ilustrativni materijal, pripadaju kraju 19. i početku 20. stoljeća. (kraj)

- 09:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.08.2006., ponedjeljak

ZLOČIN i KAZNA

trovačice i trovači u dubrovačkoj republici dok pišem intrigantne teme iz dubrovačke povijesti pogled mi bludi prema okruženju, a ono je bajkovito, makar s mog prozora snimak, d., 7.08.2006. dubrovačka povijest je jedno vrlo fino tkanje povijesnih istina i višestoljetnih legendi ispredenih kako bi se, ona, istina ili samo dio istine istaknuo i dobio veću dimenziju i značenje u očima ondašnjeg puka. možda su one ispredene samo zbog nepoznavanja stvarnih činjenica pa je u nedostatku istih, legenda zauzela to mjesto. istina je ustuknula, zaboravila se, a legenda se ustoličila, štoviše zasjela je čvrsto ostavši ukorijenjena u trajnom obliku zapisane narodne predaje. koliko god da sam ovdje (i drugdje) obrađivala dubrovačku povijest i nastojala napisano potkrijepiti dokazima iz mnogih znanstvenih ili samo napisanih opširnih elaboracija, ona, istina se uvijek može činiti drukčijom promatrana iz različitih rakursa. to joj, dakako, daje svaki put i drukčiju dimenziju. međutim legenda uvijek stoji iza svake od njih pa se stječe dojam da ona prati i pamti stvarno zbivanje, osobito ono o kojemu baš i ne znamo je li se, kako, kad i zbog kojeg razloga uistinu nešto i zbilo. sjetimo se legende o rikardu lavljeg srca ili legende o vitezu orlandu, lokrumskom prokletstvu …, da ne nabrajam. gotovo da nema mjesta u povijesti pa i dokazanim stvarnim događanjima u koje nije upletena makar poneka tanka nit pučke predaje. koliko god da je tanka ona je toliko čvrsta da odolijeva zubu vremena.

- 23:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 23:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 23:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 23:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 22:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 22:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

kapelica lapadskog ljetnikovca u tu ljepoticu zaljubio se je stariji plemić, ali ona je već imala ljubavnu vezu s drugim i odbila ga je. zaljubljen, a uvrijeđen odbijanjem jedne pučanke skovao je osvetu. preodjenuo je slugu u franjevca i poslao ga na dan njihova vjenčanja na svadbu. slugina zadaća je bila otrovati mladence, što mu je i uspjelo. otrov je bio s odgođenim djelovanjem, tako da je svadba protekla u veselju, tek ujutro su otkrivena njihova mrtva tijela. priča kazuje kako je o tom događaju brujao cijeli grad i nikad se nije doznalo tko je krivac za njihovu smrt. tek plemić koji je smislio tako užasnu osvetu odlučio je sebi prikratiti muke samoubojstvom, točnije bacanjem u provaliju na području sv. jakova. ta je njegova nakana osujećena od jednog benediktinca, koji ga je nekako privolio da prenoći u njihovom samostanu. je li to smatrao načinom ispaštanja svoga teškog grijeha ili ne, tek nakon te probdjevene noći, odlučio se posvetiti benediktinskom redu. ali priča nije gotova. u istim unesrećenim obiteljima uskoro je dobivena prinova, tj. rodila su se djeca. ponovno djevojčica i dječak. roditelji im dali imena sestre, odnosno tragično izgubljenog brata. sudbina je htjela da je zaraza koja je harala 1543. odnijela dječakove roditelje i djevojčinu majku. u toj nesreći ostao je sam djevojčin otac. što zbog tuge, što zbog prijašnje obveze, preuzeo je malodobnog dječaka i posinio ga. djeca su rasla kao brat i sestra u neznanju, a tako je ostalo i nakon očeve smrti. otac im je umro u veneciji, gdje su se bili preselili radi nasljeđa, skoro posve osiromašeni.

