UN TEMPO
23.08.2006., srijeda
MARIN KABOGA, izgubljeni sin crkve
|
napomena: u sklopu teme o urotnicima, urotama, književnicima, velikanima je i ova trilogija o kabogama. premda bi marin kaboga sukladno vremenu u kojemu je živio (16. stoljeće), trebao biti na prvom mjestu, njega sam najprije obradila u sklopu zajedničke teme, odvojenih predstavnika roda kaboge. rođen je u dubrovniku 1505., a umro u rimu 1582. nakon elementarnog obrazovanja u dubrovniku, pravni i teološki studij završio je u padovi. još u vrijeme studentskih dana isticao se marljivošću i znanjem, tako da je na njegov poticaj bila osnovana katedra za kazneno pravo na kojoj je nastupio kao prvi predavač. dužnost kanonika i biskupovog savjetnika primio je kao službu u rodnom gradu. tu dužnost će obnašati revno i beskompromisno ne mareći za skandale koji mu se, opravdano ili ne, stavljaju na dušu. bilo ih je mnogo i bili su raznovrsni. prema novaku tri puta je izgnan iz republike, prema bogišiću to je bilo dva puta (zbornik stihova xv. i xvi. stoljeća, prir. rafo bogišić, pet stoljeća hrvatske književnosti knj. 5, matica hrvatska - zora, zagreb, 1968, str. 466-467.). svejedno dva ili tri, za jednog crkvenog oca, zagovornika božjih zakona ponašao se neprimjereno. optužbe protiv marina kaboge nizale su se od sodomije, konkubinata, osobnog sudjelovanja pri abortusu, sudioništva u krađama, zloupotrebama i falsifikatima, pisanju anonimnih pisama, nošenju oružja po gradu do potkupljivanju papinog poslenika. |