UN TEMPO
10.08.2006., četvrtak
|
(2) više puta sam napisala, ali potrebno je svaki put ponovno istaknuti kako je dubrovnik (komuna, republika) bio aristokratska država. činili su ga vlastela (upravna, zakonodavna i izvršna vlast) i pučani. tijekom svoje povijesti od nastanka do propasti mijenjao je svoje granice iako je još sredinom 15. stoljeća zaokružio teritorij na kopnu i na moru. uz pučane ili gradsku čeljad, proširivanjem teritorija dubrovniku su pripojene pretežno ruralne oblasti. iako stanovnici tih područja spadaju u puk, oni su se ipak razlikovali od gradskog puka (unutar ovog je bilo izdiferencirane podjele i vrlo velikih razlika). zašto ovo sad navodim? najviše iz razloga jer se tema uglavnom bavi običajima, koji su se odnosili na populacijiu aristokracije iako ću spomenuti i pučane u oba navedena smisla. ograničen broj vlastele ili njih šačica, upravljali su državom u svim segmentima, što u samoj republici, što kao veleposlanici, trgovački predstavnici, uznici u onodobnom svijetu do kojega su uspijevali doploviti njihovi brodovi, studenti, vlastela u drugim zemljama… zato i nije bilo lako pronaći odgovarajućeg bračnog partnere, jer su se iscrpile zalihe onih koji već nisu međusobno bili rodbinski (a u kasnijim razdobljima i tazbinski) povezani. zakoni republike zabranjivali su bračnu zajednicu ispod četvrtog koljena, kako bi zadržali korjenito zdravo upravno tijelo i sačuvali državu. to je bio jedan od razloga što su dubrovačke nevjeste u kasnijim stoljećima 1), uvezene iz drugih primorskih gradova. tu ponajprije spominjem kotor, radi blizine i brojnosti dovedenih dubrovačkih nevjesta, ali se nesmiju zaobići gradovi split i trogir, odnosno venecija, ostali talijanski gradovi i ne samo talijanski. udaja dubrovačkih vladika je isto tako bila problem, koji se rješavao na isti način, dakle, uvozom ženika. kako je bila stvar prestiža živjeti u dubrovniku, brojni su primjeri doseljenja zeta u dubrovnik. opet uzimam za primjer kotor. negdje sam ranije spomenula, pa to uzimam za ilustraciju, plemićku obitelj beneša koja je u dubrovniku već u 13. stoljeću imala ljetnikovac. beneše je porijeklom iz kotora, a njihovo stvarno porijeklo u kotoru zabilježeno je u 12. stoljeću. 2) 1) od 13. nadalje iako je toga bilo i prije, ali prema dokumentima koji se vode od 1272., podaci se mogu dokumentirano pratiti. 2) beneše u vojnovićevoj 'na taraci'. likovi: made - kći mare nikšine beneša, mara nikšina beneša - "vladika dubrovačka", ore - kći mare nikšine beneša, pavle - kći mare nikšine beneša, ušle su u literaturu; dubrovački notar andrija beneša i njegovi zapisi (spisi dubrovačke kancelarije = notae et acta cancellariae ragusinae. knj. 4 : zapisi notara andrije beneše 1295-1305 = notae et acta notarii andreae bennessae 1295-1305); damjan beneša, književnik i njegov 'orfej'; kamena ploča uzidana u lice kapelice dubrovačke vlasteoske obitelji Beneša (Benešić) iznad Hladnice u Lapadu nosi sljedeći natpis: Godine Gospodnje 1286. ja Šimun sin gospara Andrije Benešića sagradio sam ovu crkvu na mjestu svojih vinograda u Gružu...; Beneša, od Benediktus, slično Benešić, Kotor u 12. stoljeće; najposlije agneza beneša i legenda: agneza beneš je iz prosvjeda zapalila samostan pa je za kaznu bila zatvorena u jednu od najozloglašenijih tamnica u kneževu dvoru. (o tamnicama u dvoru sam već pisala). ovo dalje je legenda. prema njoj je to bila »tajna tamnica«, čija su vrata bila zazidana, a jedini otvor bio je prozorćić kroz koji su joj donosili hranu. za razliku od drugih takvih tamnica, ovaj je prozorčić bio nešto širi, tako da se kroz njega mogao provući liječnik i svećenik kako bi zatočeniku dao posljednju pomast u slučaju teške bolesti. ovu okolnost je iskoristila agneza i pobjegla iz kneževa dvora, pri čemu su joj najvjerojatnije pomogli prijatelji. (d., 2006.) |