- 22:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 22:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.08.2006., subota

ANICA BOŠKOVIĆ, pjesnikinja

- 22:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

- 22:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 22:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 22:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 21:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 21:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.08.2006., četvrtak

ŠIPAN I BECCADELLI

elafitsko ili jelenje otočje (elaphos = jelen) je skupina od desetak manjih i većih otoka sjeverozapadno od dubrovnika. već u 1. stoljeću spominje ih plinije stariji, a kaže se također da je naziv elafiti grčko nasljeđe. među tri veća otoka spadaju koločep (kalamota po dubrovački), lopud i najveći među njima otok šipan. šipan jednom sam davno negdje pročitala da su ovaj otok nazivali i 'orlovo gnijezdo'. zaboravila sam gdje i tko je to napisao, iako je usporedba više nego točna, jer otok dužine oko 9 km (površine, 15,5 km2), okružen sa svih strana strmim i oštrim ili samo podlokanim stijenama, malim uvalama, rijetkim platoima, uskim tjesnacima, nosi u svojim mjedrima tako ogromno plodno polje rašireno skoro po cijeloj svojoj dužini i širini (dugo je 5, a široko 1 km). polje je omeđeno brdima i brdašcima punim zelenila, čija se podnožja strmo obrušavaju prema moru. nekad je to polje bilo hraniteljicom, skoro najglavniji izvor hrane otočnom stanovništvu, koje se uz ribarstvo, posebno bavilo uzgojem vinove loze i masline. šipanska mikroklima nekad i danas izvanredno je pogodna. poznato je crno šipansko vino od malog plavca, grožđa sitnog tvrdog zrna. odviše jako, ali od njega ne boli glava. polje

- 00:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

luka je inače raštrkano mjesto. jezgro joj čine kuće i kućice poredane uz sjevernu stranu prostrane šetnice paralelne s morskom rivom i stoljetnim palmama, koje razdvajaju tu, od široke ali kamene rive (obalnog pojasa). mjesna atrakcija je skoro 300 godina stara murva (premda sam našla da negdje piše platan) smještena uz glorijet sorgove kuće (nekadašnjeg ljetnikovca "sargi", sargoević). danas je to manje više vikend naselje. turizam je došao na šipan davno, puno prije nego što je otok dobio struju. tako se je tamo pokupovalo sve, od ribarskih koliba do staja. rekla bi kako danas šipan živi samo od turizma, najviše onog u kućnoj radinosti, vikendaša, jahtaša i gostiju hotela, smještenog na završetku uvale na mjestu gdje se nekad nalazila velika uljara. šipansko ulje je uistinu rijetkost, ne baš doslovno, ali izgubilo je imidž poznatog dubrovačkog proizvoda, kao i nekad cijenjeni ovčji sir. ovce su već davno uklonjene, koze su podivljale i može ih se još samo vidjeti kad brodićem milite uz rubove otoka. tu se slobodno veru po morskim bandama (stranama), a odaje ih neprekidno meketanje. nekad je ovaj otok bio poznato stanište čaglja. znali su oni noću onako otegnuto i jezovito zavijati da te prđu trnci. nekad bi, kad se spusti noć i utrne javna rasvjeta mogli zamijetiti njihove svjetlucave fosforne oči, poput žeravice. držali su se uglavnom podalje od ljudi i podalje od naselja. vjerujem da je uporište za dio šipanskih legendi o vampirima koji lutaju noću po šipanskom polju, baš u toj plahoj životinji, koja se danju skrivala, a noću bi dolunjala nadomak naselja u potrazi za hranom.

- 00:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

šipan je otok maslina, a pročitala sam na više mjesta da je po broju stabala u odnosu na površinu i broj stanovništva ušao u guinnessovu knjigu rekorda. agrumi su druga zastupljena poljoprivredna kultura šipana pa se plantaže (ili ono što je od njih ostalo) naranača, narančina i limuna protežu ponad naselja. danas je polje sve zapuštenije, nešto zbog malobrojnosti i starosti domicilnog stanovništva, a čini mi se i zbog divljih svinja koje su tu našle sigurno utočiste, tako da se od njihovog rovanja i podrivanja jedino mogu obraniti vrtovi i đardini neposredno uz same kuće. šipan inače obiluje vodom, ne baš onom za piće, već 'bucatom'. tako se, naime, zove voda za gospodarstvo koju crpkama vuku iz dubokih bunara. bucata voda je pomiješana s morem, ali izvanredno pogodna za zalijevanje vrtova. zato bujna vegetacija daje poseban ugođaj naseljima sa starim građevinama, ribarskim kućama, omirinama ili novoizgrađenim objektima, uglavnom vikendica. šipanci se još uvijek bave ribarstvom. njihov dolazak na dubrovačku peskariju, uvijek znači svježu, noću ulovljenu salpu (sopu), usatu (ukjatu), mola ( tovara), sardelinu, lignje i hobotnice. ovaj dio jadrana nema sardele koje je nekad bilo u izobilju. nestašica te 'sirotinjske ribe', odavno je zatvorila vrata tvornici sardina, koja je dugo godina uspješno poslovala na šipanu. šipan osim zaselaka ima samo dva naseljena mjesta: šipansku luku (luka) u uskom dubokom i prekrasnom zaljevu na zapadnom kraku otoka te kasnije izgrađeni suđurađ u blagoj uvali prema dubrovniku (sućurc, suđurađ ili sudjuradj). u luku se samo po lijepom vremenu može ući s otvorenog mora, kroz uski morski tjesnac poznat pod nazivom harpoti. po velikom jugu brodske linije, a i brodice, moraju napraviti veliki đir i ući samo sa sjevera zaštićenog kopnom i otočićima. inače, prilaz šipanu (kad se dolazi iz pravca mljeta) problematičan je zbog prolaza uz 'boke false', predio morskih klanaca i uvijek 'mrtvog mora', pa i po najmirnijem vremenu plovidba uz njih, od nekih 10-15-tak minuta, zna podignuti želudac i ljudima naviknutim na mnoge čudi mora. ulazak broda u luku (sad već više puta dnevno) je značajan događaj na otoku. brod se uvijek srdačno dočekuje i ispraća, a i posada broda oglašava svoj ulazak i partencu (odlazak) dugim otegnutim zvukom brodske sirene.

- 00:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

šipanci (kao i većina otočana, što zbog prirodne izolacije, što zbog naravi) bili su poznati po skercima i lakrdijama, koje bi znale neugodno iznenaditi posjetitelje ili povremene stanovnike. jedna od poznatih šipanskih šala bila je gađanje pomadorama. tako dok mirno điravaš lukom uživajući u tišini noći s uvijek dovoljno bave (povjetarac s mora), iz čista mira doleti zrela pomadora (rajcica) i zalijepi ti se onako za leđa ili već gdje te pogodi. nigdje počinitelja na vidiku. krivac samo nedužno nastavi razgovarati, kartati, nečim se nezainteresirano baviti ili jednostavno zuri na drugu stranu, dok odasvud pršti podrugljivi hihot. (o da, šipanci kao i mnogi otočani znaju bit jako zločesti, osobito prema furestom svijetu). riva jednu neslanu šalu sam i sama osjetila: bilo je to negdje '90-tih. vraćala sam se s luke prema vikendici (desna obala zaljeva, predio kaludrice, naziv je toponim, naslijeđen iz bizantinske povijesti otoka). u to vrijeme kaludrica je bila zadnji stambeni predio u tom dijelu uvale. uska cesta, lungo mare, jednim dijelom prolazi između maslinika. kad sam se primakla tom dijelu, premrla sam od straha (da ne kažem da sam s up***la). na dovoljnoj udaljenosti od zadnje kuće na nekih 50 m prema meni žižila su se dva žareća oka. htjela sam se vratiti natrag, međutim, kad sam se okrenula dočekalo me je isto takvo uprizorenje. ostala sam skamenjena, a žareće oči su mi se i s jedne i s druge strane lagano primicale. kako je bilo ljeto, preostalo mi jedino uči u more i vratiti se plivajući. već sam se bila izula kada se začuo smijeh. prestrašili su me upaljenim cigaretama, koje su u mraku i na daljinu djelovale bas kao oči čaglja. naravno, poslije smo svi završili u kafiću, jer mi je trebalo vremena da se oporavim od straha.

- 00:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 00:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

iako je šipan bio pod dubrovačkom ingerencijom kao sastavni dio njegove teritorije još u 13. stoljeću (najranija zabilješka je iz 1272. godine), kroz dugu povijest mijenjalo je on imena i posjednike, od rimskog taurisa, sa značenjem bikova glava (vjerojatno zbog svoga oblika), preko grčkog gypanon, sa značenjem orlovo gnijezdo (objašnjenje sam već dala). nadalje tu su i srednjevjekovna talijanska imena giupana i zuppana, koja vjerojatno znače župan. šipan je hrvatski naziv otoka, uvriježen od prvog spomena tog imena,1370. godine. svoj procvat otok bilježi u vrijeme dubrovačke republike. to je ujedno vrijeme procvata i afirmacije brodogradnje i pomorstva, a u ruralnoj oblastima spominje se maslinarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo i ribarstvo. usporedo sa stagnacijom i postupnim padom gospodarstva dubrovnika krajem 17. stoljeća (nakon potresa i požara 1667.), refleksiju osjeća cijelo državno područje, tako i otok šipan. najveći pad i zaostajanje otoka, u odnosu na druga dubrovačka područja, osjetit će šipan 20. stoljeća. to je, ujedno, doba velikih migracija (doba svjetske krize, doba ratova) pa su iseljenja ili odlasci s otoka zbog ratova ili u potrazi za drugačijim životom evidentna. razne edicije spominju oko 7 tisuća žitelja šipana (osobno mislim da je broj nerealan, a uz to se ne navodi vrijeme tako pune naseljenosti otoka), doveden je tijekom 20 stoljeća na nekih 5 stotina. ovaj broj se odnosi na oba spomenuta naselja. o nekoj revitalizaciji u smislu stalnog življenja na otoku teško je objektivno govoriti, moguća je. dobrim brodskim vezama (u zadnjim godinama) nije veliki problem živjeti na otoku, a raditi u dubrovniku. ipak, najviše je onih koji su podijeljeni stanovanjem malo na otoku, malo u gradu. u vrijeme sezone otok je uistinu napučen.

- 00:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

'istocno od sipanske luke, u duljinu 4 - 5 km, proteze se najljepsi i gospodarstveno najvredniji dio otoka sipana, sipansko polje s mnogo obradive zemlje, danas dijelom zapustene. cesta uzduzno presijeca polje i povezuje sipansku luku s drugim naseljem na suprotnoj strani, sudjurdjem. mediteransko podneblje masline i hrasta crnike, lovora i mirte s oko 2580 suncanih sati godisnje i oko 1250 mm oborina predocava bujnost i bogatstvo mediteranske vegetacije na okolnim pristrancima zelenog polja. osim borovih sastojina tu su bujne makije i terasasto rasporedjeni veliki maslinici. na sipanu je zabiljezen velik broj vrsta viseg bilja, medju kojima je znatan broj nasih botanickih rijetkosti. usred polja ostaci su gradjevina nekadasnjih dubrovackih patricijskih ljetnikovaca koji nam ponesto govore o nekadasnjem zivotu i odgovarajucem vrednovanju prirode otoka sipana, rimskog turusa. posvuda kao i na mnogim nasim otocima, na sipanu cemo naci vise od 30 crkvi i crkvica, nekih iz predromanickog razdoblja.' lungo mare ovo su kao službeni podaci. dopunit ću ih nekim podacima iz opće i kulturne povijesti. smatra se kako je dobar zemljopisni položaj i blaga mediteranska klima bila osnovni razlog utemeljenoj pretpostavci da je ovaj otok bio naseljen i u davnoj prošlosti. materijalni dokaz su kamene gomile za koje se drži da su ilirskog podrijetla. lokaliteti: brdo sutulija kao i na dijelu otoka između čemprijesa i dola. rimsko razdoblje na otoku potkrepljuju ostaci villae rusticae u području fratije i luke. o nazočnosti bizanta svjedoči nešto pronađenog novca, koje je datirano u 6. stoljeće i prije spomenuti toponim kaludrica. arhivski nalaz brončanog ukrasnog pojasa u jednom grobu asocira na avare, a pleterna ornamentika u fragmentima krasi još starohrvatske kapele i crkvice razasutih posvuda na otoku, dokaz je naseljavanja hrvata. kulturno bogatstvo šipana je vrlo veliko, odnosno bilo je, jer se sad od tog bogatstva vrlo malo nazire, a u promidžbene svrhe mnogo se toga spominje i navodi. zato oprezno s podacima, osobito kad se to ne može dokazati premda sam uvjerena da je ono što je negdje zabilježeno sigurno je i postojalo. to što toga više nema ili se znalcu otkriva tek u skoro nezamjetnim fragmentima, kriv je zub vremena, totalna nebriga žitelja, u biti, čovjek.

- 00:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

tako ćemo naći podatke koji sugeriraju kako se šipan po povijesnim i kulturnim znamenitostima može (relativno, a prema površini) smatrati skoro malom atenom ili rimom u malome. provela sam dosta vremena na šipanu i bez stručnog vođenja, teško bi bilo uočiti ono što šipan čini toliko poznatim i kulturnim nasljeđem bogatim otokom. tek par objekata svjedoči o nekad brojnijim kućama za odmor; nekoliko očuvanih crkvica upućuje na bogatstvo i raznolikost sakralne arhitekture, a kako je i to devastirano i zapušteno, teško je naći logičnu svezu između bombastičnih izjava i realiteta. od 42 ljetnikovca (negdje stoji podatak o 60), ostalo je njih par kao i manji broj od 34 crkvena objekta (kapelice, crkvice). istina je da ono što je ostalo prkoseći vremenu i nebrizi, ukazuje na činjenicu da se ladanjska kultura dubrovačke vlastele i bogatih pučana nije zadržala u strogim granicama najbliže okolice povijesne gradske jezgre. meni ovaj podatak također govori i o tome da je šipan (kao i druga dva naseljena otoka) bilo privlačno mjesto u koje se je i uz znatno povećani trošak, možda samo radi ljepote i prirodnog sklada, isplatilo ulagati u profanu i sakralnu gradnju. neću se posebno baviti ni jednim od ovih objekata. možda se drugom prilikom upustim u opise malih ili većih sakralnih objekata dubrovačkog okruženja, zato ću samo spomenuti ono što se najčešće o njima kaže ili uzima kao primjer osobite zanimljivosti. crkvicu sv. ivana u šilovu selu smještaju u 11. stoljeće. arhivski dokumenti prvi je put spominju početkom 14. stoljeća. ova crkva je iznimna po tome što se njezine freske (koje su nakon proširenja crkve ostale u apsidi), ubrajaju u najvažnije oslikane na našoj obali. još jedna je iz istog razdoblja, crkva sv. mihajla u pakljenoj. njezina znamenitost je kupola. spominje se u prvim pisanim dokumentima o šipanu (1272.). kasnije je pripojena crkvi sv. marije. očuvani su na njoj fragmenti rane starohrvatske arhitekture i pleterne ornamentike. uz nju se naslanjaju ostaci benediktinskog samostana. sv. mihajlo je izgleda posebno štovani svetac na ovom otoku, jer se uz ovo, spominju još dva njegova svetišta. za ono na stijenama biga drži se da je čak iz 7. stoljeća. kako sam napisala malo ih je cjelovitih, negdje se naziru tek njihovi ostaci, negdje su se spojile s drugim i većim kapelicama i nose novu posvetu, a od nekih je ostao tek pisani trag o postojanju. glavna crkva u luci je kasnogotičko zdanje posvećeno sv. stjepanu. višekratno je dograđivana. iz najranijeg razdoblja očuvan joj je dovratak s ružama i tekstom: moja kuća zvat će se kućom molitve. sadašnji zvonik sagrađen je krajem 19. stoljeća. crkva sa zvonikom dominira panoramom luke. renesansno razdblje ostavilo je na šipanu svoje tragove u ladanjskoj arhitekturi. ali od velikog broja spominjanih ljetnikovaca izgrađenih na otoku, kako sam prije spomenula, današnji ostaci mogu se izbrojiti na prste. šipan je (često pišu kronike i turistički vodiči) bio prepun ljetnikovaca dubrovačke vlastele, lijepo uklopljenih u pitomi krajolik, ali isto tako i kasnijih velebnih i rastrošnih kamenih zdanja bogatih šipanskih trgovaca i moreplovaca. novi vlasnici, ne mareći puno za mediteranski ambijent, dubrovački sklad i profinjenost, nerijetko su monumentalnošću ili vanjskom raskoši dokazivali svoju financijsku nadmoć i pripadnost bogatijem staležu s kraja 19. stoljeća (monumentalna zdanja stjepović, stern ...). nisam u prilici nabrojiti sve ljetnikovce dubrovačke vlastele. jednako kao i kod kapelica rijetki su izvorno sačuvani, mnogi su se raznim dogradnjama tijekom vremena preobrazili u nešto posve drugo. najveći broj njih je nestao. (potječu najčešće iz 16. stoljeća, ženidbom, udajom, prodajom, izumiranjem ..., mijenjali su vlasnike). za neke od njih, bez istraživanja u povijesnom arhivu, teško je dobiti podatak o njihovom prvom vlasniku i graditelju.

- 00:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

obiteljska kuća lele stjepović, šipanska luka obično se tako dubinski istražni radovi obavljaju kad se neki povijesni ili kulturni objekt restaurira, a ovi šipanski još nisu došli na red. iznimka je dakako, čuveni ljetnikovac šipanskih trgovca stjepovića-skocibuhe, koji je također mijenjao vlasnike, ali je uvijek bio stambeno podoban. ovaj ljetnikovac u suđurđu upada u oči odmah pri ulazu o porat (pristanišnu luku), jer se ističe s dvije svoje uske kule. ljetnikovcu je djelomično vraćen prijašnji sjaj zahvaljujući zadnjem vlasniku i njegovoj privatnoj investiciji. dva ljetnikovca, dva objekta toma i vice stjepovića skočibuhe kupila je obitelj marušić koja već nekoliko godina ulaže svoj kapital i trud u ponovno oživljavanje spomenika kulture, ljetnikovca skočibuhe, čiji su graditelji i vlasnici bili bogati brodovlasnici i trgovci 16. i 17. stoljeća.

- 00:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

napis h. juvancica, potaknuo me je na ovo pisanje, ponajprije zbog površnosti, zatim elementarnog nepoznavanja, stručnog neznanja i dojma posvemašnje nezainteresiranosti. zadržavši se u okviru jedne ljetne pustolovine krusera jadranom, on je u tri nastavka obrađivao temu šipan. ajd' dobro, mislila sam, čovjek dobio lovu i mukte uživa po moru, usput nešto nadrlja što je čuo od mještana i to je to. ali kad sam pročitala kako, spominjući ljetnikovce, naziva toma (i vicu) stjepovića-skočibuhu pustolovima, ražestila sam se iritirana takvom slobodom izražavanja, koju dopušta sebi zbog čistog neznanja. ne samo da nisu bili pustolovi, ma što god ta riječ juvančiću značila, skočibuhe, podrijetlom šipanci, *) bili su moreplovci i trgovci kao i veliki broj dubrovčana. svojim napornim radom stvorili su imetak i ime. ti podanici republike, rezultat svoga rada - imetak, uložili su u prelijepa zdanja i primjerke stambene i ladanjske arhitekture (najviša, po visini je njihova stambena kuća u povijesnoj jezgri dubrovnika u području 'karmen'- pustjerna. pogrešno piše u nekim vodičima kako se nalazi na stradunu). ljepotom i skladnošću jedino se mogu uspoređivati s firentinskom arhitekturom toga doba. tomov i vicin ljetnikovac u suđurcu, a vicin u dubrovniku su i pored protoka vremena, građevinskih intervencija, rušenja, potresa i drugih nevolja, sačuvali veliki dio svoje izvornosti kako u interijeru, eksterijeri, tako i u vrtnoj arhitekturi. s pravom se ubrajaju među najljepše dubrovačke ljetnikovce.

- 00:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

*) dubrovačka povezanost s obiteljima sagroević-stjepović-krivonosović-skočibuha je evidentirana u drugoj polovici 15. stoljeća. (u nekim se izvorima podrjetlo skočibuha vezuje se za hercegovinu. drugi opet drže da je šipansko i da je evidentirano na šipanu još iz vremena prije 1463. godine i pada bosne pod turke). skočibuha nema više ni izravnih ni neizravnih potomaka (vidi temu ovdje: skočibuha), tako da je irelevantno odakle su došli. činjenica je sa se spominju kao šipanska obitelj od druge polovice 15. stoljeća i da su bili pomorci i trgovci). (1) ljetnikovac stjepović-skočibuha, suđurađ --------------- u suđurđu je i ljetnikovac getaldi (getaldića), također iz 16. stoljeća (nemam slikovni prilog). zanimljiva je predaja o postojanju ljetnikovca nekog kralja (spominje se ime renea anžuvinskog), a ostaci su mu pored crkvice sv. duha (posebna zanimljivost je ta crkvica sv. duh, jer jedina utvrđena crkva vrlo nalik hvarskoj crkvi-tvrđavi u vrbovskoj). navodno je početkom 19. stoljeća kameni natpis koji je svjedočio vlasništvo (kralja renea anžuvinskog), ponesen u englesku. kopija ploče ugrađena je u jednu obiteljsku kuću u suđurđu (usp.: a. cvjetković). (1) dubrovački ljetnikovac skočibiha na boninovu je toliko lijep da ga je jna odabrala za svoju rezidencijalnu palaču, a nakon što ga je, iz ruševnog stanja revitalizacijom i obnovom vratio prvobitni sjaj rus židovskog porijekla, vasili isaev. pred partizanima 1941. pobjegao iz dubrovnika (u vremenu kad nisi, ako si bio imućniji građanin, znao ako omrkneš da li ćeš i osvanuti). vojska ga je napustila tek 1975. godine. danas je ponovno devastiran od iste te jna, 1992., a u njemu još djelomično smještena znanstvena knjižnica.

- 00:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

- 00:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.08.2006., srijeda

- 23:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 23:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 23:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 23:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 23:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #